LEGEND
- Učlanjen(a)
- 14.09.2009
- Poruka
- 8.464
Tužno je ovako rezonovati i živjeti u zabludi da je loše klanjati se ljudskom umu, a da je dobro i ispravno klanjati se nekoj fikciji.
Uzgred, ne kaže se "stavijo", nego stavio.
Da li je ateizam religija?
- Začetnik teme kalista
- Datum pokretanja
Tužno je ovako rezonovati i živjeti u zabludi da je loše klanjati se ljudskom umu, a da je dobro i ispravno klanjati se nekoj fikciji.
Uzgred, ne kaže se "stavijo", nego stavio.
Član
- Učlanjen(a)
- 19.01.2010
- Poruka
- 684
Evo šta kaže Ričard Fejnman, nobelovac, u knjizi "Karakter fizičkog zakona", prepričano:”Kažu da teoriju relativnosti razume samo dvanaestoro ljudi na Zemlji. Ja mislim da je situacija drukčija, da je bio jedan tip, Ajnštajn, kome je "sinula ideja" i on uspeo da tu teoriju objasni mnogo većoj populaciji nego što je dvanaestoro ljudi. S druge strane, prilično sam ubeđen da ne postoji čovek na našoj planeti koji shvata kvantnu mehaniku.”
Nakon ovakvih reči, očito je da nema razloga klanjati se ljudskom umu i veličati tzv humanost i moralne norme čoveka...
Poslednja izmena:
Član
- Učlanjen(a)
- 22.01.2010
- Poruka
- 33
Ateizam može za sobom povlačiti negiranje Božjeg postojanja ili njegovog autoriteta, ili obojega.
Biblija aludira na taj ateistički duh u Titu 1:16): ”Tvrde da poznaju Boga, a djelima niječu.“ (Psalam 14:1.)
Korijen takvog odbacivanja Božjeg autoriteta može se pronaći kod prvog ljudskog para.
Eva je priznala postojanje Boga; no ipak je željela ’postati kao bog i znati što je dobro što li zlo‘.
Dublji smisao toga bio je u tome da bi ona mogla ’biti svoj vlastiti gazda‘ (ja bog) i da bi mogla stvoriti svoj vlastiti moralni kodeks.
Adam se kasnije pridružio Evi u tom negiranju Božjeg autoriteta (1. Mojsijeva 3:5, 6).
Prikriveni se ateizam očituje u zahtjevu za neovisnošću.
”Danas su ljudi umorni od života pod Božjim nadzorom više vole živjeti u slobodi.
“ Biblijski je moralni kodeks napušten kao nepraktičan, nerealan zabluda i fikcija.
”SASVIM je sigurno da ljudima ne treba Bog da bi imali ispravna mjerila vrijednosti.“
To je ustvrdila jedna ateistkinja. Rekla je da je svoju djecu odgojila tako da je u njih usadila visoka moralna mjerila, a ona su pak isto tako odgojila svoju djecu, usadivši u njih slična visoka mjerila — i to bez vjere u Boga.
Znači li to da nam vjera u Boga nije potrebna?
Po svemu sudeći, ova je osoba mislila tako.
A moramo se složiti i s time da osobe koje ne vjeruju u Boga ne moraju neminovno zbog toga biti loše osobe.
Apostol Pavao govorio je o ’ljudima iz nacija‘ koji ne poznaju Boga, ali ”po prirodi čine ono što je u zakonu“ (Rimljanima 2:14).
Svi ljudi — pa tako i ateisti — rađaju se sa savješću.
Mnogi nastoje postupati u skladu sa svojom savješću, pa čak i ako ne vjeruju u Boga koji im je usadio taj urođeni smisao za ispravno i neispravno.
Međutim, čvrsta vjera u Boga — a to je ona koja se temelji na Bibliji — puno snažnije potiče ljude na činjenje dobra nego to čini sama savjest.
Vjera utemeljena na Božjoj Riječi, Bibliji, školuje savjest, pa ona postaje osjetljivija prilikom razlučivanja ispravnog od neispravnog (Hebrejima 5:14).
Pored toga, vjera dodatno jača ljude kad se nađu pod velikim pritiskom, što im omogućava da sačuvaju svoja visoka mjerila.
Primjerice, u 20. su stoljeću mnoge zemlje potpale pod vlast iskvarenih političkih režima koji su prisilili inače poštene ljude da počine strašna zvjerstva.
Međutim, oni koji su imali pravu vjeru u Boga odbili su kompromitirati svoja načela, pa čak i po cijenu vlastitog života.
Osim toga, na Bibliji utemeljena vjera može promijeniti ljude.
Ona može spasiti naizgled izgubljene živote te pomoći ljudima da ne počine ozbiljne greške.
“Vjera pred čovjeka stavlja moralnu obavezu da se brine za svijet koji je stvorio Bog.”
A danas vidimo put čovjekov otuđena od Boga kuda ide…
Biblija aludira na taj ateistički duh u Titu 1:16): ”Tvrde da poznaju Boga, a djelima niječu.“ (Psalam 14:1.)
Korijen takvog odbacivanja Božjeg autoriteta može se pronaći kod prvog ljudskog para.
Eva je priznala postojanje Boga; no ipak je željela ’postati kao bog i znati što je dobro što li zlo‘.
Dublji smisao toga bio je u tome da bi ona mogla ’biti svoj vlastiti gazda‘ (ja bog) i da bi mogla stvoriti svoj vlastiti moralni kodeks.
Adam se kasnije pridružio Evi u tom negiranju Božjeg autoriteta (1. Mojsijeva 3:5, 6).
Prikriveni se ateizam očituje u zahtjevu za neovisnošću.
”Danas su ljudi umorni od života pod Božjim nadzorom više vole živjeti u slobodi.
“ Biblijski je moralni kodeks napušten kao nepraktičan, nerealan zabluda i fikcija.
”SASVIM je sigurno da ljudima ne treba Bog da bi imali ispravna mjerila vrijednosti.“
To je ustvrdila jedna ateistkinja. Rekla je da je svoju djecu odgojila tako da je u njih usadila visoka moralna mjerila, a ona su pak isto tako odgojila svoju djecu, usadivši u njih slična visoka mjerila — i to bez vjere u Boga.
Znači li to da nam vjera u Boga nije potrebna?
Po svemu sudeći, ova je osoba mislila tako.
A moramo se složiti i s time da osobe koje ne vjeruju u Boga ne moraju neminovno zbog toga biti loše osobe.
Apostol Pavao govorio je o ’ljudima iz nacija‘ koji ne poznaju Boga, ali ”po prirodi čine ono što je u zakonu“ (Rimljanima 2:14).
Svi ljudi — pa tako i ateisti — rađaju se sa savješću.
Mnogi nastoje postupati u skladu sa svojom savješću, pa čak i ako ne vjeruju u Boga koji im je usadio taj urođeni smisao za ispravno i neispravno.
Međutim, čvrsta vjera u Boga — a to je ona koja se temelji na Bibliji — puno snažnije potiče ljude na činjenje dobra nego to čini sama savjest.
Vjera utemeljena na Božjoj Riječi, Bibliji, školuje savjest, pa ona postaje osjetljivija prilikom razlučivanja ispravnog od neispravnog (Hebrejima 5:14).
Pored toga, vjera dodatno jača ljude kad se nađu pod velikim pritiskom, što im omogućava da sačuvaju svoja visoka mjerila.
Primjerice, u 20. su stoljeću mnoge zemlje potpale pod vlast iskvarenih političkih režima koji su prisilili inače poštene ljude da počine strašna zvjerstva.
Međutim, oni koji su imali pravu vjeru u Boga odbili su kompromitirati svoja načela, pa čak i po cijenu vlastitog života.
Osim toga, na Bibliji utemeljena vjera može promijeniti ljude.
Ona može spasiti naizgled izgubljene živote te pomoći ljudima da ne počine ozbiljne greške.
“Vjera pred čovjeka stavlja moralnu obavezu da se brine za svijet koji je stvorio Bog.”
A danas vidimo put čovjekov otuđena od Boga kuda ide…
LEGEND
- Učlanjen(a)
- 14.09.2009
- Poruka
- 8.464
E, jeste ti jak razlog, nema šta! Znači, ako ljudi ne shvataju Ajštajnovu teoriju, treba odmah zaključiti da im um ne valja i da ne vredi pridavati mu neki značaj. To je isto kao kada bi rekao, onima koji ne mogu pretrčati 100 m. za 10 sekundi, treba odsjeći noge!?
Taj ljudski um, kome kažeš da se ne treba klanjati, stvorio je sve čime se danas čovjek služi, pa i ovo čudo koje se zove računar, pomoću koga se ja i ti ovako prepucavamo. Ne vjerujem da su njegovi tvorci znali kvantnu mehaniku, ali, eto i bez toga znanja, napraviše čudo.
Član
- Učlanjen(a)
- 19.01.2010
- Poruka
- 684
Niko ne kaže da um ne valja a još manje da nekog treba ubiti ili osakatiti, čak ni metaforički...
Samo da je jako nemoćan da prihvati neke da kažem "dokazane" stvari što ne znači da ne može da živi tako... i sto stigosmo opet do pitanja cilja života, jer ako umu ne trebaju sva znanja sveta da bi živeo, zašto onda živi...
Član
- Učlanjen(a)
- 22.01.2010
- Poruka
- 33
”Religija je duboko ukorijenjena u ljudskoj prirodi i prisutna je među ljudima svih ekonomskih statusa i svih obrazovnih slojeva.“ Tako je glasio rezime istraživanja koje je profesor Alister Hardy opisao u djelu The Spiritual Nature of Man.
To potvrđuje ono što je i brojnim drugim studijama ustanovljeno — čovjek posjeduje urođenu svijest o Bogu.
Iako su pojedinci možda ateističkih nazora, to nije slučaj i s čitavim nacijama.
U knjizi Is God the Only Reality? navodi se zapažanje: ”Potraga za smislom putem religije (...) jest iskustvo zajedničko ljudima iz svih kultura i svih razdoblja još od pojavljivanja ljudske vrste.“
Kako je nastala ta, po svemu sudeći, urođena svijest o Bogu? (zabluda i fikcija)
Ako čovjek nije ništa više nego igrom slučaja formirana grupa molekula nukleinskih kiselina i proteina, iz kojeg bi razloga te molekule razvile ljubav prema umjetnosti i ljepoti, postale religiozne i razmišljale o vječnosti?
Sir John Eccles došao je do zaključka da je evolucijsko objašnjenje o čovjekovom postojanju ”manjkavo u jednom vrlo bitnom pogledu.
Ono ne pruža obrazloženje o postojanju svakoga od nas kao jedinstvenih samosvjesnih osoba.
“ Što više saznajemo o djelovanju našeg mozga i uma, to je jednostavnije shvatiti zašto su milijuni ljudi došli do zaključka da čovjekovo postojanje i njegova svijest o tome predstavljaju dokaz da postoji Stvoritelj
”Ljudski je mozak gotovo u potpunosti sačinjen od [moždane] kore. Naprimjer, i mozak čimpanze ima koru, ali ona je daleko manjih proporcija. Moždana kora omogućava nam da razmišljamo, da se sjećamo, da maštamo. U suštini govoreći, mi smo ljudska bića zahvaljujući svojoj moždanoj kori“ (Edoardo Boncinelli, upravitelj istraživanja na području molekularne biologije, Milano, Italija).
Profesor Paul Davies iznio je svoj zaključak s obzirom na sposobnost mozga da se snalazi na apstraktnom području matematike. On je naveo sljedeće: ”Matematika nije neka stvar koju možeš pronaći na svakom koraku. Ona je proizvod ljudskog uma. Štoviše, ako se pitamo gdje se matematika može najdjelotvornije primijeniti, to je na područjima kao što je fizika elementarnih čestica i astrofizika, na područjima temeljne znanosti koja su vrlo, vrlo daleko od našeg svakodnevnog života.“ Što to ustvari pokazuje? Profesor Davies kaže: ”Mene to navodi na zaključak da naš um i sposobnost bavljenja matematikom nisu stvar čiste slučajnosti, nisu banalan detalj, niti beznačajan nusproizvod evolucije“ (Are We Alone?).
Moždana kora površinski je sloj mozga koji je u najvećoj mjeri povezan s inteligencijom. Kad bi se izravnala čovjekova moždana kora, prekrila bi četiri stranice strojopisnog papira; čimpanzina bi prekrila samo jednu stranicu; a štakorova bi prekrila površinu veličine poštanske marke (Scientific American).
John Polkinghorne, sa Sveučilišta Cambridge u Engleskoj, naveo je sljedeće zapažanje:
”Teorijski fizičar Paul Dirac otkrio je ono što se naziva kvantnom teorijom polja i što predstavlja temelj za naše razumijevanje fizičkog svijeta.
Ne mogu vjerovati da je Diracova sposobnost da otkrije tu teoriju ili Einsteinova sposobnost da otkrije opću teoriju relativnosti izvjestan nusproizvod toga što su naši preci morali bježati pred tigrovima sabljastih zuba. Tu se događa nešto daleko dublje, daleko tajnovitije od toga. (...)
Kada promatramo racionalan red i uočljivu ljepotu fizičkog svijeta, otkrivenog uz pomoć nekih prirodnih znanosti kao što su fizika, kemija i astronomija, vidimo svijet sasvim prožet znakovima koji govore o prisutnosti uma. Za jednog religioznog vjernika to je um Stvoritelja koji se na taj način daje raspoznati“ (Commonweal).
Encyclopædia Britannica iznosi da je ljudski mozak „obdaren znatno većim potencijalom nego što čovjek može iskoristiti tokom svog života”.
Osim toga, navodi se da ljudski mozak može primiti bilo koju količinu znanja, pa i milijardu puta više od toga!
A zašto bi evolucija dovela do takve neumjerenosti?
„To je, ustvari, jedini postojeći primjer gdje je jedna vrsta opremljena organom za koji se još nije naučilo kako ga upotrijebiti”, priznaje jedan znanstvenik.
Zatim je upitao: „Kako se to može uskladiti s najtemeljnijom postavkom evolucije: Prirodno odabiranje napreduje malenim koracima, od kojih svaki mora svome nosiocu dati minimalnu, ali ipak izmjerivu prednost?” Nadodao je da razvoj ljudskog mozga „ostaje najnejasniji aspekt evolucije”.
Budući da evolucioni proces ne bi stvorio i propustio takav višak neiskorištenih sposobnosti mozga, nije li mnogo razumnije zaključiti da je čovjek, sa sposobnošću beskrajnog učenja, stvoren za vječni život?
Kada je moderni kompjuter nazvan Deep Blue porazio svjetskog prvaka u šahu, pojavilo se pitanje: ”Nismo li prisiljeni doći do zaključka da Deep Blue posjeduje um?“
Profesor David Gelernter, sa Sveučilišta Yale, odgovorio je: ”Nismo. Deep Blue je samo stroj. On ne posjeduje um jednako kao što ni tegla za cvijeće ne posjeduje um. (...) To prvenstveno znači sljedeće: da su ljudi prvaci u konstruiranju strojeva.“
Profesor Gelernter istaknuo je veliku razliku među njima, navodeći: ”Mozak je stroj koji je u stanju stvoriti svoj ’Ja‘. Mozak ima sposobnost stvaranja imaginarnih slika o mnogim stvarima, dok kompjuter nema.“
U zaključku je naveo: ”Jaz između čovjeka i [kompjutera] trajan je i nikada se neće premostiti. Strojevi će i dalje život činiti lakšim, zdravijim, sadržajno bogatijim i zagonetnijim. A ljudi će se, na koncu, i dalje zanimati za iste stvari za koje su se i oduvijek zanimali: za sebe, jedni za druge i, mnogi od njih, za Boga. U tom pogledu, strojevi nisu nikada unijeli neku bitnu promjenu. A nikada i neće.“
Zapanjujućom pronicavošću, drevni psalmist David pripisao je za to zaslugu onome koji je stvorio mozak i koji je odgovoran za čudo rođenja čovjeka.
Rekao je: „Slavit ću te, jer sam na strahopoštovanja vrijedan način divno stvoren. Tvoja su djela čudesna, i moja to duša jako dobro zna. Kosti moje nisu ti bile sakrivene kad sam u tajnosti stvoren, kad sam satkan u najdubljim dijelovima zemlje. Tvoje su oči čak i zametak moj vidjele i u tvojoj su knjizi svi njegovi dijelovi zapisani” (Psalam 139:14-16).
To potvrđuje ono što je i brojnim drugim studijama ustanovljeno — čovjek posjeduje urođenu svijest o Bogu.
Iako su pojedinci možda ateističkih nazora, to nije slučaj i s čitavim nacijama.
U knjizi Is God the Only Reality? navodi se zapažanje: ”Potraga za smislom putem religije (...) jest iskustvo zajedničko ljudima iz svih kultura i svih razdoblja još od pojavljivanja ljudske vrste.“
Kako je nastala ta, po svemu sudeći, urođena svijest o Bogu? (zabluda i fikcija)
Ako čovjek nije ništa više nego igrom slučaja formirana grupa molekula nukleinskih kiselina i proteina, iz kojeg bi razloga te molekule razvile ljubav prema umjetnosti i ljepoti, postale religiozne i razmišljale o vječnosti?
Sir John Eccles došao je do zaključka da je evolucijsko objašnjenje o čovjekovom postojanju ”manjkavo u jednom vrlo bitnom pogledu.
Ono ne pruža obrazloženje o postojanju svakoga od nas kao jedinstvenih samosvjesnih osoba.
“ Što više saznajemo o djelovanju našeg mozga i uma, to je jednostavnije shvatiti zašto su milijuni ljudi došli do zaključka da čovjekovo postojanje i njegova svijest o tome predstavljaju dokaz da postoji Stvoritelj
”Ljudski je mozak gotovo u potpunosti sačinjen od [moždane] kore. Naprimjer, i mozak čimpanze ima koru, ali ona je daleko manjih proporcija. Moždana kora omogućava nam da razmišljamo, da se sjećamo, da maštamo. U suštini govoreći, mi smo ljudska bića zahvaljujući svojoj moždanoj kori“ (Edoardo Boncinelli, upravitelj istraživanja na području molekularne biologije, Milano, Italija).
Profesor Paul Davies iznio je svoj zaključak s obzirom na sposobnost mozga da se snalazi na apstraktnom području matematike. On je naveo sljedeće: ”Matematika nije neka stvar koju možeš pronaći na svakom koraku. Ona je proizvod ljudskog uma. Štoviše, ako se pitamo gdje se matematika može najdjelotvornije primijeniti, to je na područjima kao što je fizika elementarnih čestica i astrofizika, na područjima temeljne znanosti koja su vrlo, vrlo daleko od našeg svakodnevnog života.“ Što to ustvari pokazuje? Profesor Davies kaže: ”Mene to navodi na zaključak da naš um i sposobnost bavljenja matematikom nisu stvar čiste slučajnosti, nisu banalan detalj, niti beznačajan nusproizvod evolucije“ (Are We Alone?).
Moždana kora površinski je sloj mozga koji je u najvećoj mjeri povezan s inteligencijom. Kad bi se izravnala čovjekova moždana kora, prekrila bi četiri stranice strojopisnog papira; čimpanzina bi prekrila samo jednu stranicu; a štakorova bi prekrila površinu veličine poštanske marke (Scientific American).
John Polkinghorne, sa Sveučilišta Cambridge u Engleskoj, naveo je sljedeće zapažanje:
”Teorijski fizičar Paul Dirac otkrio je ono što se naziva kvantnom teorijom polja i što predstavlja temelj za naše razumijevanje fizičkog svijeta.
Ne mogu vjerovati da je Diracova sposobnost da otkrije tu teoriju ili Einsteinova sposobnost da otkrije opću teoriju relativnosti izvjestan nusproizvod toga što su naši preci morali bježati pred tigrovima sabljastih zuba. Tu se događa nešto daleko dublje, daleko tajnovitije od toga. (...)
Kada promatramo racionalan red i uočljivu ljepotu fizičkog svijeta, otkrivenog uz pomoć nekih prirodnih znanosti kao što su fizika, kemija i astronomija, vidimo svijet sasvim prožet znakovima koji govore o prisutnosti uma. Za jednog religioznog vjernika to je um Stvoritelja koji se na taj način daje raspoznati“ (Commonweal).
Encyclopædia Britannica iznosi da je ljudski mozak „obdaren znatno većim potencijalom nego što čovjek može iskoristiti tokom svog života”.
Osim toga, navodi se da ljudski mozak može primiti bilo koju količinu znanja, pa i milijardu puta više od toga!
A zašto bi evolucija dovela do takve neumjerenosti?
„To je, ustvari, jedini postojeći primjer gdje je jedna vrsta opremljena organom za koji se još nije naučilo kako ga upotrijebiti”, priznaje jedan znanstvenik.
Zatim je upitao: „Kako se to može uskladiti s najtemeljnijom postavkom evolucije: Prirodno odabiranje napreduje malenim koracima, od kojih svaki mora svome nosiocu dati minimalnu, ali ipak izmjerivu prednost?” Nadodao je da razvoj ljudskog mozga „ostaje najnejasniji aspekt evolucije”.
Budući da evolucioni proces ne bi stvorio i propustio takav višak neiskorištenih sposobnosti mozga, nije li mnogo razumnije zaključiti da je čovjek, sa sposobnošću beskrajnog učenja, stvoren za vječni život?
Kada je moderni kompjuter nazvan Deep Blue porazio svjetskog prvaka u šahu, pojavilo se pitanje: ”Nismo li prisiljeni doći do zaključka da Deep Blue posjeduje um?“
Profesor David Gelernter, sa Sveučilišta Yale, odgovorio je: ”Nismo. Deep Blue je samo stroj. On ne posjeduje um jednako kao što ni tegla za cvijeće ne posjeduje um. (...) To prvenstveno znači sljedeće: da su ljudi prvaci u konstruiranju strojeva.“
Profesor Gelernter istaknuo je veliku razliku među njima, navodeći: ”Mozak je stroj koji je u stanju stvoriti svoj ’Ja‘. Mozak ima sposobnost stvaranja imaginarnih slika o mnogim stvarima, dok kompjuter nema.“
U zaključku je naveo: ”Jaz između čovjeka i [kompjutera] trajan je i nikada se neće premostiti. Strojevi će i dalje život činiti lakšim, zdravijim, sadržajno bogatijim i zagonetnijim. A ljudi će se, na koncu, i dalje zanimati za iste stvari za koje su se i oduvijek zanimali: za sebe, jedni za druge i, mnogi od njih, za Boga. U tom pogledu, strojevi nisu nikada unijeli neku bitnu promjenu. A nikada i neće.“
Zapanjujućom pronicavošću, drevni psalmist David pripisao je za to zaslugu onome koji je stvorio mozak i koji je odgovoran za čudo rođenja čovjeka.
Rekao je: „Slavit ću te, jer sam na strahopoštovanja vrijedan način divno stvoren. Tvoja su djela čudesna, i moja to duša jako dobro zna. Kosti moje nisu ti bile sakrivene kad sam u tajnosti stvoren, kad sam satkan u najdubljim dijelovima zemlje. Tvoje su oči čak i zametak moj vidjele i u tvojoj su knjizi svi njegovi dijelovi zapisani” (Psalam 139:14-16).
Član
- Učlanjen(a)
- 12.12.2009
- Poruka
- 160
Ma to ti je prijatelju klasično učitavanje "smisla" u stvarnost. po sistemu: "Što je babi milo, to joj se i snilo". Ti pričaš o Stvoritelju, za muslimane je sve to stvorio Alah, a za Aboridžine "Veliki Mutu Sanjač". Pa se vi sad dogovorite, jer ne vidim zašto bi baš ti bio u pravu.
Elem, nećeš mi verovati ,ali:
ni (modni) Dizajner, ni slučajnost.
Jednostavno, uticaj prirodnih zakona po kojima funkcioniše ovaj naš svemir. Ako je planeta suviše blizu svojm suncu, pretopla je i nema na njoj života. tačka. AKo je predaleko, prehladna je i nema života. Tačka.
Ako je na dobroj udaljenosti, na njoj postoje uslovi da se stvori život, naravno ako su ispunjeni i drugi uslovi, voda, kiseonik itd.
E sad, od 1.000000000000000000000000000000000000000 planeta u svemiru potrefilo se da ima 1.000000 planeta koje su u tom rasponu udaljenosti koji je povoljan za život, a 1 od njih je i Zemlja. I onda se na njoj javi život, evoluira, i pojave se i neki dvonošci što zidaju kuće, bacaju kese džubreta sa terase, pišu po forumima, a neki od njih veruju da ih je stvorio (modni) Dizajner. Ali kad bi znao u šta sve ljudi na ovom svetu veruju, ne bi mi verovao. Veruj mi.
Član
- Učlanjen(a)
- 08.02.2010
- Poruka
- 196
alo "demokrato"...pa pljujes po sopstvenom "demokratskom" pravnom sistemu..."niko nije kriv dok se ne dokaze na sudu"...to sto nemas "ono" pa ti lakse svoga da pljunes kad te jaci stisne zbog njega opet govori o tebi...a tebi i takvima ce pricati oni jadni Srbi,njih oko 3500 koji su pobijeni u okolini Srebrenice od 92-95 i za koje niko do danas nije odgovarao...zbog takvih slina nam i rade sta hoce....
LEGEND
- Učlanjen(a)
- 14.09.2009
- Poruka
- 8.464
Nemoj se dovoditi u situaciju da ti brišu postovi. Ovaj tvoj post je za neki politički forum, a ovdje je politika zabranjena Pravilnikom Foruma. Osim toga ovo je off topik. Tema je: Dali je ateizam religija?
Član
- Učlanjen(a)
- 06.06.2010
- Poruka
- 320
Potrazi moj drugi post i reci da greshim --> http://serbianforum.org/religija/67521-sta-je-religija.html
Taj tvoj Bog je mnogo bre osvetoljubiv i posesivan :acute: Ne prilichi to jednom Bogu
Ti se brinesh za Milankovicevo stanje dushe a ni u jednom momentu se nisi zabrinuo za tvoje poimanje sveta i realnosti.
Otac koji te voli,dade slobodnu volju pa dade i 10 zapovesti ( ni malo originalnih do dushe ali ae..
) i ako ih se ne pridrzavash, Otac (koji te voli) ce te poslati u pakao gde cesh se muchiti, goreti u ognju, gde ce ti zmije ulaziti kroz ushi a na nos izlaziti...naljuti se on na Jonu i naredi "velikoj" ribi da ga proguta - a posle 3 dana kaze- aj ispljuni Jonu wacko2 xaxaxaxaxaxaxxa ( to je ljubav! )
E moooj prijatelju...