Član
- Učlanjen(a)
- 06.05.2012
- Poruka
- 2.380
Mene ne čudi i ne smeta ( iako ponekad zaboli) kad se kritizira Crkva, ukoliko je kritika opravdana.
Naime, svi ljudi vole savršenstvo, nešto idealno, izvanprosječno, a Crkva je sveta tj. trebala bi uvijek biti živi primjer Božje prisutnosti i svetosti. Međutim, mnogi ljudi/ kritičari imaju oštro oko da zapažaju svaku stvar i pogrešku, ali ne gledaju toliko ono što je dobro. Pritom zaboravljaju da i vjernici/crkva ima svoj proces sazrijevanja, vjerničkog i ljudskog. Ne znači da je svećenik svet čim stavi na sebe reverendu,(ne znam kako vi to kažete )- svečeničku haljinu, niti da će vjernik koji ide u crkvu biti idealan. Ne, jer nije dovoljno ići u crkvu, već živjeti kršćanskim životom i kad nije u crkvi.
Bilo je mnoštvo svetih ljudi u prošlosti, Crkva je učinila mnogo za dobrobit društva, bilo na planu provjetiteljstva, humanosti i kršćanskog milosrđa. I griješila je, naravno...jer je ne čine samo anđeli ni sveci, već i grešnici "koje je Isus došao spasiti."
Mi živimo u vremenu i svijetu u kojem više ništa nije sveto i kad ljudi žive kao da nemaju dušu nego samo tijelo.
Ne odustaju ljudi od crkve jer su se eto, uvjerili da Bog ne postoji nego jer im je lakše, kasnije se lako nađe izgovor. Život po Evanđelju je zahtjevan, stotinu puta se može učiniti jedan dobra stavr, a zatim pogriješiti. I svi će vidjeti baš tu pogrešku.
Vrijeme u kojem živimo je jedna sasvim nova stvarnost za Crkvu u kojoj će ona morati tražiti način kako evangeliziti ljude koji su potonuli u materijalizam i sve ostale poroke i nemaju više sluha za ono što je Božje.
Crkva je i u prošlosti prolazila kroz krize i teškoće, ali uvijek se obnavljala i jačala upravo nakon kriznih razdoblja.
Crkva nije samo građevina, ni institucija, već živi organizam. I obnova će početi kad svaki vjernik doista bude živio istine vjere i sjeme Božje milosti koje je po krštenju primio.
Naime, svi ljudi vole savršenstvo, nešto idealno, izvanprosječno, a Crkva je sveta tj. trebala bi uvijek biti živi primjer Božje prisutnosti i svetosti. Međutim, mnogi ljudi/ kritičari imaju oštro oko da zapažaju svaku stvar i pogrešku, ali ne gledaju toliko ono što je dobro. Pritom zaboravljaju da i vjernici/crkva ima svoj proces sazrijevanja, vjerničkog i ljudskog. Ne znači da je svećenik svet čim stavi na sebe reverendu,(ne znam kako vi to kažete )- svečeničku haljinu, niti da će vjernik koji ide u crkvu biti idealan. Ne, jer nije dovoljno ići u crkvu, već živjeti kršćanskim životom i kad nije u crkvi.
Bilo je mnoštvo svetih ljudi u prošlosti, Crkva je učinila mnogo za dobrobit društva, bilo na planu provjetiteljstva, humanosti i kršćanskog milosrđa. I griješila je, naravno...jer je ne čine samo anđeli ni sveci, već i grešnici "koje je Isus došao spasiti."
Mi živimo u vremenu i svijetu u kojem više ništa nije sveto i kad ljudi žive kao da nemaju dušu nego samo tijelo.
Ne odustaju ljudi od crkve jer su se eto, uvjerili da Bog ne postoji nego jer im je lakše, kasnije se lako nađe izgovor. Život po Evanđelju je zahtjevan, stotinu puta se može učiniti jedan dobra stavr, a zatim pogriješiti. I svi će vidjeti baš tu pogrešku.
Vrijeme u kojem živimo je jedna sasvim nova stvarnost za Crkvu u kojoj će ona morati tražiti način kako evangeliziti ljude koji su potonuli u materijalizam i sve ostale poroke i nemaju više sluha za ono što je Božje.
Crkva je i u prošlosti prolazila kroz krize i teškoće, ali uvijek se obnavljala i jačala upravo nakon kriznih razdoblja.
Crkva nije samo građevina, ni institucija, već živi organizam. I obnova će početi kad svaki vjernik doista bude živio istine vjere i sjeme Božje milosti koje je po krštenju primio.
