@gerakules
pozdrav gero
odvoji vremena i prouči štivo koje sam ti pripremio
U istinama svoje Riječi Bog je otkrio ljudima samoga sebe, i svima onima koji ih prime, one su štit protiv sotoninih prijevara. Zanemarivanjem ovih istina otvaraju se vrata zlu koje se danas tako proširilo u vjerskom svijetu. Priroda i važnost Božjeg zakona gube se u velikoj mjeri iz vida. Krivo shvaćanje o karakteru, trajanju i obavezama Božjeg zakona dovelo je do zabluda u pogledu obraćenja i posvećenja, a to je i uzrok niskog stanja pobožnosti u crkvama. Ovdje se nalazi tajna zašto u probuđenjima našega vremena nedostaje Duha i Božje sile.
U raznim vjerskim zajednicama ima ljudi koji se odlikuju pobožnošću. Oni priznaju ovu činjenicu i žale je. Profesor Edvards Park veli slijedeće o općim vjerskim prilikama Amerike: »Jedan od izvora opasnosti je nemarnost da se sa propovjedaonice ističe Božji zakon. U ranijim danima bila je propovjedaonica odjek glasa savjesti… Naši najbolji propovjednici dali su svojim propovjedima divno dostojanstvo time što su slijedili Spasiteljev primjer i isticali Zakon, njegove zapovijedi i prijetnje. Često su ponavljali dva velika načela: da je Zakon odraz božanskog savršenstva i da čovjek koji ne ljubi Zakon ne ljubi ni Evanđelje, jer je Zakon, kao i Evanđelje, ogledalo koje odsjajuje istinski Božji karakter. Ova opasnost vodi drugoj, a to je da se potcjenjuje zlo grijeha, njegova rasprostranjenost i njegova kazna. Kao što je zakon pravedan, tako je neposlušnost nepravedna…
Slična ovim već spomenutim opasnostima je i opasnost potcjenjivanja Božje pravednosti. Moderni propovjednik naginje da božansku pravednost odvoji od božanske dobrote i da njegovu dobrotu više svede na osjećanje nego da je uzdigne do načela. Nova teološka prizma rastavlja ono što je Gospod sastavio.
Da li je božanski zakon nešto dobro ili zlo? On je nešto dobro. Onda je i pravednost dobra, jer je ona naklonost volje da izvrši zakon. Iz navike potcjenjivanja božanske pravde i zakona, rasprostranjenosti i neminovnosti kažnjavanja ljudske neposlušnosti, iako se pada u naviku potcjenjivanja milosti koja je donijela pomirenje za grijeh.« Na ovaj način Evanđelje u srcima ljudi gubi svoju vrijednost i važnost, i oni su uskoro spremni da odbace i samu Bibliju.
Mnogi vjerski učitelji tvrde da je Krist svojom smrću ukinuo Zakon i da su sada ljudi oslobođeni od njegovih obaveza. Ima i takvih koji ga prikazuju kao težak jaram, i nasuprot robovanju Zakonu, ističu neograničenu slobodu koju mogu da uživaju pod Evanđeljem.
Proroci i apostoli gledali su sasvim drukčije na sveti Božji zakon. David je rekao: »Hodit ću slobodno jer tražim zapovijedi tvoje.«
(Psalam 119:45)
Apostol Jakov, koji je pisao poslije Kristove smrti, ukazivao je na deset zapovijedi kao na
»carski zakon«, »savršen zakon slobode.«
(Jakovljeva poslanica 2:8). A pisac Otkrivenja, više od pola stoljeća poslije Kristovog raspeća, izgovorio je blagoslov nad onima
»koji tvore zapovijedi njegove, da im bude vlast na drvo život, i da uđu na vrata u grad.«
(Otkrivenje 22:14)
Tvrdnja da je Krist svojom smrću ukinuo zakon svoga oca je bez ikakvog temelja. Da se zakon mogao promijeniti ili ukinuti, onda Krist ne bi morao umrijeti da spasi čovjeka od kazne radi grijeha. Kristova smrt, umjesto da je Zakon ukinula, dokazala je da je on nepromjenljiv. Božji Sin je došao da »učini zakon velikim i slavnim«.
(Izaija 42:21)
On je rekao: »Ne mislite da sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke.« Dokle nebo i zemlja stoji, neće nestati ni najmanjeg slovca ili jedne title iz zakona dok se sve ne izvrši.«
(Evanđelje Matej 5:17-18)
A o sebi samome veli: »Hoću činiti tvoju volju, Bože moj, i zakon je tvoj meni u srcu.«
(Psalam 40:8)
Božji zakon je nepromjenljiv već po svojoj prirodi. On je otkrivenje volje i karaktera svoga Tvorca. Bog je ljubav, i njegov je Zakon ljubav. Njegova dva velika načela su ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku. »Dakle je ljubav izvršenje zakona.«
(Poslanica Rimljanima 13:10)
Bog je pravda i istina; to je osobina i njegovog zakona. Psalmista kaže: »Zakon je tvoj istina«, »jer su sve zapovijedi tvoje pravedne.«
(Psalam 119:142)
Apostol Pavao izjavljuje: »Tako je dakle zakon svet, i zapovijed sveta i pravedna i dobra.«
(Poslanica Rimljanima 7:12)
Ovakav zakon, koji je izraz Duha i Božje volje, mora da je isto tako vječan kao i njegov Tvorac.
Obraćenje i posvećenje znači pomirenje sa Bogom, koje se zbiva na taj način što čovjek dolazi u suglasnost sa načelima Božjeg zakona. U početku je čovjek bio stvoren po Božjem obličju. On je bio u potpunom skladu sa prirodom i Božjim zakonom, a načela pravde bila su upisana u njegovom srcu.
Izaija 42:21)