Reč božja je istina, a čitajući dela Ellen White - čovek može tu istinu spoznati u svoj njenoj lepoti i ljubiti reč Božju još više.
Amin.
Vrlo interesantno. Laodikeja postavi jedno do drugog (Jelenine spise i Bibliju) i izreče najpohvalnije riječi, teško je reći što ljepše pohvali. Tako je radila i Jelena, pogledajte:
"Uzela sam skupocijenu Bibliju, i okružila je s nekoliko Svjedočanstva za Crkvu, datih za Božji narod. Evo, rekla sam, gotovo svako za sebe je dovoljno." (Ellen White, Svjedočanstva, Vol 2, str 605)
Ne dive se, i nisu opijeni Jeleninim spisima samo njeni sljedbenici, nego je i sama Jelena bila opijena svojim plagiranim besmislicama. Pogledajte, što kaže Jelena: "
gotovo svako za sebe je dovoljno". Dakle, i da nemaju Bibliju, hoće Jelena poručiti adventistima, njezini spisi su dovoljni.
Adventisti, opijeni Jelenom, otići će jedan korak dalje, pa će G.A. Irwin napisati:
"Stajalište je da će pitanje svjetlosti, koja je došla kroz Duh proroštva (spise gospođe White), biti prihvaćeno, kao što vjerujemo da je Duh proroštva jedini nepogrešivi tumač biblijskih principa, odkako Krist kroz ovo posredovanje daje pravo značenje svojim riječima. (G.A. Irwin-a, "Mark of the Beast")
Dok Jelena "skromno" izjavljuje kako je "
svako za sebe dovoljno", adventisti još "skromnije" kvalificiraju Duh proroštva (Jelenine spise). Izgleda, prema ovome, da Biblija i nije "sama sebi dovoljna", jer što ćemo sa samom Biblijom ako nemamo jamstvo da je točno tumačimo. Nakon što su napisani novozavjetni spisi, čitavih 18 stoljeća trebat će proći da konačno "Bog pošalje" i "
nepogrešivi tumač Biblije". Tek će se tada, kroz spise Ellen White, moći razumijeti "
pravo značenje Isusovih riječi". Nije Laodikeja slučajno gore napisao: "
Divna nadahnuta dela o Hristu iz pera duha prorosta pomoću kojih su se obratili milioni." Adventisti tvrde da je Crkva otpala odmah nakon apostola, i tako su kršćani ostali bez istine a onda i u najvećoj opasnosti gubitka spasenja. Nakon toga, čitavih 17 stoljeća kršćani su imali Bibliju, ali očito to samo po sebi nije bilo dovoljno. Tek će se "kroz duh proroštva" otkriti prava istina i pravo značenje Isusovih riječi, tako da će se baš zahvaljujući "duhu proroštva" ljudi početi obraćati i spašavati, kako i Laodikeja reče.
A što je to tako fantastično u "duhu proroštva" da čini ono što ni sama Biblija nije mogla? Navest ću samo nekolicinu:
Duh proroštva otkriva:
1. Crkva je otpala vrlo brzo nakon apostola
2. Bog je u listopadu 1844. odbacio sav pokvareni svijet
3. U listopadu 1844. završilo je vrijeme pokajanja za grešnike
4. 22.10.1844. Isus je na nebu "imao preseljenje", a njegovo dotadašnje prijestolje preuzeo je sotona
5. Molitve Bogu, onih koji ne znaju za ovo preseljenje, idu izravno sotoni
6. Nije najveća zapovijed ona koju je Isus deklarirao, nego zapovijed o suboti koja "svijetli jače od svih drugih zapovijedi"
Evo, ovako vjeruju i naučavaju adventisti sedmog dana. A kako naučava Sveto Pismo? Sveto Pismo naučava da su Isus Krist i Isusove riječi koje nam prenose apostoli
zadnja Božja Objava. Zato sveti Pavao i kaže:
Gal 1,6-9:
Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje, koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo. Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet.
Usporedimo onih gore šest "Jeleninih naviješćenja" sa onim što nam je navješćeno u Svetom Pismu.
1. U Svetom Pismu čitamo kako je Isus Crkvi obećao svoju prisutnost do svršetka svijeta i zajamčio joj da je ni vrata paklena neće nadvladati, a Jelena i adventisti uče da je Crkva otpala, praveći tako i Isusa lažovom.
2. U Svetom Pismu čitamo da je Isus došao najviše zbog grešnika, i da će zbog njih ostati u Crkvi do svršetka svijeta, a Jelena i adventisti su učili da je Bog u listopadu 1844. odbacio sav pokvareni svijet.
3. U Svetom Pismu čitamo da Isus odmah po svom Uzašašću sjede zdesna Ocu, a Jelena i adventisti uče da je Isus tek 22.10.1844. "preselio k Ocu".
4. U Svetom Pismu čitamo da Bog čuje i uslišava molitve svoje djece, a Jelena i adventisti su učili da molitve onih "koji ne znaju za Isusovo preseljenje" (kojeg zapravo nije ni bilo) idu izravno sotoni.
5. U Svetom Pismu čitamo, Isusove riječi, koja je zapovijed najveća, a Jelena uči posve drugačije.
Evo, upravo se ova Jelenina i adventistička učenja najbolje uklapaju u ono "
neko drugo evanđelje", o kojem sveti Pavao piše Galaćanima. "
Neka je proklet", kaže Pavao, za one koji naviještaju bilo koje "drugo evanđelje", a vidjesmo da "Jelenino evanđelje" nije samo "drugo", nego
potpuno oprečno evanđelju Svetog Pisma.
Dok u Svetom Pismu ne nalazimo najavu dopune evanđelja ili neko drugo evanđelje, dapače, Pavao takvo što unaprijed proklinje, istovremeno na mnoštvu mjesta u Svetom Pismu nalazimo najavu
čitave poplave lažnih proroka. Ne nalazimo u Svetom Pismu najavu da će nam netko "u posljednja vremena" otkriti "
pravo značenje Isusovih riječi", ali nalazimo mnošto upozorenja kako će se pojaviti
lažni proroci koji će govoriti o Isusu i u Isusovo ime.
Prema svemu ovome,
Jelena može biti samo lažni prorok.