ČISTA i NEČISTA HRANA (3.Mojs.11) - Da li i dalje važi za Hrišćane?

[Laodikeja]

@laodikeja
šta znači ova slika sa svinjom i ružicom

To nije svinja vec prasence sa cvetom iza uveta, stvorenje koje je Bog stvorio kao i sve ostale zivotinje.
Slika je simpaticna kao i ova sa jagnjetom, i obe nose odredjenu poruku bez reci.

Isabeleta, Adventisti propovedaju da je Bog ljubav i da je Isus polozio svoj zivot za coveka da bi ga spasio od greha i propasti koje su posledica krsenja Bozanskih moralnih principa zapisanih u njegovoj reci.
Takodje, da Bog zeli da coveku vec u ovom zivotu podari kako duhovno tako i fizicko zdravlje njegovom licnom odlukom da zivi po Bozjim moralnim i zdravstvenim principima.

To sto ti vidis nesto lose u tome, i u svemu drugom sto je pozitivno u Adventizmu, je zato sto sve gledas kroz naocare negativnog odnosa koji imas prema Adventistima.

To je tvoja licna stvar predrasuda, a ja te razumem, jer predrasude su uvek prisutne kod ljudi razlicitih shvatanja i verovanja.

 

[gerakules2]

@Didgeridoo,
neću ni gledati video, ne sviđa mi se kad se svećenik propovijed o hrani za tijelo, sve ako je i to katolički svećenik.
Mislim da je Adrian već negdje pisao o umjerenosti i razboritosti po kojima se trebamo ravnati u svemu, pa i u hrani.
Adventisti s programom o zdravoj prerani privlače pozornost jer to ljude danas privlači. Tko zna možda će lansirati i novu modnu linij, moramo pričekati dok iskopaju kakav stih iz Biblije da sve bude zaisano u Bibliji.

Ljudi danas gladuju, a adventisti pričaju o zdravoj prehrani. Svi bi se mi, da imamo novaca, dobro i zdravo hranili, ali hranimo se onako kako možemo. I u tome ja vidim znak odricanja i skromnog, normalnog života krščanina koji ničim ne privlači pažnju na sebe, a niti o hrani govori, osim kad zahvaljuje Gospodinu za kruh naš svagdašnji i da je uopće mogao blagovati.

Nego, ako smijem primjetiti, tvoji izrazi su vulgarni. Kako se to slaže s onim: nikakva prostačka riječ neka ne izlazi iz vaših usta...onaj koji jezikom ne sagriješi, savršen je čovjek.., neka vam bude blaga, solju začinjena itd.?
I ti mene pitaš da li čitam Bibliju?

Ne shvatas sestro!oni predlazu hranu:Genetcki modificiranu!zar nisi znala koliko imaju fabrika?Bolnica koji prodaju tablete?Zar jos nisi shvatila da se oni vise brinu o telu nego li o duhu?reci mi iskreno dali katolicka crkva,pravoslavna i ma bolnice?nema!a nema ni ordinacije za abortuse! zar ne?Adventisti imaju toliko Magazina,apoteka,skola,bolnica itd da ti pamet stane i sve je to k Materijalizmu no nikako k duhovnom.Ja recimo nevolim doktore jer su prodavci farmaceuckih proizvoda tipa ono (Pticji Grip,sibirski cirovi itd)to je propaganda da bi ljudi kupovali vakcine.
Ja se licno molim Bogu cistim srcem i nije mi potreban doktor.

Sto se tice zdrave Hrane,sve nam je dozvoljenoi kaze Pavle ali u meru!a kad sam ih pitao zasto ne pomognete Etiopljanima onda Tajac,zasto rade abortuse isto tajac.

Crkva koja ubija malu decu nije Hriscanska zar ne?oni ce reci da i kod nas ubijaju abortusom!ali ko ubija?Crkva ili dom zdravlja koji nema nikakve veze sa crkvom.Dok kod njih Adventisticka Bolnioca dela abortuse.

Nadam se da si me razumela sestro Izabeleta.

Pozdrav od Gere.

 

[Isabeleta]

Isabeleta, Adventisti propovedaju da je Bog ljubav...

Da, da...a pritom ogovaraju, kleveću, zamišljaju i izmišljaju stvari, mijenjaju povijesne činjenice, tumače Bibliju onako kako njima odgovara samo da druge oblate, a sebe uzvise.Ništa vama nije strano.

S moje strane nema predrasuda, ja sam sve velike gadosti pročitala baš u tvojim postovima. Ti možeš reći da govoriš istinu, ali to je tvoja subjektivna "istina" za koju želiš da bude istina. Ništa više, jer ako sebi priznaš da je laž, tvoja kompletna konstrukcija se ruši.

Shvatila sam ja vas vrlo dobro. Živite od snova da ste izabrani, da ste proroci i da ste jako važni. To niste, jer trenutno sa 16. milijuna adventista činite 1% stanovništva ove zemlje. 1% . To je ipak premalo i zato trebate pristaše. Katolička Crkva vam je trn u oku jer je najveća i najutjecajnija, a to želite biti vi.
Za Pravoslavnu crkvu jedan adventist reče da je beznačajna. Do kuda ide vaša oholost i bezumlje?

Na laži ste nastali, ali u istini ćete biti otkriveni, po svojim djelima.
Nemam ništa protiv tebe, možda uopće nisi kriv, nego si samo zaveden.
I sva tvoja krivnja je , po mom mišljenju, što si okrenuo leđa Pravoslavnoj crkvi.

 

[Adrian BG]

Biblijski razlozi zasto je pogresna tvrdnja da je Bog sve dopustio u ishrani su gore navedeni.

To nije slucaj da je coveku dato samo zelje za ishranu, a dole prilozene fotografije govore za sebe.
Covek u plodovima zemlje ima sve sto mu je potrebno za ishranu, jer Bog zeli da covek vec ovde zivi zivotom neba, rasterecen od svih stvari koje nece koristiti u vecnosti.

Vegetarijanstvo je najbolji izbor, ali ako je neko slab da se odluci na ovakav nacin ishrane i zivota, onda osim ovoga moze koristiti i odredjene vrse mesa koje Bog odredio kao pogodno za ishranu, i odredjene mlecne proizvode poput kokosijih jaja, sira i mleka.

U mesa pogodna za ishranu se ubraja sveze junece, jagnjece ili pilece meso, odredjene vrste riba.. osim svinjetine koju je Bog zabranio iz razloga sto je uzrocnik mnogih bolesti i preranih smrti.

Treba izbegavati mesne preradjevine - pastete, parizer, virsle, i ostalo, jer se u njih stavljaju razliciti stetni preparati radi navodnog ocuvanja kvaliteta, ukusa, mirisa i boje.


VOCE




POVRCE




MAHUNASTO POVRCE

ORASASTO POVRCE

ZITARICE

Толико манипулације за тако једноставну ствар: ко није сигуран у своју веру и сведочанство, тај једе зеље јер тако сигурно неће имати на савести да ли је прекршио закон или не. Зато је закон саблазан за телесне "чистунце" (фарисеје).

Римљанима, глава 14

1. А слабога у вери примајте лепо, да се не смета савест.

2. Јер један верује да сме свашта јести, а који је слаб једе зеље.

3. Који једе нека не укорава оног који не једе; и који не једе нека не осуђује оног који једе; јер га Бог прими.


Наравно да су воће и поврће одлични за организам и ТЕЛЕСНО здравље, то нико не оспорава. Као што сам више пута рекао, овде су људи живели на здравој храни, на МЕСУ које је од животиња са пашњака, млеку, јајима итд., па су живели преко сто година. Многи нису ни знали колико година имају, то лично знам из моје фамилије. И сад се појављује нека америчка секта (секте) која говори да треба да одбацимо јаја, млеко и остало што је изузетно хранљиво и неопходно, поготову у нездравим условима живота. Без обзира на хранљивост меса и млека, то никакве везе нема са Спасењем ДУШЕ. Јер Христос све базира на срцу, јер душа се чистим срцем спашава, никако храном и трбухом.

Имамо пример неких православних светитеља који су толико постили да су потпуно запоставили оно основно што чини хришћанску (Христосову) науку. Све су базирали на телесну трпељивост и уздржавање, аскетизам, да је некима срце отврдло и слух отупео за хришћанске врлине које су много важније од телесног. Неки су то увидели и вратили се на прави Пут.

 

[Laodikeja]

U vezi abortusa vec je odgovoreno u ranijim diskusijama.
Crkva dopusta abortus samo u slucaju odredjene bolesti ili poremecaja majke ili fetusa, i nikako van toga.
Drugo, sve sto crkva poseduje koristi u misiji objave jevandjelja i pospesenja kako covekovog duhovnog tako i fizickog zdravlja.

To sto vi vidite nesto lose u tome, i u svemu drugom sto je pozitivno u Adventizmu, je zato sto sve gledate kroz naocare negativnog odnosa koji imate prema Adventistima.

To je vasa licna stvar predrasuda, a ja vas razumem, jer predrasude su uvek prisutne kod ljudi razlicitih shvatanja i verovanja.

Licno se izvinjavam na sledecem tekstu iz knjige Vatikanske milijarde, ali to je odgovor na opasku o Adventistickim bolnicama, tvornicama hrane, itd.

--------------------------------------------------------------------------------------

Sa sajta DAVID - udruga gradjana za zastitu ljudskih prava

Vatikanske milijarde (1)

Dvije tisuće godina zgrtanja blaga

“Jer gdje je vaše blago, ondje je i vaše srce” (Matej 6.21)



AVRO MANHATTAN

SADRŽAJ:

1. Poglavlje
POVIJESNI POSTANAK CRKVENOG ZGRTANJA BLAGA
2. Poglavlje PORIJEKLO CRKVENOG SVJETOVNOG BLAGA
3. Poglavlje
CRKVA KAO NASLJEDNIK BIVŠEG RIMSKOG CARSTVA
4. Poglavlje
CRKVA ZAHTJEVA VLASNIŠTVO NAD ZAPADNIM SVIJETOM
5. Poglavlje CRKVA TRAŽI VLASNIŠTVO NAD SVIM JOŠ NEOTKRIVENIM OTOCIMA I KOPNOM
6. Poglavlje SMAK SVIJETA GODINE GOSPODNJE 1000-te
7. Poglavlje PLATI DA BUDEŠ KRŠĆANIN – ŽIV ILI MRTAV
8. Poglavlje SVETI MASOVNI TURIZAM ZA SVE NARAŠTAJE
9. Poglavlje ČUDA NA PRODAJU
10. Poglavlje BURZA OPROSTA
11. Poglavlje CRKVA ZAHTJEVA AMERIKE
12. Poglavlje EKONOMSKI FAKTOR IZA REFORMACIJE
13. Poglavlje KATOLIČKA CRKVA I BASNOSLOVNO BLAGO ŠPANJOLSKIH KOLONIJA
14. Poglavlje REVOLUCIJE I CRKVENI PRIHODI
15. Poglavlje KATOLIČKA BOGATSTVA
16. Poglavlje KATOLIČKA CRKVA POZDRAVLJA NASTANAK BOLJŠEVIZMA
17. Poglavlje PRVI TEMELJI FINANCIJSKOG CARSTVA KATOLIČKE CRKVE U 20. STOLJEĆU
18. Poglavlje TOTALNO BOGATSTVO SVJETSKOG RATA
19. Poglavlje VATIKAN INVESTIRA MILIJUNE U RATNU INDUSTRIJU
20. Poglavlje ZASTO JE KATOLIČKA CRKVA NAJBOGATIJA CRKVA U AMERICI
21. Poglavlje ČLAN KLUBA MILIJARDERA
22. Poglavlje KARDINALI BURZOVNI MEŠETARI
23. Poglavlje
KATOLIČKO URBANO ŠIRENJE U U.S.A. CRKVE PRIJE I ZA VRIJEME 2. RATA CRKVA LIŠENA NAJVEĆEG DIJELA SVOG VLASNIŠTVA
24. Poglavlje NAJBOGATIJA DIVOVSKA TEOKRACIJA
25. Poglavlje TIP LEDENOG BRIJEGA
26. Poglavlje KATOLIČKA CRKVA 20.STOLJEĆA
27. Poglavlje NEDOKUČIVE MILIJARDE KATOLIČKE CRKVE
28. Poglavlje ARBITER ZAPADNOG SVIJETA KAO NAJVEĆA FINANCIJSKA SILA

NAPOMENA HRVATSKOM ČITATELJSTVU:

Knjiga Vatikanske Milijarde –The Vatican Billions- nije nikada prevedena na hrvatski jezik, koliko je meni poznato. Zbog toga sam odlucila svoj prijevod knjige staviti na Internet i tako omoguciti i hrvatskim citateljima da ju citaju. Autor knjige (napisane 1983.) je Avro Manhattan (1914-1990) poznati svjetski strucnjak za Vatikan i njegovo djelovanje u proslosti. Knjiga je izvrsna, zanimljiva i informativna, pisana u blago ironicnom stilu, tako da vjerujem da ce i citateljima biti zanimljiva. Poglavlja ce ici u nastavcima zbog vrlo specificne situacije prevoditelja. (Jasna A.V. / studeni 2009.)

PREDGOVOR

Krist je bio rodjen, zivio je i umro u siromastvu. “Njegova crkva” je multi-multi-multi-milijarder. Kako je doslo do toga, da iako prividno zaokupljena nebeskim blagom, ona bude najveci sakupljac i gomilatelj ovozemaljskog blaga? Kada je sve to pocelo? Gdje? Kako? Sto je bilo ekonomsko carstvo Crkve u proslosti? Tisucu, petsto ili sto godina unatrag? Koliko je veliko danas? Da li je moguce i istinito, da je ona najmocnija financijska tvorevina i utvrda svih vremena? Ako jeste, kolike tisuce mi-lijuna ona drzi? Koliko nekretnina? Koliko dionica, zaloga, obveznica, vrijednosnih papira? Koliko dionica u industrijama nafte, motora, u kemijskoj, zrakoplovnoj, u elektronici i inzenjeringu, u turizmu i hotelijerstvu, pa cak i u svemirskim istrazivanjima? Da li je istina, da Katolicka Crkva ima goleme depozite zlata u svicarskim i americkim bankama? Da ima vise dolarske imovine nego najmocnije korporacije u USA zajedno, i vece monetarne rezerve nego Fra-ncuska, Belgija, Italija i V. Britanija zajedno? I da ce krajem 20. stoljeca kontrolirati najmanje trecinu totalnog bogatstva Evrope i Amerike? Sto su i koji su njeni vidljivi i nevidljivi fondovi u vodecim i najjacim zemljama svijeta? Na sva ta pitanja dosada jos nitko nije odgovorio. Ova knjiga sada na njih odgovara. Kroz povijest, od ranih mracnih vijekova do Renesanse, Reformacije i Protureformacije, od Francuske Revolucije u 18.stoljecu, preko Industrijske revolucije u 19.-tom, do 1. svjetskog rata, boljsevizma u Rusiji i 2. svjetskog ra-ta. I od tada pa do sadasnje svemirske ere. Gotovo 2000 godina zapanjujuceg sakupljanja i zgrtanja dobara i blaga, kroz osobnu pohlepu i javnu filantropiju, svetacka zrtvovanja, kolektivna otimanja, zle podlosti, darezljivost pojedinaca, lihvarstvo, a koje su provodili pape, kraljevi, prelati, pobunjene crkve, gorljivi reformatori, sveti ljudi i nitkovi; kroz revolucije i diktature, politicke stranke, internacionalne banke, interkontinentalne korporacije i globalizam u nase doba. Sve je potkrijepljeno imenima, datumima, brojkama i cinjenicama. Ova knjiga je jedinstveno razotkrivenje najveceg financijskog imperija koji je svijet ikada vidio, a koji je jos uvijek u punom pogonu. Idemo! Sad!

Avro Manhattan London

********************************
1,2 i 3 poglavlje
********************************

1. Poglavlje

POVIJESNI POSTANAK CRKVENOG ZGRTANJA BLAGA
Isus Krist, osnivac krscanstva bio je najsiromasniji medju siromasnima. Njegova crkva je najbogatija medju bogatima. Zapravo, najbogatija institucija na Zemlji. Isus je rekao: “Ne sakupljajte sebi blago na Zemlji gdje ga moljci i rdja kvare i gdje lupezi otimaju i kradu, nego si skupljajte blago na Nebu gdje ni moljac ni hrdja ne izgriza i gdje lopovi ne kradu. Jer, gdje je vase blago ondje je i vase srce”. (Matej 6.19-21) Kako je doslo do toga, da jedna takva institucija vladajuci i ime istog onog skromnog Ucitelja postane tako bogata, da ni sama ne zna koliko joj je bogatstvo? I da moze posramiti kombiniranu moc vecine financijskih trustova, industrijskih superdivova i globalnih korporacija svijeta! Silno bogatstvo Crkve u direktnoj je suprotnosti sa ucenjem Krista o siromastvu, a njeno postupanje totalno suprotno Kristovim uputstvima. Kako je do toga doslo i zasto je to tako? To su pitanja koja odzvanjaju vijekovima. Suprotnost je tako uocljiva i bezocna, a da bi bila tolerirana i ignorirana cak i od najravnodusnijih vjernika. U proslosti doduse, oni najubojitiji gromovi protiv takovog mamutskog nagomilavanja bogatstva, dolazili su od osoba ciji je vjerski interes i cilj bio gotovo zanemariv. Njihove optuzbe o bogatstvu, pompi, luksuzu i svjetovnim navikama biskupa, kardinala i papa jos uvijek grme sa sarenih stranica anala zapadne povijesti. Bilo je to casno i pohvalno, jer su ti ljudi imali postenja i hrabrosti optuziti Crkvu kojoj su pripadali, ali se nisu slagali s njezinom praksom. Crkva se pak ponasala bahato, oglusujuci se i omalovazavajuci glasove ljutnje svojih sinova koji su vjerovali, da Crkva kao “nevjesta Kristova” treba biti cista i siromasna kao i njezin Ucitelj. Ako ih nije usutkavala, Crkva ih je jednostavno ignorirala sve dok su njezini prihodi bili sigurni i neugrozeni. Kadgod bi se pak dogodilo da su oni bili u opasnosti ili ugrozeni, Crkva nije oklijevala da usutka svakoga tko bi mogao pokrenuti sile koje bi ju lisile njenog bogatstva. Supresivne mjere kretale su se od onih duhovnih (anateme, izopcenja isl.), pa sve do fizickih, a sto je ovisilo o stupnju i ozbiljnosti prijetnje. Rezultat je bio taj, da je religiozni rad Crkve postao tako isprepleten s njenim novcanim interesima, da su biskupi i pape vrlo cesto prijetili, grmili anateme i ekskomunikacije, ne samo protiv pojedinaca, nego cijelih cehova, sela i gradova. Ni princevi, ni kraljevi nisu bivali postedjeni. I tako naizgled braneci i stiteci svoje duhovne prerogative, Crkva je ustvari branila i stitila svoje financijske i teritorijalne interese. Politika nije bila glavna preokupacija Crkve samo u nekim kritickim ili neuobicajenim periodima crkvene povijesti. Ona je postala njezina stalna i neprekidna aktivnost kroz cijelu njenu povijest. Jedna njena znacajka, koja je stalno zalostila njene najodanije sljedbenike i u isto vrijeme postala izvor bezbrojnih rasprava i sukoba u kraljevstvima ovoga svijeta koja je ona izazivala trazenjem i zahtijevanjem sve vise i vise njihovih davanja i
njihovih dobara. Crkva i bogatstvo, moc i politika – kategorije koje nikako nisu isle zajedno te su bile u stalnom sukobu. Podjela monolitnog krscanstva na tri dijela – Rimska crkva na Zapadu, ortodoksna na istoku i protestantizam na sjeveru Evrope, rezultat je razlicitih ekonomskih interesa koji su lezali skriveni iza zestokih teoloskih rasprava i neslaganja. Vladari su podrzavali crkvene razdore i podjele, jer su one slabile Crkvu koja im je bila vjeciti takmac i protivnik zbog neugasive zedji papinstva za univerzalnom vlascu i podvrgavanjem svjetovnih vladara sebi. Prema tome, vrlo je upitno, bi li svjetovni mocnici podrzavali podjele i pobune protiv Crkve da je ona ostala apostolski siromasna i skromna. *Dinasticke stvari engleskog kralja Henrika VIII. nisu bile toliko presudne za raskid s Rimom, koliko je to bila ekonomska motivacija i faktor.* Plemstvo je podrzavalo njegovu politiku spram Rima gledajuci mogucu ekonom-sku korist i nove povlastice u preraspodjeli crkvenog bogatstva. U Njemac-koj je udruzivanje njemackih knezova s luteranizmom bilo potaknuto istim ekonomskim faktorom. Iako je on bio prividno drugorazredan, upravo je ekonomski faktor ucinio Reformaciju mogucom. Upravo to crkveno uporno ignoriranje temeljne zapovijedi njenog Osnivaca u odnosu na blago ovoga svijeta, prouzrokovalo je nepopravljivu stetu duhovnim interesima cjelokupnog krscanstva; i jos gore od toga, uzrokova-lo je revolte, pobune, revolucije i destruktivne ratove koji su ranjavali zapadni svijet kroz mnoga stoljeca, pa sve do nasih dana. Veliki apostol Pavao je rekao: “Srebroljublje (pohlepa za novcem) je korijen svih zala”. (1.Poslanica Timoteju 6.10) Ali nije uvijek tako bilo. Bilo je nekada davno i takvo vrijeme, kada je Crkva djelovala po uputstvima svoga Ucitelja stavljajuci na prvo mjesto nebesko blago. No, ono prvo sitno sjeme koje je netko posijao, sjeme crkvenog svjetovnog blaga izraslo je u monstruozno divovsko drvo gorusice koje je zamracivalo svijetlo nad Evropom vise od tisucu godina. Prvi krscani slijedili su primjer apostola i prve i druge generacije Kristovih ucenika. Nakon krstenja prikljucili su se zajednici donijevsi sa sobom i svoja dobra. Tako je zajednica dijelila sva dobra za kolektivnu dobrobit. Posebna briga posvecivala se siromasnima, udovicama, bolesnima i neslobodnima. Tijekom 1. i 2.stoljeca rani krscani djelujuci i radeci na takav nacin sacuvali su cistom apostolsku tradiciju. Jos i u 3. stoljecu Crkva je radila u skladu s Kristovim nalogom o siromastvu. Medjutim, krscani naravno vise ne prodaju svoja dobra nakon krstenja i pristupanja Crkvi. Oni su uskladili svoje posjedovanje svjetovnih dobara i bogatstva s Kristovim ucenjem, jednostavno zanemarujuci i preskacuci one dijelove Evandjelja koji govore o tome. Tako oni zapravo slijede primjer same Crkve. I tako je apostolska tradicija siromastva i zajednistva napustena. Argument je bio, da krscani mogu posjedovati zemaljsko blago doklegod je ono u sluzbi religije. I taj argument je izgledao sasvim opravdan i nimalo protu-rijecan. Kada je u 4. stoljecu krscanstvo postalo drzavna i respektirana reli-gija Crkva je postupno postala glavni cuvar blaga, ali i njegov upravljac i raspodjeljitelj. Tada se jos nije moglo naslutiti kuda to
vodi. Vidljivi nagov-jestaj buducih deformacija u Crkvi bio je povijesni dogadjaj od najvece vaz-nosti, napose za Evropu. Car Konstantin Veliki (309-337) odlucio je iskoristiti rastuce sile krscanstva u svoju korist. Pobozna legenda kaze, da je on sanjao kriz kao znak u kojem ce pobijediti. Kada je zaista i pobijedio u jed-noj bitci, on je priznao i proglasio krscanstvo drzavnom religijom u Rimskom Carstvu (313 g.) Tako je zapocela nova faza u razvoju Crkve. Drzava i vladar postali su njezini zastitnici, a sa time je dosla moc i bogatstvo. Crkva je dobila novi status, pa je i njezino bogacenje postalo vidljivi dokaz njenog ugleda i rastuce moci. To se odrazavalo u podizanju veleljepnih crkava, raskosnoj odjeci njenih svecenika i bljestavoj liturgiji. Usporedo s time rastao je i neobuzdani svjetovni ponos i tastina, kao i sve veca pohlepa za zemaljskim blagom i uzicima. Tastina i pohlepa gotovo uvijek idu zajedno i tako skupa guse milosrdje i sazaljenje. U Crkvi se to ubrzo pretvorilo u otvorenu netoleranciju spram drugih. Novac kvari ljude, a od toga nisu imuni ni crkvenjaci. Poganski hramovi su pretvoreni u crkvena svetista i njihovo bogatstvo je postalo crkvena bastina. Blago drugih religija bilo je oduzeto, a njihovo svecenstvo ukinuto ili protjerano. Novi drustveni status, ali i politicki, omogucio je Crkvi da postane dobitnik i triumfator. Istodobno sa ubrzanim rastom ugleda, moci i bogatstva Crkve, na sceni se pojavljuje novi “fenomen” – redovnicke zajednice. Pocetci ovih ostaju nam tajnom, ali je malo vjerojatno da su postojale u vrijeme dok je krscanstvo bila proganjana religija. Sada je polozaj Crkve bio izuzetno povoljan za umnozavanje njezine hijerarhije. Redovnicke zajednice postajale su sve brojnije, a tvorili su ih pobozni pojedinci koji su se odvajali od ovoga svijeta napustajuci njegova zadovoljstva i tako zeljeli osigurati sebi ona nebeska blaga. Ali, za razliku od svojih prethodnika anonimnih pustinjaka, ovi njihovi imitatori zakljucili su da je izuzetno tesko slijediti tako stroga pravila pustinjackog zivota, pa su krenuli svojim laksim stazama. Nasljedstva poboznih ljudi, darovana zamljista i imanja, pokloni novoobracenih imucnih pogana, darovi zahvalnosti pokajanih grijesnika, sve to doprinjelo je da su redovnicke zajednice u Evropi postajale cuvari i pristavi zamaljskih dobara. Prema tome, Crkva je vrlo brzo “pronasla sebe” u cvrstom zagrljaju s mocnicima ovoga svijeta izjednacujuci se s njima u mnogocemu. Medju ostalim postajuci njihov glavni takmac i suparnik u sabiranju blaga ovoga svijeta. Apostolska tradicija siromastva i jednostavnosti postala je cista apstrakcija i tek povremeni tekst za neku poboznu propovijed. I dok su hrabri po-jedinci govorili o tome i upozoravali, Crkva zdruzena s glavarima ovoga svijeta drsko je ignorirala i oglusivala se o te prigovore. I konacno, potpuno zaokupljena financijskim stvarima ona je bestidno “zacepila usi” napustajuci oboje – i apostolsku teoriju i apostolsku praksu.
*****

2. Poglavlje

POVIJEST CRKVENOG SVJETOVNOG BLAGA

U razvoju krscanstva tijekom prvog tisucljeca bilo je vise odlucujucih faktora, a medju njima jedan od najvaznijih bio je – uvodjenje kultova i
hodocasca. Vrlo rano, jakom i upornom propagandom i promocijom legendi o svecima i mucenicima te cudima povezanim s njima, izazvana je prava najezda poboznih hodocasnika mjestima gdje su sveci zivjeli, bili muceni i bili pokopani. Crkve i samostani, svi oni su imali po nekog svojeg sveca i njegove relikvije kojima su privlacili pobozne vjernike. Ovi su tamo, osim raz-nih zavjeta ostavljali dakako i raznovrsne darove i prinose. I sto popularniji svetac i svetiste, to bogatija kolekcija u njemu ostavljenih darova u zlatu i srebru. Bez sumnje, najmocniji i najbasnoslovniji kult kojeg je Crkva proizvela, bio je kult Svetog Petra – Nebeskog Kljucara. Taj kult je zahtijevao putovanje u Rim gdje se navodno nalazi njegov grob. Prema legendi i crkvenoj predaji Petar je ondje bio razapet i pokopan, sto dakako nikada nije moglo biti i dokazano usprkos svim iskapanjima, nadjenim kostima i racunanjima o njihovoj starosti i pripadnosti. Proces identifikacije fragmenata ljudskih kostiju zapoceo je papa Pio XII, a dovrsio ga Pavao VI. koji je sluzbeno objavio da su “nekoliko dijelova ljudskih kostiju nadjenih ispod bazilike Sv.Petra autenticni apostolovi ostaci”! Pa sad, tko zeli vjerovati… Kako je ta “identifikacija” obavljena u situaciji kada su stotine i tisuce tijela tokom stoljeca bile tamo pokapane, nije naravno objasnjeno. Kao uostalom ni cinjenica, da ne postoji ni povijesni, a niti biblijski izvjestaj i dokaz da je apostol Petar ikada bio u Rimu. Usprkos tomu, rimski biskupi njegovali su upravo taj kult s najvecom revnoscu i ne bez razloga. Naime, upravo taj kult pribavio im je najveci autoritet, a s njim i fantasticne prihode i dobitke. Vjerovanje da je Petrov grob u Vjecnom gradu privuklo je prave rijeke hodocasnika u Rim iz svih krajeva Evrope. Danas to zovemo prozaicnim imenom “masovni vjerski turizam”. Petrovi Nasljednici su imali posebne “programe posjeta” za najbogatije i najmocnije persone doticnog vremena, a to su bili oni koji su im darovali skupocjene darove, zemljista i povlastice. Nikakova cijena nije bila previsoka za dobijanje otpusta grijeha od samog Svetog Petra! Tako je primjerice papa Grgur I. (590-604) obecao kraljici Brunhildi oprost svih grijeha i potpuno ociscenje u ime Sv.Petra sve dotle, dok ga ona bude darivala onime sto on od nje trazi. A to je prvenstveno bilo zlato, srebro, imanja i nekretnine. Taj Grgur je isao i dalje u svojim trazenjima i lucidnim idejama – jednom je ugledniku poslao kriz i nekoliko “karika s lanca kojim je sv.Petar bio okovan dok jos nije bio Sveti”. Porucio mu je da kriz nosi na svom grlu, jer to je “kao da nosi okove samog Sv.Petra sto ce ga zauvijek osloboditi od svih grijeha”. Poklon svakako nije bio besplatan i imao je svoju zlatnu cijenu. Inace taj isti Grgur je bio vrlo dosjetljiv covjek, pa je poceo prakticirati slanje kopija “kljuceva sv.Petra” bogatim i uglednim osobama, a koji su takodjer osiguravali otpust svih grijeha. I ovaj je poklon podrazumijevao svoj protupoklon, u gotovini ili naturi. Moderni pape to rade na mnogo sup-tilniji nacin, nego njihovi davni kolege. A onda nova “bomba”. Proculo se naime, da relikvije sv.Petra u kombinaciji s duhovnom silom njegovih nasljednika, jos bolje ciste od grijeha, pa su krscani diljem Evrope poceli silno ceznuti za odlaskom u Rim. I odlazili su! To je bila nova vrsta hodocasca prozvanog “oprost sv.Petra ili Petrov oprost”. Najvise su ga prakticirali Anglo-Saksonci koji ce nekoliko stoljeca kasnije potpuno raskinuti s Rimom i papama. I tako, ovo novo vjerovanje je kazivalo ovako; dolaskom u Rim hodocasnici se mogu direktno obratiti sv.Petru! Nije ni cudo da su ovi jednostavno nagrnuli u Vjecni grad. U djelu “De gloria martyrum” nalazimo detaljan opis ceremonije koja je trebala biti izvedena, a da bi se moglo govoriti osobno sa sv.Petrom. Evo kratkog opisa: hodocasnik kleci nad Petrovim grobom
koji je prekriven sa jednim vratima, podize malo vrata i gura svoju glavu u otvor te glasno govori o svrsi svoje posjete grobu i svecu, a nakon toga ostavlja svoje darove ispod vrata. Posto je to obavio odlazi odati svoje postovanje i pokloniti se Pet-rovom nasljedniku papi. Rezultati ove prakse, koja je bila niska i nepostena prijevara lakovjernih i uplasenih ljudi, bili su fantasticno profitabilni za papinstvo. i svjetovni vladari nagrnuli su u Rim. Dva anglosaksonska princa odrekli su se svojih kruna i svega i otisavsi u Rim sa skupocijenim poklonima sproveli ostatak svog zivota u blizini Petrovog groba. Kralj Canute takodjer nije mogao odoljeti Petrovom pozivu. Jednom u Rimu, odlucio je obavijestiti svoje velmoze i podanike da ostaje u Petrovu gradu sve dok ne izmoli oprostenje za sve svoje grijehe od samog Apostola, posto on ima kljuceve kraljevstva nebes-koga. Tako je ovaj dobro iskalkuliran, mocan i djelotvoran kult donio neizmjernu dobit rimskim papama i funkcirao je kao “perpetuum mobile” za proizvodnju novca. Ali, ubrzo je postao i mocan instrument podvrgavanja ljudi i njihove pokornosti papama. I on savrseno funkcionira do dandanas. Sakupljanje ovozemaljskog blaga postala je stalna znacajka i obiljezje Katolicke Crkve kroz sva stoljeca. A to je stvarno i zapocelo od vremena Konstantina Velikog (4.stoljece) kad je taj car izdao Zakon o pravu Crkve na zemlju 321.g. To pravo na zemljiste omogucilo je Crkvi stvaranje ogromne bastine, koju posjeduju, kontroliraju i njome upravljaju rimski biskupi. Posjedovanje imovine (sto je suprotno Kristovu nalogu svojoj Crkvi) donjelo je sa sobom neizbjezno kvarenje i korupciju svecenstva i same Crkve. Svecenici su poceli traziti novac i druge vrijednosti za svoje usluge i pronalazili razne nacine zarade i izvan Crkve. Vidjevsi zedj crkvenjaka za stvarima ovoga svijeta mnogi su poceli slijediti njihov primjer. Pod pontifikatom Grgura I. svecenici su uzimali protuvrijednosti kao naknadu za grobno mjesto, ali je on to zabranio. Cesto su klerikalci prodavali skupocjene crkvene sudove i pribor, pa je Grgur odredio da svaka crkvena zajednica mora napraviti tocan popis svojine koju posjeduje (crkveni pribor, zemljiste i nekretnine). Po prvi puta je napravljena jedna takova evidencija crkvenog vlasnistva i sam Grgur je bio vrlo iznenadjen saznavsi koliko mnogo njegova Crkva posjeduje. Crkveno vlasnistvo je obuhvacalo ne samo zemljiste i crkvene zgrade, nego i citava naselja i utvrde u juznoj Italiji, Siciliji, Spanjolskoj, na Balkanu i u sjevernoj Africi. Sve je to tada prozvano “Bastina ili Nasljedstvo Sv.Petra”. Taj Grgur je inace zivio vrlo skromno i bio je strogi vjernik koji se pridrzavao evandjeoskih pravila o siromastvu. On je bio prvi papa koji je sebe nazvao “sluga slugu Bozjih” – Servus Servorum Dei -! Vladao je Crkvom mudro i obilno davao siromasnima i nevoljnima. Crkva ga naziva Grgur Veliki. Ali, plima korupcije i gomilanja svjetovnog blaga nesmetano je rasla. Tako je samo 300 godina nakon cara Konstantina, Crkva postala jedan od najvecih zemljoposjednika na Zapadu, a u vremenu koje je dolazilo Bastina sv.Petra stalno se povecavala, da bi do naseg vremena dosegla nezamislive razmjere. Doduse, uvijek je bilo onih pojedinaca (cak i u samoj Crkvi) koji su vjerovali u potrebu evandjeovskog siromastva Crkve. Takvi su upucivali prigovore i povratak apostolskom nauku i tradiciji. No, Crkva ih je jednostavno ignorirala, a one opasnije usutkala. nastavljela je praksu akumulacije bogatstva i sto je vise imala – to je vise zeljela imati. Mudra izreka kaze: “Bogatstvo i moc su slicni morskoj vodi – sto vise pijes, to si zedniji!” I tako, u jednom stadiju procesa akumulacije blaga, neki crkveni lideri su pokazali toliku drskost, da su jednom kralju predocili pismo koje je “sam Sv.Petar napisao s Neba”. To je tzv. NEBESKO PISMO – jedna bezocna kri-
votvorina, koja je imala dalekosezne posljedice za povijest Evrope. Ali jao! Kralj je nasjeo tom pismu. No, prije opisa spomenutog Pisma osvrnut cemo se malo na dodadjaje koji su mu prethodili i omogucili mu uspjesan ishod. Nakon smrti pape Grgura Velikog crkveno bogatstvo se stalno povecavalo u narednih stotinjak godina. A onda, na uzas papa doslo je do preokreta. U 8.stoljecu pojavili su se neprijatelji- poluobraceni Slaveni i oni su poceli ugrozavati Petrovu Bastinu na Balkanu. Ali jos gore, novi pljackasi pojavili su se s juga – Arapi, koji su pljackali sv.Petra u ime boga kojeg su oni zvali Alah. Oni su imali gadan obicaj, tako sto su svojim bodezima-krivosijama boli papine podanike i oduzimali im imovinu govoreci, da radije promijene svoju idolatrijsku vjeru, a sto je vecina brzo i ucinila. Na taj nacin papinstvo je izgubilo mnoge kolonije, ukljucujuci Spanjolsku, juznu Francusku, sjevernu Afriku, Istru i Dalmaciju. Nasljednici Konstantina “najkrscanskijeg cara” pogorsali su stvari i oduzeli Petrovim nasljednicima Siciliju, Sardiniju, Korziku i Kalabriju. U nekoliko desetljeca sv.Petar je orobljen, tako da mu je ostala samo centralna Italija okolo Rima. I papinske kase slabo su se punile. Ali, ni to nije bilo sve zlo. Najgori djavoli od svih, Lombardi iz sjeverne Italije, opasno su ugrozavali ostatke Petrove Bastine. Zato je trebalo brzo nesto uciniti. Tadasnji papa Stjepan II. (752-757 odlucio je pozvati u pomoc nikoga drugoga, do samog – Apostola Petra! Originalna ideja. Da li samo njegova, ili i njegovih kompanjona, nije dakako poznato. Bilo kako, Stjepan je zatrazio od Petra da mobilizira najmocnijeg vladara tog vremena, franackog kralja Pipina Malog (751-768). Iste godine kad je Pipin postao kralj, Lombardi su zauzeli Ravenski Egzarhat i zaprijetili papi u Rimu. Zato je Stjepan odmah na pocetku svog pontifikata, a suocen s takvom opasnoscu, morao poduzeti hitne korake. Kaze papa –“Pipin mora obraniti i zastititi crkvene posjede sto bi bilo za neiskazanu duhovnu dobrobit kraljevu. Kao i darivanja Crkvi Petrovoj, osobito od nekih kraljevih posjeda”. Papina molba Princu Apostola je bila cuta i sv.Petar je udovoljio! Kako? Jednostavno napisavsi pismo. Direktno s Neba. Pipinu Malom! Nebesko Pismo je naravno najprije stiglo papi Stjepanu, koji ga je onda po posebnom izaslaniku poslao Pipinu. Pismo napisano cistim zlatom na najfinijoj pergameni. Cita se kako slijedi: “Petar izabrani Apostol od Isusa Krista Sina Bozjega….Ja Petar primivsi apostolat od Krista primio sam takodjer misiju prosvijetljenja cijelog svijeta….. Pipin je pobozno klecao pred papinim poklisarom koji je citao Petrovu poruku. “Svi koji su culi moju propovijed i ravnaju se po njoj moraju apsolutno vjerovati da su po Bozjoj odredbi njihovi grijesi ocisceni i da ce uci u vjecni zivot…. Dodjite u pomoc rimskom narodu koji je meni Bog povjerio i Ja Petar u Dan Suda pripremam divno mjesto za vas u kraljevstvu Bozjem. Potpisani Petar Princ Apostola.
Papin izaslanik pokazivao je pismo cijelom dvoru svecano se pozivajuci na Petrov originalni potpis. Tako je sv.Petar napisavsi ovo Pismo ucinio nesto, sto nije ucinio nikad prije i nikad poslije. A u svojoj velikoj skrbi za svoju zemaljsku bastinu. – “Kako je Pismo stiglo na Zemlju? – pitao je Pipin. – “Sveti Petar je osobno sisao s Neba i dao pismo svom nasljedniku”, objasnio je papin izaslanik. Zatim je pokazao kralju kako je sv.Petar adresirao svoje pismo: Petar izabrani Apostol Kristov nasem najdrazem sinu kralju Pipinu, njegovoj junackoj vojsci, biskupima i kleru i svem narodu. Pipin kao pobozan covjek nije imao izbora doli udovoljiti zeljama samog sv.Petra. Kako bi uopce mogao odbiti hitnu molbu “nebeskog kljucara”? Pismo je postiglo zeljeni cilj. Uskoro je Pipin Mali porazio Lombarde i poklonio papi mnoge posjede, sela, gradove i utvrde, Ravenski Egzarhat i Pentapolis. Zauzvrat, papa je proglasio Pipina i njegove nasljednike zastitnicima Petrove Stolice i udijelio im titule rimskih patricija. To je tzv. Pakt Prijatelj-stva izmedju pape i dinastije franackih kraljeva. Pipinova Darovnica udarila je temelj Papinskim Zemljama ili Papinskoj Drzavi i od tada ona pocinje stvarno postojati. Pipinov nasljednik Karlo Veliki (Charlemagne) potvrdio je Darovnicu 774.g. Tako je Crkva pomocu kul-ta Sv.Petra pribavila sebi ogromne teritorije, a s njima i njihova bogatstva i tako postala najjacom feudalnom ekonomskom silom. U Papinskim Zemlja-ma pape su vladale kao apsolutni vladari, sve do 1870.g. Tada je talijanska vojska zauzela Rim i sve papinske teritorije proglasivsi Vjecni grad prijes-tolnicom novo formiranog Ujedinjenog Kraljevstva Italije. Tako je papinska teritorijalna drzava nestala zauvijek s karte Evrope. Papama je ostao samo Vatikan. Pobozni i beskompromisni Fleury u svojoj poznatoj velikoj Povijesti Crkve nije mogao suzdrzati svoje gnusanje nad “Petrovim nebeskim pismom” otvoreno ga proglasivsi jednom besprimjernom prijevarom. Ali koja je naza-lost imala dalekosezne i tragicne posljedice za povijest citave Evrope. Treba napomenuti, da je uspjeh Nebeskog Pisma potaknuo njegove autore na nove korake. Uskoro je “rimska radionica” proizvela prijestolje –“stolicu sv.Petra”. Na toj stolici sjedio je sam Petar kad je bio u Rimu – govorili su pape. Ovo je bio novi poticaj Pipinu i njegovim nasljednicima za nova darivanja papama, jer propaganda je isla ovako i bila je vrlo djelotvorna – ako kralj bude okrunjen na toj stolici, bit ce najmocniji od svih vladara! Bilo kako, ali Pipin je umro prije nego je mogao sjesti na tu stolicu, a njegov sin Karlo Veliki iako okrunjen za cara u Rimu 800-te godine, takodjer nije sjedio na njoj. “Petrova stolica” je postala jedna od najskupocjenijih relikvija Crkve i predmet stovanja kroz naredna stoljeca. O njezinoj autenticnosti raspravljali su neki katolicki autoriteti u 60-tim godinama 20.stoljeca. Posebna komisija ispitala je starost Petrove stolice – prijestolja i ustanovila da ona potjece iz 9. a ne iz 1.stoljeca. Papi Pavlu VI. dopalo je da odluci sto ce s njom i gdje ju smjestiti nakon tisucugodisnjeg stovanja.
*****

3. Poglavlje

CRKVA KAO NASLJEDNIK BIVSEG RIMSKOG CARSTVA

Stvaranje Papinskih Zemalja pribavilo je Crkvi teritorijalnu i pravnu osnovu od nezamislivog znacaja i vaznosti. Otada pa nadalje to joj je omogucavalo da sprovodi politiku neprekidnog stjecanja zemlje i drugog blaga, sto joj je pak povecavalo ugled i moc koji idu uz to. Najdublja teznja rimskih papa bila je obnova bivseg Rimskog Carstva sa Rimom kao prijestolnicom u kojem bi pape stolovale kao njihovi prethodnici – rimski cezari. Uspjesan pocetak ostvarenja tih teznji bila su darivanja teritorija Crkvi od strane Pipina Malog cime je stvorena jezgra buducih ogromnih Papinskih Zemalja ili Drzave. Car Karlo Veliki je priznao Pipinovu Darovnicu i nije okrenuo ledja rimskim papama. Medjutim, njima se darovani teritorij cinio premalim za “Petrove nasljednike”. Osim toga, apetit raste s jelom! I tada godine Gospodnje 774. tadasnji papa Hadrijan I. predocuje Karlu nesto posve novo, a to je – kopija tzv. Konstantonove Darovnice. Nova krivotvorina papinske kancelarije. Tako se na sceni iznenada “sluzbeno” pojavila cuvena KONSTANTINOVA DAROVNICA – najspektakularnija od svih krivotvotina u analima krscanstva. Pojavila se niotkuda. A koju je navodno sam Konstantin (306337) napisao papi Silvestru I. (314-335) cetiri stoljeca ranije. I kao sto je “Nebesko Pis-mo” bila krivotvorina pape Stjepana II. podmetnuta Pipinu Malom, tako je Konstantinova Darovnica krivotvorina podmetnuta njegovom sinu Karlu Velikom (768-814) od pape Hadrijana I. (772-795). Darovnici su prethodila i slijedila ju razlicita krivotvorena dokumenta, kojima je glavni cilj bio dati i osigurati moc, teritorije i bogatstvo rimskim papama. Ovaj dokument je jednim majstorskim udarcem stavio pape iznad careva, kraljeva i naroda, te ih ucinio legalnim nasljednicima bivseg Rimskog Carstva, odnosno njegova teritorija darovanog Petrovim nasljednicima. Ovaj dokument za razliku od drugih izrazavao je precizno i nedvos-misleno, sto zeli Petrov nasljednik, a to je – duhovna i politicka nadmoc, odnosno v r h o v n a v l a s t. S njime je papinstvo napravilo najdrskiji pokusaj u ostvarenju svojih teznji za svjetskom dominacijom. I uspjelo u tome! Ovom krivotvorinom pape su sebe postavile iznad svih civilnih autori-teta uzurpirajuci vrhovnu vlast i arbitrazu u cijelom krscanskom svijetu. Znacenje i posljedice toga bili su zlokobni za citav zapadni svijet, jer je pa-pinska dominacija u Evropi oblikovala i socijalnu strukturu i politicke prilike u narednih tisucu godina. Zbog njezinog dubokog odraza na cjelokupan zivot i prilike u Evropi, ali i sire, zanimljivo i korisno bi bilo pogledati glavne tocke ove famozne krivotvorine: 1.- Konstantin zeli uzdici “Petrovu stolicu” vise od Carstva i udjeljuje joj carsku moc i cast. 2.- Petrova stolica ce imati crkvama u svijetu. v r h o v n i a u t o r i t e t nad svim
3.- Ona ce biti sudac u svemu sto se odnosi na sluzbu Bozju i krscansku vjeru. 4.- Umjesto dijademe koju je car zelio staviti na papinu glavu, ali on je odbio, Konstantin mu daruje TIARU i Lorum, kao raskosno ruho i drugo znakovlje carskog dostojanstva.
5.- Rimsko svecenstvo ce uzivati visoke privilegije od carskog Senata slicne privilegijama najviseg plemstva i ima pravo odijevati se i uresavati se poput carskog plemstva. 6.- Rimska hijerarhija ima pravo na poslugu i tjelesnu gardu. 7.- Rimsko svecenstvo ce jahati konje pokrivene bijelim pokrivacem i nosit ce bijele sandale kao i senatori. 8.- Ako clan Senata zeli cin/orden a papa se slozi, nitko to ne moze onemoguciti. 9.- Konstantin daje papi Silvestru I. i njegovim nasljednicima suverenitet nad Rimom, provincijama, gradovima i naseljima cijele Italije i svih Zapadnih Regiona. ***** Sa 1. clankom papa postaje suvladarom Konstantina, njegov nasljednik i prema tome nasljednik i Rimskog Carstva. Sa 2. clankom papa je postavljen za jedinog poglavara cjelokupnog krscanstva i svih crkava. Trecim clankom papa postaje jedinim sucem krscanske vjere. Prema tome, ako se netko (pojedinac ili zajednica) ne slaze s njim i njegovim ucenjem postaje heretik i kao takav mora snositi sve posljedice toga. Ovim clankom je udaren temelj izopcenju (ekskomunikacija), prokletstvu (anatema) i najstrasnijim kaznama – Inkviziciji. Cetvrtim clankom papa ima pravo da se kiti i okruzuje raskosi i simbolima carskog dostojanstva kao vanjskog odraza i znakova njegova uzvisenog statusa. Petim clankom je rimski kler postavljen na isti nivo sa senatorima i patricijima Carstva. Njemu takodjer pripadaju najvise titule i cast, koji su bile darivani samo pojedinim istaknutim clanovima plemstva i vojske. Sesti i sedmi clanak iako naoko sporedni i gotovo nevazni, ipak su bili veoma vazni, jer isticu izjednacenost visokog klera sa plemstvom. Napr. jahanje konja prekrivenog bijelim pokrivacem i nosenje bijelih sandala bile su specijalne privilegije u 8. stoljecu. Osmi clanak naprosto podvrgava Senat volji pape. Deveti clanak je najvazniji zbog dalekoseznih i nesagladivih posljedica na povijest Zapada. On je ucinio papu teritorijalnim vladarem i gospodarom zapadnog dijela Rimskog Carstva. Tako je uz pomoc Konstantinove Darovnice RIMSKO CARSTVO cudesno uskrsnulo i postalo nasljedstvo Rimske Crkve. Kraljevi i carevi su postali vazali papa, a njihove zemlje feudalna lena Crkve. Stoljetni san rimskih papa postao je stvarnost. Pipin Mali i Karlo Veliki nacinili su pape vladarima d e f a c t o, a Konstantinova Darovnica d e j u r e. Ovo dvoje odigralo je najvecu ulogu u buducnosti u svim trazenjima i zahtjevima Rimske Crkve za posjedima i blagom, kao i njenim tvrdnjama o njenom pravu na poseban polozaj i status u krscanstvu, to jest – iznad svih! Iako nema dokaza da je dokument “proizvod” samog pape, stil je bez sumnje onaj iz Papinske Kancelarije sredinom 8. stoljeca. Tim vise, sto se
dokument prvo pojavio u Opatovini St. Denis gdje je papa Stjepan sproveo zimu 774. A to je dodatni dokaz, da je on osobno sudjelovao u njegovom izmisljanju. Svoj prvi konkretan ucinak Darovnica je postigla, kad je Karlo Veliki porazio grabezljive Lombarde i darovao nove teritorije Papinskoj Drzavi. Godine Gospodnje 800. stigao je u Rim, gdje ga je papa Leon III.(795-816) svecano okrunio kao prvog cara Svetog Rimskog Carstva. Medjutim, podjarmljivanje carske krune nije bilo papama dovoljno. Problem su bile udaljene provincije, koje nisu slijedile carski primjer. Najbolji nacin da ih se podvrgne pokornosti bila je kontrola civilne vlasti – administracije i uprave. Kao sto je papa nacinio cara svojim vazalom, tako su i biskupi trebali uciniti s lokalnim autoritetima. Tako bi papa uz pomoc slijepo poslusne hijerarhijske masinerije mogao kontrolirati prakticki cijelo Carstvo. Oko pola stoljeca kasnije (850.g) pojavila se nova krivotvorina tzv. Pseudo-Izidorske Dekretalije bolje poznate kao Lazne Dekretalije, opet niotkuda. Ta serija raznih papinskih krivotvorina silno je ojacala papinstvo ucinivsi ga vrhovnim autoritetom i potpuno neovisnim od svih svjetovnih autoriteta. Rezultat je bio taj, da je Crkva medju ostalim privilegijama pribavila sebi i i m u n i t e t pred civilnim sudstvom i zakonom, sto ju je stavilo izvan dodira i nadleznosti svih sudova. Na taj nacin kler je stekao neku vrstu neobicne “svetosti”, koja ga je uzdigla iznad obicnih ljudi. Tako je svecenstvo imalo osobnu nepovredivost, a ona mu je davala ogromne prednosti u svem njegovom djelovanju i eventualnim sporovima sa civilnim vlastima. Tako je papinstvo majstorskim udarcima jednostavno uzurpiralo vrhovnu vlast i sve povlastice koje uz to idu. Uzdigavsi sebe iznad svih autoriteta postalo je prakticki – svemocno! Jedna religiozno-politicka tvorevina ogromne moci i bogatstva. I takova je ostala do dandanas. Op.prev. /O pobijanju vjerodostojnosti Konstantinove Darovnice bit ce rijeci u 5. poglavlju. *****

 

[gerakules2]

Crkva koja ubija malu decu nije Hriscanska zar ne?oni ce reci da i kod nas ubijaju abortusom!ali ko ubija?Crkva ili dom zdravlja koji nema nikakve veze sa crkvom.Dok kod njih Adventisticka Bolnioca dela abortuse.

Kazi mi iskreno dali je Katolicka crkva,pravoslavna ikada osnovala Bolnicu?ili razresila abortus? nikad.

To je dovoljnio da shvatis u kakvoj se crkvi nalazis!ni katolicka,ni pravoslavna nikad nisu prorokovale Hristov dolazak osim protestanstkih,i vase jeresi-sektasa.

Pozdrav od Gere.

 

[Laodikeja]

Isabeleta, tvoj problem je sto ti nisi obracena osoba, i ne dopustas Hristu da te povede putem kojim treba da ides.
Ja nigde nisam pomenuo da neko treba da slusa mene, vec da se obrati celim srcem Bogu, i da od njega trazi da ga povede putem istine.
Ja znam da ces na kraju ono sto sada govoris morati da poreknes, i to ce biti najradosniji dan tvog zivota, i tada ces se cuditi u kakvom stanju zablude si nekada bila gledajuci na ovo vreme danas, ali neces mariti za predjasnju sramotu u kojoj si bila vec ce ti jedino biti vazno da budes u prisutnosti svoga spasitelja, proslavljajuci ga sto te je izvukao iz tame u svetlo.

Ti si sada ovoga nesvesna, ali ja verujem da ces uskoro postati, i da ce gore opisani sled dogadjaja postati tvoja realnost, i tada ces biti moja sestra u Hristu i sestra svih spasenih koji ce naslediti carstvo nebesko, onih koji drze zapovesti Bozje i veru Isusovu.

Pozdrav

 

[Isabeleta]

Laodikeja, vidim da voliš kupiti smeće po interetu. Cijeli ovaj tekst koji si preuzeo sa sajta antikatoličke udruge "David" čije članove zbog napada na Katoličku Crkvu već imaju registriranu u policiji kao prestupnike zakona. Dakle, jedna grupa ljudi koji su izrazito agresivni.
Ili postavljaš neke mutne crteže s tobožnjom Papinom krunom ili stavljaš montirana videa, sve tako nešto mutno. Gdje onaj video koji si nedavno postavio s tobožnjim kardinaom Katoličke crkve koji kaže da se slavi subota? Zaboravila sam ga komentirati. Haha, koji jeftini trik. To je adventist prerušen u katoličkog biskupa! Takve kape se više ne nose, a i pojas mu je zavezan na krivoj strani.
Da budeš uvjerljiviji, savjetuj ti da odsada (za svoju propagandu) isključivo koristiš onu Papinu tijaru koju je Jurivaka uredio u Photoshopu. Sve drugo je jako traljavo i izaziva smijeh.

Gerakules je iznio neke podatke o financijama Adventističke crkve. Na to ne odgovaraš, nego kao protuudarac kritiziraš tobožnje veliko bogatsvo Katoličke crkve. Ne brini ti za to, ima tko se brine i Papa Franjo će to ubrzo srediti, kao i Vatikansku banku, a i Rimska kurija dolazi na red. Sve jedno po jedno, a
vi se samo posvetite čišćenju svog dvorišta.

Isabeleta, tvoj problem je sto ti nisi obracena osoba,

S ovim si sve rekao. Sudiš i prosuđuješ druge da ne bi morao gledati svoje grijehe? Ima se dojam da nikada s Bibliju nisi imao ruci i da nisi shvatio ono što je najvažnije.

Ne brini ti za mene, znam kome sam povjerovala: Isus Krist kojeg sam za života svim srcem nastojala ljubiti, On će bi moj sudac, a ne ti i tvoje adventske floskule. I sudit će me po ljubavi, a ne po suboti.

 

[gerakules2]

Isabeleta, tvoj problem je sto ti nisi obracena osoba, i ne dopustas Hristu da te povede putem kojim treba da ides.
Ja nigde nisam pomenuo da neko treba da slusa mene, vec da se obrati celim srcem Bogu, i da od njega trazi da ga povede putem istine.
Ja znam da ces na kraju ono sto sada govoris morati da poreknes, i to ce biti najradosniji dan tvog zivota, i tada ces se cuditi u kakvom stanju zablude si nekada bila gledajuci na ovo vreme danas, ali neces mariti za predjasnju sramotu u kojoj si bila vec ce ti jedino biti vazno da budes u prisutnosti svoga spasitelja, proslavljajuci ga sto te je izvukao iz tame u svetlo.

Ti si sada ovoga nesvesna, ali ja verujem da ces uskoro postati, i da ce gore opisani sled dogadjaja postati tvoja realnost, i tada ces biti moja sestra u Hristu i sestra svih spasenih koji ce naslediti carstvo nebesko, onih koji drze zapovesti Bozje i veru Isusovu.

Pozdrav

Zasto ne odgovaras na moj post #176? a opet lukavo citiras gluposti koje su nam dosadile da citamo.

Pozdrav od Gere.

 

[Laodikeja]

Gero, odgovorio sam u komentaru 175

Pozdrav i sve najbolje