Dakle je gospodar sin čovječiji i Subote. Marko 2,28
Znači ne poštujete Gospodara kad ne poštujete subotu.
Ovo je omiljena adventistička mantra u dokazivanju obveze subotnog počinka, pa ćemo je i demontirati.
Mk 2,27-28:
I govoraše im: "Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!"
Zašto Isus ovo izgovara, i što ovo može značiti? Znamo, Isus je ovo uputio farizejima. Nije im ovo rekao kao izraz slaganja s njima, dapače, iznio je nešto što je suprotno njihovu stavu. Dakle, stav farizeja, suprotno ovomu što Isus iznosi, bio je da je svetost subote tolika da je ona iznad čovjeka, kao da je čovjek radi subote. Je li stav farizeja bio kriv? Nipošto! Oni su mogli biti licemjeri, međutim, točno su znali što kaže Božja riječ, pogledajmo:
Izl 31,15:
Tko bi u dan subotni obavljao kakav posao neka se pogubi.
Sve do Isusa, subota zauzima takvo mjesto da svakoga tko je krši
treba pogubiti. U takvom ozračju Isus vodi razgovor s farizejima, i kaže im: "Subota je dana radi čovjeka, a ne čovjek radi subote." I gle čuda, adventisti citiraju baš ove Isusove riječi kao krunski dokaz svoje teze, da je Isus
"uzdigao subotu" iznad drugih dana. Kad bismo ovo prihvatili našli bismo se u tehnički apsurdnoj situaciji. Prije ovoga "Isusova uzdizanja" subote, subota je bila toliko uzvišena i "uzdignuta" da je trebalo pogubiti svakog onoga tko bi prekršio zapovijed o suboti. Ako Isus, u ovom razgovoru s farizejima, "dodatno uzdiže" subotu, onda bismo svakog njenog kršitelja trebali
dva puta pogubiti. Naravno, ostaje nam samo pitanje kako to tehnički izvesti.
Neće biti, dakle, da je Isus razgovarajući s farizejima
uzdigao subotu iznad drugih dana, nego baš suprotno.
Isus je subotu izjednačio s drugim danima. Temeljna značajka zapovijedi o suboti je počinak, odmor. Zapravo, kad bismo toj zapovijedi uklonili odredbe o mirovanju (neaktivnosti) ne bismo niti imali elemente zapovijedi, točnije, ne bismo imali ni zapovijed. U tom kontekstu interesantno je jedno drugo mjesto u Svetom Pismu, koje također izvještava o sporu Isusa i farizeja oko subote. Tako nas sveti Ivan izvještava: Iv 5,17:
Isus im odgovori: "Otac moj sve do sada radi pa i ja radim." Naravno, slobodno nam je izvoditi zaključke iz onoga što čitamo, ali svakako je nemoguće iz ovoga izvesti zaključak kako je Isus "uzdigao" subotu.
Interesantna je još jedna epizoda Isusova sukoba s farizejima oko subote koju donosi Ivan:
Iv 5,16-18:
Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom. Isus im odgovori: "Otac moj sve do sada radi pa i ja radim." Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.
Kako Isus baš svaki put reagira kad je riječ o optužbama farizeja za kršenje subote? Pravda li Isus sebe ili svoje učenike, dokazujući farizejima kako on i njegovi učenici ne krše subotu? Interesantno, uopće ne! Isus je, jednako kao i farizeji, točno znao što u Pismu piše o suboti i što je po Pismu kršenje subote. Pogledajmo Isusovu reakciju kada su jednom prilikom farizeji optužili Isusove učenike za kršenje subote:
Mt 12,5:
Ili zar niste čitali u Zakonu da subotom svećenici u Hramu krše subotu, a bez krivnje su? A velim vam: veće od Hrama jest ovdje!
Isus ne dokazuje farizejima kako oni ne znaju što je kršenje subote, nego im pokazuje što je to što "njegove" oslobađa krivnje – "veće od Hrama jest ovdje".
