Čuda u pravoslavlju

Član
Učlanjen(a)
11.01.2010
Poruka
603
Život je čudo.Vera je čudo. Verujući tvrde da im je hod za Gospodom pun čuda. Koliko smo spremni da, svedočeći o Božijoj čudesnosti, to podelimo sa drugima?
Evo, počeću prva:Bez nevolje -nema bogomolje, lepo je rekao naš narod.Dakle, bila sam u velikoj nevolji kada sam zavapila Gospodu. Nalazila sam se u bolnici i lekarski konzilijum me je upoznao sa činjenicom da je moja trudnoća visoko rizična i da su izgledi da rodim zdravu bebu -minimalni.Da ne rasplinjavam priču, niti ulazim u degutantne detalje, njihova tvrdnja je bila potkrepljena nizom negativnih rezultata. Predlagali su prekid trudnoće, kao "najbolje" rešenje.Takodje, preskočiću sve one suze i patnju koju je hladnoća njihovog izveštavanja i sadržaj nalaza izazvao kod mene. Tome su se pridružili i svi oni koji su mi "želeli dobro" i "bili glas razuma". Bila je to najveća proba moje vere u Boga koju sam imala do tada.Ništa, ali baš ništa nije bilo razumno u mojoj odluci da trudnoću održim, čak sam prestala da pijem i propisanu terapiju. Moja porodica me je prećutno podržavala iako sam znala da misle da grešim-puno_Opet ću preskočiti mesece usamljenosti i borbe moje vere i razuma i neverovatnog osećaja spokojstva koji sam imala u sebi. Eto, to je bilo prvo, neshvatljivo čudo. Nekako sam "znala" da će sve biti u redu. Zatim ću, opet radi javnosti, preskočiti niz strahota vezanih za porodjaj ukazati na drugo Božije čudo u činjenici da sam rodila potpuno zdravo dete, bez ijedne mane, fizičke ili psihičke. Dakle, evo, svedočim:Gospod je živ i čini čuda!Samo treba imati vere, makar koliko je zrno gorušičino...
 
Član
Učlanjen(a)
14.10.2009
Poruka
434
Odlicna tema kalista, svaka cast...

Evo jednog mozda cuda, ja se ovog ne secam, jer se desilo kad sam se ja rodio, ali majka mi je pricala. Majka je imala jako tezak porodjaj kad je mene radjala, jer sam bio u "drugom polozaju" kad sam dolazio na ovaj svet, tom prilikom lekar mi je slomio kljucnu kost. Hladnokrvno lekar je rekao mojoj majci da su sanse da ostanem u zivotu minimalne skoro da ih i nema, jer je bilo jos nekih komplikacija. I evo ja danas sa vama se dopisujem.

Jos jedno cudo, koje volim da spomenem, jeste cudo koje se desilo u mom selu, a svedoci ovog cuda su mi otac i njegovi roditelji (deda i baba). Naime jednoj komsinici muslimanki donja vilica je bila skroz iskrivljena, pa nije mogla ni zvakati hranu niti lepo govoriti, hranila se na slamcicu. Isla je svuda, ali pomoci nije bilo, sve do jednog dana kada se zaputila manastiru Ostrog, Sv. Vasiliju. dosavsi tamo, poklnivsi se i poljubivsi mosti Sv. Vasilija vilica joj se vrati kao da nista nije ni bilo. Vrativsi se u selo svima je pricala kako je ozdravila, kada su joj dosle komsinice, ispricala im je sve kako je bilo i jos nesto sto joj se odbilo o glavu, rekla je:"Drago mi je sto me izleci i zahvalna sam mu, nije mi smetalo ni sto sam usla u manastir i poklonila Mu se, al' mi zao sto Ga poljubih" i istog trena pred ocima komsinica vilica joj se iskrivi i tako dok ne umre zivljase...
 
Član
Učlanjen(a)
17.04.2009
Poruka
4.299
чуда божија: кефалонијске змије

Чуда Божија: Кефалонијске змије


nlsj8k.gif


У источној области Кефалоније (Острво у Јонском мору), недалеко од села Маркопуло, се налази мала Црква посвећена Успенију Пресвете Богородице. Овде, већ током много година, се једном годишње на празник Успенија Пресвете Богородице дешава нешто необично. Од Преображења се унутар и ван Цркве појављују змије. Мештани их називају змијама Пресвете Богородице.

Сваког дана се број змија повећава, а уочи Успенија их има у читавој околини. Тих дана житељи Маркопуло иду по долини на чијој се падини налази Црква, и скупљају змије, како би их принели Пресветој Богородици. Одакле те змије долазе и где нестају после празника – то нико не зна. То је за све до данашњег дана велика тајна.

За време свеноћне Службе, змије слободно пузе међу људима – по стасидијама, аналојама, не плашеци се никога. – Ако вам змија уђе у пазух – не бојте се! Благодаћу Пресвете Владичице Богородице змије вам ништа неће урадити. Узмите их у руке, и оне ће буквално лизати ваше палце.

И заиста, за време Службе се дешавају невероватне ствари: змије као наруквице обавијају руке верника, пузе по икони Пресвете Богородице и Распећу, по хлепчићима спремљеним за Литију. Змија може да допузи чак и на Јеванђеље које читају на Литургији. Змије, као представници животињског царства, празнују заједно са хришћанима, подсећајући нас на рајски врт, у коме су првостворени људи живели са животињама у једној породици. По завршеном празнику и змије одлазе.

Немачки научници су проучавали те змије, али нису могли да их сврстају ни у једну од познатих врста. Оне су сиве боје, танке. Нису дуже од једног метра, а кожа им је као сомот. На главама им је изображен Крст, као и на врху језика.

Ако се неке године змије не појаве – то је увек лош предзнак. Тако је било 1940-е и 1953-е када су на острву били јаки земљотреси.

Фотографије снимљене на Успеније Пресвете Богородице 2003. године


1235135700.jpg


1235135745.jpg


1235135800.jpg




Извор: Православна Србија
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
27.01.2010
Poruka
41
Hvala Kalista na ovako divnoj temi! Potpuno te razumem u vezi tvoje pretrpljene patnje i svih strahota koje si preživela zbog negativne prognoze kojom su lekari ocenili tvoju trudnoću. Slično iskustvo sam i sama proživela, i kao i ti, uprkos svim predviđanjima i "zdravorazumskom" mišljenju okoline, ipak na kraju rodila zdravo i pravo dete, koje mi je podario Gospod molitvama svetoga Vasilja Ostroškog i Majke Božije...Pošto je priča jako duga, biće prilike da je ispišem detaljnije, a sada bih prepričala jedno čudo koje mi je ispričala jedna stara grčka monahinja Evlogija iz manastira ikone Potratise (Čudotvorne ikone Majke Božije Ivironske(vratrnice)) u Solunu (manastir je starokalendarski).
Ona je kao devojčica od nekih 10 godina starosti, pre Drugog svetskog rata, živela u jednom selu na severu Grčke. NJeni su bili starokalendarci,(novi kalendar je u Grčku uveden 1924. godine), i pošto je tada bio progon od strane novokalendaraca i vlasti na starokalendarce, oni bi se tajno okupljali na molitvi noću, po privatnim kućama, jer im je bilo zabranjeno da se okupljaju javno. Zaista su bili pod pravim progonima i čak stariji Grci svedoče da su ti progoni ličili na neku vrstu građanskog rata.
Jedne večeri, u njihovo selo upala je jedinica policajaca, koji su počeli redom da privode i tuku sve one koji su bili u starom kalendaru. Banuli su u kuću u kojoj su se svi sastali na molitvu, i uz prebijanje i maltretiranje, vezivali su ih i prisilno vodili sa sobom. NJu su neki od tih policajaca vezali i poveli sa sobom. Stali su u jednom mestu, gde su ušli u jednu kuću, da bi se ogrejali, budući da je bilo zimsko doba. Policajci su je zatvorili samu u sobu, dok su oni ostali u drugoj sobi gde su sedeli i pričali.
Ona je sve vreme, od kad su je poveli od kuće, pevala u sebi tropar sv. Georgiju Pobedonoscu. I tada je nastavila da ga peva, moleći se svetom mučeniku da je izbavi od svakoga zla. Nakon nekog vremena provedenog u toj sobi, i dalje pevajući u sebi tropar, odjednom su zidovi sobe počeli da nestaju. Ona je pogledala i pred njom se ukazala velika poljana. Iz daljine je videla kako joj u susret jaše na belome konju neki vitez iz starih vremena. Dojahavši do nje, pružio joj je ruku i tada su užad kojima je bila vezana spala, a ona se našla na konju iza ovog strašnog ratnika. I dalje je u sebi pevala tropar, osećajući ogromnu radost i utehu. Primetila je da jure velikom brzinom, pri čemu je konj galopirao kroz vazduh ne dodirujući tlo. Mislila je da je sigurno sve to samo san, jer nikada nije doživela ovako nešto. Konjanik ju je vrlo brzo doveo u njeno selo i spustio ispred njene kuće. Kada je sjahala, pogledala ga je, a on je sijao kao sunce. Uspela je samo da ga upita: "Ko si ti?" On je odgovorio: "Ja sam Georgije, i pošto si mi tako usrdno pevala tropar, došao sam da te izbavim. Uvek mi se usrdno moli, i ja ću stalno biti tu kada ti zatrebam!" I onda je odjahao naviše ka nebu, nestavši iz njenog vidika. Ušla je u svoju kuću, ali tamo nije bilo nikoga. I dalje je mislila da sve sanja. Tek ujutu je shvatila, kada se probudila kod kuće, da ono nije bio san i da se zaista nalazi u svom domu. Međutim, roditelja nije bilo. Otišla je kod svojih rođaka i tamo saznala da su te večeri mnogi prebijeni, a njeni roditelji odvedeni u zatvor, gde su preležali neko vreme. Ona je za to vreme bila kod tih svojih rođaka.
Javljanja sv. Georgija nisu nepoznata u žitijama svetih, kada se on nekoliko puta pojavljivao baš tako, kao konjanik na belom konju da spase zatočene. I na isti način ih vraćao iz tamnice na njihovo staro odredište. Ovo su opisi iz Žitija, a eto milošću Božijom je ova monahinja kao mlada devojčica zbog čistote svoje duše, i stradanja koja je trpela za veru još kao malo dete, udostojena da se tako veliko čudo dogodi i njoj i da je pohodi sveti Georgije. A meni nedostojnoj je Bog dopustio da to iz njenih usta i čujem i evo sada i ovde prenesem. Slava Bogu za sve!
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
19.01.2010
Poruka
684
svedok sam iskustva kolege, sada vec penzionera, čija je najmlađa ćerka obolela od raka, pred sam kraj studija...bolest je išla galopirajuće, uprkos lekovima i alternativnim pristupima lečenju...na kraju su otišli u manastir Sv.Vasilija Ostroškog, iako su po veroispovesti katolici...njegova ćerka je izlečena bez ikakvih daljih lekarskih intervencija... sada već ne postoje ni tragovi bolesti, a familija otada slavi slavu Svetog Vasilija
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.979
Sveti Vasilije definitivno jeste čudotvorac, ali nisu mnogo manja ni čuda Svete Petke.
Mom dragom su operisali tumor na mozgu, i tri nedelje posle operacije imao je temperaturu, rana nije mogla da zaraste kako treba, jer su zatvaranje rane odradili loše. Napominjem da nije kršten, ali je po opredeljenju pravoslavac i veći je vernik od mnogih koji se deklarišu kao "ultra" pravoslavni.
Elem, posle tri nedelje agonije, menjanja lekova, revizije rane, stanje je još uvek bilo loše. Temperatura je sve vreme bila 39-40. Moja mama je otišla u crkvu Svete Petke na Kalemegdanu i donela mu vodu. Ja sam ga umila, i dala mu ostatak da popije. Te noći, tri puta su ga presvlačili jer je tri puta bio potpuno mokar. Sutradan, temperature više nije bilo, a par dana kasnije je i izašao iz bolnice. Evo, do dana današnjeg, jeste da obooje živimo malo izmenjenim životom od tada, ali, Bogu hvala, bolest se nije vratila, i nadamo se da je sve to za nama. :)
 
Član
Učlanjen(a)
17.04.2009
Poruka
4.299
Mirotočiva ikona Svetog Vasilija Ostroškog

Mirotočiva ikona Svetog Vasilija Ostroškog







dthumb.php


Sa strahopoštovanjem su vernici celivali ikonu Svetog Vasilija Ostroškog niz koju su se obilno slivale kapljice svetog mira ispunjavajući miomirisom celu crkvu kao i prostor oko crkve.
Vraćajući se iz Crkve sa bdenja oglasilo se telefonsko zvono: javili su nam da nam je jedan darodavac poklonio besplatno putovanje na Frušku Goru,. koji ne želi da se njegovo ime zna i poučavajući nas Jevanđeljskim primerom «da ne zna levica šta čini desnica».
Grupa poklonika je autobusom krenula 14.09.2008. godine u nedelju rano ujutru u 02.00 časa iz Banja Luke da bismo stigli na vreme na Bogosluženje u manastir Rakovac na Fruškoj Gori.
Crkva Svetih bezsrebrenika i čudotvoraca Kozme i Damjana se napunila vernicima koji su se tiskali da se poklone mirotočivoj ikoni Svetog Vasilija Ostroškog. postavljenoj na sredini crkve na nalonju ispred Carskih Dveri. Sa strahopoštovanjem su vernici celivali ikonu svetitelja niz koju su se slivale kapljice svetog mira.



Mirotociva1.jpg



Iguman manastira otac Varnava (Radusinović) je služio svetu Liturgiju a prisluživao je đakon Aleksandar (Ljubanić). Za vreme Svete Litugije mirotočenje se pojačalo, ikona se orosila, niz ikonu su potekle jače struje mira, a crkvu je ispunio divan nezemni miris. Po rečima vernika za vreme pojanja Heruvimske pesme osećali su se lako i radosno kao na krilima, posetila ih je blagodat Božija.
Posle Svete Liturgije ispred ikone svetitelja pročitan je akatist svetom Vasiliju Ostroškom. Svi vernici su pomazani svetim mirom, deljena je nafora i svi su dobili na blagoslov malu ikonicu Svetitelja koju bi priložili mirotočivoj ikoni, još jednom su se svi poklonili ovoj ikoni koja se sada prosto kupala u miru. Ikona je obložena komadićima vatice natopljene mirom. Rekli su nam da su ikonu dovezli samo na jedan dan iz malog sela Noćaje iz Mačve ovde na poklonjenje vernicima. Ova ikona je dugo stajala u prodavnici jer niko nije hteo da je kupi, a onda kada je đakon Aleksandar kupio počela je da mirotoči uoči praznika Svetog Vasilija Ostroškog.
U ovom manastiru se nalazi i čudotvorna ikona Majke Božije Rakovačke. Posle svete Liturgije bilo je posluženje u manastirskoj trpezariji, a onda obilazak još tri fruškogorska manastira.

U manastiru Jazak posvećenom Silasku Svetog Duha na apostole poklonili smo se moštima cara Uroša i svetiteljke Anastasije. U manastiru Mala Remeta posvećenom Pokrovu Presvete Bogorodice nalaze se mošti svetog Đorđa kao i čudotvorna ikona Majke Božije Remetske koja posebno pomaže bezdetnim roditeljima da steknu potomstvo.

Manastir Ravanica-Vrdnik.čuva delić moštiju svetog Cara Lazara od čijeg kivota vernici nisu mogli da se odvoje, s ljubavlju mu se obraćajući molitveno s rečima da ih blagoslovi i daruje im hrabrost i jaku veru, da sačuva verni narod na Kosovu i Metohiji, da pozdravi svu svoju srpsku vojsku na nebu… «Ti znaš, sveti Care Lazare da te mi volimo, zaštiti nas i sačuvaj u sve dane našega života...»Dirljivo je bilo slušati pored kivota ove tople molitvene uzdahe ljudi koji nježno, kao sa živim razgovaraju sa svetiteljem. U manastiru se nalazi i kivot sa moštima svetiteljke Anastasije, kao i ikona Majke Božije na kamenoj ploči iz 13. vijeka.
U Banja Luku smo se vratili uveče oko 22.00 časa, zadovoljni i ispunjeni radošću Hristovom i blagodarnošću Bogu što smo se udostojili poklonjenju mirotočivoj ikoni Svetog Vasilija Ostroškog na ukrepljenje vjere, kao i mnogim svetinjama naše Svete Fruške Gore.


Izvor: Nataša Ubović
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
27.01.2010
Poruka
41
Ево једног изузетног чуда које се десило 2000. године породици Василиу из Грчке. Текст на сајту је на енглеском, а за превод се извињавам ако сам направила неку грешку....
http://http://www.johnsanidopoulos.com/2009/07/astonishing-contemporary-miracles-of.html
Петак, 17 Јули, 2009.

Чуда свете Марине на острву Андрос


The Miraculous Icon of Saint Marina in Andros, Greece


Чудо Светe Маринe над АндрејомВассилиоу са Кипра

У октобру 2000, породица из Лимасола, Кипар, презимена Вассилиоу доживели су следеће чудо.

У Грчкој они су добро познати по захтеву који је емитован на телевизији у циљу проналажења донатора за њиховог малог сина Андреја, који је оболео од леукемије. Донатор је заиста био пронађен, а родитељи су почели са припремама за путовање у Хјустон, Тексас у САД, где је требало да се изврши трансплантација коштане сржи. У међувремену, они су се такође молили и преклињали Исуса Христа да спасе њиховог дечака.

Пре него што су пошли у САД родитељи су чули за чуда Св.Марине и позвали су у манастир Св. Марине, који се налази на острву Андрос у Грчкој, да се помоле за њен благослов. Старешина манастира, архимандрит о. Кипријан, обећао је да ће се молити Св.Марини. Он је такође пожелео родитељима да Св. Марина буде са Андрејем у операционој сали, да му помогне. Са благословом игумана о. Кипријана и уз јаку веру да ће Света Марина заиста помоћи, Вассилиоу породица је отишала у САД.

Након што је морао да прође неопходне тестове пре операције Андреја је одведен у операциону салу. Кратко време пре него што је операција требало да почне, нека жена је дошла да види хирурга који је требало да оперише Андреја. Жена је рекла да је она била Андрејев доктор и затражила је да јој буде дозвољено да посматра операцију. Разговор који је уследио показао је да је жена заиста била доктор. Међутим, хирург је одговорио да 'спољашњим' докторима није било дозвољено да буду присутни у операционој сали и да је политика његове медицинске екипе да осим оних који су у тиму, ниједан други доктор не буде укључен у такве деликатне операције. Међутим,упорност жене уверила је хирурга да јој дозволи присуство у операционој сали. Али пре тога, он је затражио од ње да остави своје координате [вероватно сведочанства] на администрационом пулту. Непозната докторка је урадила како је речено, а затим је ушала у операциону салу са хирургом. Током операције, дала је неколико упутстава који су се тицали развитка поступка. Операција је добро прошла и на крају је хирург захвалио жени и изашао из операционе сале.

Андрејини родитељи су одмах дошли да се распитају о исходу операције и хирург је одговорио да је све прошло добро, додајући да не може да разуме зашто су њему довели Андреја кад су имали тако доброг доктора. Родитељи су били изненађени и одговорили да са њима није дошао ниједан доктор. Али, хирург је био упоран. Такође им је рекао да када је изашао из операционе сале, Андрејина докторка је остала мало дуже са остатком оперативног тима и зато би вероватно она требало да буде још увек у близини. Он је препоручио да је потраже. Трагање се, међутим, показало бесмислено, јер "жена доктор" није била нигде у околини. Вассилиоу супружници су онда закључили да то мора да је била докторка из Грчке или са Кипра, која је одлучила да допутује у САД и узме учешћа у деликатној операцији. Изразили су жељу да сазнају ко је била та жена да би били у могућности да јој се захвале, и на препоруку хирурга отишли су до административног пулта да се распитају за њене координате.

Са огромним изненађењем су прочитали да се непозната жена потписала са именом "Марина са Андроса". Сузе захвалности и радости испуниле су њихове очи док су се присећали да им је игуман манастира рекао да жели Андреји да Св.Марина буде са њим у операционој сали да му помогне. Андрејини родитељи поделили су са медијима њихову радост и због успешне операције и због побољшања Андрејиног здравља и за чудо које су добили. Породица Вассилиоу је дала завет да ће цела породица бити присутна у светитељкином манастиру сваке године на њен празник (17. јула) и игуман Кипријан потврђује да породица чини једном годишње, свакога лета, путовање од Лимасола до Андроса, да се захвале Светој Марини што је спасила Андреја.

Чуда која чине светитељи никада нису престајала да се одвијају у Православној Цркви. Нека нам овим чудима, Господ наш Исус Христос,помогне да ојачамо нашу веру.

Број телефона манастира Св Марине на Андросу је 2282024074.
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
13.06.2009
Poruka
28
selo vrbovac

Dodato posle 2 minuta:
--------------------------------------------------------------------------

vatra ne pece na vaskrs na isusovom grobu
 

Prilozi

  • selo20vrbovac2020blacedp4.jpg
    selo20vrbovac2020blacedp4.jpg
    29 KB · Pregleda: 216
  • 25977509.jpg
    25977509.jpg
    24,4 KB · Pregleda: 211
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
30.01.2010
Poruka
30
Za vreme liturgije,mirotocenje se nastavilo....
U mojoj blizini mirotoci jedna ikona,naseg dragog Gospoda..Ta ikona je u privatnom vlasnistvu.Kada molitelji placu i ona place sa njima,a ostale ikone koje su u njenoj blizini ispustaju predivan miris.Zelela bih molitelje da posavetujem,ali ne znam kako...Da li su cuda moguca i u kucama obicnih mirjana ili je samo obmana i iskusenje?
 
Natrag
Top