Citati Elen G. White

[DarthShone]

Ovo može svako reći, ali mjerilo istine je Biblija.

Svjedočanstva Drugih

Bilo je mnogo onih koji su za vrijeme dugog života Elen Vajt imali priliku da je upoznaju. Što se više istražuju svjedočanstva tih ljudi, sve jasnije postaje da je njen život zaista u svakom segmentu ukazivao na to da je bila ono za šta su je drugi i smatrali – prorok.[55] Dovoljno je razmotriti i samo neka od ovih brojnih svjedočanstava da se vidi kako je djelovala na one koji su je poznavali, a i na one koji su čitali njene spise.[56]

Isto

Mda, svedočanstva drugih. Kojih drugih?
Ovih? Pa ovi je rasturaju na atome.

 

[tripo 41]

Mda, svedočanstva drugih. Kojih drugih?
Ovih? Pa ovi je rasturaju na atome.

Vidimo kome su rasturene države.

Lično Svjedočanstvo Elen Vajt

Elen Vajt je bila duboko osvjedočena da je pozvana od Boga da obavi svoju posebnu zadaću koju joj je On dao. Ona nije sumnjala u svoj proročki dar, niti u nadahnutost svojih spisa. Ona to izražava sljedećim riječima:
Gospod mi je rano u mom javnom radu zapovjedio: „Piši, piši stvari koje su ti otkrivene“ U vrijeme kada je ova poruka došla do mene, nisam mogla da stabilno držim svoju ruku. Moje fizičko stanje je pisanje za mene učinilo nemogućim. Ali, ponovo je došla riječ, „piši stvari koje su ti otkrivene.“ Poslušala sam i kao rezultat nije prošlo dugo dok nisam mogla da pišem stranicu za stranicom, prilično lako. Ko mi je rekao da pišem? Ko je učvrstio moju ruku i učinio mi mogućim da koristim olovku? To je bio Gospod.[57]


Razlog zašto je Elen Vajt bila ovako slaba jeste njeno loše zdravstveno stanje nakon teške povrede u djetinjstvu. Imajući ovo u vidu, nije li pravo čudo da je ova slaba žena napisala 25 000 000 riječi u toku svog života, riječi koje su imale svoj duboki smisao i koje su mnoge ljude povele ka jednom plemenitijem i boljem životu?
Na sličan način ona objašnjava poznavanje prošlih i budućih događaja, koje ne bi mogla poznavati, da joj to na neki način nije bilo objavljeno. Evo kako to ona izražava: “Ponekada sam odnesena daleko u budućnost i biva mi pokazano šta će se desiti. A nekada mi se pokažu stvari koje su se desile u prošlosti.”[58]
Ova lična svjedočanstva Elen Vajt su nedvosmislena. Prema tome, ona je ili jedna krajnje neiskrena osoba i vrlo veliki prevarant, ili je zaista sluškinja Gospodnja. To i ona sama kaže:
Ili Bog uči svoju Crkvu ukoravajući njezine greške i jačajući njezinu vjeru, ili to ne čini on! Ovaj rad je ili od Boga, ili nije od njega. Bog ništa ne radi u savezu sa sotonom. Moj rad… nosi ili pečat Božji, ili pečat neprijatelja. Ovdje nema srednjeg puta. „Svjedočanstva“ su ili od Duha Božjega, ili od đavola.
Kad se Gospod otkrio Duhom proroštva, preda mnom su prošle prošlost, sadašnjost i budućnost. Pokazana su mi lica koja nikada nisam vidjela, a koja sam prepoznala mnogo godina kasnije kad sam ih ugledala. Budila sam se iz sna sa živim dojmovima o onome što mi je upravo bilo pokazano i pisala sam u pola noći pisma koja su putovala preko kontinenta, i, stižući u vrijeme krize, sačuvala Božje djelo od velike nesreće. To je bio moj posao u toku mnogih godina. Jedna sila me je nagonila da opominjem i korim zla, o kojima nisam ni pomišljala. Da li je ovaj rad, za posljednjih trideset i šest godina,[59] odozgo ili odozdo?… Oni koji stvarno žele znati istinu naći će dovoljno dokaza da vjeruju.[60]


___________________________________________________________


Dovoljno činjenica da bi se donio pravilan sud je pred svakim onim ko je spreman da objektivno sagleda njen cjelokupni život i rad. U skladu sa tim, svečana je obaveza svakog vjernika da ispita sve dokaze koji mu stoje na raspolaganju i procjeni ovo pitanje za sebe. Na osnovu svega što je iznijeto u ovom poglavlju, trebalo bi da svaki objektivan istraživač ima dovoljno materijala da zaključi da je Elen Vajt u svom radu zaista imala božansko vodstvo i pomoć.
[1]vidi Colin Brown, “Prophet,” The New International Dictonery of New Testament (1986), 3:74.
[2]Ibid.
[3]vidi Gosta Ahlstrohm, “Prophecy,” Encyclopedia Britanica (1984), 15:62.
[4]The New International Dictonery of New Testament.
[5]Ovo je Dr. Golubić objasnio na sljedeći, vrlo interesantan način: “Riječ ‘prorok’, kako je upotrijebljena u Starome zavjetu, potiče od dviju jevrejskih riječi. Jedna od njih je ‘roeh’, što znači ‘gledati’; a druga je ‘nabi’, što znači ‘govoriti’, ‘objašnjavati.’ Riječ ‘roeh’ prevedena je u našoj Bibliji sa izrazom ‘vidjelac.’ ‘U staro doba ko bi išao da pita Boga govoraše: hajde da idemo k vidiocu. Jer ko se sada zove prorok, u staro se vrijeme zvaše vidjelac.’ (1 Sam 9:9)
Izraz ‘vidjelac’ potvrđuje da su ‘vizije’ ili ‘viđenja’ bila prvobitne metode kojima se Bog služio da bi otkrio svoje namjere ljudima. Prema značenju ove jevrejske riječi, prorok je onaj koji ‘gleda’, onaj čiji pogled prodire kroz zastor koji sakriva božansko od ljudskog, ili onaj pred kime je za čas podignut taj zastor, tako da on može promatrati nebeske realnosti ili buduće prizore. ‘Vidjelac’ gleda ne samo na ono što mu Bog pokaže već u svjetlosti koja mu je dana on vidi svijet, ljude društvo i ljudsko srce jasnijim i bistrijim pogledom od drugih ljudi.
No, nije dovoljno da prorok promatra nebeske realnosti, da njegov pogled proniče u svijet i ljude oko njega. Od toga jadno, slijepo i zbunjeno čovječanstvo ne bi imalo nikakve koristi. Prorok je dužan da ono što vidi, što mu je otkriveno, objavi drugima. Ova prorokova odgovornost izražena je drugom jevrejskom rječju, ‘nabi’, što znači ‘glasnik’, ‘vjesnik’, ‘objavljivač.’
Razlika između jevrejskih riječi ‘roeh’ i ‘nabi’ jest u tome što prva izražava način ili put kako prorok prima vijest, a druga pokazuje kako on primljenu vijest predaje drugima. Prema tome, riječ ‘prorok’ u sebi sadrži dva bitna značenja – ‘vidjelac’ i ‘objavljivač’ ili ‘vjesnik.’ Oba ova značenja su bitna i karakteristična za proročki dar” (Golubić., 17.18).
[6]Adelhert Rebić, Prorok Čovjek Božji (Zagreb; Kršćanska Sadašnjost, 1982), 68.
[7] vidi 4 Mojsijeva 20:9-13.
[8]Rebić, 84-99.
[9]2 Pet 1:21.
[10] “Proroci su govorili u ime Boga i za Boga. Oni su bili usta Gospodnja. Prorok je morao govoriti ono što bi sam Bog govorio da je osobno među ljudima. Kao osobni Božiji predstavnici, proroci su iznosili narodu Božiju vijest.“ (Golubić., 24).
[11] „Proroci su hrabrili narod na vjerost Bogu, opominjali su ga i ukoravali u slučaju da je zastranio s pravog puta. “Tada reče Jozua narodu: Ako ostavite Gopoda da biste služili tuđim bogovima, okrenut će se protiv vas i uništit će vas, pošto vam je bio dobro činio… Odbacite, dakle, tuđe bogove koji su među vama i priklonite svoje srce Gospodu, Bogu Izraelovu!“ (Jozua 24,20-23).
Proroci su bili moralni i religiozni učitelji svoga naroda, moćni propovjednici pravde. Oni su bili reformatori, koji su budili duhovni život naroda; nagovjestitelji Božijih sudova, koji će pohoditi narod zbog njihovih grijeha; oni su bili propovjednici božanskih ideala, zlatnog doba – kome narodi treba da kreću…
Proroci su često protestirali protiv društvene nepravde, protiv nemoralnosti i svega što je u suprotnosti s velikim Božjim načelima vjernosti, istinitosti, pravdenosti i čistoće“ (Golubić, 25).
[12] vidi Bakioki i dr., 285.
[13] Galatima 1:7.
[14] O kvalitetu i plodovima literarnih ostvarenja Ellen White, Uriah Smith kaže sljedeće:
1. Ona teže ka najčistijoj moralnosti. Ona razobličavaju svaki porok i podstiču na praktikovanje svake vrline.
2. Ona vode ka Hristu. Kao i Biblija, ona Ga uzdižu kao jedinu nadu i Spasitelja čovječanstva.
3. Ona nas vode ka Bibliji. Ona postavljaju tu Knjigu kao inspirisanu i nepromjenjivu Riječ Božju.
4. Ona su donijela mir i utjehu mnogim srcima. Ona su ojačala slabe, ohrabrila obeshrabrene i podigla utučene. Ona su iz konfuzije stvorila red… i obasjala svjetlošću ono što je bilo tamno i nejasno
(The Truth about White Lie.‚ 14).
[15] “Prava vjera, koja se potpuno oslanja na Hrista, će se manifestovati u poslušnosti svim Božjim zahtjevima. Od Adamovih dana do sadašnjeg vremena velika borba se vodila oko poslušnosti Božjem zakonu” (Ellen G. White, Patriarchs and Prophets. [Boise: Pacific Press, 1958], 73).
[16] Golubić, 34.
[17] vidi The Truth about White Lie.‚ 14.
[18] “Otkrivenje 12. poglavlje otkriva dva glavna perioda progonstva. U toku prvog koji je obuhvatio vreme od 538. do 1798. g. n. e. (Otkrivenje 12:6.14; vidi 12. poglavlje u ovoj knjizi), odani vjernici trpeli su veliko progonstvo. Ponovo, neposredno pre Drugog dolaska, sotona će napasti ‚ostatak njezin,’ ostatak crkve koji će odbiti da se odrekne vjernosti Hristu. Otkrivenje karakteriše odane vjernike koji sačinjavaju ostatak kao one koji drže zapovijesti Božje i imaju ‚svjedočanstvo Isusa Hrista’ (Bakioki i dr., 281.)
[19] Otkrivenje 12:17.
[20] “Pri kraju knjige anđeo opisuje sebe kao “sluga kao i ti i braća tvoja koja imaju svedočanstvo Isusovo” (Otkrivenje 19:10.) i sluga kao i ti i braća tvoja proroci.“ (Otkrivenje 22:9) Ovi uporedni izrazi objašnjavaju da su to proroci koji imaju “Svjedočanstvo Isusovo“ (Bakioki i dr., 281).
[21] Bakioki i dr., 281.
[22] “Bog je dao proročki dar ‘crkvi’ Izlaska da bi organizovao, poučavao i vodio svoj narod (Dela 7:38). „I prorokom izvede Gospod Izrailja iz Misira, i prorokom čuva ga.“ (Osija 12:14) Onda ne predstavlja nikakvo iznenađenje da se taj dar nađe među onima koji su obuhvaćeni poslednjim izlaskom – odlaskom sa grehom ukaljane planete Zemlje u nebeski Hanan. Ovaj izlazak, koji će uslediti nakon Drugog dolaska je konačno i potpuno ispunjenje Isaije 11:11: ‘I tada će Gospod opet podignuti ruku svoju da zadobije ostatak naroda svojega, što ostane’” (Bakioki i dr., 282).
[23] vidi Joilo 2:28-32.
[24] “Držite se ljubavi, a starajte se za duhovne darove, a osobito da prorokujete” (1 Korinćanima 14:1).
[25] vidi Efescima 4:11-13.
[26] Matej 7:16-18.20.
[27] “Starješina Daniels je pred kraj svog života dao ovo svečano svjedočanstvo:
U ovoj 1935 godini Gospodnjoj, Gospođa White je na počinku već 20 godina, dok sam ja i dalje naporno radio. 23 godine sam direktno posmatrao njen životni rad. Od njene smrti imao sam 20 dodatnih godina za duboko razmišljanje i proučavanje njenog života i njegovih plodova.
Sada, u poodmakloj starosti, sa ograničenjem da izražavam samo racionalnu, poštenu istinu, mogu da kažem da je moje duboko osvjedočenje da život gospođe White daleko nadilazi život bilo koga koga sam ikada poznavao ili sa kim sam došao u kontakt. Ona je bila postojano prijatna, vesela i hrabra. Nikada nije bila nehatna, lakomislena ili na bilo koji način niska u razgovoru ili načinu života. Ona je bila personifikacija ozbiljne usrdnosti u pogledu stvari vezanih za carstvo. Ni jednom je nisam čuo da se hvališe milostivim darom koji joj je Bog poklonio, ili sa čudesnim rezultatima njenih napora. Ona se radovala plodovima, ali je svu slavu davala Onome koji je radio kroz nju.» (The Truth about White Lie.‚ 14).
[28] “Ja nemam neke posebne mudrosti sama po sebi; ja sam samo oruđe u Gospodnjim rukama da izvršim djelo koje mi je On odredio. Savjeti koje sam davala perom i riječju su izražaj svjetlosti koju mi je Bog dao.” (Ellen G. White, Iz riznice Svjedočanstava II. [Beograd: Preporod, 1975] 246).
[29] Evo kako unuka Ellen G. White opisuje svoju baku: “Iako je baka stajala na stanovištu da mladi uvijek treba da budu zaposleni, ipak nas nije nikada primoravala ili ukoravala. Ona je bila uvijek radosna… Neke od naših subota poslije podne provodili smo šetajući pokraj ogromnih drveta na susjednom brežuljku… Na povratku iz šetnji svraćali bismo k baki koja bi nam pričala o novoj zemlji tako realno i živo da smo osjećali da dobro znamo kako će zapravo biti na nebu.“ (Golubić., 172.173).
[30] Jedan od njih je D. M. Kenrajt (Canright): “Ja sam je dobro poznavao. Neko vrijeme, kao mladić, živio sam u njenoj kući, i osamnaest godina bio sam prijateljski povezan s porodicom White. Želim reći da nikada nisam sreo tako pobožnu i ljubaznu ženu, a u isto vrijeme tako nesebičnu i praktičnu kao što je bila gospođa White. Ona je zaista bila duhovna žena, žena molitve i duboke vjere u Isusa… Uvijek je uzvisivala Isusa, i naučavala pravo posvećenje, kao malo koja druga osoba. Poznavao sam veliki broj ljudi i žena koji su se hvalili svojim umišljenim božanskim pozivom i darovima. Ustanovio sam da su takvi uvijek manje-više arogantni i oholi, častoljubivi i često samovoljni i nemilosrdni u svom osuđivanju drugih. Ustanovio sam da je Elen G. Vajt sasvim suprotna ovima. Ona je bila uvijek suzdržljiva i skromna, nije imala želju da svraća pažnju na sebe kao na nešto veliko ili na svoju nadmoć. Ona je bila pobožna žena. Uvijek je živjela u Hristovoj blizini i propovjedala živu vjeru. Svako ko slijedi njenu nauku biće sigurno spašen u Božjem carstvu” (Golubić., 174.175).
[31] Matej 7:16-18.20.
[32] «Kako to da su hiljade bile dovedene ka Spasitelju kroz čitanje Čežnje Vijekova, Puta Hristu i Velike Borbe? Kako to da knjiga Služba Iscjeljenja, koja je objavljena 1905, nikada nije morala da se revidira, dok druge medicinske knjige opstanu jednu ili dve decenije?» (The Truth about White Lie.‚ 14).
[33] “Ako izuzmemo biblijske pisce i bivšeg ruskog komunističkog vođu, Vladimira I. Lenjina, moguće je da je Ellen G. White najprevođeniji pisac svih vremena. Broj raznih jezika na koja su njena djela prevedena prevazilazi broj jezika na koji su prevedena djela ruskog noveliste Lava Tolstoja, njemačkog socijalističkog filozofa Karla Marksa, engleskog pisca drama, Vilijama Šekspira, englesku spisateljicu Agatu Kristi, njemačke pisce bajki, Jakoba i Vilhelma Grim, engleskog pisca Iana Fleminga (autor Džems Bond trilera), ili američkog novelistu Ernesta Hemingveja.” (Samuel Koranteng-Pipim, «Understanding the Spirit of Prophecy: Some Key Questions and Principles» Adventist Affirm, Fall 2000, 21).
[34] “Prorok koji proriče mir, kad se zbude riječ toga proroka, onda se poznaje taj prorok da ga je zaista poslao Gospod” (Jeremija 28:9).
[35] “Što bi prorok rekao u ime Gospodnje, pa se ne zbude i ne navrši se, to je riječ koju nije rekao Gospod; nego je iz oholosti rekao onaj prorok, ne boj ga se” (5 Mojsijeva 18:22).
[36] “Zapravo, samo mali dio riječi biblijskih proroka bavi se predviđanjem budućnosti. Samo dvije od 66 knjiga Biblije se mogu okarakterisati kao one koje se isključivo bave budućnošću. Prema tome, velika većina biblijskih pisaca se mora procjenjivati po načinu savjeta koji su davali za trenutne situacije, po planovima koje su predstavljali za snaženje i uvećavanje carstva Božjega, a ne po proročanstvima i njihovim ispunjenjima.” (Francis Nichol, Why I Believe in Mrs. E. G. White. [Washington: Review and Herald, 1964] 93).
[37] U časopisu “Adventist Affirm” se nalazi vrlo zanimljiv članak pod naslovom “Gledajući naprijed kroz proročke oči,” a koji govori o onome što je Ellen White prorekla (vidi Hedwig Jemison, «Looking Ahead Through the Prophets’s Eyes,» Adventist Affirm, Fall 2000 39-49). Isto tako i u knjizi “Why I Believe in Mrs. E. G. White” (Zašto Vjerujem u gospođu E. G. White), se nalazi poglavlje “Gospođa White gleda u budućnost,” u kojem postoje primjeri ispunjenih proročanstava E. G. White (vidi Nichol, 92-100). Postoje proročanstva koja su vezana za razvoj spiritizma, djelovanje karizmatskog pokreta, rok muziku, tzv. hrišćansku rok muziku, ekstremni moralni pad velikih gradova, povezivanje crkve i države, razvoj ekumenskog pokreta, spajanje protestantske Amerike sa papstvom i političku i vojnu nadmoć Amerike. Ovo su samo neka od onih proročanstava koja se u njenim spisima mogu pronaći (Ibid).
[38] “Kada su svi adventistički vjernici oko nje, razočarani 22 oktobra 1844., očekivali da će se Hristos pojaviti za tačno godinu dana, ona je izjavila da će se oni opet razočarati, da Hristos neće doći. Zašto je ona ovo rekla? Kako je to znala? Ostavljamo njenim kritičarima da odgovore na ovo.
Kao rezultat vizije u 1848, ona je izjavila da njen muž treba da objavi časopis i da će izdavačko djelo koje je tako skromno počelo biti kao ‘bujice svjetlosti’ koje će ‘obići oko svijeta.’ Ovo proročanstvo ona je izrekla mirno, bez predomišljanja, da svi ljudi kasnije mogu o tome da razmišljaju. Činjenica je da ništa nije tako značajno raslo kao izdavačko djelo koje je tako slabo počelo” (Nichol, 94). Zaista, kako je Ellen White mogla da sa sigurnošću kaže da će ovo izdavačko djelo, koje je u to vrijeme tek trebalo da počne, da obasja cijeli svijet. Kako je mogla da zna da će se knjige štampati na skoro svim jezicima svijeta?

 

[Laodikeja]

Ko laže to se ovde vidi, a pustimo poštenog Stvarnoslapa da da odgovor, i nemojmo gajiti mržnju i zavist.

 

[DarthShone]

Vidimo kome su rasturene države.

Lično Svjedočanstvo Elen Vajt

Elen Vajt je bila duboko osvjedočena da je pozvana od Boga da obavi svoju posebnu zadaću koju joj je On dao. Ona nije sumnjala u svoj proročki dar, niti u nadahnutost svojih spisa. Ona to izražava sljedećim riječima:
Gospod mi je rano u mom javnom radu zapovjedio: „Piši, piši stvari koje su ti otkrivene“ U vrijeme kada je ova poruka došla do mene, nisam mogla da stabilno držim svoju ruku. Moje fizičko stanje je pisanje za mene učinilo nemogućim. Ali, ponovo je došla riječ, „piši stvari koje su ti otkrivene.“ Poslušala sam i kao rezultat nije prošlo dugo dok nisam mogla da pišem stranicu za stranicom, prilično lako. Ko mi je rekao da pišem? Ko je učvrstio moju ruku i učinio mi mogućim da koristim olovku? To je bio Gospod.[57]


Razlog zašto je Elen Vajt bila ovako slaba jeste njeno loše zdravstveno stanje nakon teške povrede u djetinjstvu. Imajući ovo u vidu, nije li pravo čudo da je ova slaba žena napisala 25 000 000 riječi u toku svog života, riječi koje su imale svoj duboki smisao i koje su mnoge ljude povele ka jednom plemenitijem i boljem životu?
Na sličan način ona objašnjava poznavanje prošlih i budućih događaja, koje ne bi mogla poznavati, da joj to na neki način nije bilo objavljeno. Evo kako to ona izražava: “Ponekada sam odnesena daleko u budućnost i biva mi pokazano šta će se desiti. A nekada mi se pokažu stvari koje su se desile u prošlosti.”[58]
Ova lična svjedočanstva Elen Vajt su nedvosmislena. Prema tome, ona je ili jedna krajnje neiskrena osoba i vrlo veliki prevarant, ili je zaista sluškinja Gospodnja. To i ona sama kaže:
Ili Bog uči svoju Crkvu ukoravajući njezine greške i jačajući njezinu vjeru, ili to ne čini on! Ovaj rad je ili od Boga, ili nije od njega. Bog ništa ne radi u savezu sa sotonom. Moj rad… nosi ili pečat Božji, ili pečat neprijatelja. Ovdje nema srednjeg puta. „Svjedočanstva“ su ili od Duha Božjega, ili od đavola.
Kad se Gospod otkrio Duhom proroštva, preda mnom su prošle prošlost, sadašnjost i budućnost. Pokazana su mi lica koja nikada nisam vidjela, a koja sam prepoznala mnogo godina kasnije kad sam ih ugledala. Budila sam se iz sna sa živim dojmovima o onome što mi je upravo bilo pokazano i pisala sam u pola noći pisma koja su putovala preko kontinenta, i, stižući u vrijeme krize, sačuvala Božje djelo od velike nesreće. To je bio moj posao u toku mnogih godina. Jedna sila me je nagonila da opominjem i korim zla, o kojima nisam ni pomišljala. Da li je ovaj rad, za posljednjih trideset i šest godina,[59] odozgo ili odozdo?… Oni koji stvarno žele znati istinu naći će dovoljno dokaza da vjeruju.[60]


___________________________________________________________


Dovoljno činjenica da bi se donio pravilan sud je pred svakim onim ko je spreman da objektivno sagleda njen cjelokupni život i rad. U skladu sa tim, svečana je obaveza svakog vjernika da ispita sve dokaze koji mu stoje na raspolaganju i procjeni ovo pitanje za sebe. Na osnovu svega što je iznijeto u ovom poglavlju, trebalo bi da svaki objektivan istraživač ima dovoljno materijala da zaključi da je Elen Vajt u svom radu zaista imala božansko vodstvo i pomoć.
[1]vidi Colin Brown, “Prophet,” The New International Dictonery of New Testament (1986), 3:74.
[2]Ibid.
[3]vidi Gosta Ahlstrohm, “Prophecy,” Encyclopedia Britanica (1984), 15:62.
[4]The New International Dictonery of New Testament.
[5]Ovo je Dr. Golubić objasnio na sljedeći, vrlo interesantan način: “Riječ ‘prorok’, kako je upotrijebljena u Starome zavjetu, potiče od dviju jevrejskih riječi. Jedna od njih je ‘roeh’, što znači ‘gledati’; a druga je ‘nabi’, što znači ‘govoriti’, ‘objašnjavati.’ Riječ ‘roeh’ prevedena je u našoj Bibliji sa izrazom ‘vidjelac.’ ‘U staro doba ko bi išao da pita Boga govoraše: hajde da idemo k vidiocu. Jer ko se sada zove prorok, u staro se vrijeme zvaše vidjelac.’ (1 Sam 9:9)
Izraz ‘vidjelac’ potvrđuje da su ‘vizije’ ili ‘viđenja’ bila prvobitne metode kojima se Bog služio da bi otkrio svoje namjere ljudima. Prema značenju ove jevrejske riječi, prorok je onaj koji ‘gleda’, onaj čiji pogled prodire kroz zastor koji sakriva božansko od ljudskog, ili onaj pred kime je za čas podignut taj zastor, tako da on može promatrati nebeske realnosti ili buduće prizore. ‘Vidjelac’ gleda ne samo na ono što mu Bog pokaže već u svjetlosti koja mu je dana on vidi svijet, ljude društvo i ljudsko srce jasnijim i bistrijim pogledom od drugih ljudi.
No, nije dovoljno da prorok promatra nebeske realnosti, da njegov pogled proniče u svijet i ljude oko njega. Od toga jadno, slijepo i zbunjeno čovječanstvo ne bi imalo nikakve koristi. Prorok je dužan da ono što vidi, što mu je otkriveno, objavi drugima. Ova prorokova odgovornost izražena je drugom jevrejskom rječju, ‘nabi’, što znači ‘glasnik’, ‘vjesnik’, ‘objavljivač.’
Razlika između jevrejskih riječi ‘roeh’ i ‘nabi’ jest u tome što prva izražava način ili put kako prorok prima vijest, a druga pokazuje kako on primljenu vijest predaje drugima. Prema tome, riječ ‘prorok’ u sebi sadrži dva bitna značenja – ‘vidjelac’ i ‘objavljivač’ ili ‘vjesnik.’ Oba ova značenja su bitna i karakteristična za proročki dar” (Golubić., 17.18).
[6]Adelhert Rebić, Prorok Čovjek Božji (Zagreb; Kršćanska Sadašnjost, 1982), 68.
[7] vidi 4 Mojsijeva 20:9-13.
[8]Rebić, 84-99.
[9]2 Pet 1:21.
[10] “Proroci su govorili u ime Boga i za Boga. Oni su bili usta Gospodnja. Prorok je morao govoriti ono što bi sam Bog govorio da je osobno među ljudima. Kao osobni Božiji predstavnici, proroci su iznosili narodu Božiju vijest.“ (Golubić., 24).
[11] „Proroci su hrabrili narod na vjerost Bogu, opominjali su ga i ukoravali u slučaju da je zastranio s pravog puta. “Tada reče Jozua narodu: Ako ostavite Gopoda da biste služili tuđim bogovima, okrenut će se protiv vas i uništit će vas, pošto vam je bio dobro činio… Odbacite, dakle, tuđe bogove koji su među vama i priklonite svoje srce Gospodu, Bogu Izraelovu!“ (Jozua 24,20-23).
Proroci su bili moralni i religiozni učitelji svoga naroda, moćni propovjednici pravde. Oni su bili reformatori, koji su budili duhovni život naroda; nagovjestitelji Božijih sudova, koji će pohoditi narod zbog njihovih grijeha; oni su bili propovjednici božanskih ideala, zlatnog doba – kome narodi treba da kreću…
Proroci su često protestirali protiv društvene nepravde, protiv nemoralnosti i svega što je u suprotnosti s velikim Božjim načelima vjernosti, istinitosti, pravdenosti i čistoće“ (Golubić, 25).
[12] vidi Bakioki i dr., 285.
[13] Galatima 1:7.
[14] O kvalitetu i plodovima literarnih ostvarenja Ellen White, Uriah Smith kaže sljedeće:
1. Ona teže ka najčistijoj moralnosti. Ona razobličavaju svaki porok i podstiču na praktikovanje svake vrline.
2. Ona vode ka Hristu. Kao i Biblija, ona Ga uzdižu kao jedinu nadu i Spasitelja čovječanstva.
3. Ona nas vode ka Bibliji. Ona postavljaju tu Knjigu kao inspirisanu i nepromjenjivu Riječ Božju.
4. Ona su donijela mir i utjehu mnogim srcima. Ona su ojačala slabe, ohrabrila obeshrabrene i podigla utučene. Ona su iz konfuzije stvorila red… i obasjala svjetlošću ono što je bilo tamno i nejasno
(The Truth about White Lie.‚ 14).
[15] “Prava vjera, koja se potpuno oslanja na Hrista, će se manifestovati u poslušnosti svim Božjim zahtjevima. Od Adamovih dana do sadašnjeg vremena velika borba se vodila oko poslušnosti Božjem zakonu” (Ellen G. White, Patriarchs and Prophets. [Boise: Pacific Press, 1958], 73).
[16] Golubić, 34.
[17] vidi The Truth about White Lie.‚ 14.
[18] “Otkrivenje 12. poglavlje otkriva dva glavna perioda progonstva. U toku prvog koji je obuhvatio vreme od 538. do 1798. g. n. e. (Otkrivenje 12:6.14; vidi 12. poglavlje u ovoj knjizi), odani vjernici trpeli su veliko progonstvo. Ponovo, neposredno pre Drugog dolaska, sotona će napasti ‚ostatak njezin,’ ostatak crkve koji će odbiti da se odrekne vjernosti Hristu. Otkrivenje karakteriše odane vjernike koji sačinjavaju ostatak kao one koji drže zapovijesti Božje i imaju ‚svjedočanstvo Isusa Hrista’ (Bakioki i dr., 281.)
[19] Otkrivenje 12:17.
[20] “Pri kraju knjige anđeo opisuje sebe kao “sluga kao i ti i braća tvoja koja imaju svedočanstvo Isusovo” (Otkrivenje 19:10.) i sluga kao i ti i braća tvoja proroci.“ (Otkrivenje 22:9) Ovi uporedni izrazi objašnjavaju da su to proroci koji imaju “Svjedočanstvo Isusovo“ (Bakioki i dr., 281).
[21] Bakioki i dr., 281.
[22] “Bog je dao proročki dar ‘crkvi’ Izlaska da bi organizovao, poučavao i vodio svoj narod (Dela 7:38). „I prorokom izvede Gospod Izrailja iz Misira, i prorokom čuva ga.“ (Osija 12:14) Onda ne predstavlja nikakvo iznenađenje da se taj dar nađe među onima koji su obuhvaćeni poslednjim izlaskom – odlaskom sa grehom ukaljane planete Zemlje u nebeski Hanan. Ovaj izlazak, koji će uslediti nakon Drugog dolaska je konačno i potpuno ispunjenje Isaije 11:11: ‘I tada će Gospod opet podignuti ruku svoju da zadobije ostatak naroda svojega, što ostane’” (Bakioki i dr., 282).
[23] vidi Joilo 2:28-32.
[24] “Držite se ljubavi, a starajte se za duhovne darove, a osobito da prorokujete” (1 Korinćanima 14:1).
[25] vidi Efescima 4:11-13.
[26] Matej 7:16-18.20.
[27] “Starješina Daniels je pred kraj svog života dao ovo svečano svjedočanstvo:
U ovoj 1935 godini Gospodnjoj, Gospođa White je na počinku već 20 godina, dok sam ja i dalje naporno radio. 23 godine sam direktno posmatrao njen životni rad. Od njene smrti imao sam 20 dodatnih godina za duboko razmišljanje i proučavanje njenog života i njegovih plodova.
Sada, u poodmakloj starosti, sa ograničenjem da izražavam samo racionalnu, poštenu istinu, mogu da kažem da je moje duboko osvjedočenje da život gospođe White daleko nadilazi život bilo koga koga sam ikada poznavao ili sa kim sam došao u kontakt. Ona je bila postojano prijatna, vesela i hrabra. Nikada nije bila nehatna, lakomislena ili na bilo koji način niska u razgovoru ili načinu života. Ona je bila personifikacija ozbiljne usrdnosti u pogledu stvari vezanih za carstvo. Ni jednom je nisam čuo da se hvališe milostivim darom koji joj je Bog poklonio, ili sa čudesnim rezultatima njenih napora. Ona se radovala plodovima, ali je svu slavu davala Onome koji je radio kroz nju.» (The Truth about White Lie.‚ 14).
[28] “Ja nemam neke posebne mudrosti sama po sebi; ja sam samo oruđe u Gospodnjim rukama da izvršim djelo koje mi je On odredio. Savjeti koje sam davala perom i riječju su izražaj svjetlosti koju mi je Bog dao.” (Ellen G. White, Iz riznice Svjedočanstava II. [Beograd: Preporod, 1975] 246).
[29] Evo kako unuka Ellen G. White opisuje svoju baku: “Iako je baka stajala na stanovištu da mladi uvijek treba da budu zaposleni, ipak nas nije nikada primoravala ili ukoravala. Ona je bila uvijek radosna… Neke od naših subota poslije podne provodili smo šetajući pokraj ogromnih drveta na susjednom brežuljku… Na povratku iz šetnji svraćali bismo k baki koja bi nam pričala o novoj zemlji tako realno i živo da smo osjećali da dobro znamo kako će zapravo biti na nebu.“ (Golubić., 172.173).
[30] Jedan od njih je D. M. Kenrajt (Canright): “Ja sam je dobro poznavao. Neko vrijeme, kao mladić, živio sam u njenoj kući, i osamnaest godina bio sam prijateljski povezan s porodicom White. Želim reći da nikada nisam sreo tako pobožnu i ljubaznu ženu, a u isto vrijeme tako nesebičnu i praktičnu kao što je bila gospođa White. Ona je zaista bila duhovna žena, žena molitve i duboke vjere u Isusa… Uvijek je uzvisivala Isusa, i naučavala pravo posvećenje, kao malo koja druga osoba. Poznavao sam veliki broj ljudi i žena koji su se hvalili svojim umišljenim božanskim pozivom i darovima. Ustanovio sam da su takvi uvijek manje-više arogantni i oholi, častoljubivi i često samovoljni i nemilosrdni u svom osuđivanju drugih. Ustanovio sam da je Elen G. Vajt sasvim suprotna ovima. Ona je bila uvijek suzdržljiva i skromna, nije imala želju da svraća pažnju na sebe kao na nešto veliko ili na svoju nadmoć. Ona je bila pobožna žena. Uvijek je živjela u Hristovoj blizini i propovjedala živu vjeru. Svako ko slijedi njenu nauku biće sigurno spašen u Božjem carstvu” (Golubić., 174.175).
[31] Matej 7:16-18.20.
[32] «Kako to da su hiljade bile dovedene ka Spasitelju kroz čitanje Čežnje Vijekova, Puta Hristu i Velike Borbe? Kako to da knjiga Služba Iscjeljenja, koja je objavljena 1905, nikada nije morala da se revidira, dok druge medicinske knjige opstanu jednu ili dve decenije?» (The Truth about White Lie.‚ 14).
[33] “Ako izuzmemo biblijske pisce i bivšeg ruskog komunističkog vođu, Vladimira I. Lenjina, moguće je da je Ellen G. White najprevođeniji pisac svih vremena. Broj raznih jezika na koja su njena djela prevedena prevazilazi broj jezika na koji su prevedena djela ruskog noveliste Lava Tolstoja, njemačkog socijalističkog filozofa Karla Marksa, engleskog pisca drama, Vilijama Šekspira, englesku spisateljicu Agatu Kristi, njemačke pisce bajki, Jakoba i Vilhelma Grim, engleskog pisca Iana Fleminga (autor Džems Bond trilera), ili američkog novelistu Ernesta Hemingveja.” (Samuel Koranteng-Pipim, «Understanding the Spirit of Prophecy: Some Key Questions and Principles» Adventist Affirm, Fall 2000, 21).
[34] “Prorok koji proriče mir, kad se zbude riječ toga proroka, onda se poznaje taj prorok da ga je zaista poslao Gospod” (Jeremija 28:9).
[35] “Što bi prorok rekao u ime Gospodnje, pa se ne zbude i ne navrši se, to je riječ koju nije rekao Gospod; nego je iz oholosti rekao onaj prorok, ne boj ga se” (5 Mojsijeva 18:22).
[36] “Zapravo, samo mali dio riječi biblijskih proroka bavi se predviđanjem budućnosti. Samo dvije od 66 knjiga Biblije se mogu okarakterisati kao one koje se isključivo bave budućnošću. Prema tome, velika većina biblijskih pisaca se mora procjenjivati po načinu savjeta koji su davali za trenutne situacije, po planovima koje su predstavljali za snaženje i uvećavanje carstva Božjega, a ne po proročanstvima i njihovim ispunjenjima.” (Francis Nichol, Why I Believe in Mrs. E. G. White. [Washington: Review and Herald, 1964] 93).
[37] U časopisu “Adventist Affirm” se nalazi vrlo zanimljiv članak pod naslovom “Gledajući naprijed kroz proročke oči,” a koji govori o onome što je Ellen White prorekla (vidi Hedwig Jemison, «Looking Ahead Through the Prophets’s Eyes,» Adventist Affirm, Fall 2000 39-49). Isto tako i u knjizi “Why I Believe in Mrs. E. G. White” (Zašto Vjerujem u gospođu E. G. White), se nalazi poglavlje “Gospođa White gleda u budućnost,” u kojem postoje primjeri ispunjenih proročanstava E. G. White (vidi Nichol, 92-100). Postoje proročanstva koja su vezana za razvoj spiritizma, djelovanje karizmatskog pokreta, rok muziku, tzv. hrišćansku rok muziku, ekstremni moralni pad velikih gradova, povezivanje crkve i države, razvoj ekumenskog pokreta, spajanje protestantske Amerike sa papstvom i političku i vojnu nadmoć Amerike. Ovo su samo neka od onih proročanstava koja se u njenim spisima mogu pronaći (Ibid).
[38] “Kada su svi adventistički vjernici oko nje, razočarani 22 oktobra 1844., očekivali da će se Hristos pojaviti za tačno godinu dana, ona je izjavila da će se oni opet razočarati, da Hristos neće doći. Zašto je ona ovo rekla? Kako je to znala? Ostavljamo njenim kritičarima da odgovore na ovo.
Kao rezultat vizije u 1848, ona je izjavila da njen muž treba da objavi časopis i da će izdavačko djelo koje je tako skromno počelo biti kao ‘bujice svjetlosti’ koje će ‘obići oko svijeta.’ Ovo proročanstvo ona je izrekla mirno, bez predomišljanja, da svi ljudi kasnije mogu o tome da razmišljaju. Činjenica je da ništa nije tako značajno raslo kao izdavačko djelo koje je tako slabo počelo” (Nichol, 94). Zaista, kako je Ellen White mogla da sa sigurnošću kaže da će ovo izdavačko djelo, koje je u to vrijeme tek trebalo da počne, da obasja cijeli svijet. Kako je mogla da zna da će se knjige štampati na skoro svim jezicima svijeta?

Mda, više vredi samo jedna jedina knjiga Isaka Asimova od svih polkradenih laži EGW. Kako je mogla da zna. Pa to joj je i bio cilj, da se njene laži rašire svetom. Toliko rašire da navodne intelektualce zavedu i pretovre ih u botove. I Den Braun je piskarao, piskarao je i Deniken, i sve su njihove knjige prevedene na jezike sveta. Dalje....

Ko laže to se ovde vidi, a pustimo poštenog Stvarnoslapa da da odgovor, i nemojmo gajiti mržnju i zavist.

Da, vidi se. Samo vi ne vidite....

 

[Jurivaka]

Ne postavljajte video-klipove bez uvodnog komentara!

 

[stvarnoslap]

Posebne Lične Poruke
Često se dešavalo da je Elen Vajt ljudima upućivala poruke u kojima je pokazivala da su joj poznati „tajni“ događaji, pa čak i same misli osoba kojima je upućivala poruke. .... Cilj ovih poruka je uvijek bio da ljude privede bliže Bogu i pomogne im da ostave grijehe koji su ih od Njega odvajali.

Krasno. Evo jednog primjera.

Jedna od tvrdnji Ellen White bila je da ju je Bog osposobio da zna misli i tajne ljudi bez njihovog znanja, kako bi ih ukorila ili razotkrila te tako spasila Crkvu od skrivene pokvarenosti. Evo što kaže Ellen White: "Bogu se dopalo otkriti mi tajne unutarnjih života i skrivene grijehe svoga naroda. Neugodna dužnost ukoravanja zla i otkrivanja skrivenih grijeha, stavljena je na mene." (Svjedočanstva, Vol. III. ., str 314).

A sada pogledajmo jedan slučaj od mnoštva njih. Dva adventistička službenika, E.P. Daniels i E.R. Jones, 1882. godine zajedno su radili u Michiganu. U jednom njihovom razgovoru o zdravstvenim pitanjima, jedan od njih iznio je neke primjedbe na pomalo uvrijedljiv način. Nedugo nakon toga, starješina E.P. Daniels dobio je "svjedočanstvo" od Ellen White, u kojem ga je ona ukorila za uvrede koje je izrekao, kako je ona rekla, u Parmi u Michiganu. Međutim, kad se slučaj potpuno razjasnio, ispostavilo se da je ona ukorila pogrešnog čovjeka. Uvrede je izrekao starješina E.R. Jones a ne E.P. Daniels, a čitav slučaj nije se dogodio u Parmi nego na potpuno drugom mjestu. Da shizofrenost bude potpuna, zamislite, starješina E.P. Daniels umjesto da se brani jer je nepravedno optužen, on brani Ellen White koja ga je optužila! Očito primoran, starješina E.P. Daniels dao je izjavu, evo je:

"Zbog nesporazuma, dogodilo se da sam bio ukoren umjesto nekog drugog, kome je ukor bio namijenjen, i koji je potpuno opravdan. S obzirom da su sve činjenice poznate, ne bi trebalo ostavljati prostora ni najmanjem nepoštivanju motiva koji su vodili gospođu White, jer ona je pretpostavljala da ima najbolje razloge za vjerovati da joj je informator rekao istinu. I doista, rekao je istinu, samo je napravio grešku u imenu osobe. Sve što je rekao bila je istina za drugog, jedino što se izgred nije dogodio u Parmi." (Review and Herald Supplement, kolovoz 14., 1883., str 10).

Ovaj slučaj, osim što još jednom pokazuje karakter osobe Ellen White, puno je značajniji što potpuno razgoljuje pozadinu nadahnuća i nadahnitelje Ellen White. Najprije, zar zaista naš Bog nekim ljudima otkriva "tajne grijehe" drugih ljudi i onda ih ujarmi da te druge ljude javno sramote? Kada bi Bog to i činio, kakav je to Bog koji se zabunio i grijeh pripisao krivom čovjeku, pa i krivom mjestu? Naravno, niti se Bog bavi ovakvim prljavim rabotama, niti se Bog zabunjuje. Ovo samo pokazuje tko je bio pravi nadahnitelj Ellen White. Nije to bio Bog, bili su to doušnici kojima je Ellen White bila okružena. A oni, kao i svi drugi ljudi - griješe, pa eto i proročica morala pogriješiti. Nije najstrašnije što je proročila griješila, najstrašnije je što je sve to Bogu pripisala. Boga je uvukla u svoje najprljavije rabote.

 

[tripo 41]

Neispunjena proročanstva

Možda jedini, ali ipak markantni primjer neispunjenog proročanstva, koji kritičari Elen G. Vajt navode jeste jedno njeno proročanstvo iz 1856. godine. Na jednom saboru 27. maja 1856., Elen G. Vajt je dobila viziju koja je bila vezana za taj sabor. Evo kako ono glasi:
Bilo su mi pokazani oni koji su bili prisutni na saboru. Anđeo je rekao: “Neki će biti hrana za crve, neki objekat poslednjih sedam zala, a neki će biti živi i ostati na zemlji da budu preobraženi prilikom Isusovog dolaska.”[1]


Da bi se razumilo ovo proročanstvo, neophodno je biti svjestan da postoje uslovna proročanstva. Ona su uslovna zbog ljudskog faktora koji na različite načine može odgovoriti na Božju poruku.[2] Prorok Jona je izrekao jedno vrlo jasno i izričito proročanstvo o propasti grada Ninevije. “I Jona poče ići po gradu jedan dan hoda, i propovijeda i reče: jošte četrdeset dana, pa će Ninevija propasti.”[3]

Zanimljivo je da nigdje u ovoj poruci ne postoji „ako“ ili „ali,” da se ukaže da je to jedno uslovno proročanstvo. Pa ipak, kada je isteklo četrdeset dana, ništa se nije desilo. Ali, Ninevljani su vrlo iskreno i ponizno prihvatili poruku proroka Jone. Oni su se pokajali i promijenili način života, uzdajući se u Božju milost.[4] I zato se ovo proročanstvo, proročanstvo jednog pravog proroka, ipak nije ispunilo.
Na sličan način treba razumjeti i ovo proročanstvo Elen G. Vajt. Godine 1903. ona je ukazala na činjenicu da je Božji narod već mogao biti u nebeskom Hananu, da je bio poslušan Bogu.[5]

 

[stvarnoslap]

Neispunjena proročanstva

Na jednom saboru 27. maja 1856., Elen G. Vajt je dobila viziju koja je bila vezana za taj sabor. Evo kako ono glasi:
Bilo su mi pokazani oni koji su bili prisutni na saboru. Anđeo je rekao: “Neki će biti hrana za crve, neki objekat poslednjih sedam zala, a neki će biti živi i ostati na zemlji da budu preobraženi prilikom Isusovog dolaska.”[1]

Na sličan način treba razumjeti i ovo proročanstvo Elen G. Vajt. Godine 1903. ona je ukazala na činjenicu da je Božji narod već mogao biti u nebeskom Hananu, da je bio poslušan Bogu.[5]

Ovo je algoritam koji laž pretvara u istinu. Funkcionira vrlo jednostavno, vidjet ćemo na jednom primjeru.

3 + 5 = 10

Kako 10, zar nije 8?

Eee, bilo bi 10, da je bilo još 2.

Nabavite što prije algoritam A-LUI (algoritam laž u istinu). Posebno će biti dragocjen onima čiji "proroci govore u drskosti".

 

[tripo 41]

Vizije su produkt psihičke neuravnoteženosti

Postoje kritičari koji vizije Elen G. Vajt smatraju običnom psihičkom neuravnoteženošću.[6] Ali, ovakav odgovor nas stavlja pred mnogo više drugih nerješivih pitanja. Jer u svjetlosti onoga što je o vizijama i njihovom natprirodnom karakteru već objašnjeno u drugoj glavi ovog rada, sasvim je jasno da one nisu produkt običnih psihičkih poremećaja kakve srećemo kod ostalih bolesnika.[7]
U ovim vizijama nije bilo nekih čudnih i posebnih grimasa, niti klasičnih simptoma bolesti.[8] Ono što je posebno zanimljivo jeste ono što se dešavalo nakon vizije, a to su bili oni podaci koji su Elen G. Vajt pokazani u sklopu same vizije. To su često bili takvi podaci koje ona nikako nije mogla saznati bilo kojim prirodnim putem, bez pomoći sa strane.[9] Neki kritičari smatraju da su svjedočanstva Elen G. Vajt koja je ona upućivala pojedincima bila produkt ogovaranja, nagađanja i pretpostavljanja. Ali, suviše je primjera koji pokazuju da je sam Bog na poseban način djelovao da svojoj sluškinji objavi ono što je bilo potrebno da se kaže nekom pojedincu. Ponekada su takva svjedočanstva u stvari bila proročanstva i govorila su o onome što će se tek desiti i to, u određenim slučajevima, u najsitnije detalje.[10] A takva proročanstva su očigledan dokaz za Božje djelovanje, ona su sama po sebi čudo i nije ih moguće objasniti na neki drugi način.[11]
Pripisivati djelo Svetoga Duha nekim prirodnim uzrocima uopšte nije novo. To isto su činili i oni koji su pokušali da se usprotive apostolima na dan Pedesetnice. Dok su oni govorili u jezicima, tečno se izražavajući na raznim jezicima koje do tada nisu upotrebljavali i objavljujući spasonosne istine, određeni ljudi su pokušali da to pripišu pijanstvu. I zaista je čudno da nisu shvatili koliko je ovakva jedna izjava nelogična i nerazumna. Zar se kroz pijanstvo dobija mogućnost tečnog govorenja drugih jezika?[12] Svakako, isto toliko je nelogično da oni koji su barem donekle upoznali prirodu vizija Elen G. Vajt i njihove posljedice, ustvrde da su one produkt nervne neuravnoteženosti. Ali, kao što to pokazuje i primjer Pedesetnice, ako neko nema Svetoga Duha, moguće je da se zastupaju najnelogičnije i najpraznije teorije, u želji da se dokaže ono što neko želi da dokaže.[13]

Elen Vajt info

 

[stvarnoslap]

Neki kritičari smatraju da su svjedočanstva Elen G. Vajt koja je ona upućivala pojedincima bila produkt ogovaranja, nagađanja i pretpostavljanja.

Vidjeli smo gore, optužba E.P. Daniels-a umjesto E.R. Jones-a , radi se o zabuni Jeleninih doušnika.