Kako objasniti i razumijeti da neki uporno i isključivo posežu za Starim zavjetom u ovom pitanju - "traženju duše"? Stari zavjet je i dio kršćanske Biblije, ali svakako treba imati na umu slijedeće činjenice. Prvo, starozavjetna Objava nije potpuna Objava, i drugo, treba računati s posebnostima hebrejsko-semitskog mentaliteta, razmišljanja i razumijevanja ovog pitanja. Ako Bog u Starom zavjetu nije u potpunosti objavio ni samoga sebe, ako se tada još nije desilo najveće Kristovo Otajstvo Spasenja, koliko onda više nisu objavljene mnoge druge stvari, manje bitne od toga! Već citirani tekst na jednoj drugoj temi čak je karikaturalan primjer, evo ga:
Prop 3,19: Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost.
I ovo piše u Svetom Pismu, ali zar ovo uzeti za dogmatsku definiciju čovjeka i njegove sudbine? Ovo je vapaj, i čitav Stari zavjet naprosto vapi za spasenjem, on je svjestan svoje nedostatnosti, on čezne za Mesijom i puninom Objave i spoznaje.
S obzirom na čovjeka imamo dva različita shvaćanja:
1. Židovsko (semitsko) shvaćanje prema kojem je čovjek savršeno jedinstvo duše i tijela. Biblija čovjeka ne promatra kao dvostruko biće, nego kao jedinstvo: čovjek nema dušu, on jest duša, čovjek nema tijelo, on jest tijelo. U ovom kontekstu se može razumijeti i kršćanska nauka o grijehu i uskrsnuću: plaća grijeha jest smrt - trulež za tijelo a za dušu mračno podzemlje. Jednako tako za uskrsnuće, ako je čovjek savršeno jedinstvo duše i tijela, tada je smrt neprirodno stanje - uskrsnuće je naprosto nužno, duša i tijelo moraju se sjediniti.
2. Drugo je helenističko, grčko shvaćanje, koje pravi opreku između duše i tijela, odnosno između duhovnog i materijalnog općenito. Ono za razliku od biblijskog, polazi od dvojstva u čovjeku.
Problem nastaje kada zaoštrimo do krajnjih granica bilo koje od ova dva stajališta. Ako radikaliziramo prvo, dobit ćemo stav Jehovinih svjedoka i adventista koji potpuno negiraju postojanje duše, ako pak zaoštrimo drugo, dobit ćemo dualizam u čovjeku (grčku filozofiju i razne gnostičke i druge hereze), koji na tijelo gleda kao na tamnicu duše, koja je svjetla i božanska, i eto, zarobljena u grešmom tijelu, te se u tom slučaju dovodi u pitanje čak i potreba uskrsnuća.
Prema tome, "tražimo li dušu" isključivo u Starom zavjetu, odaberemo li pri tome još neku iz konteksta izvađenu rečenicu, (npr. "Ne, Jahvu mrtvi ne hvale." Ps 115,17) evo nas ravno u zagrljaj Jehovinim svjedocima ili adventistima. Da ne bismo otišli u zagrljaj ni onoj drugoj strani, valja prihvatiti i dušu i tijelo ali u nužnosti njihova zajedništva i jedinstva. Bez ovoga, bez ovakvog razumijevanja niječemo i rugamo se samom Kristu. Krist kaže da je došao spasiti nas, spasiti našu dušu, zatim kaže da ćemo kada dođe vrijeme uskrsnuti i ponovo dobiti tijelo, ponovo će u savršenom jedinstvu biti naša duša i naše tijelo. Ako netko tvrdi da duša uopće ne postoji, ruga se Kristu - Krist govori o duši i razlikuje je od tijela. Ako netko tvrdi da je duša božanska a tijelo grešno, pa je najbolje da nam se duša oslobodi iz zarobljeništva u tijelu, ponovo se ruga Kristu - Krist kaže da ćemo Boga gledati i slaviti u jedinstvu naše duše i našeg tijela.
Ne mozes ti kazati da kada Bog govori, da on laze i da svoje reci menja da bi udovoljio shvatanjima Jevreja onog vremena. Pa i kada se opisuje u 1. Mojsijevoj, on se ocituje kao Trojstvo u reci 'elohim' koja je mnozina.
Da li je mario za to sto Jevreji misle drugacije, NIJE!
Dakle Bog ne izvrce svoje reci, jer bi ga u ovom slucaju mogao optuziti da je lagao kada je rekao da je ''dusa krv''.
Ako Bog laze, kako mu mozemo verovati u svemu ostalom?
Ne, nego je Bog neke stvari o sebi precutao, ali nikada nije davao lazne izjave uskladjujuci ih sa ljudskim razmisljanjem, jer bi to bila laz, a Bog bi bio nedosledan sam sebi. Ovamo kaze ''ne lazi'' a on sam ''laze''.
Dakle ovo sto si rekao nikako ne stoji..
Ja sam namerno i uzeo ove reci, jer ih nije izrekao covek, a sada se ni Bogu ne veruje kada kaze da je to tako...
I to sto kazes da je u Novom Zavetu sve otkriveno po pitanju duse..
Gde pise u NZ da je dusa besmrtna, i gde je opisano sta se desava posle smrti, gde je definicija, gde je objasnjenje?
Nego se pisci gotovo i ne bave time, kako u SZ tako i u NZ, oni se bave drugim vaznijim svarima, a ovo je samo tema koje se oni usputno doticu...
@Laodikeja
To su pogresni prevodi..
Ja ne tvrdim da je ''dusa'' nesto sto izlazi van tela i da stoga ne moze biti krv.
Dusa jeste krv, jer je Bog tako opisuje.
Ali ''duh'' je onaj koji odlazi k Bogu jer ga je on dao i udahnuo prilikom stvaranja.
Znaci ako cemo pricati o necemu vantelesnom, onda to moze biti samo ''duh' , ali nikako ''dusa''.
Jer kaze se: ''I ceo vas Duh, Dusa i Telo, da se sacuva za dolazak Gospoda nasega Isusa Hrista'' - dakle ovo se i u NZ razdvaja, to nisu iste komponente, vec su to razliciti delovi..
Videli smo i po brojnim citatima iz Biblije da je ''dusa'' smrtna i da umire.
Da li bestelesna dusa moze da umre NE!
Ali ovde vidimo suprotno, da sad ne citiram..
Znaci ako nesto i nadzivljava smrt, to nije ''dusa''...
