Da li postoji religija u kojoj postoji istina ?
Čak i mnogi koji ispovijedaju vjeru u Bibliju vjeruju da se apsolutna istina ne može dokučiti. Svećenik iz Sjedinjenih Država John S. Spong komentirao je: ”Moramo prestati misliti da imamo istinu i da drugi moraju prihvatiti naše stajalište te shvatiti kako je apsolutna istina iznad sposobnosti shvaćanja svih nas.
Rimokatolički pisac Christopher Derrick iznosi jedan razlog za takva negativna shvaćanja u pogledu pronalaženja istine: ”Svako spominjanje religiozne ’istine‘ podrazumijeva neku vrstu tvrdnje ja znam, Pod tim podrazumijevaš da bi netko drugi mogao biti u zabludi; a to nikako ne bi bilo prihvatljivo.“
Međutim, bilo bi dobro da ti, kao osoba koja razmišlja, razmotriš neka umjesna pitanja.
Ako se nije moglo dokučiti istinu, zašto je Isus Krist rekao: ”Poznaćete istinu, i istina će vas izbaviti“?
Zašto je jedan od Isusovih apostola rekao da je Božja volja da se ”svi ljudi spasu, i da dodju u poznanje istine“?
Zašto se riječ ”istina“ u povezanosti s vjerom pojavljuje preko stotinu puta u Kršćanskim grčkim pismima?
Da, zašto, ako je istina nedokučiva? (Ivan 8:32; 1. Timoteju 2:3, 4).
Zapravo, Isus nije samo istaknuo da je istina dokučiva nego je i pokazao da je potrebno pronaći istinu kako bi Bog odobrio naše obožavanje.
Kad je Samarićanka pitala koji je pravi oblik obožavanja — obožavanje koje su vršili Židovi u Jeruzalemu ili ono koje su vršili Samarićani na gori Gerizim — Isus joj nije odgovorio da je istina nedokučiva.
Umjesto toga, on je rekao: ”Pravi [će se] bogomoljci moliti ocu duhom i istinom, jer otac hoće takovijeh bogomoljaca. Bog je duh; i koji mu se mole, duhom i istinom treba da se mole“ (Ivan 4:23, 24
.
Mnogi tvrde: ’Bibliju se može tumačiti na različite načine, pa osoba ne može biti sigurna što je istina.‘
No, je li Biblija zaista pisana tako neodređeno da ne možeš biti siguran kako je treba razumjeti?
Istina je da može biti teško shvatiti određeni proročanski i simbolični jezik. Naprimjer, Bog je rekao proroku Danijelu da se njegova knjiga, koja je većim dijelom pisana proročanskim jezikom, neće potpuno razumjeti sve do ”vremena svršetka“ (Danijel 12:9,).
Očito je potrebno tumačiti određene parabole i simbole.
Pa ipak, što se tiče temeljnih kršćanskih učenja i moralnih vrijednosti neophodnih da bi se Boga obožavalo u istini, Biblija je nedvojbeno vrlo izravna.
Ona ne ostavlja prostora proturječnim tumačenjima.
U pismu Efežanima govori se o kršćanskoj vjeri kao o ’jednoj‘, pokazujući tako da ne bi smjelo postojati nekoliko vjera (Efežanima 4:4-6). Možda bi se mogao pitati: ’Ako se Bibliju ne može ispravno tumačiti na mnogo različitih načina, zašto postoji toliko mnogo različitih ”kršćanskih“ denominacija?‘
Odgovor pronalazimo ako se osvrnemo na vrijeme ubrzo nakon smrti Isusovih apostola kad se razvio otpad od prave kršćanske vjere.
Isus je prorekao taj otpad u svojoj paraboli o pšenici i kukolju.
Sam je Isus objasnio da ”pšenica“ predstavlja prave kršćane; ”kukolj“ predstavlja lažne, ili otpadničke, kršćane.
”Kad ljudi pospaše“, Isus je rekao, ”neprijatelj“ je posijao kukolj u polju pšenice. To je sijanje počelo nakon što su apostoli umrli.
Parabola pokazuje da se to miješanje pravih kršćana s lažnima trebalo nastaviti sve do ’posljetka ovoga vijeka‘.
Stoga je kroz stoljeća bio sakriven identitet pravih kršćana, jer su religioznim poljem dominirali oni koji su bili samo nominalni kršćani.
Međutim, na ’posljetku ovoga vijeka‘ doći će do promjene. ”Poslaće sin čovječij angjele svoje“ kako bi odijelili lažne kršćane od pravih.
To znači da će tada biti lako prepoznati kršćansku skupinu, jer ima isti položaj kao i u vrijeme apostola (Matej 13:24-30, 36-43).
Ipak, rast kršćanske skupine ne odvija se nekim ljudskim naporom. Isus je prorekao da će ’poslati svoje anđele‘ kako bi izvršili djelo sakupljanja. On je ukazao i na posebnu svrhu te skupine: ”Tada će se pravednici zasjati kao sunce u carstvu oca svojega“ (Matej 13:43). To pokazuje da će se prosvjetljivanje, ili obrazovno djelo, diljem svijeta obaviti pomoću tih kršćana istina će biti jasna a ne zakukoljena.
Rani su kršćani ukazivali na svoju vjeru kao na ’istinu‘ (1. Timoteju 3:15; 2. Petrova 2:2; 2. Ivanova 1). Ono što je bilo istina za njih, mora biti istina i za nas danas. pozivam svakoga da se sam uvjeri u to proučavajući Bibliju.
Nadam se da ćete čineći tako i vi doživjeti radost koja ne proizlazi samo iz pronalaženja religije koja nadmašuje ostale nego i iz pronalaženja istine!
