Član
- Učlanjen(a)
- 06.05.2012
- Poruka
- 2.380
Sve si ti ovo, Milane M, lijepo napisao i složio i za mnoge je to prihvatljivo i dovoljno. Međutim, izmiče nam suština - glavna dilema koja se ovdje javlja, a to je izvorište čovjekovog poriva za zlom i grijehom. Gdje je to izvorište? To je čovjekov um. Kada je Bog stvorio čovjeka i "udahnuo mu dušu", što će reći um i razum, zašto je taj um projektovao tako da on u sebi nosi poriv za zlom? Zašto ga nije prijektovao tako (ako je želio samo dobro svome stvorenju) da poima samo dobro? Ovdje slobodna volja nije nikakav limit. Čovjek bi imao slobodnu volju da bira između manje dobrog i više dobrog.
:shubbcks: Jure, ti ko sv. Augustin...
On je napisao da se moc ljudske duse da se po slobodnoj volji odluci ciniti, ne dobro ili zlo, nego vise ili nize dobro.
I tvoja druga pitanja su identicna njegovim razmisljanjima. Haha, filozofi.
"Covjek koji čini zlo, čini ga po svojoj slobodnoj odluci (1, 16, 34).
No, Bog time još nije opravdan. Je li on učinio dobro što nam je dao slobodnu volju
po kojoj možemo činiti zlo i griješiti? Ako bismo bili lišeni slobodne volje
onda ne bi bilo zla ni grijeha, onda moramo
reći da je ipak Bog začetnik svih naših zlih djela (1, 16, 36).
Stoga druga knjiga započinje pitanjem: zašto je Bog dao čovjeku slobodu?
Augustin vodi dijalog tako da postaje jasno kako nema odmah neke razumske sigurnosti s obzirom na njegovo pitanje,
nego valja ići još nekoliko koraka unatrag..."
"Moguće je naime pomisliti
da slobodna volja čovjeku nije dana s nakanom da dobro djeluje.
Ako je tako, onda nije sigurno je li to dobro da je ona dana
čovjeku. Odatle pak slijedi da nije sigurno ni to da ju je Bog
dao. I na kraju, nije sigurno ni to da Bog postoji. (2, 1, 1) itd.
Odgovore na ta i (druga) pitanja razradjuje u drugoj i trecoj knjizi O slobodnoj volji (De libero arbitrio). Napisat cu ih, u skracenom obliku, ali jasno je da odgovaraju krscanskoj nauci.