Ali zamolio bih te da detaljno proucis onaj materijal sto sam ti ostavio na sajmu od 8 listova 16 strana gde sam usporedivao RAZLIKU u Velikoj Borbi 1 izdanje 1884 i izdanje iz 1888 i to samo poglavlje 2 andeoska vest sa 26 tacaka usporedivanja i jos 17 citata koji daju objasnjenja zasto mora da dode svetlost andela iz Otkrivenja 18 poglavlja koji mora da ponovi 2 andeosku vest onako kako je originalno znaci kako je u 1 izdanju i kako je u harmoniji sa Ranim spisima, a Velika borba iz 1888 i 1911 se ocigledno ne slaze sa njima.
Ove promjene je napravila Ellen White, a napravila ih je jer su je neki najdobronamjernije upozorili da joj knjiga sadrži sramotne laži. Evo, na primjer, kakve laži u Velikoj Borbi je pronašao
Samuele Bacchiocchi,
"Korištenje spisa E. G. Whitea u tumačenju Svetoga pisma".
Osvrt na neke od izmjena koje su učinjene u reviziji Velike borbe iz 1911.
Na stranici 266 Starog izdanja Velike borbe, Ellen White je napisala:
“1260 godina papinske nadmoći započelo je uspostavom papinstva 538. godine po Kr., i stoga će završiti 1798.” Tekst je izmijenjen u Novom izdanju, i glasi:
“1260 godina papinske prevlasti započelo je 538. godine po Kr., a završilo bi 1798..”
Ključni izraz koji je uklonjen je "
uspostava papinstva". Očito je da su urednici bili upoznati s činjenicom da “uspostava papinstva” nije započela 538. godine.
Ista se fraza nalazi i na stranici 439 Starog izdanja koja glasi:
“Ovo razdoblje, kao što je navedeno u prethodnim poglavljima, započelo je uspostavom papinstva, 538. godine po Kr., i završilo 1798. U to vrijeme, kada je papinstvo bilo ukinuto, a papa je zarobljen od strane francuske vojske, papinska moć je zadobila svoju smrtonosnu ranu, a predviđanje se ispunilo: 'Tko vodi u ropstvo, u ropstvo će i otići.”
Značajna ispravka je napravljena u Novom izdanju koja glasi:
“Ovo razdoblje, kao što je navedeno u prethodnim poglavljima, započelo je s prevlašću papinstva, 538. godine po Kr., a završilo je 1798. U to vrijeme, papa je bio zarobljen od strane francuske vojske, papinska je moć zadobila smrtonosnu ranu i ispunilo se proročanstvo, 'Tko vodi u ropstvo, u ropstvo će ići'”
Ocjena ispravki u revidiranoj Velikoj borbi 1911.
Urednici su prepoznali
upadljivu pogrešku koju je Ellen White napravila u Starom izdanju, kada je ustvrdila da je
papinstvo uspostavljeno 538. i ukinuto 1798. Nažalost, ona ponavlja istu pogrešku na stranici 579 Starog izdanja:
“Nanošenje smrtonosnih rana ukazuje na ukidanje papinstva 1798.” Izjava je ispravljena u novom izdanju i glasi:
“Nanošenje smrtonosne rane ukazuje na pad papinstva 1798.”
Povijesna stvarnost je da papinstvo
nije uspostavljeno 538., niti je ukinuto 1798. Ispravljenim pogreškama novo izdanje ima određeni napredak,
ali je još uvijek netočno. Razlog je taj što 538. godina jedva da označava početak "nadmoći papinstva", niti 1798. označava "propast papinstva". Očito je da urednici koji su pomagali Ellen White da napravi potrebne ispravke,
nisu puno znali o povijesti papinstva.
Samuele Bacchiocchi,
"Korištenje spisa E. G. Whitea u tumačenju Svetoga pisma"
Potreba za daljnjim ispravcima Velike borbe
Nažalost, Ellen White je preminula, a revizija Velike borbe 1911. godine
nije uklonila sve povijesne netočnosti. Ima još puno posla koji treba obaviti, ali bez njezine nazočnosti i odobrenja E. G. White Estate nema ovlasti poduzeti ovaj projekt. Ako se u budućnosti uspostavi mehanizam za potrebne revizije spisa Ellen White,
možemo očekivati oluju kontroverzi.
Kako bih ilustrirao potrebu za dodatnim ispravcima u spisima Ellen White, iznijet ću nekoliko primjera koji su mi privukli pozornost dok sam istraživao pitanje o suboti i nedjelji. Prvi primjer odnosi se na
njezine izjave o promjeni subote na nedjelju. Usput, njezine su izjave navele mnoge adventiste
da povjeruju da se ta promjena dogodila u četvrtom stoljeću, kada je Konstantin objavio poznati „Nedjeljni zakon“ 321. godine.
Izjave o podrijetlu nedjelje
Ovo vrlo rašireno gledište među adventistima odražava se u sljedećem pitanju koje mi ljudi postavljaju gotovo svaki vikend na satu „pitanja/odgovori“ na mom subotnjem seminaru: “
Dr. Bacchiocchi, danas ste nam rekli da je promjena subote na nedjelju započela 135. godine kada je rimski car Hadrijan zabranio prakticiranje judaizma općenito, a posebno subote. Ali, ne uči li Ellen White da su svi kršćani svetkovali subotu u ranim stoljećima i da je svetkovanje nedjelje počelo u četvrtom stoljeću kada je Konstantin donio Zakon o nedjelji? Kako pomiriti razliku između zaključka vašeg istraživanja i učenja Ellen White?”
Prije nego odgovorim na ovo pitanje, dopustite mi da citiram relevantne izjave koje se nalaze na stranicama 52-53 Velike borbe. Ellen White je napisala: “
U prvim stoljećima svi kršćani su svetkovali pravu subotu. Revnovali su za Božјu čast, јer su bili uvjereni u nepromenljivost Njegovog zakona i ljubomorno su pazili na Njegova sveta načela.”
Je li svetkovanje nedjelje započelo u četvrtom stoljeću?
Ova gornja izjava stvara određene probleme, jer izraz "stoljeća" u množini sugerira da su barem dva ili više stoljeća subotu svetkovali "svi kršćani". Očigledno je Ellen White vjerovala da su svi kršćani svetkovali subotu sve do “ranog dijela četvrtog stoljeća [kada] je car Konstantin izdao dekret kojim je nedjelja postala javni praznik u cijelom Rimskom Carstvu.”
Ono što je problematično jest misao koja se stječe iz izjava Ellen White
da su subotu svetkovali „svi kršćani . . . u prvim stoljećima” sve do “početka četvrtog stoljeća [kada] je car Konstantin izdao dekret kojim je nedjelja postala državni praznik.”
Iznenađujuće, čak i neki naši adventistički vodeći propovjednici vjeruju, na temelju izjava Ellen White, da je svetkovanje nedjelje započelo u prvom dijelu četvrtog stoljeća kada su crkveni vođe potaknuli Konstantina da 321. objavi poznati „Nedjeljni zakon“. Ovo popularno adventističko gledište izložilo je našu Crkvu mnogim neugodnim kritikama. Neadventistički znanstvenici i crkveni vođe, poput dr. Jamesa Kennedya,
optužuju našu crkvu za čisto neznanje, učenjem da je svetkovanje nedjelje započelo u četvrtom stoljeću, kada postoje nepobitni povijesni dokazi koji nastanak svetkovanja nedjelje
smještaju dva stoljeća ranije.
Najraniji dokumenti koji govore o
nedjeljnom bogoslužju sežu do Barnabe iz 135. godine i Justina Mučenika iz 150. godine. Dakle, očito je da je
kršćansko bogoslužje nedjeljom bilo uspostavljeno već sredinom drugog stoljeća. To znači da bi izraz "stoljeća" u gornjoj izjavi, da bi izjava bila povijesno točna, trebalo stajati u jednini – "stoljeće". Kad je moja disertacija OD SUBOTE DO NEDJELJE prvi put izašla, neki zabrinuti adventisti
optužili su me da odbacujem autoritet Ellen White stavljajući početak nedjelje ranije u drugo stoljeće. Danas sam suočen s istom optužbom od onih koji smatraju da odbacujem autoritet Ellen White predlažući alternativno tumačenje proročanstva o 1260 dana.
Za mene nije pitanje što Ellen White kaže o podrijetlu nedjelje u četvrtom stoljeću ili o uspostavi papinske vrhovne vlasti 538. godine,
nego jesu li takve izjave povijesno točne. Povijesni podaci su
sasvim jasni. Ranije smo primijetili da je razvoj papinske nadmoći
započeo davno prije 538. Isto vrijedi i za
nedjeljno bogoslužje koje je počelo ranije nego što mnogi adventisti vjeruju.
--------------------------------
Evo, adventistički profesor Samuele Bacchiocchi priznaje - priznaje jer nijekati ove notorne povijesne činjenice znači 'praviti budalu od sebe' - da je Ellen White
o pitanjima na kojima je Adventizam utemeljen, papina promjena subote na nedjelju u 4. stoljeću,
naprosto lagala. A ako sagradite kulu na temelju koji je žaž, lažan, kakva vam je kula? Takve kule su "
kule sotonine".
Zaključak:
Veliku Borbu je mjenjala sama Ellen White, a ne nitko drugi s nakonaom da je kompromitira. Dapače, drugi su joj ukazali na notorne besmislice koje je tamo napisala. Zaključno, Ellen White je divljački krala od drugih autora, a pri toj krađi birala je najveće smeće, kao i ovo o kojemu je Bacchiocchi gore pisao.
