Da li slaviti subotu ili nedelju

Član
Učlanjen(a)
26.02.2011
Poruka
985
Evo sto slap veli - 1 Kor 16,1-2: U pogledu sabiranja za svete, i vi činite kako odredih crkvama galacijskim. Svakoga prvog dana u tjednu neka svaki od vas kod sebe na stranu stavlja i skuplja što uzmogne da se ne sabire istom kada dođem.

Evo sto slap veli, ali je ovo Bacchiocchi u svojoj knjizi "Od subote do nedjelje" kako veli tripo41 vec pobio. Ovdje se veli da prvog dana u tjednu svako kod kuce odvoji novce, ne govori se o nekom kolektivnom bogosluzju u nedjelju. Drugi citat kad su se u gornoj sobi ucenici okupili i to nakon Kristovog razapeca u nedjelju. Stih jasno govori da su se ZBOG STRAHA tu sakupili. Treceg retka se ne sjecam. Mozda onaj kad je Ivan u duhu bio u Gospodnji dan. Ali tu Gospodnji dan ili veliki Jahvin dan misli se na dane gnjeva u posljednje vrijeme, sve one strahote koje ce se desiti.

Znaci nikakve zapovijedi nema, a isto na osnovu tri citata iz Biblije i samo zbog toga sto je Isus uskrsnuo u nedjelju, ne mozes graditi cijelu doktrinu.
 
Učlanjen(a)
22.07.2016
Poruka
11.403
Naravno, Kainos. Bilo je potrebno odvajati od prvog dana, po suboti, jer ta tradicija je postojala sakupljanja priloga u ranoj crkvi. Ne radi se o bogoluženju već o sakupljanju priloga u svojim kućama i to od prvog dana pa do kraja nedelje..subota je predviđena za bogosluženje i tada postoje druge aktivnosti.

Svako pominjenje prvog dana u tjednu u Pismu uvek upućuje na subotu i ono što se čini "iza subote".

Pozdrav.
 
Član
Učlanjen(a)
26.02.2011
Poruka
985
I bas zbog toga katolici ne mogu prihvatiti Sola-Scriptura, vec im je potrebna tradicija plus crkveno uciteljstvo ili magisterij. Problem je sto je nakon smrti apostola tradicija u banani. Jer su doktrinarne izjave crkvenih otaca od tada pa nadalje kontradiktorne. Jedan uci ovo, drugi ono.
 
Učlanjen(a)
22.07.2016
Poruka
11.403
Lično mislim da ni tradicija nije problem. Sama "tradicija" nije loša sama po sebi posebno ako nije suprotna Pismu ili je u skladu sa Pismom. Međutim, kao što smo videli dobar deo tradicije crkve do IV veka je sasvim dobar. Takođe postoji "više" tradicija u Crkvi a na nakim koncilima je odbacivana jedna a prihvaćena druga ili treća. To je ono na šta tradicionalisti ne obraćaju dovoljno pažnje ili im promakne jer se nauče da poštuju samo jednu tradiciju koju je vaspostavio neki sabor ili je u nekom vremenu postala opšteprihvaćena. Dakle, tradicija poštovanja sabata postoji u crkvi, takođe tradicija i vera ranih otaca da se ne dešava transupstancijacija prilikom večere Gospodnje takođe je dobra tradicja i još mnoge tradicije su dobre. Tako da potvrda Biblijskog učenja i vere onih koji grade na Bibliji svakako može biti i tradicionalna. Samo zavisi koju tradiciju ćemo izabrati. Crkva ima dobru tradiciju kao i lošu..uvek ćemo izabrati onu dobru i koja je u skladu sa učenjem Pisma.

Pozdrav.
 
Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.357
Dakle u IV veku Rimska Crkva je otišla najdalje po pitanju odbacivanja subote dok su crkve na Istoku i dalje izražavale poštovanje prema sabatu.

Ovu tradiciju poštovanja subote čuvaju Istočni bogoslovi i daju opservacije, najverovatnije kao odgovor na Laodikejski koncil iz 365 n.e, sa ciljem da ukažu da kršenјe tradicije o svetosti subote nije dobra.

Ignacije Antiohijski je prema crkvenom povjesničaru Euzebiju Cezarejskom, treći antiohijski biskup, čiji početak biskupstva Euzebije smješta u 70. godinu. Antiohija je poznata kao prvo kršćansko središte gdje se Evanđelje propovijedalo bez iznimke i Židovima i poganima, koji su se zajedno okupljali na molitve i slavljenje Euharistije. Također, u Antiohiji su se vjernici najprije prozvali kršćanima. Rimske vlasti su uhapsile Ignacija Antiohijskog i iz Antiohije je prebačen u Rim, gdje je podnio mučeničku smrt baš zbog svjedočenja svoje vjere u Isusa Krista. Ignacije na putu iz Antiohije u Rim, potpuno svjestan kakva ga smrt čeka u Rimu, piše pisma (poslanice) mjesnim Crkvama. Jedna od tih Ignacijevih poslanica je „Poslanica Magnežanima“. Evo nekoliko izvadaka iz ove poslanice:

Poslanica Magnežanima


Ignacije, zvan i Teofor, blagoslovljenoj milošću Boga Oca u Kristu Isusu, našemu Spasitelju, u kojemu pozdravljam Crkvu u Magneziji na rijeci Meandar i želim joj svako dobro u Bogu Ocu i u Isusu Kristu.

I 1. Čuvši za vašu urednu ljubav prema Bogu, silno obradovan u vjeri Isusa Krista odlučih vam progovoriti. .....

VIII 1. Ne dajte se zavesti krivim naucima ni drevnim beskorisnim pričama. Ako još živimo po židovsku, priznajemo da nismo primili milost. .....

IX 1. Dakle, ako su oni koji provedoše život u starom poretku došli do nove nade pa više ne opslužuju subote već žive po danu Gospodnjemu u koji se naš život porodio, ....
----------------------------------------------------
Kao što vidimo još početkom 1. stoljeća Crkva ima velike probleme s judaizantima i njihovim inzistiranjima na židovskim elementima. Očito je, Crkva u periodu strašnih progona nije mogla riješavati i ovakve stvari, međutim, čim je nastupio mirni period Crkva će na Sinodi u Laodiceji 365. Odlučiti kako je odlučila:

Kanon 29: Kršćani ne smiju kako čine Židovi odmarati u subotu, u taj dan trebaju raditi, nego u dan Gospodnji, ako mogu, odmarati kao kršćani. Ako se nađe tko bi judaizirao neka bude odijeljen od Krista.

Naravno, ova odluka Crkve jednako se tiče i jednako obvezuje i Crkvu na Istoku i Crkvu na Zapadu. Adventisti će reći, ta Crkva (365. godina) je debelo u otpadu. Ali, ta ista Crkva će 30 godina nakon ovog Sinoda u Laodiceji, na Sinodi u Kartagi odrediti kanon Biblije. I gle shizofrenosti, vi Adventisti ćete Bibliju koju kanonizira ta otpala Crkva uzeti za svoje Sveto Pismo. Zaista shizofreno.
 
Član
Učlanjen(a)
03.06.2010
Poruka
14.301
PRIMJEDBA
> Isusov Novozavjetni Zakon Slobode omogućuje savršeno življenje pravednog zahtjeva Mojsijeva Zakona a taj zahtjev je Ljubav prema Bogu i LJudima
-----------------------------------------------

ODGOVOR

Zahtjev za ljubav prema Bogu i bližnjima i sve ostalo što je Isus propovjedao, to je ponavljanje učenja Starog zaveta.


Kako bi i jedna razumna osoba mogla povjerovati da bi Bog od ljudi ikada tražio da drže neki drugi zakon nego zakon ljubavi?!
 
Učlanjen(a)
22.07.2016
Poruka
11.403
Poslanica Magnežanima

Ignacije, zvan i Teofor, blagoslovljenoj milošću Boga Oca u Kristu Isusu, našemu Spasitelju, u kojemu pozdravljam Crkvu u Magneziji na rijeci Meandar i želim joj svako dobro u Bogu Ocu i u Isusu Kristu.

I 1. Čuvši za vašu urednu ljubav prema Bogu, silno obradovan u vjeri Isusa Krista odlučih vam progovoriti. .....

VIII 1. Ne dajte se zavesti krivim naucima ni drevnim beskorisnim pričama. Ako još živimo po židovsku, priznajemo da nismo primili milost. .....

IX 1. Dakle, ako su oni koji provedoše život u starom poretku došli do nove nade pa više ne opslužuju subote već žive po danu Gospodnjemu u koji se naš život porodio, ....

Najpre ću reći da crkveni pisci II veka počinju da promovišu novu tradiciju koja poriče važnost subote. To pre svega važi za Justina Martira(100-165 n.e) kao i za pseudo-Varnavu. Kako je došlo do zaoštravanja između Judeja i Rimljana tako su nove tendencije negiranja judaističke zaostavštine među hrišćanima. No, to je išlo u talasima s obzirom da su se kasnije tenzije između Rimljana i Judeja smirile pa je taj antagonizam splasnuo. Međutim, stvaraju su dve sukobljene tradicjie među bogoslovima po pitanju subote i vidimo da se one održavaju i kroz rani period srednjeg veka. Istočni bogoslovi održavaju veliko poštovanje prema suboti dok na Zapadu to pitanje dobija oštrije tonove.

Međutim, bogoslovi s kraja I i početka II veka ne pišu otvoreno protiv subote i nemaju negativan stav prema suboti. I Ignjacije Antiohijski u svojoj poslanici poziva da hrišćani ne drže subotu prema jevrejskim pravilima već prema uputima Gospodnjim. Videćemo zapravo kako Ignjecije ovo izražava.

U tekstu koji je priložen gore imamo prevod:"IX 1. Dakle, ako su oni koji provedoše život u starom poretku došli do nove nade pa više ne opslužuju subote već žive po danu Gospodnjemu u koji se naš život porodio", Magnežanima 9,1

Ovde je sporan prevod "već žive po Danu Gospodnjem".

U Grčkom originalu za izraz "dan Gospodnji" u Ignjacijevom prevodu trebalo bi da stoji "keriake(Gospodnji) himera(Dan)". Međutim, u originalu stoji "keriake kiriuo" ili u prevodu Gospoda Gospodnjeg. Dakle ne stoji prevod.."već žive po Danu Gospodnejm" već "žive u skadu sa Gospodom Gospodnjim". Malo je nejasan ovaj izraz ali ako stavimo kontekst u kome Ignjacije piše on govori da ne treba subotariti u judaističkom smislu već živeti prema Gospododu Gospodnjem. Zapravo na englekom ovaj tekst glasi ovako:"If then those whu has walked in ancient practices attend unto newness of hope, no longer keeping sabbath Judaicaly, but in accordance with Lords way of life, on which our life also arose through his peath with some man pany", Epistle Magnesius 9,1.

U prevodu:"Ако тада они који су ходали у старом обичају, пристпају новој нади, више не држе суботу Јудаистички, него у складу са Господњим начином живота, којим је наш живот уздигnut њиме и његовом смрћу", Магнежанима 9,1

Dakle, Ignjecije koristi formulu "keriake kiriou" kada govori na koji način treba hriščani da drže subotu. Ono je u suprotnosti sa "judaističkim načinom" zapravo iskazujući prezir prema jevrejskom uskogrudom držanju sabata poput osude u Konstitucijama apostolskim iz IV veka gde se navodi "lenčarenje". Ovde on poziva da hrišćani ne drže subotu na taj način već da je drže u skladu sa Gospodnjim životom ili životnim putem(ne u skladu sa danom Gospodnjim- kasnija formula nastala srediinom II veka misleći na nedelju). To zapravo znači da hrišćani moraju držati subotu u skladu sa Hristovim načinom..pomaganje bližnjima, misonarenjem i onim kako ju je držao Isus.

To je poenta Ignjacijeve kritike subotarenja. On poziva na drženje subote u skladu sa Gospodnjim principima. Zabuna nastaje kada se ne prevodi ispravno grčki izraz "keriake kiriou"-Gospodnjim Gospodom tj. načinom Gospoda Gospodnjeg.

Ignjecije još uvek ne govori otvreno protiv subote. To će kasnije raditi Justin Martir i drugi. Međutim, traktati otaca nisu obavezivali hrišćane već oni iznose neke svoje postavke koje uopšte ne moraju biti prihvaćeni od strane verujućih. Tako se dakle stvaraju tredicije vezane za subotu ali je jasno da ovakvi sporadični otvoreni napadi na subotu od sredine II veka pa nadalje nisu uticali na sve bogoslove pa tako vidimo da u IV veku mnogi bogoslovi ne prihvataju oštro negiranje važnosti sabata.
 
Učlanjen(a)
15.02.2015
Poruka
3.527
Naravno, Kainos. Bilo je potrebno odvajati od prvog dana, po suboti, jer ta tradicija je postojala sakupljanja priloga u ranoj crkvi. Ne radi se o bogoluženju već o sakupljanju priloga u svojim kućama i to od prvog dana pa do kraja nedelje..subota je predviđena za bogosluženje i tada postoje druge aktivnosti.

Svako pominjenje prvog dana u tjednu u Pismu uvek upućuje na subotu i ono što se čini "iza subote".

Pozdrav.

Brate Jovane, na znam gde si ti to sve naucio i sakupio, ali tvoja tumacenja i verovanja su toliko ispravna i dobra, kao sto mozes d avidis da sam skoro na svima stavio svoj paraf.

Medjutim, imam jedno ozbiljno pitanje za tebe: Hoces li biti tako ljubazan d anam objasnis ovu tvoju poslednmju recenicu:

"Svako pominjenje prvog dana u tjednu u Pismu uvek upućuje na subotu i ono što se čini "iza subote".

Nisam siguran da sam te pravilno razumeo ili mozda se i nisi potpuno izrazio?

Da li ti hoces da kazes da, kad se u Svetom pismu spominje prvi dan, da je to subota? Molim te objasni nam to.

Unapred hvala
C:\Users\User\AppData\Local\Temp\msohtmlclip1\01\clip_image002.jpg
C:\Users\User\AppData\Local\Temp\msohtmlclip1\01\clip_image002.jpg
C:\Users\User\AppData\Local\Temp\msohtmlclip1\01\clip_image002.jpg
 
Učlanjen(a)
15.02.2015
Poruka
3.527

Poslanica Magnežanima


Ignacije, zvan i Teofor, blagoslovljenoj milošću Boga Oca u Kristu Isusu, našemu Spasitelju, u kojemu pozdravljam Crkvu u Magneziji na rijeci Meandar i želim joj svako dobro u Bogu Ocu i u Isusu Kristu.
IX 1. Dakle, ako su oni koji provedoše život u starom poretku došli do nove nade pa više ne opslužuju subote već žive po danu Gospodnjemu u koji se naš život porodio, ....

Vidis li Sopape, da je Ignacije upotrebio izraz SUBOTE, a ne SUBOTU.

Sta to znaci? Sve godisnje praznike, Pashu, dan Truba, Dan preijesnije hljebova itd, Jevereji su nazivali jednom recju SUBOTE zato sto se prvi dan svakoga od tih parznika svetkovao kao i Subiota, a mogao je biti u sredu ili cak i u nedelju.

Ja visoko cenim te mucenike koji su svoju veru potvrdili i dokazali smrcu, ali nase je da uporedimo ovakve izjave sa onim sto je rekao i napisao Svemoguci Bog, a On je rekao:


"SJETI SE DA SVETKUJES DAN SUBOTNI. SEST DANA RADI I OBAVLJAJ SAV SVOJ POSAO, A SEDMI JE DAN SUBOTA, POCINAK POSVECEN JAHVI BOGU TVOJEMU. TADA NIKAKVA POSLE NEMOJ RADITI; NI TI, NI TVOJ SIN, NI TVOJA KCI, NI SLUGA TVOJ, NI TVOJ SLUSKINJA, NI TVOJE ZIVINCE, NITI STRANAC KOJI SE NADJE UNUTAR TVOJIH VRATA. TA I JAHVE JE SEST DANA STVARAO NEBO I ZEMLJU, MORE I STO JE U NJIMA, A SEDMI JE DAN POCINUO, STOGA JE JAHVE BLAGOSLOVIO I POSVETIO DAN SUBOTNI." 2. Mojsijeva 20, 8-11; prevod Stvarnost.


Posle ovoga sledi zakljucak Sabora:

Kanon 29: Kršćani ne smiju kako čine Židovi odmarati u subotu, u taj dan trebaju raditi, nego u dan Gospodnji, ako mogu, odmarati kao kršćani. Ako se nađe tko bi judaizirao neka bude odijeljen od Krista.[/QUOTE]

Slape, kako ti kao teolog mozes da uskladis ove izjave Sabora i onog sto je izjavio i napisao Sveznajuci Bog? Cije misljenje je vrednije, Bozije ili ljudsko?
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
26.02.2011
Poruka
985
Auuuu, slap ovdje kako veli tripo41 pobijen i od strane Jovana i Marka. Ali poznavajuci slapa, on sada kopa po spisima i kao uvijek nesto ce naskrabati da bi se izvukao.
 
Natrag
Top