- Učlanjen(a)
- 07.07.2014
- Poruka
- 18.400
Slape,. jedva čekam nastavak.
Evo ga:
Kako je uopće došlo do naučavanja Adventista o "Isusovu preseljenju 1844.", "zatvaranju vrata" i "čišćenju nebeske Svetinje nad svetinjama"?
Svi koji su bili u mileritskom pokretu, 1844. godine podupirali su tvrdnju da će kraj svijeta doći 22. listopada 1844. godine. Naravno, i vrijeme kušnje s tim će završiti. U to vrijeme oni koriste prispodobu o deset djevica (Mt 25,1-13). Deset djevica iziđe u susret zaručniku. Kako je zaručnik ostao dulje nego što se očekivalo, sve su zaspale. Kad je zaručnik došao, samo pet ih je bilo spremno poći s njim na svadbu. Ove uđoše, i "zatvore se vrata". Kasnije je došlo i ostalih pet i kucale su na vrata, ali bilo je prekasno. Značenje je lako razumjeti. Kada Krist dođe, svi koji su spremni bit će spašeni. Ostali će biti odbačeni, bit će izgubljeni, vrijeme kušnje bit će završeno.
Svi rani adventisti, s Millerom na čelu, tumačili su ovu prispodobu upravo na ovaj način. I bili su u pravu što se tiče tumačenja Isusove prispodobe iz Mt 25,1-13). Međutim, kad je predviđeno vrijeme (22.10.1844.) prošlo, a Krist se nije pojavio, ostali su ošamućeni. Grupa oko James-a White-a, Joseph-a Bates-a i ostalih i dalje je inzistirala na tome kako je njihova poruka bila točna, i kako je vrijeme kušnje završeno. Oni su se još uvijek nadali da će Krist doći, i iščekivali ga svaki dan. Prestali su opominjati grešnike, prestali su moliti se za njih, i govorili su: "Vrata su zatvorena."
Ovo je, dakle, pravo podrijetlo teorije "zatvorenih vrata". Ona seže do Millera-a, ali nije tada imala nikakve veze sa Svetištem, niti s onim na zemlji niti na Nebu. Nakon 1844., punih sedam godina, pojam "zatvorena vrata" pojavljuje se iznova i iznova u svim člancima iz pera svih adventista u tom razdoblju - člancima Ellen White, James-a White-a, Holt-a, Arnold-a, Bates-a i drugih. To je središte njihovih argumenta. To su toliko isticali, da su ih drugi zvali "Door Shutters" (zatvarači vrata). Kao takvi, oni su bili žigosani i od samog Miller-a i drugih iz adventnog pokreta. No, nakon što su teoriju zatvorenih vrata napustili, taj termin nestaje iz njihovih tekstova, te ga do danas ne koriste više u svojim člancima i publikacijama uopće, dapače i sami se srame ove bogohulnosti koju su naučavali. Ova činjenica sama dokazuje da su napustili svoju teoriju "zatvorenih vrata" koju su naučavali od početka, i koju je Ellen White tako snažno podržavala.
U kakvoj su vezi „zatvorena vrata“ i „nebesko Svetište“? Adventisti okupljeni oko James-a i Ellen White, Joseph-a Bates-a i drugih odmah su prisvojili "teoriju o Svetištu", koju je izložio O.R.L. Crosier, kako bi dokazali da su vrata milosti bila zatvorena 1844. godine, teoriju koju su Ellen White i svi od njih naučavali u to vrijeme. Kako nije došlo do „zatvaranja vrata“ na zemlji, iz prispodobe o deset djevica, Crosier-ova teorija učinila im se kao bogomdana za krpanje i prikrivanje vlastitih zabluda i obmana. Iskoristili su je da "zatvorena vrata", iz prispodobe o deset djevica koju su propovijedali 1844. godine , zamijene sa "zatvaranjem vrata" Svetinje u nebeskom svetištu, kada je Isus prešao u Svetinju nad svetinjama. Ovo će im trebati samo do 1849. godine, kada će izmisliti teoriju „otvorenih vrata“, koja su se otvorila samo za svete - stare Adventne vjernike. Eto, vrata su se najprije zatvarala, pa otvarala, na kraju su ostala, valjda, odškrinuta, ali to ne razumije nitko drugi osim adventista. Evo što kaže Ellen White:
"Oni nemaju daljnju spoznaju o promjeni na nebu, ili prelasku u Svetinju nad svetinjama, i oni ne mogu uživati Isusov zagovor tamo... Oni upućuju gore svoje beskorisne molitve u Svetinju koju je Isus napustio." (Rani spisi, izdanje 1907.)
Evo kako to objašnjava Uriah-a Smith:
"Spoznaja o Kristovoj službi i radu neophodna je za uživanje blagodati njegova posredovanja... Opće predodžba o njegovu radu tada (prije 1844.) bila je dovoljna da omogući ljudima pristup k Bogu po njemu... Ali kad je premjestio svoju službu (1844.) u Svetinju nad svetinjama... da spoznaja o njegovoj službi koju su do tada imali i koja je bila dovoljna, više nije dovoljna... Tko može pronaći spasenje sada? Oni koji idu Spasitelju tamo gdje on je, i gledaju ga vjerom u Svetinji nad svetinjama... Ta su vrata sada otvorena za spasenje. Ali nitko ne može razumijeti ovu promjenu bez konačne spoznaje po pitanju svetišta i odnosa lika i pralika. Sada mogu tražiti Spasitelja kao što su ga prije tražili, ali bez drugačije predodžbe o njegovu položaju i službi od one koju su imali dok je bio u Svetinji, to im neće pomoći. Neće ga pronaći tamo. Vrata su zatvorena.“ (Objections to the Visions Answered, 1868.)
Vratimo se i pojasnimo sam nastanak i početak priče o Svetištu (Isusovu preseljenju). Već je spomenut izvjesni O.R.L. Crosier. On je 1846. godine iznio "teoriju o Svetištu", i to objavio u listu "The Day Star, Cincinnati", otprilike onako kako to zastupaju i ASD i danas. Više od godinu dana trebalo je proći da Ellen White napiše:
"Gospodin mi je pokazao u viđenju, prije više od godinu dana, da je brat Crosier imao istinsko svjetlo o čišćenju svetišta, ..... i da je bila Njegova volja da brat Crosier treba napisati prikaz koji nam je dat u Day Star (dodatak), 7. veljače 1846. Ja se u potpunosti osjećam ovlaštena od Gospodina da preporučim taj dodatak svim svetima." (A Word to the Little Flock, 21. travanj 1847. str 11, 12)
Primjetite nekoliko stvari. O.R.L. Crosier objavljuje svoju "teoriju o Svetištu" u veljači 1846. god. Ellen White će tek 14 mjeseci kasnije (travanj 1847.) objaviti svoje "viđenje" kako joj je "Gospodin pokazao (prije više od godinu dana) da je brat Crosier imao istinsko svjetlo o čišćenju Svetišta". Gospodin joj je čak pokazao u tom "viđenju" i kako je to bila njegova volja da brat Crosier to objavi u Day Star-u. Čudan neki "Gospodin", nije li mu bilo lakše da 14 mjeseci ranije doturi primjerak Day Star-a Ellen White?
Kako bilo da bilo, Adventisti sedmog dana i dan danas ne naučavaju ono što je objavljeno u Svetom Pismu, nego naučavaju ono što je objavljeno u Day Star-u.
A kako završi O.R.L. Crosier? Sam Crosier kasnije je odbacio svoju vlastitu teoriju, sa slijedećim objašnjenjem:
O.R.L. Crosier: "1846. godine objasnio sam ideju Svetišta u jednom članku u posebnom izdanju The Day Star, Cincinnati. Cilj tog članka bio je da podrži teoriju da su vrata milosti bila zatvorena, teoriju koju sam ja i skoro svi adventisti koji su usvojili poglede William-a Miller-a naučavali od 1844. do 1848. godine."
Evo ga! Cilj "teorije Svetišta" bio je podržati "teoriju zatvorenih vrata". Teoriju zatvorenih vrata odbacili su svi, čak i Adventisti sedmog dana, a ono što je jedino imalo za cilj poduprijeti odbačenu teoriju, kao svoje važno vjerovanje zadržaše Adventisti sedmog dana do dana današnjega. Rekli bismo - Pismo ala "The day Star"!
Što na kraju reći o naučavanju o "čišćenju nebeske Svetinje nad svetinjama"? Kada se sve zajedno sagleda nije se ni čuditi. Zabluda je zamjenjivana zabludom, glupost glupošću, bogohulnost bogohulnošću, pa krajnji ishod i nije mogao biti drugačiji. "Bankrot pozicije" ASD i nisu mogle iznjedriti ništa drugo doli "teološku crnu rupu".
P.S. !!!!!! Dakle, od "Luciferova glasnika", koji je donio vijest: 22.10.1844. završilo je vrijeme spasenja za grešnike čitavog svijeta, "EllenWhite&CoPioneers" prometnuše se u družinu koja jedina ima spasonosnu vijest za čovječanstvo - ovako:
"Oni nemaju daljnju spoznaju o promjeni na nebu, ili prelasku u Svetinju nad svetinjama, i oni ne mogu uživati Isusov zagovor tamo... Oni upućuju gore svoje beskorisne molitve u Svetinju koju je Isus napustio." (Ellen White, Rani spisi, izdanje 1907.)
"Spoznaja o Kristovoj službi i radu neophodna je za uživanje blagodati njegova posredovanja... Opće predodžba o njegovu radu tada (prije 1844.) bila je dovoljna da omogući ljudima pristup k Bogu po njemu... Ali kad je premjestio svoju službu (1844.) u Svetinju nad svetinjama... da spoznaja o njegovoj službi koju su do tada imali i koja je bila dovoljna, više nije dovoljna... Tko može pronaći spasenje sada? Oni koji idu Spasitelju tamo gdje on je, i gledaju ga vjerom u Svetinji nad svetinjama... Ta su vrata sada otvorena za spasenje. Ali nitko ne može razumijeti ovu promjenu bez konačne spoznaje po pitanju svetišta i odnosa lika i pralika. Sada mogu tražiti Spasitelja kao što su ga prije tražili, ali bez drugačije predodžbe o njegovu položaju i službi od one koju su imali dok je bio u Svetinji, to im neće pomoći. Neće ga pronaći tamo. Vrata su zatvorena.“ (Uriah Smith, Objections to the Visions Answered, 1868.)