Bolesti i poremećaji rada organa za varenje - Gastritis, čir...

Član
Učlanjen(a)
17.04.2009
Poruka
4.299
Gastritis




U poslednje vreme u svetu sve više ljudi ima problema s organima za varenje. Praktično svaki stanovnik naše planete oseća izvesne tegobe u radu digestivnog trakta. Mnogi povremeno pate od lošeg varenja, praćenog nadimanjem i bolovima u želucu.

Uzrok ne leži samo u tome što ljudi ne jedu ono što bi trebalo, već i u tome što se neredovno hrane ili uzimaju više hrane nego što im je potrebno. Mnogima je već prešlo u naviku da zbog nedostatka vremena i večite žurbe jedu brzu hranu i razne vrste peciva umesto normalnog kuvanog jela. Kao posledica tog lakomislenog odnosa prema vlastitom želucu, mnogi pate od možda najrasprostranjenije boljke današnjice - gastritisa. Gastritis nije specifična bolest: on obuhvata nekoliko različitih tegoba koje su rezultat nespecifične upale želuca. Pored navedenih razloga, može nastati i zbog konzumiranja velike količine alkohola, dugotrajnog korišćenja lekova kao što su aspirin ili brufen ili infekcije bakterijama, najčešće bakterijom Helicobacter pylori.

Simptomi gastritisa su pečenje u gornjem delu stomaka (bol može da se smanji ili poveća posle unošenja hrane), mučnina, gubitak apetita, često podrigivanje i gasovi, osećaj naduvenosti posle jela.

Postoje akutni i hronični gastritis. Akutni gastritis se javlja iznenada i praćen je mučninom i istovremeno pečenjem u stomaku, dok se hronični gastritis razvija postepeno u dužem vremenskom periodu i karakteriše ga tup bol, osećaj naduvenosti i gubitak apetita već posle prvih nekoliko zalogaja hrane.

Kako nastaje gastritis?

Sve počinje od želuca koji obrađuje hranu: snažnim pokretima mišića hrana se usitnjava i meša sa želudačnim sokovima sačinjenim od različitih enzima i želudačne kiseline. Jedna od tih kiselina je i hlorovodonična kiselina, koja je tako jaka da može da rastvori gvozdeni esker. Zid želuca je zaštićen od njenog dejstva sluzokožom koja ga oblaže. Gastritis nastaje kad se ta barijera ošteti usled čega se javlja upala želudačnog tkiva.

Skoro svaka osoba tokom života ima izvesne tegobe sa želucem. Većina stomačnih problema su kratkotrajni i prolaze bez ozbiljnijih posledica i ne zahtevaju lekarsku pomoć. Ukoliko simptomi gastritisa traju duže od nedelju dana, neophodno je da se posavetujete sa stručnjakom. Situacija je posebno opasna ukoliko pacijent povraća ili ima krv u stolici.

Nelečen gastirits može da doprinese nastanku čira na želucu i zato treba preduzeti sve što je neophodno da se stanje sanira.

Ako imate problema sa želucem i crevima, možete probati neki od proverenih narodnih recepata:

- Pola kafene kašičice istucanog semena peršuna preliti čašom vode, ostaviti da odstoji osam sati i piti u toku dana u malim gutljajima.

- Četiri kašike narendanog korena peršuna preliti čašom ključale vode, posle 15 minuta procediti i piti po malo tokom dva dana.

Posebno treba obratiti pažnju na jednu sitnicu: čak i potpuno zdravim ljudima se ne preporučuje da prečesto žvaću žvakaću gumu, a onima s hroničnim gastritisom ta zanimacija je zabranjena. Prilikom žvakanja luči se velika količina želudačnih sokova, koji samo izjedaju prazan želudac. Žvaka je dozvoljena odmah posle jela, nakratko, u higijenske svrhe.

Opšta pravila ishrane za osobe koje pate od gastritisa su sledeća:

Ishrana mora da je raznovrsna zbog toga što u jednoličnoj ishrani nema svih hranljivih sastojaka koji su neophodni za normalno funkcionisanje želuca.

Na jelovniku moraju da budu prirodni proizvodi: mleko, kefir ili kiselo mleko, mlad sir, jaja, povrće, voće i prirodni sokovi.

Ukupan unos hrane, zajedno sa tečćnošću, ne treba da premašuje tri kilograma. Svakodnevno treba piti oko litar i po tečnosti, uključujući čaj, kafu, mleko, kompot, supu i sokove.

Hranu je poželjno uzimati četiri do pet puta na dan, najbolje uvek u isto vreme. Paziti da jelo ne bude ni previše vruće ni previše hladno.

Hranu bi trebalo pripremati na pari i jesti u usitnjenom obliku ili kao pire.
Sirovo povrće, koje mehanički razdražuje sluzokožu želuca, treba izbaciti iz ishrane.




Izvor: Zdravlje
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.979
Još jedna bitna stvar (ovo govorim iz sopstvenog iskustva, jer gastritis imam već 18 godina), svi lekovi koji sadrže acetilsalicilnu kiselinu su zabranjeni. Tu spadaju razni aspirini, andoli, itd. Na to zaboravite da postoji, jer podiže kiselinu u želucu i stvara velike probleme.
Ja, između ostalog, od sirovog povrća ne mogu da podnesem nijednu vrstu luka. U principu, skoro sve, osim salata, uzimam termički obrađeno.
I naravno, još nešto, navići ćete se s vremenom da po mirisu znate šta može da Vam smeta a šta ne, pa se prema tome i ravnajte.
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.979
Prolećne tegobe: Kako da sredite varenje i umirite gastritis

Prolećne tegobe: Kako da sredite varenje i umirite gastritis

Žena blic 30.03.2010 10:39

Za one koji pate od gastritisa ili upale sluzokože želuca proleće je neprijatno godišnje doba. Promene spoljašnje temperature predstavljaju stres za organizam, a naročito za organe za varenje.

U proleće dolazi do povećanog lučenja kiseline koja nadražuje zidove želuca, pa se javljaju neprijatne tegobe poput mučnine i bola. Upala sluzokože želuca nije prolazan zdravstveni problem jer, ako se ne leči, može da preraste u mnogo ozbiljnija oboljenja organa za varenje.

Pored toga što moraju da odlaze na redovne kontrole i da se pridržavaju terapije, oboleli od gastritisa moraju da promene režim ishrane. Treba da izbegavaju paradajz i južno voće jer sadrže supstance koje pojačavaju želudačnu kiselinu. Iz jelovnika treba izbaciti mesne prerađevine i slatkiše koji usporavaju varenje, kao i mahunarke koje izazivaju nadimanje. Do iritacije želuca dolazi i usled prekomernog konzumiranja žestokih pića, ali i namirnica koje sadrže kofein, kao što su koka-kola, kafa i čokolada.

ŠTA OŠTEĆUJE ŽELUDAC

Gastritis je česta bolest koju mnogi olako shvataju i tretiraju kao prolazan problem s varenjem. Međutim, lekari upozoravaju da bolest nikako ne sme da se zanemaruje. Mora adekvatno da se leči jer u suprotnom može da pređe u hronično stanje, a zatim i da preraste u čir na želucu.
Problemi nastaju kada dođe do upale sluzokože želuca, odnosno njenog zaštitnog sloja koji treba da spreči prodor kiseline u dublje slojeve želudačnog tkiva. Upala se najčešće javlja kao posledica nepravilne i neredovne ishrane, ali i konstantnog stresa. Sluzokoža se oštećuje i usled dugotrajnog korišćenja lekova kao što su „aspirin“ ili „brufen“ ili usled infekcije bakterijom helikobakter pilori.

UPOZORAVAJUĆI BOL U STOMAKU
Tegobe koje prate gastritis javljaju se naglo i najčešće ne traju dugo. Obično se prvo oseti bol u gornjem delu stomaka, koji se pojačava ili smanjuje nakon uzimanja hrane. Od ostalih simptoma na bolest ukazuju mučnina, gubitak apetita, podrigivanje ili stomačni vetrovi, te osećaj nadutosti posle obroka.
Ukoliko se gastritis ne leči, javlja se čir na želucu, a neki oblici hroničnog gastritisa povećavaju rizik od nastajanja raka, naročito u slučajevima kada dolazi do istanjivanja želudačnog tkiva i promena u ćelijama tkiva.
Dijagnoza bolesti se postavlja gastroskopskim pregledom i pomoću nje se određuje tačno mesto oštećenja sluznice.
Terapija se sprovodi lekovima za regulisanje želudačne kiseline i za ublažavanje tegoba. Analizom krvi može da se ustanovi prisustvo bakterije helikobakter pilori, a u tom slučaju sprovodi se antibiotska terapija.


 
Poslednja izmena:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.979
Hajdučka trava leči gastritis

14. 07. 2010. 12:26h| Blic žena

Hajdučka trava leči gastritis

Hajdučica ili stolisnik, kako se još u narodu zove, od davnina se koristi kao lek za razne boljke. Ipak, najdelotvornija je kod gastritisa, problema s bubrezima, ranama…

77695_stolisnik3_f.jpg


Hajdučka trava dobila je ime po hajducima koji su, kako se verovalo, u platnenoj vrećici nosili ovu biljku svuda sa sobom kako bi što lakše zalečili rane.

Hajdučka trava je višegodišnja zeljasta biljka sa nerazgranatom stabljikom, slojevitim listovima koji podsećaju na najfiniju čipku i sitnim belo-ružičastim cvetovima raspoređenim u obliku štita.

Hajdučica ili stolisnik, kako se u narodu još naziva hajdučka trava, raste na vlažnim livadama, na kamenitim mestima, šumskim proplancima, kao i po oranicama i vinogradima.


Bere se u julu i avgustu, a suši na vetrovitom mestu ili u sušionici na temperaturi od 35 do 50 stepeni. Čuva se u kesicama od jute, zaštićena od svetlosti, a rok trajanja suve hajdučke trave je oko dve godine.

Bogata je vitaminom K, etarskim uljima, gorkom materijom ahileinom i azulenom, od koga potiče njena lekovitost.


Hajdučka trava svojim gorkim supstancama deluje na sluzokožu želuca, pa tako podstiče izlučivanje želudačnog soka, a samim tim povećava apetit.


Osim toga, povoljno deluje na resorpciju hrane, pa čajevi na bazi ove lekovite biljke pomažu kod gastritisa, kolitisa, grčeva u želucu i crevima.

Kalijum, koji je sastavni deo ove lekovite biljke, potpomaže rad bubrega i krvotoka, umiruje srce i rešava sve tegobe koje nastaju pre i tokom menstrualnog ciklusa.

Čaj od hajdučke trave isceljuje ispucale ruke, osetljive bradavice kod majki koje doje i sve vrste osipa na koži. Tople kupke od hajdučke trave i kamilice ublažavaju sve probleme sa nervima i smanjuju tegobe izazvane reumom.


Recepti:

Čaj za mirne snove: 5 g hajdučke trave prelijte sa 2,5 dl vrele vode. Procedite i pijte po jednu šolju uveče, pre spavanja.

Mast protiv hemoroida:
Iste količine hajdučke trave i muške bokvice, oko 50 g svake biljke, pomešajte sa 0,5 kg svinjske masti, pa lagano prokuvajte desetak minuta. Ostavite da odstoji preko noći, ujutru još jednom zagrejte smesu, procedite je i sipajte u teglice. Mast čuvajte na mračnom mestu.

Obloge za rane:
Sveže istucane listove hajdučke trave stavite kao obloge na rane koje su nastale kao posledica udaraca, uboda, posekotina…

Tinktura za varenje: Napunite flašu seckanim listovima i cvetovima hajdučke trave, pa ih prelijte rakijom. Ostavite da stoji tri nedelje na suncu ili toplom mestu, pa procedite mešavinu. Pijte ujutru i uveče po jednu kašiku, a vaši problemi s organima za varenje će nestati.

Vino za bubrege:
Dve kašike cvetova hajdučke trave kuvajte 10 minuta u 0,5 l belog vina. Svakog dana popijte po dve kašike ove mešavine koja se pokazala kao sjajno rešenje protiv slabog apetita, bubrežnih, žučnih i mokraćnih kamenaca.

Ispucale ruke: Dve kašike lista i cveta hajdučke trave kuvajte tri minuta u 3 dl vode. Toplim čajem ispirajte ispucale ruke i osetljive bradavice koje često muče dojilje.




 
Član
Učlanjen(a)
27.06.2010
Poruka
5
Najednostavniji lek za hronicne bolesnike koji moraju da piju aspirine i andole,koji je meni pomogao,je 20 dana ujutru pre dorucka piti belance jajeta i posle toga 20 minuta nedoruckovati.
Ovo se moyeprimenjivati posle svakih 30dana.
meni je pomoglo posle dva tretmana.
 
Član
Učlanjen(a)
18.05.2010
Poruka
376
Ono što prvo treba uraditi je ispitivanje da li je uzrok bakterija. Pokazalo se naime da je u većini slučajeva upravo ona uzrok. Ranije se to nije znalo pa se u većini slučajeva sve završavalo hroničnim gastritisom i čirom.
Ja sam to zalečio (izlečio) nekim lekom koji su mi pravili u apoteci na BG želzničkoj stanici. Bela tečnost, ne baš prijatna ali delotvorna. Recepturu sam izgubio, pokušaću to pronaći ali možete pitati u apoteci, verovatno je da je imaju.
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.979
Narodni lekovi protiv gastritisa

Narodni lekovi protiv gastritisa

Ž. P. | 11. mart 2011. 18:19 | Večernje novosti

Za smirivanje gastritisa dobra je kamilica, kantarion, beli slez i cvet nevena

zp-gastritis_310x186.jpg
Kamilica pomaže pri tegobama

Šta sve može da bude uzrok za nastanak gastritisa? Najpre loša ishrana, što podrazumeva prevelike porcije, prebrzo gutanje hrane i trpezu bez kuvanih jela. Mogu ga prouzrokovati i konzumiranje velike količine alkohola, nervoza, stres, pušenje, upotreba brufena i apsirina. Od svega ovoga stvara se jaka kiselina koja oštećuje sluzokožu želuca, pa se javljaju nadutost, mučnina, bol i peckanje u gornjem delu stomaka, gubitak apetita, pa i loš zadah iz usta.
Za smirivanje upale može se koristiti kamilica, u vidu čaja ili ekstrakta, jer umiruje upalu. Dobri su i kantarion, beli slez, te cvet nevena koji stimuliše stvaranje novog sloja ćelija i regeneraciju oštećenog tkiva.

A evo kako se prave neki narodni lekovi:

* Pomešajte 113 ml meda, 113 ml soka aloje vere i kašiku soka od šargarepe. Konzumirajte kašičicu ove čajne mešavine triput dnevno, pola sata pre jela. Radite to mesec dana, pa napravite dvonedeljnu pauzu, i ponovite tretman.

* Četiri kašike narendanog peršuna prelijte čašom vrele vode, posle 15 minuta procedite i pijte, ali pomalo. Na isti način možete da koristite i seme peršuna.

Ipak, najbolje je delovati preventivno kako do ovog zdravstvenog problema uopšte ne bi došlo. Jedite manje obroke 5-6 puta, najbolje barenu ili kuvanu hranu, blago začinjenu. Takođe, ne treba konzumirati sve što može da nadraži želudac, a tu spadaju prevruća ili prehladna jela, nedovoljno usitnjena, kafa, alkoholna pića. Nije preporučljivo čak ni sirovo voće i povrće. Kuvajte ih ili unosite u organizam u obliku sokova i pirea. I još nešto: izbegavajte žvake, jer stimulišu lučenje želudačne kiseline!



 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.979
Gastritis i čir

Gastritis i čir

Z. O. JIKSOVIĆ | 25. april 2011. 10:30 | Večernje novosti

Šta je gastritis, koji najčešće predstavlja prethodnicu nastanka čira, bjašnjava pukovnik docent dr Radoje Doder, načelnik Klinike za gastroenterologiju VMA

1.jpg

Ustaljeno mišljenje da su gastritis i čir želuca i dvanaestopalačnog creva karakteristični za prolećne i jesenje dane sve manje ima uporište u stručnim krugovima. Tegobe jesu izraženije u ovim godišnjim dobima, ali zahvaljujući definisanom uzročniku ovih bolesti - bakteriji helicobakter pylori, mogu da se ispolje u bilo kom trenutku. Šta je gastritis, koji najčešće predstavlja prethodnicu nastanka čira, objašnjava pukovnik docent dr Radoje Doder, načelnik Klinike za gastroenterologiju Vojnomedicinske akademije.

- Gastritis predstavlja zapaljenje sluzokože želuca, koje nastaje kao posledica konzumiranja alkohola, ali i upotrebe antiinflamatornih lekova kao što su „acetisal“, „diklofen“, „brufen“... Može da nastane i usled oštećenja izazvanih autoimunim procesima u organizmu i drugim različitim supstancama, kao i infektivnim delovanjem bakterije helicobakter pylori. Kod autoimunih dešavanja, organizam sam proizvodi antitela koja napadaju sluzokožu želuca uzrokujući gastritis. Ta vrsta gastritisa obično je udružena sa drugim autoimunim bolestima, kao što je dijabetes melitus tip 1. Gastritis može da bude akutan, ili hroničan i u tom slučaju traje godinama.

* Kako se gastritis manifestuje?

- Najčešće se manifestuje bolovima u epigastrijumu, odnosno delu neposredno iznad želuca. Bolovi su praćeni pečenjem, mučninom, povraćanjem, gubitkom apetita, nadimanjem, podrigivanjem. Osećanje težine u želucu posle jela takođe je prisutno, a ponekad se javlja i gubitak telesne težine. Da bi se sprečio gastritis, pažnju treba usmeriti na ishranu. To znači da treba jesti češće, ali manje obroke, i obavezno izbegavati jako začinjenu, masnu, prženu i kiselu hranu, alkohol i cigarete. Pušenje može biti posebno opasno, jer oštećuje sluzokožu želuca i pojačava lučenje želudačne kiseline, što može da izazove ne samo gastritis, nego i tumore želuca.

* Koliko je za gastritis zaslužna bakterija helicobakter pylori?

- Oko 50 odsto svetske populacije zaraženo je bakterijom, ali svi nemaju ove tegobe. Zašto neki imaju gastritis, drugi čir, a jedni nemaju nijednu od ovih bolesti - nije razjašnjeno. Međutim, zna se da promene na želucu ovog tipa nastaju kao posledica stresa, pušenja, načina života, nasleđa. Upotreba lekova za ublažavanje raznih bolova, protiv prehlada, koje se najčešće javljaju u proleće i tokom jeseni, takođe su uzroci nastanka ovih tegoba, zbog čega se bolesti smatraju sezonskim.

* Kako se potvrđuje sumnja na prisustvo gastritisa?
- Da bi se uspostavila dijagnoza neophodno je da se uradi laboratorijska analiza koja obuhvata kompletnu krvnu sliku sa sedimentacijom, jetrene i bubrežne funkcije, glikemiju i gvožđe. Radi se i izdisajni test za helicobakter pylori, pregled stolice, gastroskopija i biopsija želuca. Ako je uzrok bakterija, preporučuje se terapija kombinovana od dva antibiotika i blokatorima protonske pumpe u trajanju od sedam dana. Nekada je potrebna i drugačija kombinacija lekova da bi se gastritis izlečio. Međutim, ako je gastritis izazvan alkoholom i antiinflamatornim lekovima, dovoljno je obustaviti njihovo konzumiranje.

* A kada je reč o čiru na želucu i dvanaestopalačnom crevu?

- Kao glavni uzročnik za ulkus na želucu i dvanaestopalačnom crevu označena je bakterija helicobakter pylori. Međutim, za ovu bakteriju zanimljivo je i to što se dovodi u vezu sa MALT limfomom, atrofičnim gastritisom i karcinomom želuca. Zahvaljujući dvojici australijskih naučnika koji su našli vezu između bakterije i navedenih bolesti, i za to dobili Nobelovu nagradu pre nekoliko godina, razotkrivena je enigma koja je mučila i lekare i pacijente.

* Ko su naučnici koji su došli do ovog otkrića?


2.jpg

- Patolog Robin Voren i gastroenterolog Bari Maršal bili su ubeđeni da je bakterija, koja inače živi na sluznici želuca i creva, glavni krivac nastanka čira, a možda i još nekih drugih bolesti. Međutim, problem je bio u tome što, bez obzira na brojne pokušaje laboratorijskih eksperimenata, to nisu mogli da potvrde. A onda se to dogodilo sasvim slučajno, kako u nauci najčešće i biva. Dr Robin Voren je bio opsednut idejom da je helicobakter glavni izazivač čira. A onda, za uskršnje praznike, on je biopsije sa bakterijom zaboravio da skloni u frižider. Kada se posle nekoliko dana vratio, u epruvetama, koje su ostale na temperaturi od 37 stepeni, bila je promenjena boja. Sve je ukazivalo da se nešto dogodilo. Dr Bari Maršal je dokazao da je svuda bila inkriminisana bakterija. Naravno, stručna javnost to nije prihvatila kao otkriće, jer nije bilo potvrđeno na ljudima. Da bi ih ubedio da je zaista reč o spornoj bakteriji, dr Robin Voren nije imao drugog izbora, pa je sam popio sadržaj iz epruvete i na taj način pružio neoboriv dokaz.

* Šta je ovo otkriće promenilo u odnosu na obolele?

- Do tog otkrića važilo je pravilo da je za čir na želucu u 70 odsto slučajeva kriva kiselina iz želuca, a u dvanaestopalačnom crevu u čak 90 odsto. Ali, posle ovog otkrića lekari su bili u prilici da prvi put primene terapiju prema uzroku. Ovo je vrlo važno imajući na umu da od svih pacijenata obolelih od čira, čak polovina ima bolest zahvaljujući helocobakteru. Inače, prema istraživanjima Svetske zdravstvene organizacije, u svetu oko 20 odsto boluje od čira na dvanaestopalačnom crevu, deset odsto ima čir na želucu, a jedan odsto čir na jednjaku.

* Gde je ulkus izazvan bakterijom helicobakter najviše zastupljen?

- U visoko razvijenim zemljama ima ga znatno manje, što je i razumljivo ako se zna da se bakterija u organizam unosi preko prljavih ruku i hrane. Naravno, njeno prisustvo u organizmu ne znači da obavezno dovodi do bolesti. Statistika pokazuje da sa ovom bakterijom živi od 40 do 60 odsto ljudi, među kojima oboleva svaki sedmi. Kod ostatka populacije ona postaje normalan stanovnik na sluzokoži, stvarajući sebi povoljne uslove za opstanak. Međutim, iako ne izaziva čir, njeno prisustvo ne može se smatrati apsolutno dobroćudnim. Svetska zdravstvena organizacija je svrstava u kancerogen prvog reda, jer može da izazove ozbiljno maligno oboljenje. Koliko je ozbiljna možda najbolje pokazuje podatak da već 25 godina postoji posebno Evropsko udruženje za helicobakter pylori. Ono precizno definiše bolesti koje treba da se leče, jer je uzročnik helicobakter. U tom smislu uvek treba obratiti pažnju na ulkus bez obzira na to da li krvari ili ne, obavezno na MALT limfom, stanje želuca posle operacije karcinoma, atrofični gastritis i pangastritis, odnosno upalu celog želuca koji još nije atrofirao.

* Kako se prisustvo helicobaktera dokazuje i leči?

- Helicobakter se dokazuje neinvazivnim i invazivnim testovima. U svakom slučaju najbolja je gastroskopija, biopsija i PH analiza. Za pacijente starije od 40 godina, gastroskopija predstavlja metodu izbora, jer se sa njom stanje želuca najbolje sagledava. Terapija u lečenju je i ovde kombinovana kao u slučaju gastritisa, odnosno kombinovana antibioticima, blokatorima lučenja kiseline (blokator protonske pumpe) i lekovima koji deluju zaštitno na sluzokožu. Ova trostruka terapija sa dva antibiotika pokazala se najdelotvornijom. Terapija traje sedam dana, a efikasnost u eradikaciji, odnosno iskorenjivanju bakterije postiže se u čak 85 odsto slučajeva.

NEMA VAKCINE
- Iako je genetska struktura helicobakter pylori poznata, vakcina protiv njega ne postoji. Mutacije bakterije toliko su brze da je nemoguće proizvesti vakcinu koja bi imala bilo kakvu uspešnost. Na sreću, nisu svi njeni sojevi jednako opasni, odnosno neke forme su u odnosu na druge dobroćudnije - ističe dr Radoje Doder.



 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.979
Helikobakter izaziva čir

Helikobakter izaziva čir

Večernje novosti 31.08.2011 20:58

212630.jpg

Uzročnik oštećenja sluzokože dvanaestopalačnog creva isti u 97 odsto slučajeva. Ovaj mikroorganizam kriv za skoro svaku ranicu u crevnom traktu i svaku drugu na želucu

GOTOVO svaki čir na dvanaestopalačnom crevu nastao je delovanjem istog uzročnika. Helikobakter-pilori, u čak 97 odsto slučajeva, dovodi do nastanka ovog oboljenja. Kod čira na želucu procenat je upola manji, jer ulkus na ovom mestu može da prouzrokuje čitava lepeza iritirajućih faktora.
Među brojnim agensima koji direktno oštećuju sluznicu, na prvom mestu su nesteroidni antireumatici (“brufen”, “diklofen”, “aspirin”), poznati kao analgetici, kaže u razgovoru za “Novosti”, dr Slobodan Srećković, specijalista interne medicine - gastroenterolog u KBC “Zvezdara”. Ovi lekovi mogu da dovedu do direktnog oštećenja sluzokože želuca, što za posledicu često ima čir.
Terapija za helikobakter propisuje se skoro za svaki ulkus na dvanaestopalačnom i svaki drugi - na želucu - kaže naš sagovornik. - Kod ovog drugog, naročito je bitno imati nalaz biopsije, a ne samo ureaza-testa, koji treba da detektuje helikobakter. Neophodna je biopsija ivica čira, zbog preciznog određivanja uzroka njegovog nastanka i planiranja terapije.
Testovi za utvrđivanje prisustva helikobaktera mogu da budu invazivni i neinvazivni. Najrasprostranjeniji su serološki testovi iz krvi, kojima se određuje titar antitela na helikobakter. To znači da se ne meri direktno koncentracija helikobaktera, nego stepen otpornosti organizma prema njemu. Taj test je, kao najjeftiniji, odomaćen kod nas, ali je najmanje pouzdan.
- Problem je u tome što se određuje nivo antitela, a oni imaju životni vek od minimum 180 dana - upozorava dr Srećković. - Tako, ako danas uradite test, pa ste pozitivni i ispijete terapiju, posle sedam dana bićete negativni, iako će antitela cirkulisati u krvotoku još šest meseci. Zato je taj test za kontrolu potpuno nepodoban i nema svrhe ponavljati ga u kratkim vremenskim intervalima.
Imunitet je krajnje individualan, pa neki ljudi imaju pojačan imuni odgovor. To znači da i na malu koncentraciju helikobaktera daju veliki imuni odgovor. Dobija se pogrešna slika da u organizmu te osobe ima mnogo helikobaktera i da ga lekovima treba izbaciti iz organizma.

Infekcija helikobakterom leči se određenim protokolima (prvog, drugog i trećeg reda), ali mora da se vodi računa o činjenici da helikobakter neće kod svakog prouzrokovati isti stepen zapaljenja. Proces je individualan, zato i terapija mora da bude takva. Na pitanje da li je, u slučaju infekcijom helikobakterom, lečenje lakše i brže nego kod drugog uzročnika, dr Srećković ističe da je to relativno.


- Ako je čir posledica uzimanja “diklofena” ili “brufena”, treba prestati sa iritirajućim medikamentima i uključiti lek protiv prekomernog lučenja kiseline. I - to je dovoljno. Kod helikobaktera, terapija je složenija. Standardizovana šema uglavnom traje četiri, maksimum osam nedelja.
Terapija protiv helikobaktera, upozorava naš sagovornik, ne bi trebalo da se uzima na svoju ruku, kao lek protiv nadimanja, ili nelagode sa crevima.

- Kod nas, nažalost, poslednjih decenija postoji nekritična upotreba antibiotika, oni se daju šakom i kapom za najmanju kijavicu. Posledica takvog ponašanja je ogroman stepen rezistencije na antibiotike. Pre desetak godina, standardna šema antibiotika za helikobakter, bila je “orvažil” i “amoksicilin”, a zatim se ispostavilo da je helikobakter u oko 40 odsto slučajeva, rezistentan na taj antibiotik. Zatim se, u kombinaciji sa “amoksicilinom”, koristio “klaritromicin”. Danas, helikobakter i na “klaritromicin” pokazuje značajan stepen rezistencije. Trka je konstantna: farmaceutska industrija i medicina nastoje da izbace efikasan lek, a helikobakter da se prilagodi i preživi - zaključuje dr Slobodan Srećković.


IZDISAJNI TEST
- Postoji takozvani urea-izdisajni test, tokom kog se, preko radioaktivnog izotopa C13 ili C14, određuje koncentracija helikobaktera u izdahnutom vazduhu - kaže dr Srećković. - Taj test je mnogo precizniji nego serološki. Njegova preciznost kreće se od 97 do čak 99 odsto. Ovaj test se, zato, može smatrati veoma pouzdanim načinom utvrđivanja prisustva helikobaktera u organizmu. Treći iz grupe neinvazivnih testova je određivanje helikobaktera u stolici, koji kod nas, nažalost, nikada nije zaživeo. Invazivni testovi sprovode se uz gastroskopiju i, osim uzimanja biopsije, radi se klasična patohistologija. To ispitivanje, ujedno je najpreciznije i ne dopušta grešku, ali je najkomplikovanije i najskuplje.

PRILAGODILA SE
REZISTENCIJA helikobaktera-pilori na određeni antibiotik znači da je on mnogo korišćen, pa se bakterija prilagodila i mutirala. Bez antibiograma, nekritično, mahom se koriste antibiotici širokog spektra. Poređenja radi, u Severnoj Americi 14 odsto helikobaktera rezistentno je barem na jedan antibiotik, dok je u našem podneblju taj procenat, prema procenama, mnogo viši. Precizno se ne zna, jer epidemiološke studije nisu rađene.

 
Učlanjen(a)
18.11.2011
Poruka
2
[h=1]Šta je akutni gastritis (zapaljenje sluzokože želuca)?[/h]
83113539_xs.jpg
Gastritis predstavlja zapaljenje unutrašnjeg sloja želuca (sluzokože) i može biti akutne i hronične prirode.

Uzrok gastrtitisa mogu biti iritativna dejstva, poput konzumiranja alkohola, ili korišćenja nesteroidnih antiimflamatornih lekova poput aspirina, ili ibuprofena, ali i kod gutanja nekih baza, ili kiselina.

Stres ima značajan uticaj na pojavu akutnog gastrtitisa, jer direktno povećava lučenje želudane kiseline. Uzrok akutnog gastritisa mogu da budu i infekcije bakterijama, ili virusima.

Uzrok hroničnog gastritisa mogu da budu infekcija Helicobacter pylori bakterijom, povraćanje, hronični refluks žuči iz dvanaestopalačnog creva, ali se javlja i kod obolelih od HIVA-a, Kronove bolesti i nekih autoimunih bolesti.

U nekim slučajevima, nelečeni gastritis može da dovede do pojave ulkusa i malignih promena želuca.

[h=1]Kako se manifestuje akutni gastritis?[/h]
Mnoge osobe sa gastritisom nemaju nikakve simptome, ali ukoliko postoje simptomi i znaci najčešće su
  • bol u gornjem levom delu trbuha koji može biti tup, ali može biti oštar, probadajući
  • bol se može širiti i u ledja
  • mučnina, gadjenje i povraćanje (koje donosi kratkotrajno poboljšanje)
  • podrigivanje
  • neprijatan ukus u ustima
  • nadimanje (meteorizam)
  • osećaj sitosti posle samo nekoliko zalogaja hrane
  • odvratnost prema hrani
  • gubitak apetita
  • neobjašnjiv gubitak težine
  • zbog erozija na sluzokoži želuca koje mogu krvariti, može se pojaviti crna stolica (melena), a veoma retko i povraćanje krvi (hematemeza) koje je češće kod ulkusa želuca
[h=1]Kako se postavlja dijagnoza akutnog gastritisa?[/h]
Dijagnoza se može postaviti na osnovu anamneze i kliničke slike, ali se definitivno potvrdjuje gastroskopijom (posmatranje unutrašnjosti želuca posebnom sondom sa kamerom koja se plasira kroz usta) i koja može da pokaže hiperemičnu i otečenu sluzokožu želuca sa često našikanim krvnim sudovima. Takodje, gastroskopija omogućava uzimanje isečka tkiva za histopatološki i mikrobiološki pregled koji dosta pomaže u terapiji.

Ultrazvuk trbuha nije dovoljan za postavljanje dijagnoze akutnog gastritisa, ali može da pomogne u isključivanju nekih drugih oboljenja

Laboratorijske analize nisu specifične i mogu da pokažu postojanje anemije (u slučaju krvarenja), povećanje sedimentacije, CRP-a i promene leukocitne formule. Ne postoji specifičan nalaz koji definitivno potvdjuje dijagnozu akutnog gastritisa.

U slučaju postojanje ulkusa (grizlica), kontrastno snimanje sa barijumskim kontrastom može da pomogne u postavljanju ove dijagnoze.

[h=1]Kako se leči akutni gastritis?[/h]
Lečenje gastritisa zavisi isključivo od uzročnika. Tako, ukoliko je uzrok infekcija, podrazumeva se adekvatna antibiotska terapija. U slučaju da je uzročnik konzumiranje alkohola, ili prekomerna upotreba lekova, do smanjenja tegoba dolazi nakon eliminisanja ovih faktora.

Veoma je bitno smanjiti kiselost želudačnog soka i to se postiže uz pomoć dve vrste lekova - blokatori H2 receptora (ranitidin, famotidin, cimetidin) i inhibitori protonske pumpe (omeprazol, lansoprazol, pantoprazol).
Lekovi koji vezuju višak želudačne kiseline se mogu koristiti kako za lečenje tako i za ublažavanje simptoma (antacidi- npr. Gelusil Lac, Rupurut).
H. pylori se leči antibioticima i to kombinacijom, jer ova bakterija može da postane otporna na samo jedan lek (daje se najčešće amoksicilin i azitromicin sa omeprazolom koji smanjuje kiselost želudačnog soka). U slučaju da bakterija opstaje na ovu terapiju, može se uključiti još jedan antibiotik.
U lečenju akutnog gastritisa, veoma je važan i higijensko-dijetetski režim ishrane koji podrazumeva nekoliko manjih i češćih obroka, izbegavanje masne i začinjene hrane, izbegavanje alkohola i lekova protiv bolova.

Veoma je bitno načiniti kontrolne gastroskopske preglede kako bi se osigural izlečenje zapaljenskog procesa.
[h=1]izvor simptomi.rs[/h]
 
Natrag
Top