Da li slaviti subotu ili nedelju

[mire000]

1.Držanjem zakona se spasavamo.
2.Zakon je ukinut

Ni jedna tvrdnja nije ispravna,zato Petar kaže kako Pavlove poslanice NE NAUČENI I NE UTVRĐENI U ISTINI IZVRĆU NA SVOJU POGIBAO.

Pa niko nije ni rekao da su ove dve tvrdnje istinite.
Ni jedna od njih nije.

1. ''Drzanjem zakona se spasavamo'' - covek se drzanjem zakona ne moze spasiti, jer kad bi to bilo moguce, onda Hristos ne bi umro pod zakonom, da opravda nase grehe. Covek koliko god se trudio i drzao zakon svojom silom, ne moze ga savrseno odrzati. Zato nas spasava ''milost Bozja'' i ''zrtva Isusa Hrista''.
Ali cemu zakon? Nastavlja se drzati jer nije ukinut, on je temelj Bozje vladavine i na nebu i na zemlji, i to je njegov ustav.
U grad Sveti, nece uci ni jedan koji ga krsi, jer Bog ne zeli kriminalce u svom carstvu.
Dakle neophodno je drzati zakon.
I premda nas drzanje zakona ne spasava(nego je spasenje milost) , mi moramo pokazati da smo sposobni i spremni drzati taj zakon za ubuduce.. Zato nam Bog salje svoga Sina Isusa Hrista u srca nasa i Svetoga Duha, koji nam pomazu u drzanju tog zakona.
Na taj nacin se moze reci, da je coveku moguce ''postati savrsen'' vec u ovom zivotu, ali uz Bozju pomoc.
Citaj o Enohu kako ga uze Bog, jer je u ovom zivotu postigao i zadovoljio sve kriterijume, a prema Enohovoj knjizi, on je znao ko je Mesija, i za njegovu zrtvu.. Tako je on uz Bozju pomoc(a ne svojom snagom) dosao do savrsenosti jos u ovom zivotu. Rekoh, ''mi smo pozvani na savrsenost''(Hristos nas je na to pozvao, on ne bi pozivao da nismo u stanju) , ali nas ''savrsenost ne spasava, vec milost'' i nece svi ''postati savrseni do kraja'' , ali hoce retki pojedinci.

2.Zakon je ukinut - zakon nije ukinut, i tu se slazemo.
Ukinut je samo zakon koji se odnosio na Hristovu zrtvu, njegov zivot i prorocanstva.
Ono sto je bilo ''sen'' ili ''slika stvarnisti'' koja ce se u buducnosti ispuniti, recimo ''pasha'' , zrtva Hristova,
ne mora se vise drzati...

 

[stvarnoslap]

Greska, nije Hriscanska ustanova jer je Hristos ni apostoli nisu uspostavili

Upravo su je ustanovili Krist i apostoli. Krist svojim uskrsnućem i pohođenjem apostola nakon uskrsnuća baš u prvi dan tjedna, i apostoli koji su svečanija i brojnija okupljanja s kršćanima prakticirali baš u prvi dan tjedna.

vec je to ucinila Rimska crkva pod uticajem mnogobozacke filozofije.

Kako je Rimska crkva mogla učiniti nešto pod utjecajem nečega čega nije bilo? Nedjelju, kao dan bogoštovlja pogana, ne nalazimo niti u mnogobožačkoj filozofiji niti u poganskim religijama. Ne postoje pogani koji su prije kršćana nedjeljom slavili neko od svojih božanstava. Nedjelju nisu kršćani preuzeli od pogana, jer je pogani nisu ni imali, nego su nedjelju pogani prihvaćali slušajući apostole i postajući kršćanima.

Jos jedna grska.
Hrist i apostoli su svuda upucivali na drzanje Bozjih zapovesti ukljucujuci i Subotu, jer je zakon ne deljiv i rec Bozja to jasno naglasava: "Jer koji sav zakon održi a sagreši u jednom, kriv je za sve,
Jer Onaj koji je rekao: Ne čini preljube, rekao je i: Ne ubij. Ako dakle ne učiniš preljube a ubiješ, postao si prestupnik zakona" ( Jakovu poslanica 2. 10 - 11 )

Dakle, drzanje zapovesti bez Subote je u stvari krsenje zapovesti.

Izl 31,15: Šest dana neka se vrše poslovi, ali sedmi dan neka bude dan posvemašnjeg odmora, Jahvi posvećen. Tko bi u dan subotni obavljao kakav posao neka se pogubi.

Ti meni još ne reče kamenujete li vi adventisti one koji obavljaju kakav posao u subotu. Ako kamenujete, navedi mi par primjera kao dokaz, a ako ne kamenujete kako ti nije neugodno ovdje reklamirati i zagovarati adventiste koji su onda notorni kršitelji jasne Božje zapovijedi koju sam gore citirao.

Hrist i apostoli jesu direktno ukazali na Subotu kao sveti dan u novom zavetu.
Isus je sam napomenuo da se Hriscani mole da kada nastupi progonstvo - da se mole da to ne bude u dan Subotni, jer je to sveto vreme odmora kada covek ostavlja svakodnevne poslove i slavi Boga u crkvi ili van nje:

"Tada koji budu u Judeji neka beže u gore;
I koji bude na krovu da ne silazi uzeti šta mu je u kući;
I koji bude u polju da se ne vrati natrag da uzme haljine svoje.
A teško trudnima i dojilicama u te dane.
Nego se molite Bogu da ne bude bežan vaša u zimu ni u subotu;
Jer će biti nevolja velika kakva nije bila od postanja sveta dosad niti će biti" ( Matej 24. 16 - 21 )

A što je sa zimom? Zašto onda ne svetkujete i zimu?

Nisam izbegao vec sam dao kontra pitanje uz sugestiju - da se u starom zavetu nije samo kamenovalo za krsenje Subote vec i za preljubu.
Moje pitanje je glasilo: "posto ti tvrdis da je zapovest o Suboti ukinuta, da li to znac da je i zapovest o preljubi ukinuta jer se za njen prekrsaj kamenovalo?"
Ti si odgovorio - da zapovest o preljubi nije ukinuta.
To onda znaci da ni zapovest o Suboti nije ukinuta, bez obzira sto je Bog u starom zavetu kaznjavao odredjene grehe.

Uopće ne znači. I po kojoj bi to logici to značilo? Isus je zapovijed o zabrani preljuba nekoliko puta ponovio u Novom zavjetu, a zapovijed o suboti baš niti jednom. Tvoje razumijevanje i Novog zavjeta i kršćanstva potpuno je suprotno novozavjetnoj poruci i pogotovo svemu onome što je propovijedao sveti Pavao. Sveti Pavao je najžešće borbe vodio baš protiv onih koji su tvrdili da pogani najprije moraju postati Židovi, a tek onda kršćani. Inzistirali su da pogani najprije prihvate sav Mojsijev zakon i da ga opslužuju, pa tek onda mogu postati kršćani. A kako nastupa sveti Pavao i kako odlučuju apostoli na svom prvom okupljanju u Jeruzalemu? Čitaj, piše ti u Djelima apostolskim. Adventističke stavove, koji su potpuno jednaki stavovima onih "judaizatora" iz vremena apostola, osudili su i odbacili apostoli još prije 2000 godina.

Ovo zadire u pitanje - zasto je Bog kaznjavao odredjene grehe u starom zavetu a danas ih ne kaznjava, i da li mi iz tog razloga mozemo da cinimo te iste grehe jer ih Bog ne kaznjava, jednostavno - postavlja se pitanje da li je Bog promenio svoj odnos prema grehu, sto je druga tema?

Naravno da Bog nije promijenio stav prema grijehu, samo Bog nama kršćanima nije nikada ni zapovjedio da svetkujemo subotu niti nam je naredio da kamenujemo one koji bi radili kakav posao u subotu. Naravno, Boga bismo zgrozili i kada bismo kamenovali one koji rade kakav posao u nedjelju, ili u bilo koji drugi dan.

U biblijskom kontekstu - ono sto je bilo greh u starom zavetu - greh je i u novom, i nikada Bog nece krsenje bilo koje zapovesti koje je bilo greh u starom zavetu - u novom zavetu proglasiti pravdom.

Ja i ne bih, ali naprosto me nukaš da te opet pitam. Kamenujete li vi adventisti one koji rade kakav posao u subotu?

To upravo tvrde oni koji kazu da je zapovest o Suboti u novom zavetu ukinuta, da je Bog u stvari krsenje ove zapovesti koje je bilo greh u starom zavetu - u novom zavetu proglasio kao da nije greh, sto bi znacilo da je napravio kompromis sa grehom i samim sotonom koji navodi ljude da krse zapovesti, popustio je grehu i sotoni i priznao njegovu pobedu.

Opet posljedica tvog nerazumijevanja Novog zavjeta i tvog judaizatorskog stava. Nije riječ o tome je li u Novom zavjetu za kršćane ukinuta zapovijed o suboti, nego o tome je li u Novom zavjetu kršćanima uopće zapovjeđena subota. A što nalazimo, točnije ne nalazimo u Novom zavjetu. U Novom zavjetu nigdje ne nalazimo da je Isus takvo što zapovjedio i ostavio, nigdje ne nalazimo da su apostoli kršćanima takvo što zapovjedili i ostavili i nigdje ne nalazimo praksu da su kršćani koji su dolazili izvan židovskog naroda takvu praksu imali. Dakle, apostoli od novokrštenih iz poganstva ne traže da odmaraju subotom, dapače, brane ih od judaizatora koji inzistiraju da opslužuju čitav Mojsijev zakon pa tako i subotu, a onda dolaze, skoro dva tisućljeća kasnije, adventisti sedmog dana i uče suprotno apostolima baš kao oni judaizatori protiv kojih su se i apostoli morali boriti.

Ako je tako - zasto on u tom slucaju nije ucinio i sa ostalim zapovestima, recimo sa zapovescu o preljubi.

A što da ti ja kažem, pitaj Isusa. Pitaj Isusa zašto je toliko puta preljub spomenuo kao grijeh, i neke druge grijehe, a subotu nije zapovjedio baš niti na jednom mjestu niti je prijestup subote naznačio grijehom. Dapače, jednom zgodom kada Židovi napadaju Isusa zato što radi subotom, Isus im odgovara: "Otac moj sve do sada radi pa i ja radim."

Ovo je otvoreno sramocenje Boga predstavlja hulu na njega, jer Bog nikada nece napraviti kompromis sa grehom ni sa sotonom koji svim silama upravo pokusava da srusi Bozji zakon kako bi uneo haos u svet koji je Bog stvorio - to je njegov osnovni cillj.

Reakcija ti je do u jotu jednaka reakciji Židova koji i Isusa optužiše za hulu, i koji rekoše da ga treba pogubiti zbog kršenja subote. Mogu i tisućljeća proći, ali "pismoznanci" ostaju "pismoznanci".

Biblijsko ucenje je - da je krsenje SVAKE zapovesti greh, ali da Bog te grehe sagledava kroz prizmu milosti koja se pokazala u zrtvi Gospoda Isusa Hrista, koji je upravo umro na krstu jer se ni jedna zapovest nije mogla menjati, i da bi u novozavetnom periodu dao ljudima silu da prihvatanjem Isusa kao licnog spasitelja i predanjem i posvecenem - poslusnoscu izgrade sebe za carstvo Bozje..

Nisi ti ipak razumio Radosnu vijest. Nije Isus došao i umro da grešnog čovjeka učini bezgrešnim, nego da mu i grešnom osigura i ponudi spasenje.

 

[Laodikeja]

Nigde u bibliji ne postoji ni jedna zapovest da praznujemo nedelju.
Apostoli su se okupljali i lomili hleb svaki dan a ne samo u prvi dan.

Nedelja jeste u Rimskoj mnogobožackoj tradiciji bila posvećena Bogu sunca Mitri i nazivala se "DIES SOLIS" dan sunca.
Konstantin je svojim uspostavljanjem nedelje kao zvaničnog hrišćanskog praznika - upravo nedelju nazvao "ČASNI DAN SUNCA"

Adventisti ne kamenuju nikoga za greh prema zapovesti o Suboti, isto kao što ni ostali Hrišćani ne kamenuju zbog preljube a smatraju je Božjom zapovešću.

Pitanje "zašto Adventisti ne slave zimu jer je Hristos pomenuo zimu" - je besmisleno.

Isus je sledeće reči izgovorio iz razloga što je znao da će Hrišćani biti progonjeni u novozavetnom periodu, i uputio je savet da se mole da to ne bude u zimu jer je tada hladno, i u Subotu jer je to sveti dan.

"Tada koji budu u Judeji neka beže u gore;
I koji bude na krovu da ne silazi uzeti šta mu je u kući;
I koji bude u polju da se ne vrati natrag da uzme haljine svoje.
A teško trudnima i dojilicama u te dane.
Nego se molite Bogu da ne bude bežan vaša u zimu ni u subotu;
Jer će biti nevolja velika kakva nije bila od postanja sveta dosad niti će biti" ( Matej 24. 16 - 21 )

Apostol Pavle je govorio protiv obrednog zakona i obrezanja, odnosno - praznog formalnog legalizma koje isključuje Hrista i njegovu žrtvu ćije bi prihvatanje dovelo do suštinske promene u čoveku.
On je svuda upućivao na držanje zapovesti kao jedan od osnovnih uslova spasenja.

Bog je zakon dao svim ljudima - od stvaranja do kraja istorije sveta.
Isus je sam napomenuo da nije došao da ukine zakon već da održi, i da neće nestati ni jednog slovca ili title iz zakona dokle nebo i zemlja stoji, davši prokletstvo za onoga ko ukine i najmanju zapovest iz zakona.

Jevreji nisu osudjivali Isusa za krsenje Subote, već za kršenje njihovih ličnih pravila i propisa koje su uspostavili a tiču se toga šta se sme raditi a šta ne Subotom.

Isus je došao da grešnom ponudi spasenje, ali to ne znači da on želi takvog grešnog čoveka da uvede u svoje carstvo, već da ga učini pravednikom.

Stvarnoslap, iz svega ovoga se jasno nazire da nije problem u mom - već u tvom razumevanju celokupnog plana spasenja i pitanja "kako nas Bog spasava i šta je Božji a šta naš udeo u tom spasenju"

Ja se molim da ti Bog rasvetli ove stvari - jer su one ključne za spasenje svakog čoveka.

Pozdrav!

 

[stvarnoslap]

Nigde u bibliji ne postoji ni jedna zapovest da praznujemo nedelju.
Apostoli su se okupljali i lomili hleb svaki dan a ne samo u prvi dan.

Eto vidiš. Iako nigdje apostolima nije izričito zapovjeđeno u koji dan se trebaju okupljati, apostoli to čine svaki dan, a posebno su bila brojnija i svečanija okupljanja u prvi dan tjedna. Crkva tu praksu slijedi već dva tisućljeća upravo po primjeru apostola, pa ako ti imaš kakve primjedbe, skupi hrabrosti i napadni apostole zbog toga.

Nedelja jeste u Rimskoj mnogobožackoj tradiciji bila posvećena Bogu sunca Mitri i nazivala se "DIES SOLIS" dan sunca.

Netočno. Nedjelja je samo, kao i svi drugi dani u tjednu, nazvana prema nekom nebeskom tijelu. Tako je na primjer i subota nazvana prema Saturnu, ali niti je subota bila dan kada se redovito svetkovalo Saturna niti je nedjelja bila dan kada se svetkovalo Sunce ili neko drugo božanstvo. Rekao sam ti, nitko prije kršćana nije nedjeljom imao svoja redovita bogoštovlja. Potrudi se malo, postoje ljudi i radovi koji se bave ovakvim temama.

Konstantin je svojim uspostavljanjem nedelje kao zvaničnog hrišćanskog praznika - upravo nedelju nazvao "ČASNI DAN SUNCA"

Časnim danom ju je nazvao jer su kršćani nedjelju u koju su se okupljali smatrali časnim danom. A časnim danom su je smatrali jer su se u taj dan okupljali kako bi slavili Krista i zahvaljivali mu. Nedjelja nije poganima mogla biti časni dan, jer nitko od pogana prije kršćana nije nedjeljom imao bogoštovlja nekom od svojih božanstava.

Adventisti ne kamenuju nikoga za greh prema zapovesti o Suboti, isto kao što ni ostali Hrišćani ne kamenuju zbog preljube a smatraju je Božjom zapovešću.

Lijepo je i pohvalno da ne kamenujete, ali, zašto ste onda licemjerni? Zašto citiraš kako "ni slovce neće proći", i "koji sav zakon održi a sagreši u jednom, kriv je za sve", a onda kada te upitam zašto kršite Božju zapovijed da se pogubi onoga tko radi kakav posao u subotu, onda se ravnaš prema "ostalim kršćanima". Kažeš, ne kamenuju ni ostali kršćani pa ne kamenujemo ni mi. Najprije optužiš sve druge, jer ne drže Božje zapovijedi, a kada na red dođete vi adventisti onda se izvlačiš baš na te "kršitelje zakona". Krše oni pa kršimo i mi. Može li biti većeg licemjerja?

Pitanje "zašto Adventisti ne slave zimu jer je Hristos pomenuo zimu" - je besmisleno.

Priznajem, besmisleno je. Baš kao što je bila besmislena i tvoja argumentacija subote riječima koje je Isus uputio Židovima.

Isus je sledeće reči izgovorio iz razloga što je znao da će Hrišćani biti progonjeni u novozavetnom periodu, i uputio je savet da se mole da to ne bude u zimu jer je tada hladno, i u Subotu jer je to sveti dan.

"Tada koji budu u Judeji neka beže u gore;
I koji bude na krovu da ne silazi uzeti šta mu je u kući;
I koji bude u polju da se ne vrati natrag da uzme haljine svoje.
A teško trudnima i dojilicama u te dane.
Nego se molite Bogu da ne bude bežan vaša u zimu ni u subotu;
Jer će biti nevolja velika kakva nije bila od postanja sveta dosad niti će biti" ( Matej 24. 16 - 21 )

Sve je Isus znao. Znao je Isus da će Židovi progoniti njegove kršćane od samoga početka, jednako kako su i njega progonili. Vrlo brzo Židovi su u Jeruzalemu pogubili Stjepana a nakon njega i apostola Jakova i organizirali progon ostalih kršćana. A znao je Isus da će i u vrijeme nevolja, jednako kao i u njegovo vrijeme, pravila postavljati oni koji će tvrditi da se subotom ne smije ni život spašavati, i zbog toga im je rekao ovo što si ti gore citirao. Pogledaj koliko je strašan i skandalozan zaključak koji si ti izveo. Kažeš da je u gornjem citatu Isus spomenuo subotu jer je to sveti dan, hoćeš reći kako Isus sugerira da ne bi bilo prikladno bježanjem i spašavanjem života oskvrnuti sveti dan. Zaista strašno. Ti ništa nisi naučio iz Isusove priče o spašavanju vola iz bunara niti iz Isusove rečenice kako nije čovjek radi subote nego subota radi čovjeka.

Apostol Pavle je govorio protiv obrednog zakona i obrezanja, odnosno - praznog formalnog legalizma koje isključuje Hrista i njegovu žrtvu ćije bi prihvatanje dovelo do suštinske promene u čoveku.
On je svuda upućivao na držanje zapovesti kao jedan od osnovnih uslova spasenja.

Nije sveti Pavao govorio ono što se tebi snilo, nego ono što je zapisano u Svetom Pismu. Kad su nastale razmirice koje su apostoli rješavali na svom okupljanju u Jeruzalemu, riječ je bila o čitavom Mojsijevom zakonu. Čitaj, sve ti piše u Svetom Pismu.

Bog je zakon dao svim ljudima - od stvaranja do kraja istorije sveta.
Isus je sam napomenuo da nije došao da ukine zakon već da održi, i da neće nestati ni jednog slovca ili title iz zakona dokle nebo i zemlja stoji, davši prokletstvo za onoga ko ukine i najmanju zapovest iz zakona.

A zašto onda vi adventisti ne kamenujete one koji rade kakav posao u subotu? Zašto ne poštujete nego kršite tu Božju zapovijed? Nemoj se ponovo kao licemjer izvlačiti na one druge kršćane. Ako činite kao oni onda ste i kršitelji Božjih zapovijedi kao oni. A ako ste kršitelji Božjih zapovijedi, bar ne budite licemjeri i ne prozivajte druge za prijestupe koje sami činite

Jevreji nisu osudjivali Isusa za krsenje Subote, već za kršenje njihovih ličnih pravila i propisa koje su uspostavili a tiču se toga šta se sme raditi a šta ne Subotom.

Ti opet ono što se tebi snilo. U Svetom Pismu lijepo piše da su ga osuđivali zbog kršenja subote. Isus se čak i ne pravda od te optužbe. "Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.", kaže im Isus.

Isus je došao da grešnom ponudi spasenje, ali to ne znači da on želi takvog grešnog čoveka da uvede u svoje carstvo, već da ga učini pravednikom.

Je li? A zašto je jednom od dvojice koji su bili obješeni zajedno s njim obećao raj još tog istog dana? Sveto Pismo kaže da su bili razbojnici i zločinci. Nije izgleda baš tako kako ti stvari pojednostavljuješ.

Stvarnoslap, iz svega ovoga se jasno nazire da nije problem u mom - već u tvom razumevanju celokupnog plana spasenja i pitanja "kako nas Bog spasava i šta je Božji a šta naš udeo u tom spasenju"

I ja mislim da je jasno u čemu je problem.

Ja se molim da ti Bog rasvetli ove stvari - jer su one ključne za spasenje svakog čoveka.

Ti si se Bogu molio da me "otjera" s foruma, a mene Bog vratio. Da se ti konačno počneš moliti za sebe?

 

[Laodikeja]

Eto vidiš. Iako nigdje apostolima nije izričito zapovjeđeno u koji dan se trebaju okupljati, apostoli to čine svaki dan, a posebno su bila brojnija i svečanija okupljanja u prvi dan tjedna. Crkva tu praksu slijedi već dva tisućljeća upravo po primjeru apostola, pa ako ti imaš kakve primjedbe, skupi hrabrosti i napadni apostole zbog toga.

Pogresno.
Iz pojedinih izvora vidimo da je prva crkva koju istoricari i crkveni Oci nazivaju "Nazareni" da je ta prva crkva svetkovala Subotu po cetvrtoj zapovesti i primeru Hrista i apostola.
Nedelj je dosla tek nakon velikog otpada i kompromisa Rimske lokalne crkve i onih u Aleksandriji sa mnogobozackom filozofijom.
Tako je Subota minimizirana iz razloga Rimskog progonstva Jevreja i zabrane svetkovanja Subote.
Ove izvore koji govore o istoriji velikog otpada sam vec prilozio u nekom od prethodnih komentara.

Netočno. Nedjelja je samo, kao i svi drugi dani u tjednu, nazvana prema nekom nebeskom tijelu. Tako je na primjer i subota nazvana prema Saturnu, ali niti je subota bila dan kada se redovito svetkovalo Saturna niti je nedjelja bila dan kada se svetkovalo Sunce ili neko drugo božanstvo. Rekao sam ti, nitko prije kršćana nije nedjeljom imao svoja redovita bogoštovlja. Potrudi se malo, postoje ljudi i radovi koji se bave ovakvim temama.

Tacno.
Svaki dan u mnogobozackoj planetarnoj sedmici je bio posvecen nekom Bogu.
"Dies "Solis" je bio posvecen Bogu sunca ili kultu sunca Mitre - Mitraizam.
Samo ime Dies Solis - dan sunca, govori da je taj dan bio odredjen za proslavu sunca u suncevom hramu.
Ali i da nije tako, da se nikakva posebna sluzba suncu u taj dan nije odvijala - to ne menja stvari, jer je taj dan sunca koji se odnosio na Boga sunca - prenesen u Hriscanstvo kao dan posvecen Hristovom vaskrsenju, sa novim imenom - dan posvecen vaskrslom suncu pravde.

Ne samo to.
Mnogobozacki praznik "Dies natalis solis invicti" ili rodjendan boga sunca koji su Rimljani slavili 25 decembra - prenesen je u Hriscanstvo sa svim obicajima i verovanjima i postao Bozic, praznik posvecen Hristovom rodjenju.

Časnim danom ju je nazvao jer su kršćani nedjelju u koju su se okupljali smatrali časnim danom. A časnim danom su je smatrali jer su se u taj dan okupljali kako bi slavili Krista i zahvaljivali mu. Nedjelja nije poganima mogla biti časni dan, jer nitko od pogana prije kršćana nije nedjeljom imao bogoštovlja nekom od svojih božanstava.

Nedelja jeste bila "casni dan sunca" i Konstantin je tako nazvao u svom ediktu iz 331 godine u kome je nedelju uspostavio kao obavezan neradni dan za Hriscane.
Samo napomena - da Konstantin nikada stvarno nije postao Hriscanin, vec je do kraja zivota ostao privrzen svom bogu Mitri.

Lijepo je i pohvalno da ne kamenujete, ali, zašto ste onda licemjerni? Zašto citiraš kako "ni slovce neće proći", i "koji sav zakon održi a sagreši u jednom, kriv je za sve", a onda kada te upitam zašto kršite Božju zapovijed da se pogubi onoga tko radi kakav posao u subotu, onda se ravnaš prema "ostalim kršćanima". Kažeš, ne kamenuju ni ostali kršćani pa ne kamenujemo ni mi. Najprije optužiš sve druge, jer ne drže Božje zapovijedi, a kada na red dođete vi adventisti onda se izvlačiš baš na te "kršitelje zakona". Krše oni pa kršimo i mi. Može li biti većeg licemjerja?

Ne znam o kakvom licemerju govoris pripisujuci ga meni i Adventistima.
Biblija pre svega govori o dve vrste zakona, o obrednom - koji je dat kao predslika buducih stvari, odnosno Hrista koji ce se zrtvovati za ljudske grehe, i o moralnom - deset zapovesti koje su vecne i nepromenjive.
Obredni zakon je nasao ispunjenje u Hristu i Hriscani ne treba da ga ispunjavaju.

Osim toga, Jakovu poslanica 2 poglavlje - govori o deset zapovesti jer apostol Pavle upravo citira neke od deset zapovesti i kaze "ko pogresi u jednoj zapovesti kriv je za sve" sto znaci i za subotu.

Priznajem, besmisleno je. Baš kao što je bila besmislena i tvoja argumentacija subote riječima koje je Isus uputio Židovima.

Pogledaj sam u bibliji i videces za sta su Jevreji optuzivali Isusa u pogledu subote i videces da su to njihova licna pravila u pogledu subote.
Isus se borio protiv ovakvog odnosa Jevreja prema Suboti koju su oni ucinili teretom a ne blagoslovom.
Isus je zeleo da ljudima vrati pravi smisao subote.

Sve je Isus znao. Znao je Isus da će Židovi progoniti njegove kršćane od samoga početka, jednako kako su i njega progonili. Vrlo brzo Židovi su u Jeruzalemu pogubili Stjepana a nakon njega i apostola Jakova i organizirali progon ostalih kršćana. A znao je Isus da će i u vrijeme nevolja, jednako kao i u njegovo vrijeme, pravila postavljati oni koji će tvrditi da se subotom ne smije ni život spašavati, i zbog toga im je rekao ovo što si ti gore citirao. Pogledaj koliko je strašan i skandalozan zaključak koji si ti izveo. Kažeš da je u gornjem citatu Isus spomenuo subotu jer je to sveti dan, hoćeš reći kako Isus sugerira da ne bi bilo prikladno bježanjem i spašavanjem života oskvrnuti sveti dan. Zaista strašno. Ti ništa nisi naučio iz Isusove priče o spašavanju vola iz bunara niti iz Isusove rečenice kako nije čovjek radi subote nego subota radi čovjeka.

Ogradjujem se o ovakve optuzbe upucene na moj racun i izvrtanja mojih reci.
Isus je od pocetka znao da je Subota Sveti dan i iz tog razloga je rekao da se Hriscani mole da bezanje ne bude u ovaj dan.
Ako je on kao autoritet rekao da se MOLE - onda je on subotu sam smatrao svetom - danom mira i odmora, a ne danom progonstva, ubijanja i placa, i da je Bog u svakom slucaju spreman da ucini da progonstvo ne dodje u ovaj dan.

Naravno - ako progonstvo i dodje u ovaj dan - treba uvek postupiti po savesti, spasiti zivote.

Nije sveti Pavao govorio ono što se tebi snilo, nego ono što je zapisano u Svetom Pismu. Kad su nastale razmirice koje su apostoli rješavali na svom okupljanju u Jeruzalemu, riječ je bila o čitavom Mojsijevom zakonu. Čitaj, sve ti piše u Svetom Pismu.

Greska.
Radilo se o obrednom zakonu koji je bio TIPOS - predslika Isusa Hrista i njegove zrtve - obrednim pravilima, praznovanju praznika koji su nasli ispunjenje u Hristu i o obrezanju.
Deset zapovesti se tu nigde ne spominju.
Ako prihvatimo da je tu bilo reci o deset zapovesti - onda je neznaboscima data sloboda da krse SVE zapovesti zapisanih u deset zapovesti, jer tu se kaze da su oni oslobodjeni jarma koji ni Ocevi nisu mogli podneti.
Dakle - oni u novozavetnom periodu mogu slobodno da kradu, lazu, cine preljube, ubijaju..itd.

Mislim da ovo ni sam ne verujes.

A zašto onda vi adventisti ne kamenujete one koji rade kakav posao u subotu? Zašto ne poštujete nego kršite tu Božju zapovijed? Nemoj se ponovo kao licemjer izvlačiti na one druge kršćane. Ako činite kao oni onda ste i kršitelji Božjih zapovijedi kao oni. A ako ste kršitelji Božjih zapovijedi, bar ne budite licemjeri i ne prozivajte druge za prijestupe koje sami činite

Na ovo sam vec odgovorio, ali ti si namerno prevideo moj odgovor.

Biblijsko ucenje je - da je krsenje SVAKE zapovesti greh, i da je Bog odredjene grehe u starom zavetu kaznjavao kamenovanjem, ali da Bog u novom zavetu te grehe sagledava kroz prizmu milosti koja se pokazala u zrtvi Gospoda Isusa Hrista, koji je upravo umro na krstu jer se ni jedna zapovest nije mogla menjati, i da bi u novozavetnom periodu dao ljudima silu da prihvatanjem Isusa kao licnog spasitelja i predanjem i posvecenem - poslusnoscu izgrade sebe za carstvo Bozje.
Adventisti ne kamenuju nikoga, vec upravo upucuju na Isusa kao spasitelja u kome covek prihvatanjem njegove zrtve i potpunim predanjem njemu i posvecenjem - mogu ziveti jednim novim zivotom bez greha, drzeci sve zapovesti silom Svetoga Duha koji ga menja i cini da se Bozja pravda potpuno ispuni u njemu..Amin!

Ti opet ono što se tebi snilo. U Svetom Pismu lijepo piše da su ga osuđivali zbog kršenja subote. Isus se čak i ne pravda od te optužbe. "Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.", kaže im Isus.

Osudjivali su ga zbog svog shvatanja subote i pravila koja su uspostavili u pogledu Subote - sta se sme raditi Subotom a sta ne.
Isus se borio protiv ovakvog odnosa prema Suboti, ali i praznog legalizma u kome su oni praktikovali praznu formu bez pravog duha posvecenja i ljubavi.
Subota je od strane tvorca data coveku.
Bog radi i Subotom, jer kada to ne bi bio slucaj - tada bi zivot nestao sa planete zemlje i iz kosmosa.
Bog cini da Subotom cvece cveta, da reke teku, da sunce sija, da se svetovi odrzavaju u svom postojecem stanju..itd..itd.
U tom smislu - Isus kao Bozansko bice i darodavac zivota imao je vlast da radi Subotom.
Ipak - on je postovao Subotu i nije je krsio - kaoo ni jednu drugu zapovest dekaloga, a to je sam potvrdio u recima upucenim apostolima u jednom od poslednjih susreta pred svoju smrt "JA ODRZAH ZAPOVESTI OCA SVOJEGA"
Ako je Isus krsio Subotu - onda je ovde dao laznu izjavu, a ne mislimo valjda da Isus govori neistine.

Je li? A zašto je jednom od dvojice koji su bili obješeni zajedno s njim obećao raj još tog istog dana? Sveto Pismo kaže da su bili razbojnici i zločinci. Nije izgleda baš tako kako ti stvari pojednostavljuješ.

Razbojnik je bio u okolnostima u kojima nije mogao imati pravedna dela koja bi proistekla iz posvecenog zivota, bio je obesen na krst.
Ipak - on je poverovao u Hrista i Isus mu je uracunao svoju licnu pravednost kroz veru koju je iskazao, obukao ga je u haljine svoje licne pravde.
To ne znaci da svi ljudi imaju slobodu da krse zapovesti do poslednjeg trenutka cekajuci da ce ih Isus na kraju primiti i ako su gresili i gresni izasli na sud.
Covek ima odgovornost za primljenu svetlost, on tu svetlost mora primeniti u svom licnom zivotu i iskustvu, truditi se da u saradnji sa Bogom kroz molitvu i stalnim predanjem i potcinjavanjem svoje volje njemu iz trenutka u trenutak - zivi u skladu sa tom svetloscu.
Hriscanski zivot nije SAMO vera - i potom ce Bog odraditi sav posao u nase ime.
Hriscanski zivot je trud i yalaganje, zivot i rad u skladu sa Bozjom voljom, ali u tome je i radost jednog Hriscanina koji kroz zivot i teskoce ide sa pesmom i ozarena lica.

I ja mislim da je jasno u čemu je problem.
Ti si se Bogu molio da me "otjera" s foruma, a mene Bog vratio. Da se ti konačno počneš moliti za sebe?

Ne, nego ti je dopustio da se vratis davsi ti pouku kako iz tvog licnog, tako i iz nekoliko primera koje sam naveo u jednom od prethodnih komentara - da se ne treba igrati sa Bogom, jer Gospod je milostiv, ali on je i sudija.

Pozdrav!

 

[stvarnoslap]

Iz pojedinih izvora vidimo da je prva crkva koju istoricari i crkveni Oci nazivaju "Nazareni" da je ta prva crkva svetkovala Subotu po cetvrtoj zapovesti i primeru Hrista i apostola.
Nedelj je dosla tek nakon velikog otpada i kompromisa Rimske lokalne crkve i onih u Aleksandriji sa mnogobozackom filozofijom.

D. M. Canright, adventistički službenik (suvremenik Ellen White), proveo je tridesetak godina među ASD, i nakon što je ostavio i adventizam i adventiste posvetio se, između ostalog, i ovoj temi – suboti i nedjelji. Sagledavao ju je i s teološke i s povijesne strane. Istražujući povijesni aspekt nedjelje u kršćanstvu i njenih korijena pripremio je grupu pitanja i poslao ih na nekoliko adresa tada najeminentnijih povjesničara i poznavatelja antičkog doba. Evo Canright-ovih pitanja i odgovora na ta pitanja četvorice povjesničara:
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Pitanje 1. Jesu li poganski Rimljani i Grci ikada imali bilo koji redoviti tjedni dan odmora od svjetovnih poslova?

Odgovor: Ne

Pitanje 2. Jesu li imali neki redoviti praznični dan u tjednu?

Odgovor: Ne

Pitanje 3. Jesu li imali bilo koji redoviti dan u tjednu kada su se okupljali na pogansko bogoštovlje?

Odgovor: Ne

Pitanje 4. Jesu li imali bilo koji poseban dan u tjednu kad bi pojedinci išli u hramove moliti ili prinositi žrtve?

Odgovor: Ne, i za Grke i za Rimljane, mjesec je bio vremenska jedinica, a ne tjedan. Grčki kalendar varirao je u različitim periodima vremena, ali mjesec je uglavnom bio podijeljen u tri razdoblja od deset dana. Rimljani su računali s tri fiksne točke u mjesecu, Kalend ili prvi, None peti ili sedmi, te Ide trinaesti ili petnaesti dan u mjesecu. Te podjele u sebi nisu imale vjersko značenje. Također u rimskom kalendaru postojali su vašarski, ili tržni dani, u periodima od osam dana. U te dane na poljima i na drugim radovima prekinuli bi se poslovi, i ljudi bi pohrlili na gradske tržnice. U određenoj mjeri to može biti redovito zaustavljanje svjetovnog rada, ali to nije imalo vjerskog značenja, osim da se smatralo lošim znakom kada bi se poklopio vašarski dan s drugim prazničnim danima, kao na primjer s Nonama. Vašarski period čini se da je izveden iz sjećanja na četvrtinu razdoblja mjeseca, međutim, nema nikakve veze s kasnijim sedmodnevnim tjednom (vidi dolje).

Pitanje 5. S obzirom da je nedjelja nazvana prema Suncu, ponedjeljak prema Mjesecu, subota prema Saturnu itd., znači li to da se ova božanstva više častilo u te dane nego u ostale dane

Odgovor: Ne, prijašnje obožavanje bogova nestajalo je kada je uvođen sedmodnevni tjedan. Značenje imena dana bilo je astrološko, a ne religiozno, npr., ako je netko rođen u ponedjeljak, smatralo se da mjesec ima utjecaj na njegov horoskop, ali mjesec nikada nije bio predmet općeg štovanja.

Pitanje 6. Kad je naš tjedan od sedam dana prvi put uveden u rimski kalendar?

Odgovor: Postoje tragovi u književnosti kasne republike (prvo stoljeće pr. Krista) da su Rimljani koristili tjedan od sedam dana za astrološke svrhe, vezano s mnogim praznovjerjima u to vrijeme. Bilo je vjerojatno treće stoljeće poslije Krista kad je sedmodnevni tjedan uveden u opću uporabu.

Pitanje 7. Od koga su Rimljani saznali za tjedan od sedam dana?

Odgovor: Od Židova, imena vjerojatno dolaze od helenističkih Grka.

Pitanje 8. Jesu li ikada poganski Grci usvojiti u zajednički život, ili u svoj kalendar, tjedan od sedam dana?

Odgovor: Ne

Pitanje 9. Je li Apolon, bog Sunca, bilo među Rimljanima ili Grcima, imao neki poseban dan na koji je štovan molitvama ili prinošenjem žrtava više nego na bilo koji drugi dan?

Odgovor: Postojali su neki određeni praznici u raznim hramovima, i to su bili godišnji, a ne tjedni praznici.

Pitanje 10. Je li pogansko štovanje imalo bilo što prema nedjelji, što bi moglo uticati na kršćane da odaberu taj dan kao svoj dan odmora i svetkovanja?

Odgovor: Ne, teško se može reći da je postojalo bilo kakvo posebno poštovanje za nedjelju u poganskim vremenima (vidi odgovor na pitanje 5).

F. N. PRYCE, British Museum, Department of History, London, England
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Pitanje 1. Jesu li poganski Rimljani i Grci ikada imali bilo koji redoviti tjedni dan odmora od svjetovnih poslova?

Odgovor: Ne

Pitanje 2. Jesu li ikada imali neki praznični dan u tjednu?

Odgovor: Ne

Pitanje 3. Jesu li imali bilo koji redoviti dan u tjednu kada su se okupljali na pogansko bogoštovlje?

Odgovor: Ne

Pitanje 4. Kad je naš kalendar s tjednima prvi put uveden kod Rimljana i Grka?

Odgovor: Podjela mjeseca u nekoliko tjedana uvedena je u Rimu iz Egipta. Datum je neizvjesan, ali to nije bilo prije drugog stoljeća poslije Krista.

Pitanje 5. Kad je naš kalendar s tjednima prvi put priznat u rimskom pravu?

Odgovor: Najraniji je nedjeljni zakon donesen pod Konstantina I, 321. God. U zakonodavstvu ovakva podjela mjeseca ranije nije poznata.

Pitanje 6. Budući da je svaki dan u tjednu po imenu bio posvećen nekom božanstvu, kao što je nedjelja Suncu, ponedjeljak Mjesecu, subota Saturnu, itd., jesu li se ova božanstva štovala na taj određeni dan više nego u ostale dane?

Odgovor: Ne

Pitanje 7. Jesu li poganski Rimljani imali poseban dan u tjednu kada su pojedinci, ako bi izabrali, išli moliti se ili prinositi žrtve svojim bogovima?

Odgovor: Ne

Pitanje 8. Je li Apolon imao poseban dan u tjednu ili mjesecu u koji ga se štovalo molitvama i prinošenjem žrtvi više nego u ostale dane?

Odgovor: Ne

R. RATHBORN, Smithsonian Institute, Washington
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Dragi gospodine: Kao odgovor na vaša pitanja iz pisma od 23. studenog, rekao bih:

1. Planetarni tjedan u kojem su dani nazvani prema nebeskim tijelima, Saturday, Sunday, itd., bio je izum astrologa, vjerojatno u drugom stoljeću prije Krista, međutim, nema religijski karakter, niti je religija na to utjecala. Saturna, na primjer, nije se štovalo subotom, niti Jupitea četvrtkom. Praznici pojedinih bogova nisu nikada bili tjedni praznici, niti su padali na određene dane prema nekoj drugoj podjeli mjeseca, recimo deseti dan.

2. Vjerski kalendari grčkih gradova bili su neovisni jedan od drugog, i doživjeli su mnoge promjene tijekom vremena. Naše poznavanje tih kalendara je nepotpuno, osim onog u Ateni koji je u potpunosti poznat. Praznici su padali u određene mjesece i na određene dane u mjesecu. Tako je u Ateni prvi mjesec u godini (Hekabombaion) počinjao mladim mjesecom nakon ljetnog solsticija (ovo odgovara, dakle, našem srpnju). U ovom mjesecu bio je Apolonov praznik i padao je na prvi ili sedmi dan mjeseca. Veliki praznik Athna Polias, proročice grada, bio je na 28. dan mjeseca. Bili su često praznici na 12. (Kronia) i na 16. (Synorkia) dan u mjesecu. U drugom mjesecu bio je samo jedan, ali beznačajan praznik. U trećem mjesecu, peti dan je bio Dušni dan, blagdan mrtvih. Dani zahvalnosti slavili su se od 12. do 15. dana. Od 16. do 25. bili su dani velike Athena Elensinia, i tako dalje. Nema određenih dana u mjesecu koji bi bili posebno štovani, bilo općenito ili kao dani za pojedine bogove.

3. Rimski kalendar je sačuvan samo iz relativno kasnog vremena, kad je obožavanje grčkih i stranih božanstava u potpunosti ustanovljeno. Koliko se stari rimski kalendar može rekonstruirati, Ide su svakog mjeseca bile posvećene Jupiteru, koji je, osim toga, imao praznike na 23. travnja, 5. srpnja, 19. kolovoza, 11. Listopada i 25. prosinca. Praznici Marsa javljaju se uglavnom u mjesecu koji nosi njegovo ime, 1., 14., 17., 19., 23., i 27. veljače, te 15. i 19. listopada. Moguće je uočiti da su solsticij i ekvinocij, kojima su mnogo ljudi obilježlvali godišnja doba, također zabilježeni u kalendaru. Također su u kalendaru, na temelju lunarnih mjeseci, naznačeni počeci novog mjeseca, a također često i punog mjeseca.

Praznici su bili javni blagdani, svaki sa svojim karakterističnim obredima, običajima, žrtvovanjem, procesijama itd. Svećenici u Grčkoj i Rimu, govoreći općenito, imali su službu isključivo u ovim prigodama. Svećenik je bio netko od građana izabran ždrijebom za duže ili kraće vrijeme (ponekad i do kraja života). Obično se nije očekivalo da ostavi svoje redovne poslove.

Oni koji su bili isključivo svećenici i ništa drugo, koji su čitav život proveli u službi u hramu dnevno prinoseći žrtve i obavljajući liturgiju, dolazili su izvana, uglavnom s istoka kao i bogovi, na primjer Magna Mater.

Ljudi bi pojedinačno odlazili u hramove kad bi imali priliku, kako bi prinosili molitve ili žrtve ili da bi učinili zavjete, itd. Nije bilo utvrđenog dana za ovakve posjete, iako se neke dane u nekim hramovima smatralo sretnijim od drugih. Utvrđeni dani za okupljanje zajednice na bogoštovlje nisu postojali, osim praznika prema lokalnim kalendarima.

S poštovanjem,

GEORGE F. MOORE, Divinity Ave., Cambridge, Mass
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Dragi gospodine, odgovorit ću na Vaša pitanja ukratko, redom u kojem ste ih poslali.

1. Poganski Grci i Rimljani nikad nisu imali tjedni dan odmora.

2. Nikad nisu imali tjedni dan kao praznik.

3. Nikad nisu imali poseban dan u tjednu u koji bi prinosili žrtve ili molitve poganskim bogovima.

4. Nisu prinosili žrtve niti su se molili svojim bogovima u nedjelju ništa više nego u druge dane.

5. Podjela mjeseca na periode od sedam dana nikada nije prihvaćena u kalendar poganskih Grka. Pojavljuje se u rimskom kalendaru nakon vremena Teodozija, ili nakon 391. god. Sedmodnevni tjedan prvi put se pojavljuje u rimskom zakonodavstvu s Konstantinovim ediktom, objavljenom 321. god.

Podjela mjeseca na sedmodnevne periode, kao polazišna točka kalendara, prilično je nezgrapan način podjele, dolazi od drevnih Hebreja čiji je Šabat padao na svaku subotu, i bio je dan odmora. Rani kršćani, na primjer Pavao, ne smatra obveznim za kršćanske zajednice držanje židovske subote, pa je uglavnom nisu ni držali. Tijekom prva dva stoljeća naše ere oni su razvili običaj slavljenja dana Gospodnjeg, u molitvi i zajedničkom blagovanju, te je iz toga i židovskog dana odmora, nastala praksa slavljenja nedjelje.

U Konstantinovu Ustavu iz 321. god., u kojem se govori o "časnom danu sunca," Konstantin se osvrće na nedjelju kao nesumnjivo časnu s kršćanskog stajališta. Kršćani su je takvom smatrali kao dan uskrsnuća. Moglo bi biti da je časna i za Konstantina, s obzirom da je već prije legalizirao kršćansku religiju. Ako je na bilo koji način nedjelja bila časna ili dan odmora poganima, koliko moje informacije govore, pogani su tu praksu morali preuzeti od kršćana.

W. H. WESTERMAN, University of Wisconsin
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Kao što vidimo, nitko od pogana nikada nije svetkovao nedjelju ili nedjeljom, a nije ni mogao jer naprosto nisu imali kalendar po kojem bi se nedjelja periodično ponavljala. Zatim, kako kaže W. H. WESTERMAN, praksu okupljanja nedjeljom pogani su mogli preuzeti od kršćana, a ne obrnuto kako to tvrde adventisti sedmog dana. Zašto onda ASD lažu, zašto obmanjuju? Vrlo jednostavno, oni koji gornje činjenice ne poznaju čine to jer su i sami potpali pod Laž i obmanuti su, a oni drugi lažu i obmanjuju iz svoje pokvarenosti. Služenje laži uvijek rađa pokvarenošću.

 

[Laodikeja]

Na ovaj postavljeni tekst sam već ranije odgovorio.
Onaj ko je izgovorio gornje navode je ili potpuno neobrazovana osoba koja ne poznaje ni I od istorije ( što je velika sramota za autora pisati ovakve stvari u svetu gde se o tome sve zna ), ili je ovaj tekst kreiran sa ciljem da namerno planski lovi neupućene, po principu protivničkih sajtova na kojima ne postoji kontakt adresa ili mail kako bi se poslao demant.

Treća mogućnost je - da je tekst prvomajska šala nekoga ko voli mnogo da se šali.

Hvala Bogu što ima onih koji poznaju ove pojedinosti.

Istorija govori sasvim suprotno - da su pagani imali vrlo razvijenu obredno ritualnu praksu kao službu svojim Bogovima, sa svojim praznicima i danima svetkovina.

Biblija takođe ovo takođe potvrđuje.

"Потом ми рече: још ћеш видјети већих гадова које они чине.
И одведе ме на врата дома Господњега која су са сјевера; и гле, жене сјеђаху и плакаху за Тамузом.
И рече ми: јеси ли видио, сине човјечји? још ћеш видјети већих гадова од тијех.
И одведе ме у тријем унутрашњи дома Господњега; и гле, на уласку у цркву Господњу између тријема и олтара бјеше око двадесет и пет људи окренутијех леђима к цркви Господњој лицем к истоку, и клањаху се сунцу према истоку.
Тада ми рече: јеси ли видио, сине човјечји? мало ли је дому Јудину што чине те гадове које чине овдје? него још напунише земљу насиља и окренуше се да ме драже; и ето држе грану пред носом својим" ( Jezekilj 8. 13 - 17 )

Zadržavam moj prethodni odgovor na ovo kao konačnu biblijsku i istorijsku činjenicu.

A evo i mog prethodnog odgovora.

Svaki dan u mnogobozackoj planetarnoj sedmici je bio posvecen nekom Bogu.
"Dies "Solis" je bio posvecen Bogu sunca ili kultu sunca Mitre - Mitraizam.
Samo ime Dies Solis - dan sunca, govori da je taj dan bio odredjen za proslavu sunca u suncevom hramu.
Ali i da nije tako, da se nikakva posebna sluzba suncu u taj dan nije odvijala - to ne menja stvari, jer je taj dan sunca koji se odnosio na Boga sunca - prenesen u Hriscanstvo kao dan posvecen Hristovom vaskrsenju, sa novim imenom - dan posvecen vaskrslom suncu pravde.
Ne samo to.
Mnogobozacki praznik "Dies natalis solis invicti" ili rodjendan boga sunca koji su Rimljani slavili 25 decembra - prenesen je u Hriscanstvo sa svim obicajima i verovanjima i postao Bozic, praznik posvecen Hristovom rodjenju.

-------------------------------------

Izvor - sajt: Kroz prostor i vreme

Uskrs je drevni praznik ponovnog budjenja prirode, uskrsavanja, koji je kristijanozacijom drugačije vremenski određen. 20./ 21. marta je na našoj geografskoj širini prolećna ravnodnevnica. Toga dana su sile tame i svetla jednako snažne ali sunce dobija sve više na snazi i sa rastućim svetlom raste snaga i plodnost u svoj prirodi

.Pobeda svetla, boginja proleća
Taj dan je bio praznovan u najvećem delu starog sveta, keltski naziv mu je Ostara koji je prerastao u Oestern/Eastern tj.Uskrs, staroslovenski praznik Maslenica slavio se 21. marta. Uvek se radilo o odavanju počasti boginji proleća i plodnosti koja doprinosi rastu u sveukupnoj prirodi. Slovenska Vesna i njen germanski pandan Freya, boginja zore Eostra (grčka Eos ili Aurora) čije je ime izvedeno od Astrate, boginje koja se izjednačuje sa Ištar. Mladi bog sunca, Božić, rodjen na zimski solsticij kao nejaki nosilac svetla, sreće po prvi put boginju koja se tokom tamnog perioda godine regenerisala u devicu. Sada su oboje jednako snažni. Ali još nije vreme sjedinjenja, sada je vreme za pripremu. Vreme u kome devica zri u nevestu. Sa svakim danom raste snaga sunca, sve do 1.maja kada je keltski Beltane ili Valpurgijska noć, kada se sa boginjom sjedini u ritualnom venčanju, da bi stvorili novi život.
Započinje rast, energije lakše teku.
Još uvek mirujuće klice u tamnom krilu zemlje se kreću napolje, počinje rast naviše. Takođe i za za nas, nakon dugog perioda mirovanja i unutrašnjeg usmerenja, ponovo stiže vreme da se krene napolje. Teška tamna strana godine se osvetljava i životna radost jača. Dobijamo više energije i radosti da sklapamo nove kontakte i sagledavamo nove početke poslova čije plodove ćemo tokom leta u punoći moći da požnjemo. Započinje porast životne snage u biljnom, životinjskom i ljudskom svetu. Dan i noć podjednako traju.Od tada dani postaju duži i priroda otpočinje novi godišnji ciklus. Taj praznik se slavio do punog meseca. Sunce je konačno pobedilo i prkosi tami, život u prirodi počinje da se očituje, ptice se vraćaju, život se budi. To buđenje se može formalno namirisati. Svežina novog početka, izaziva u nama emocije i osećanja druge vrste, vreme za udvaranje, flertovanje, spajanje i sjedinjenje otpočinje.
Vrba, zec i jaje
Postoji legenda da je na početku svih vremena velika boginja porodila jaje sveta. Grejala ga je među dojkama hiljadama godina. Kada su se pokazala prva naprsnuća na ljusci jajeta, boginja ga je pažljivo položila u veliku Tamu. Tamo se jaje raspuklo i iz njega je izašao ceo svet, zemlja i voda, životinje i biljke. Iz žumanca je nastalo sunce. I da bi se ljudi sećali ovog velikog dela, najstarije životinjske vrste se i danas legu iz jaja. Stari prehrišćanski običaj koji se slavio na prolećnu ravnodnevnicu zamenjen je uskrsom, ali je ostala uspomena kroz staru pagansku simboliku pre svega bojena jaja, životinju zeca i drvo vrbu. Prolećne sile su pobedile i sve kreće da cveta i raste. Nakon zimske pauze kokoši ponovo legu jaja, simbol novog početka i celovitosti. Vrbove grančice se vezuju i kače na kuću kao blagoslov. Zec je simbol plodnosti
Uskršnje jaje i zec su stari simboli egipatske boginje Astrate od koje su nastali Eos, Eostra, Ostara iz čega je izvedeno Oestern, Eastern za Uskrs. Uskršnje jaje je nadaleko raširen običaj. Još su persijanci poklanjali jaja na prolećni dan. Svuda i uvek je jaje simbol ponovnog rođenja, buđenja i uskrsnuća, stoga su se jaja farbala uglavnom u crveno koja je boja života, radosti, plodnosti i krvi pre svega. U istočnoj Evropi kod slovenskog stanovništva, mlade devojke koje u uskršnjem periodu dobiju prvo mesečno krvarenje bi bile počastvovane, ta bi se krv sačuvala i svečano predala zemlji da se pojača plodnost i blagoslovi žetva. Takođe je postojala i neka vrsta Uskršnje magije koja se sastojala od toga da se crveno jaje postavi na grob. Stari narodi sa tim danom su uvek povezivali smrt, grob i uskrsnuće. Jedna stara pesma kaže: “ Smrt pliva u vodi, proleće nam stiže u posetu sa jajima, ona su crvena i sa kolačem. Izneli smo smrt iz sela, uneli smo leto.” pri tome su seoske devojke figurativno bacale smrt u vodu. To je ritual koja se odigravao kod slovena pre svega u Ukrajini i Rusiji, lutka koja predstavlja Morenu je bacana u vodu i slavljena je simbolična pobeda Vesne boginje mladosti i proleća. Danas su se održali praznici posvećeni Vesni a to su Vrbica, Cveti i Mladenci, kojima je dana hrišćanska konotacija.
(Stari bunjevački običaj “polivači” kad se devojke na Vodeni ponedeljak, drugi dan Uskrsa polivaju vodom verovatno ima ovaj paganski koren.)
Vrbopuc
Sveopšte buđenje se može formalno namirisati. Svežina novog početka, izaziva u nama emocije i osećanja druge vrste, vreme za udvaranje, spajanje i sjedinjenje. Ljudi su počinjali sa obradom polja i kod životinja je to često vreme parenja, dok mladi ljudi imaju “prolećna osećanja” pojačanog erotskog nagona, koji se u našem narodu još naziva i “vrbopuc” što opet vodi do cvetanja vrbe, značajnog uskršnjeg simbola. Vrba je posvećena boginji plodnosti zemlje, Demetri. Vrba važi za lekovito drvo koja poseduje sposobnost da čovekovu bolest i nevolju uzme u sebe uz pomoć magične formule ili molitve. Čovek stane u šuplje vrbovo drvo i uz molitvu odagna giht i vrućicu. Druidi su obeležavali dan ponovnog buđenja prirode u danima kad vrba procveta, pobadanjem grančica u polja obezbeđivali su njihovu plodnosnost. I danas je opstao praznik Vrbica koji je dobio hrišćanski smisao, njime se obeležava ulazak Isusa Hrista u Jerusalim, dok se umesto palmi koriste vrbove grane. Paracelzus i Hieronimus Bok su savetovali da se u proleće koristi kora vrbe za lečenje kao obloga ili prah. Vrba sadrži salicin, najvažniju supstancu aspirina. Takođe “uskršnje vatre” kod slovena, germana i nordijaca predstavljale su sliku sunca. Palile su se na uzvišenju i verovalo se da će svetlošću vatre biti uhvaćena snaga sunca i blagoslov prenet na polja. Preko vatre su preskakali ljudi da bi dobili zaštitu od zlih sila ili su stoku proterivali između dve vatre. U nordijskom epu Eda, kazuje se da bog sunca budi uspavanu boginju proleća Freju i oslobađa od ropstva zimskog čuvara. Slavi se sveto venčanje njih dvoje plesom u lavirintu kojim učesnici predstavljaju kretanje sunca i u čijoj se sredini nalazi probuđena boginja. Devet meseci kasnije iz tog sjedinjenja prirodnih sila, na zimski solsticijum rađa se mladi bog, božić, sunčev sin nove godine.
Astronomski Uskrs, ples sunca
Običaji keltskih naroda (sloveni, germani,nordijci) praktikuju se još punih hiljadu godina nakon kristijanizacije Evrope, ali izgleda da znanje o toj pozadini u 16. veku već više nije poznato, iako stoji korektan datum Uskrsa do 1582. kad je uveden gregorijanski kalendar. Od oko pre 300 godina u velikom delu Evrope raširila se 1.aprilska šala, kojom je ciljano na pogrešno vreme Uskrsa. U skoro celoj Evropi severno od Alpa je postojala priča o plesu sunca na uskršnje jutro, sunce načini tri skoka. Stanovnici alpskog regiona i Švarcvalda su u predvečerje odlazili na brdo i čekali izlazak sunca i tri skoka. Taj događaj je izvesni Rolenhagen(1542-1609) preuzeo iz starih postulata gde stoji da su ljudi po plesu sunca poznavali kad je istinski Uskrs, za razliku od nametnutog.”Bog je na nebu postavio jasan znak po kome se poznaje pravi dan Uskrsa.” U Meklenburgu na severu se ukazuje na nešto interesantno, skokovi sunca se mogu videti ako se posmatraju kroz ogradu, što navodi na kamene stubove Stonhendža i ponovo kelte. Iz druidskih osmatračnica je posmatrana putanja sunca i meseca, pored drugih zvezda, merena je i iscrtavana. Na tako precizno registrovanoj putanji sunca zapažen je i taj ples sunca. Naravno, ovde se radi o kretanju zemlje a ne sunca, u kontekstu povezanosti ekliptike, precesije i nutacije. Sigurna činjenica je da je na monolitima kao Stonhenž prolećna točka i ravnodnevnica vrlo precizno određena. Mnogi druidski monoliti postavljeni na vrhovima i pravilno usmereni, služili su astronomskoj i ritualnoj svrsi istovremeno, anatemisani su i nazivani imenima kao đavolja strela,veštičji kamen itd. Pripisivano im je, u neznanju, da se bude određenog dana, u svitanje ili ponoć i da se kreću, što je samo igra sunčevog ili mesečevog sjaja. Novo, crkveno sveštensvo je naišlo na problem etabliranja Hristovog uskrsnuća. Narodi keltske civilizacije su naime verovali da su se otelotvorili od svojih predaka i njima se i vraćaju, od mrtvih direktno i da su drugim rečima i oni ponovo oživljeno. Kad je proslava Uskrsa, kao religioznog hrišćanskog čina stigla u Evropu, termin na koji su pretendovali bio zauzet već dugo i povezan sa početkom godišnjeg doba, kao prirodnim ritmom uskrsnuća i ponovnog rođenja. Kroz tu priču o uskrsnuću ovi narodi su Isusa prihvatili kao svog. Sa druge strane stanovništvo je dugo odbijalo crkveno računanje vremena i zadržavali su se na prolećnoj ravnodnevnici. Za to je imalo dosta razloga i zasnovani su na godišnjem kružnom ciklusu, prirodnim i kosmičkim pojavama. U Meksiku, Kukulkan stepenasta piramida u drevnom gradu majanskom gradu Čičen-ica poznaje nešto slično. Na dan prolećne i jesenje ravnodnevnice simbolično silazi božanska zmija stepenicama piramide, pomoću sunčevog sjaja i specijalnog formiranja senki dobija se utisak da zmija klizi sa neba naniže i sjedinjuje se sa kamenom glavom na dnu piramide. U mnogo hramova i crkvi sunce toga dana prolazi kroz izvestan prorez i pada na oltar ili određeno mesto, jer su izgrađene na ruinama nekadašnjih svetilišta u kojima se slavilo Stare civilizacije su se držale prirodnonaučno korektnog i astronomski egzaktnog kalendara. Praktikovan je kult ponovnog rađanja i uskrsnuća prirode, koji vodi u bronzano i kameno doba.
Smrt i uskrsnuće u starim kultovima
Najveći prolećni praznik se uvek i skoro svuda dovodio u vezu sa smrću i ponovnim uskrsnućem. Isus je na Veliki petak prikovan za krst i njegovo uskrsnuće se desilo tri dana kasnije u Uskršnju nedelju. Mit o umuranju i uskrsnuću egzistira u velikom broju starih religioznih kultova. Poznat je iz Mitraizma. I Mitra je bio bog koji je umro i ponovo ustao u jednom udubljnju u steni. Sledbenici kulta Mitre su bili brojni u celom Rimskom carstvu, u Evropi i maloj Aziji i poznavali su čak i Euharistiju. Pošto je to bila vrlo jaka konkurentska religija, a i daleko starija, crkva je bila primorana da mnogo toga jednostavno preuzme, kao što je slučaj i u drugim delovima sveta i njihovim kultovima. Još dalje unazad stiže se do poštovanja Tamuza, koji se izgovarao “Damasi”, on je sin Astrate (Ištar) , od koje je izvedeno grčko Eos, (englesko “Easter” ili “Oestern” ime za Uskrs ili keltska Ostara. ) Na Uruk pločama epa o Gilgamešu, Tamuz je opisan kao “ Sin ribe, koji ne zna za svog oca” što objašnjava zašto je riba, Tamuzov simbol opstala kao simbol za Isusa. U vavilonskim misterijama Tamuz je istovremeno sin i ljubavnik Astrate/Ištar. Začet je natprirodnim načinom i umro je nasilnom smrću. Ali ostala je nada u njegovo uskrsnuće, jednom godišnje polagana je žrtva u formi jagnjeta, što je opet paralela sa Isusom koji je nazivan i “jagnje božje”. Ime koje se izgovaralo Dumu-Zi značilo je sin(dumu) života(zi) ili sin oživljavanja. Priču o Tamuzu su vavilonci, veliki poznavaoci astronomije, videli i opisali kao događaj na zvezdanom nebu. Najznačajnija figura se nalazi iza sazvežđa Bika i drži mu se za rep. Čisto astrološki to je ono što danas znamo kao sazvežđe Ovna. Interesantno je da je sazvežđe Ovna (jagnje) tek u VI veku pre Hrista postavljeno na kartu neba, pre toga je to bila ljudska figura iza Bika, koja mu se drži za rep “zemljoradnik”. Vrlo precizno je opisan kako kleči, isto kao što i Mitra na slikama kleči iza Bika. Ubistvo nebeskog Bika se pojavljuje i u epu o Gilgamešu koji ga hvata za rogove, a Enkidu ga hvata za rep. I Enkidu znači doslovno “sin(En) plodnih polja” dok je Gilgameš “verni pastir” na nebu, koji je kasnije postao sazvežđe Orion.
Post 40 dana
Stare civilizacije su vreme svjih proslava i kulturnih događaja vrlo tesno privezali na kosmička zbivanja kao npr. Egipćani sa svojim sazvežđima i njima pripadajućom mitologijom. U vezi toga postoji mit koji počinje u jesen sa smrću boga i njegovim uskrsnućem u proleće. Ali, 1000 god, pre Hrista desila se drastična promena u kultnim radnjama, kad je uveden post od četrdeset dana i koji je opstao u hrišćanstvu. Na nebu su dva sazvežđa za Astratu/Ištar. Jedna je Devica sa klasjem u ruci, a druga rajska Ištar i ona je predstavljena na nebu kako stoji desno od Tamuza sa prekrštenim rukama na stomaku. Na starim slikama neba je nazvana “Anunutum” ili “majka čovečanstva”.Obe predstavljaju različite aspekte iste boginje. Sazvežđe Anunitum prolazi na istočnom horizontu u proleće pre Tamuza/Enkidu i to egzaktno 40 dana ranije. Punih 40 dana ona svako jutro pre izlaska sunca pogleda i iščekuje svog sina dok konačno na uskršnje jutro u svitanje bude potpuno vidljiv na istočnom horizontu. Početak Uskršnjeg posta pada na Pepeljavu sredu, nakon Poklada što takođe vodi u čitav niz podudarnisti sa starim mitologijama.U 6. veku pre Hrista sazvežđe Ovna na nebu zamenjuje “zemljoradnika” i prolazi prolećnu tačku na nebu, presek sunčeve staze sa nebeskim ekvatorom , tako izgleda kao da je Ovan/jagnje proboden na nebu. Da će “izbavitelj” biti proboden judejski proroci su oduvek najavljivali. David:“ Proboli su moje šake i stopala”, prorok Danilo je prilično zaslužan za to da se vavilonska predstava zamenjena na nebu za Ovna, probodeno jagnje, judejskog spasioca.Ma kakvu formu ona imala, vidimo da se priča ista priča među ljudima na zemlji. To je priča i bogu i o čoveku istovremeno, o ciklusu smene godišnjih doba naše zemlje koji se oslikava u najvišim kosmičkim događajima. Imamo boginju majku u tri faze, prolećnu devicu, zrelu ženu i staricu kao boginju smrti i svaka ima svoj deo godine, ali to je i svaka ljudska kćer istovremeno. Svaki sin čovekov je prvo nejaki božić koji jača u boga i pobeđuje tamu kao i naše sunce tokom godine.Na zemlji je sunce bog koji daje život i od koga sve zavisi, naša majka je zemlja koja nas nosi i hrani i koju sunce oplođuje. Ljudi živeći u skladu sa prirodom prepoznaju kosmičke uticaje i cikluse u harmonično im se prilagođavaju.

 

[stvarnoslap]

Na ovaj postavljeni tekst sam već ranije odgovorio.
Onaj ko je izgovorio gornje navode je ili potpuno neobrazovana osoba koja ne poznaje ni I od istorije ( što je velika sramota za autora pisati ovakve stvari u svetu gde se o tome sve zna ), ili je ovaj tekst kreiran sa ciljem da namerno planski lovi neupućene, po principu protivničkih sajtova na kojima ne postoji kontakt adresa ili mail kako bi se poslao demant.

Ja sam citirao ljude koji su se ispod svojih tvrdnji potpisali svojim imenom i prezimenom, te naveli instituciju na kojoj su radili. Inače je riječ o profesorima koji su život proveli baveći se specijalno poviješću antičkog svijeta. Tako je moguće baš svakome provjeriti istinitost tvrdnji koje su gornji povjesničari naveli. Naravno, tvoje "babe sanjalice" baš i nije moguće provjeriti. Baba može sanjati baš svašta.

Istorija govori sasvim suprotno - da su pagani imali vrlo razvijenu obredno ritualnu praksu kao službu svojim Bogovima, sa svojim praznicima i danima svetkovina.

Biblija takođe ovo takođe potvrđuje.

"Потом ми рече: још ћеш видјети већих гадова које они чине.
И одведе ме на врата дома Господњега која су са сјевера; и гле, жене сјеђаху и плакаху за Тамузом.
И рече ми: јеси ли видио, сине човјечји? још ћеш видјети већих гадова од тијех.
И одведе ме у тријем унутрашњи дома Господњега; и гле, на уласку у цркву Господњу између тријема и олтара бјеше око двадесет и пет људи окренутијех леђима к цркви Господњој лицем к истоку, и клањаху се сунцу према истоку.
Тада ми рече: јеси ли видио, сине човјечји? мало ли је дому Јудину што чине те гадове које чине овдје? него још напунише земљу насиља и окренуше се да ме драже; и ето држе грану пред носом својим" ( Jezekilj 8. 13 - 17 )

I? Što si ovdje dokazao? Da su pogani imali svoja božanstva? Da su pogani imali svoje svetkovine? Bravo majstore! Jedino nisi dokazao da to ima ikakve veze sa kršćanima i njihovim okupljanjem u prvi dan tjedna. To ne moraš ni dokazivati, a i ne možeš, zato ti i posežeš za baljim snovima.

Zadržavam moj prethodni odgovor na ovo kao konačnu biblijsku i istorijsku činjenicu.

Nosi ga kući. Možda su bablji snovi prelazni pa bi i sam mogao nešto slično sanjati.

A evo i mog prethodnog odgovora.

Svaki dan u mnogobozackoj planetarnoj sedmici je bio posvecen nekom Bogu.

Probudi se i reče baba.

"Dies "Solis" je bio posvecen Bogu sunca ili kultu sunca Mitre - Mitraizam.
Samo ime Dies Solis - dan sunca, govori da je taj dan bio odredjen za proslavu sunca u suncevom hramu.

Nije, notorne neistine iznosiš.

Ali i da nije tako, da se nikakva posebna sluzba suncu u taj dan nije odvijala - to ne menja stvari,

Bravo, i sam priznaješ kakve notorne neistine iznosiš.

jer je taj dan sunca koji se odnosio na Boga sunca - prenesen u Hriscanstvo kao dan posvecen Hristovom vaskrsenju, sa novim imenom - dan posvecen vaskrslom suncu pravde.

Ovdje pak notorne besmislice iznosiš. Kršćani nisu nikako mogli nedjelju preuzeti od pogana, jer, priznao si gore i sam, nikakvo redovito bogoštovlje pogani nisu imali u taj dan.

Ne samo to.
Mnogobozacki praznik "Dies natalis solis invicti" ili rodjendan boga sunca koji su Rimljani slavili 25 decembra - prenesen je u Hriscanstvo sa svim obicajima i verovanjima i postao Bozic, praznik posvecen Hristovom rodjenju.

Hvala Bogu, ovdje pak sam razobličuješ svoje besmislice. Kako je moguće, a ti upravo to tvrdiš, da netko "zadrži sve običaje i vjerovanja mnogobožačkog praznika", i da istovremeno slavi Kristovo rođenje. Ako netko slavi Kristovo rođenje, onda slavi Krista. Ako ti onoga tko slavi Krista optužuješ za mnogoboštvo, onda sam razmisli o svoj pogibelji koje na tebe ostavljaju bablji snovi.

Izvor - sajt: Kroz prostor i vreme

"Krasan izvor"! Pravi lijek za mamurluk od babljih snova. Evo što nam i Laodikeja donese s ovog krasnog izvora:

I Enkidu znači doslovno “sin(En) plodnih polja” dok je Gilgameš “verni pastir” na nebu, koji je kasnije postao sazvežđe Orion.

Izgleda da se i Ellen White napajala sa ovako krasnih izvora. Zato je napisala da je Bog svoju "rezidenciju" sagradio na Orionu. Kaže Jelena da ju je ona prilikom jednog svog "nebeskog putovanja" i vidjela.

Post 40 dana
Stare civilizacije su vreme svjih proslava i kulturnih događaja vrlo tesno privezali na kosmička zbivanja kao npr. Egipćani sa svojim sazvežđima i njima pripadajućom mitologijom.

Bravo! Sada si nam ti pojasnio i otkrio tko je Isusa odveo na četrdesetdnevni post. Majka Marija mu čitala egipatsku mitologiju, pa se Isus uputi u pustinju.

 

[Marko1932]

D. M. Canright, adventistički službenik (suvremenik Ellen White), proveo je tridesetak godina među ASD, i nakon što je ostavio i adventizam i adventiste posvetio se, između ostalog, i ovoj temi – suboti i nedjelji. Sagledavao ju je i s teološke i s povijesne strane. Istražujući povijesni aspekt nedjelje u kršćanstvu i njenih korijena pripremio je grupu pitanja i poslao ih na nekoliko adresa tada najeminentnijih povjesničara i poznavatelja antičkog doba. Evo Canright-ovih pitanja i odgovora na ta pitanja četvorice povjesničara:

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Postovanje Stvarnoslape,

Pazljivo sam procitao ovaj tvoj komentar, a dobro mi je poznat slucaj Canrihta.

U pravu si on je bio adventista, cak je rukopolozen za propovednika i posle izvesnog vremena jeste napustio Adventosticku crkvu i postao baptista. Cak je rukopolozen za baptistickog propovednika. On jeste postao veliki kriticar Crkve.

Ucinio je sve sto je mogao da umiri svoju savest zato sto je postao prestupnik Bozjeg zakona.

Pre svega Canriht je bio uobrazen, nije tolerisao nikoga ko se ne bi slagao s anjim. Smatrao je da je jedino njegovo misljenje ispravno a sva ostala nisu.

On je cak izjavio da ce se Adventisticka crkva uskoro raspasti.
Kako se ispunilo ovo njegovo prorocanstvo?

Od onda kada je on napustio Crkvu, (1887) broj vernika se povecao za 605 PUTA, ne procenata, nego 605 puta.
Eto vidite da je sam sebe uvrstao u LAZNE PROROKE.

Odbacio je vaznost i trajnost Bozjeg zakona.

Ne mislim da je vredno oko njegovih izjava trosite daragoceno vreme, ali za vas koji zelite da proucite ovo pitanje, ako mozete citati engleski, evo odgovora na Carihtovo tumacenje.

W.H. Branson dao je odgovor na Canrihtove izjave u brosuri: IN DEFENCE OF THE TRUTH By W.H.Branson.

http://maranathamedia.com/books/apologetics/general/60-in-defense-of-the-faith-wh-branson-1933/file

Svima zelim sve najbolje

 

[stvarnoslap]

Ucinio je sve sto je mogao da umiri svoju savest zato sto je postao prestupnik Bozjeg zakona.

Ovo je samo tvoj sud, a o stvarnom njegovu prijestupništvu neka Bog sudi.

Pre svega Canriht je bio uobrazen, nije tolerisao nikoga ko se ne bi slagao s anjim. Smatrao je da je jedino njegovo misljenje ispravno a sva ostala nisu.

U onome što sam ja citirao potpuno je nebitno je li Canright uobražen ili nije. Za ovu našu temu bitni su jedino odgovori na pitanja onih gore citiranih povjesničara.

On je cak izjavio da ce se Adventisticka crkva uskoro raspasti.
Kako se ispunilo ovo njegovo prorocanstvo?

Od onda kada je on napustio Crkvu, (1887) broj vernika se povecao za 605 PUTA, ne procenata, nego 605 puta.
Eto vidite da je sam sebe uvrstao u LAZNE PROROKE.

Ja ne bih bio tako siguran u ovakvu kvalifikaciju. Možda bi Canright-a bolje bilo nazvati "blagim prorokom". Evo, ovdje vas je na forumu 5-6 adventista sedmog dana. Jedni za Trojstvo nalaze argumente u Bibliji i brane ga, a drugi tvrde za Trojstvo da je suprotno zdravom razumu, suprotno Svetom Pismu i da je poganskog podrijetla, baš kako su učili pioniri ASD. Također, jednima je Isus Bog, drugi tvrde da nije, a ima i trećih kojima je nešto između. Jedina zajednička vjera adventistima ovdje na forumu, a i drugima, je vjera u "Duh proroštva", spise Ellen White. Ja se sada pitam, nije li ovakvo što 605 puta gore od varijante da se Adventistička crkva raspala? Zato ja rekoh da bih Canrighta prije okvalificirao "blagim prorokom" nego lažnim prorokom.

Ne mislim da je vredno oko njegovih izjava trosite daragoceno vreme, ali za vas koji zelite da proucite ovo pitanje, ako mozete citati engleski, evo odgovora na Carihtovo tumacenje.

W.H. Branson dao je odgovor na Canrihtove izjave u brosuri: IN DEFENCE OF THE TRUTH By W.H.Branson.

Sve sam pročitao. Ali ni ja ne bih trošio vrijeme na pitanje je li Canright uobražen i je li lažni prorok, rađe bih od adventista vidio kontraargumente na deklariranje četvorice povjesničara o nedjelji u poganstvu.