Adventisti

Član
Učlanjen(a)
19.07.2010
Poruka
1.691
za laodikeju:

prilično dug post.... molio sam laodikeju ili miku ili bilo koga da uzmu udela u ovom bitnom stavku,kroz svoje mišljenje. ima i toga mada je više potkrepljeno mislima e.vajtove. ali dobro i to tumačenje treba uneti svakako,jer ovde se sada postavlja i pitanje dali je učila reč ili ne. svakako da je njen stav išao ovde više na pokušaju emotivnih razmišljanja,praktičnih zaključaka,sa naglaskom dase razvof opravda mora se uvideti ipak to,a kroz akcenat da mladi sami odlučuju bez pitanja doma,crkve da ne znaju punu odgovornost itd. to sve stoji tako.
poenuto je levo ili desno još argumenata koji ovde idu u tom pravxcu,ako neko oće da to ipak pročita,ja zato ovde idem presekom,jer bez pregleda iznetog teksta ne može se pričati dalje logično . navedeno je jedno bitno razmišljanje ipak u primeru isaka kome je otac doveo ženu preko sluge. sad,postavlja se pitanje da li je ovo opravdanje za sve anomalije navede kod mladih koji ovo ne čine već samovlasno odlaze ka bračnom zavetu ili pak za oštru osodu razvoda ipak. nije li nauk sa isakom otvaranje očiju. mora se primetiti ovde da je isak bio čak u podređenijem položaju od mladih koji brzopleto i lako ulaze u brak. njima se potom kako se kaže otvore oči i uvide da im se supružnik ne dopada! a šta reći za isaka? pa on čak nije mogao ni da bira. mogao je reći da mu se devojka ni malo ne dopada da bude bračni drug. pa njegova žena isto. imamo primer da je jakov bio miljenik majke a ezav oca i da je majka izdejstvovala prevaru oko prvorodstva i donela sijaset problema dalje.pa isak je mogao biti jako povređen i isterati svoju ženu zar ne? kaku su mu to eženu doneli? ali nije! pitajmo se zašto.
drugo pčitanje,zašto crkva danas ne uči svoju decu šta je vrak i kake su polsedice oženiti se ,a tek sa nevernima vezati,kako je ovde u izlaganju e.vajt i to zahvaćeno?
no,sada šta sa uškopljenicima? oni se uškopljavaju čega radi? piše carstva radi nebeskoga. dakle to su oni koji su upalio u nevolju ,žene su pokazale svoju ćud ,otišle,možda čak i iz neverstva pa su poverovali,šta da sad rade,mladi bez žene dali da uzmu blagoslov crkve e.vajt i uzmu drugu ženu jer eto preljuba je tu ili pak da ostanu uškopljenici? Isus kaže da trebaju ostati uškopljeni i pišečega radi,carstva radi nebeskoga!
na početku je dobro opisano prvo "venčanje" u edemu,ge je večnanje obavio Bog sami! šta se tu kaže i kome,da li adamu i evi samo Bog tu zadaje venčanje? ja mislim da on tu venčava sav svet danas brakom svezanih. mi samo možemo krstiti za oprost greha a Bog spašava,mi samo možemo danas pročitati stihove prvog sklapanja braka,a Bog je tog dana venčao sav sbetdo svog dolaska. evo šta Bog tu govori. ostaviće čovek oca i mater i biće dvoje jedno telo. on to kaže pred venčanje,svezivanje adama i eve. ali šta kaže. ostaviće!!!! šta će to adam da ostavi kao muž koji uzima k sebi ženu. ostaviće čovek oca i majku!!!! odkud adamu otac i majka?????
i prilepiće se k ženi svojoj i biće dvoje jedno telo.
dakle da li je tu Bog govorio adamu daće ostaviti oca i majku ili svim stvorenim bračnim vezama dalje????očito svim vezama. Pismo kaže da je Bog upisao svakom od nas ovo u savesti,tako da ako je neko čak navodno neveran pa se razveo Bog ćemu suditi na dan svoj pšo savesti. nije tačno da on nije znao,da je izostavljen da je to neznanje,nepripremljenost itd i da sad može da uzme drugu ženu k sebi.
razlog da sve emotivne izjave su prevara ovde leži dalje u sledećem,(ako se pregleda na you tube originalno Božje seme,može sedulje ovo razgledati,naročito u drugom delu propovedi) u malahiji 2.gl. gde Bog jasno kaže da je on gnevan na ljude koji drže da mogu dati raspusnu knjigu,tj. razvodni list danas,kojega je Isus ukinuo. još u vreme kad je mojsije davao tu razvodnu knjigu zbog tvrdje srca,Bog opominje na vreme kada je došao u telu kao sin Božji i rekao,a ja vam kažem,od tog časa,ko uzme ženu osim jedne čini preljubu smrtni greh. ovo je vreme milosti. ovo su zapovesti Isusa Hrista. ni jedan preljubnik neće ući u nebeski jerusalim. dakle malahija 2. gl. jasno kaže da Bog pita je li on nije imao još duha stvaranja kad je stvorio Jedno. a to znači,zar Bog stvoritelj kada je sazdavao evu za jedno telo adamu nije imao duha sile stvaranja da stvori 1000 eva kao solomunu 1000 žena? mogao je,ali daje jasan odgovor zašto mrzi na taj greh i zašto nije i pored moći stvaranja 1000 eva stvorio više od jedne? da traži Božje seme! šta je to Božje seme? pa to je orginal onih koji su njegovi,kao što petru Isus kaže,ovo ne mogu primiti svi,već oni kojima je dato da to razumu i prime,izabrani,Božje seme koje će to i primiti i sebe uškopiti radije nego li biti u preljubi carstva radi Božjeg. oni koji se škope mora se reći imaju bolan proces,sami sebe još! to je stanje bola,to označava nevinu stranu,koja nije kriva,ostala je nasukana u braku,ali u mesto da ima emotivne priče i uzme pčreljub,oni će se radije uškopiti da dobiju carstvo.
tu pada u vodu svaka priča o emotivnim razlozima e.vajtove za razvod braka.jedini razlog je smrt jednog od supružnikapavle kaže kako i zakon govori.ovde se pominje zakon!!! a on tako isto govori!!!! ne ,razvod osim ako je jedno mrtvo unutar te sveze koju je Bog davno svezao,a čovek da ne raastavlja opčominje Bog,što je on sastavio zauvek!!!! ko sme to da rastavi,koja proročica,je li ona oće da ratuje sa Bogom?! ovde je bitna još jedna stvar. da li je nevernik paganin misirski faraon bio i jedan čas kriv kada je slagan da je sara slobodna i samo sestra avraama ,ne i žena? ili avimeleh. pa oni su i,ali puno pravo da se brane nisu znali,.baš nisu i da to zadrže,pa što nisu? jer je Bog intervenisao,ne činite to,ide na vas kar,smrt,proklestvo! neka crkva tako uči,a ne emotivne priče izgovara i strah će doći na verne,a Bog je taj koji će to doneti.šta reći za mihalinog muža koji ništa nije znao o obećanju mihale od saula oca davidu koji čak nije bio sa ovom,ali je imao reč saula. šta je on tu kriv. toliko je voleo ovu,dobio 5.sinova i jednog dana morao ju je sa plačem vratiti svom originalnom mužu davidu! gde su ovde emocije. pa svak bi rekao,alo ljudi ima voljenog muža,sa petoro dece,neće neko zbog tuđe greške ,sa neznanjem ovog čoveka da otme mu ženu i vraća davidu????!!!! ali Bog nije rekao da je to davidova grubost. kad Bog ćuti ko sme da govori mesto njega? taj je lažac onda. jer nema gledanja ko je ko.
ovom bi se moglo dodati još jedna krupna stvar kao omča oko vrata lažnom nauku,ali biće puno u jednom postu,da čujemo druge sad.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.09.2009
Poruka
8.464
[WARNING]Kada želite odgovarati na više postova u istoj temi, služite se opcijom Multi-Citiraj.[/WARNING]
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107

Adrian je lazno optuzio Elen Wajt za plagijatstvo, odnosno prepisivanje tekstova iz drugih knjiga, ne razmisljajuci da ce u startu biti razotkriven za lazne optuzbe.

Naime, radi se o tome da je Elen Wajt pisala veliku borbu citirajuci neke istorijske podatke iz knjiga onoga vremena.
Da to nije uradila sa namerom falsifikovanja kako Adrijan navodi, moze se videti na kraju same knjige "Velika borba, gde je navela imena dela i izvore iz kojih je uzimala odredjene citate, kao sto to rade svi moderni pisci, navodeci u fusnoti ili na kraju svog dela iz kojih knjiga su citirani pojedini tekstovi.

Ovo se odnosi iskljucivo na delo "Velika borba, gde se spominje dosta istorijskih podataka, i logicno da svaki pisac koji pise istoriju, on citira druge izvore, pa je to slucaj i sa Elen Wajt.

Adriana savetujem da malo vise razmislja pre nego sto nesto napise, jer mora imati na umu da je ovo javno mesto gde moze iznositi bilo sta, ali da ce se pre ili kasnije to razotkriti, bilo da je u pitanju lazna izjava, insinuacija, jer uvek postoji druga strana koja ima kontraargumente..
 
Član
Učlanjen(a)
11.05.2011
Poruka
1.251
NADAHNUTI PISCI I DUDJE IDELE

Biblijski pisci pozajmljivali su jedan od drugoga

Neki kriticari osudjuju i napadaju Elen Vajt za zloupotrebu autorskih prava, plagijat i prestup zakona o kopirajtu. Ako cemo isti kriterujum, koji upotrebljavju prema Elen Vajt upotrebiti i prema Bibliji, iznenadicemo se do kakvih cemo problema doci. Uzmimo, na primer, biblijske proroke. Prorok Mihej 4,1-3. Prorok Mihej je ovaj tekst pozajmio od proroka Isaije 2,2-4, a nije napisao od koga je uzeo i gde se nalazi izvor. Pisac 2. O carevima 18-20; posudio je tekst od proroka Isaije 36-39.

Prema informacijama koje postoje, Marko je prvi napisao svoje Jevandjelje, a Matej i Luka u velikoj meri prepisali su od njega, ali to nisu naveli. Oni su koristili i druge pisane i usmene informacije, ali nigde nisu navodili izvore. Matejevo i Lukino pozajmljivanje od Marka nije malo; neki teolozi misle da prelazi 90 posto.

Kriticari na ovo kazu da su biblijsli pisci pozajmljivali samo nadahnute tekstove, to jest od prethodnih pisaca Biblije, a nisu uzimali neinspirisane izvore. Da li je to tacno? Nije. I biblijski pisci ponek su uzimali nendahnute, cak dobro poznate ideje, price, poslovice i tome slicno.

BIBLIJSKI PISCI I UPOTREBA NENADAHNUTIH IZVORA
Oko 600 godina pre Hrista, Epimenidas je pisao: "Isklesali su grob za tebe, o sveti i uzviSeni - ludi, zauvek lazovi, leni trbusi! Ali ti nisi mrtav; ti zivis i prebivas zauvek, jer u tebi zivimo, micemo se i jesmo." (R. Coon p. 50) Da li vam je poznat ovaj tekst? Apostol Pavle ga je dvaput upotrebio: "A rece neko od vasih, njihov prorok: Kricani svagda lazljivi, zli zverovi, besposleni trbusi." (Titu 1,12) Drugi put upotrebio ga je kada je govorio u Atini: "Jer kroz njega zivimo, micemo se i jesmo, kao sto i neki od vasih pevaca rekose." (Dela 17,28) Dakle, apostol Pavle je koristio nenadahnute izvore.
Cak i Hristovo zlatvo pravilo: "Sve sto hocete da cine vama ljudi, cinite i vi njima" (Matej 7,12); izgovorio je pre Hrista Rabin Hileli: "Ono na sto mrzos, nemoj ciniti svome susedu, to je cela Tora (zakon)." I neki izrazi u Ocenasu nalaze se u poznatoj jevrejskoj molitvi Ha-Kadis. Isus, proroci i apostoli upotrebljavali su poznate izreke, price i primere, i pomocu njih iznosili velike istine koje su jednostavni ljudi, jedino na taj nacin, mogli da razumeju. Isus je neke price promenio ili dao drugaciju interpretaciju, a mnoge je i sam konstruisao.

Ovi primeri dokazuju da su bibijski pisci i proroci upotrebljavali i nenedahnute izvore, pa ipak, celo Sveto pismo je od Boga nadahnuto. Isto tako, i Elen Vajt upotrebljavala je nadahnute i nenadahnute izvore, a njeni spisi su ipak nadahnuti i verodostojni. Ako osudimo Elen Vajt sto je uzimala ideje ili tekstove od nenadahnutih autora, sts cemo ciniti sa biblijskim piscima koji su isto toc~inili? Oni koji odbacuju spise Elen Vajt hoce li isto tako uciniti i sa biblijskim piscima?

Pisci Biblije sluzili su se idajama, mislima i izrazima, koji su se u ono vreme nalazili, ne samo u biblijskim kanonskim knjigama, vec i u apokrifima, kao i delima svetovnih autora. U trecem veku pre Hrista napisana je prica o Ahikaru, za koju se ne zna da li potice od Vavilonjana ili Persiajanaca, a koja je bila poznata na Bliskom istoku i prevedena je na mnoge jezike. Ahikar je dosao u sukob sa svojim sinom Natanom, koji je zeleo da vlada nad ocem. Sin je napustio kucu i posle teskog iskustva, pokajnicki se vratio rekavsi ocu: "Oce, sagresio sam ti. Oprosti mi i bicu ti rob zauvek." (Glava 8,24) Da li vam je poznata ova misao, iako mozda nikad niste citali Ahikarovu pricu? Ima slicnosti izmedju Ahikarove price i Hristove price o izgubljenom sinu: "Oce! Sagresih nebu i tebi, i vec nisam dostojan nazvati se tvoj sin; primi me kao jednog od svojih najamnik." (Luka 15,18.19) Sigurno cete se sloziti sa mnom da Isus, iako je upotrebio ideju ili poznatu pricu nenadahnutog autora nije pogresio, iako autoru nije dao priznanje niti spomenuo njegovo delo.

U drugom veku pre Hrista postojala je knjiga "Svedocanstvo dvanaet patrijaraha" koja je uticala na pisce Novoga zaveta. To je u ono vreme bila njihova biblioteka, sto su procitali, culi i zapamtili ostalo je u secanju i to su korisetili u govoru ili pisanju.

Posmatrajmo tekst iz spomenute knjige: "Bio sam gladan i Gospod me je nahranio. Bio sam sam obeshrabren i Bog me je ohrabrio; bio sam bolestan, i moj Gospod mi se smilovao; u okovima, i on me je oslobodio." (Testimony of Joseph, 1,5.6) Da li su vam poznate ove misli? Isus je rekao: "Jer ogladneh, i dadoste mi da jedem; ozedneh, i napojiste me; gost bejah, i primiste me; go bejah i odenuste me, bolestan bejah, i obidjoste me; u tamnici bejah, i dodjoste k meni." (Matej 25,35.36) Iako je Hristova misao jasnija i potpunija, ipak se moze uociti paralela. Isusu nije smetalo sto je iskoristio postojeci motiv, naprotiv to mu je pomoglo da onim sto mnogi poznaju, privuce paznju svojih slusalaca, iznese i objasni vazne istine spasenja.

Oko 180 godina pre Hrista napisana je apokrifna Sirakova knjiga u kojoj pise: "Hodite k meni, vi nenauceni, u mojoj skoli sedite... kupujte je (mudrost) bez novaca, podmetnite vrat svoj pod njen jaram, i neka vam duse prihvate puku." (Knjiga Sirahova 51,23-26) Svakako se secate slicnog poziva: "Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja cu vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe i naucite se od mene... i naci cete pokoj dusama svojim." (Matej 11,28.29) Ako vam jos jednom kriticari budu rekli da ne mogu da prihvate dela Elen Vajt kao nadahnuta, jer je pozajmljivala motive, misli i tekstove od nenadahnutih autora, pozovite ih da procitaju ove izvestaje. Mozda ce im Hristov savrseni primer, otvoriti oci, i Njegov blagi pogled vratiti od zablude istini.

Evo jos jednog slicnog teksta: "Ne govori predugo na zboru staraca i ne ponavljaj reci u molitvi svojoj. Oprosti nepravdu bliznjemu svojemu, pa kad se budes molio, gresi ce se tvoji oprostiti." (Sirah 7,4; 28,2) Isus je rekao: "A kad se molite ne govorite mnogo... Jer ako oprastate ljudima grehe njihove, oprostc}e vam Otac vas nebeski." (Matej 6,7.14)

Sirah dalje pise: "Ima ih koji se obogate zeljom i skrtoscu, i evo sta im je plata: - dodje dan kad kazu nadjoh mir, i sad cu uzivati svoja dobra; ali ne znaju koliko ce trajati; morace ostaviti dobra svoja drugima i umreti." (Sirah 11,18.19) Vec smo se privikli da lako prepoznamo slicnosti u Novom zavetu. "Kaza im pak pricu govoreci: u jednog bogatog coveka rodi njiva... Evo ovo cu uciniti:.. Pocivaj, jedi, pij, veseli se. A Bog njemu rece: Bezumnice! Ovu noc uzece dusu tvoju od tebe; a sto si pripravio, cije ce biti?" (Luka 12,16-21) Postoji slicnost izmedju Hristove price o vrapcu i ljiljanima (Matej 6,26-30) i Diogenovih napisa. (Cinic Founder. Died C. 320 BC recorder in Dio Chrysostom 1:429)

Hristos je koristio mnoge rabinske price, ulepsao ih, pravilno primenio i protumacio, zato sto su bile poznate narodu, i preko njih otkrivao vazne istine, koje je narod onoga vremena jedino na taj nacin mogao razumeti. Da li to znaci posto se Isus sluzio poznatim pisanim i usmenim delima da je time umanjio vrednost Novoga zaveta? Niukom slucaju. Ako kriticari upotrebe isti kriterijum prema Novom zavetu, kao sto ga upotrebljavaju prema delima Elen Vajt, od Bibilje nece ostati nista osim izbledelih korica. Znacajno je primetiti da Isus nije spomenuo nijedno od navedenih dela u kojima su tada postojale paralele niti je naveo ijednog autora. Ako kroz prizmu Biblije i Hristovu upotrebu drugih izvora gledamo i Elen Vajt, videcemo da je ona postupala na isti nacin, i nema nikakve osnove da je bilo ko za to osunjuje.
Iako je Hristos upotrebljavao poznata postojecea dela, to ni u jednom slucaju ne umanjuje vrednost i uzvisenost Njegove licnosti, mesijansku ulogu kao Spasitelja sveta niti vrednost Bozje rec izvora, ne umanjuje njen prorocki autoritet niti autoritet njenih spisa.

PISCI NOVOGA ZAVETA
Ne samo Hristos, vec i pisci Novoga zaveta sluzili su se znanjem i izvorima koji su postojali u njihovo vreme. Uzmimo, na primer, apostola Pavla: "Jer kroz wega zivimo, micemo se i jesmo; jer smo i rod njegov." (Dela 17,28) Pavle je ovde citirao Arotusa. Kada je rekao "A rece neko od njih, njihov prorok: Kricani svagda lazivi, zli zverovi, besposleni trbusi." (Titu 1,12) Ovde je naveo reci Erimadasa. Kada je rekao: "Ne varajte se; zli razgovori kvare dobre obicaje", citirao je Menandera.

Uzmimo tekst iz apokrifne knjige Mudrost: "Jer prema velcini i lepoti stvorova mozemo, po slicnosti, razmisljati o njihovom tvorcu... Mozda samo lutaju trazeci Boga zeleci da ga nadju; ziveci medju delima njegovim, nastoje ih shvatiti; a zavodi ih samo nalicje stvari, jer vide tolike lepote." (Mudrost 13,5-8) Uporedimo ovaj tekst sa Pavlovom izjavom u Rimljanima 1,20: "Jer sto se na njemu ne moze videti, od postanja sveta moglo se poznati i videti na stvorenjima, i njegova vecna sila i bogatstvo, da nemaju izgovora." Pavle nije spommenuo autora knjige Mudrost, niti je rekao odakle je uzeo ideju.

Pavlov primer o loncaru, koji od gline pravi sud kakav hoce (Rimljanima 9,21) ima svoju paralelu u knjizi Mudrosti 15,7. "Muci se loncar i gnjeci zemlju mekanu; pravi posudje kojim se sluzimo;... posudje koje sluzi u plemenite svrhe i ono koje sluzi suprotno; kakva ce koja biti namena - odredjuje loncar." Iz ovoga se jasno i nedvosmisleno vidi da su pisci Novoga zaveta koristli nenadahnutu literaturu.

OPIS VIZIJE I KORISCANJE DRUGIH IZVORA
Kriticari ostro kritikuju Elen Vajt sto je koristila nenadahnute izvore opisuju}i vizije koje je primala od Boga. Verovato ce se neki citaoci Novog zaveta iznenaditi kada vide da je u Otkrivenju to isto cinio i apostol Jovan. Primera ima mnogo, a spomenu cemo samo neke od njih. U Ezdriboj apokrifnoj knjizi citamo: "Ne traze li pravednicke duse koje cekaju u svom prebivalistu, govorteci: Koliko dugo cemo cekati ovde i kada ce doci zetva nase nagrade? I Jeremial arhadjeo odgovara im i kaze: Kada se navrsi broj onih kao sto ste i vi. (4. Ezdrina 4,35.36. Uporedimo ovo sa Otkivenjem: "I videj duse
pobijenih... I povikase: Dokle, Gospodaru sveti i istiniti! ne sudis i ne kajes krvi nase?... I receno im bi da pocinu jos malo vremena dokle se ne navrse i drugari njihovi... budu pobijeni kao i oni." Zakljucite samo koliko ima slicnosti izmedju ova dva teksta.

OTKRIVENJE I PRVA ENOHOBA KNJIGA
Knjiga Otkrivenja Jovanova sastoji se od 440 stiha, a u vise od 80 stihova upotrebljene su ideju iz Prve Enohove knjige.
"Sve u moru umire." Otkrivenje 16,3. 1. Enohova 11,7.
Duse pravednika mole za pravdu. Otkrivenje 6,9.10. 1. Enohova 9,1-3.
Veliki ljudi su se uplasili od pojave Jagnjeta. Otkrivenje 6,15. 1. Enohova 62,1-10.
Gresnici ce biti muceni ognjem i sumporom. Otkrivenje 14,10. 1. Enohova 56,8; 48,9.
Bog ce prebivati sa ljudima. Otkrivenje 21,3. 1. Enohova 45,4; 71,16.
Oba pisca spominju sedam andjela koji stoje pred Bogom. Otkrivenje 8,2. 1. Enohova 90,21; 81,5.
Postoji i paralela o Laodikeji. Otkrivenje 3,14-21. 1. Enohova 97,8; 62,14.
Ovo su samo neki od osamdeset stihova koji nose slicne ideje ili paralele.

Zato oni koji kritikuju Elen Vajt zbog toga sto se sluzila drugim, nenadahnutim izvorima, ne znaju sta rade ili nece da znaju. Svi pisci, ukljucujuci i biblijske pisce sluzili su se tekstovima ili idejama drugih autora, a nisu priznavali njihov uticaj, niti su navodili originalne izvore.

Neophodno je zapamtiti da iako postoje paralele i slicnosti izmedju Enohovih knjiga i Otkrivenja, ipak su teoloske razlike velike. Nije poznato da li je Jovan prepisivao iz Enovovih knjiga, ranije ih citao pa zapamtio, ili ga je Sveti Duh upucivao i pomagao mu da na taj nacin objasni istine koje su mu bile otkrivene. Kad mi trazimo podatke o nekom predmetu, idemo u biblioteku ili trazimo preko interneta. U vreme apostola, nijedno ni drugo nije postojalo. Postojao je samo Stari zavet. Zato su biblijski pisci koristili informacija koje su postojale, i spisi drugij autora. Ni mi danas ne upotrebljavamo sve sto procitamo, vec se posluzimo idejom ili odaberemo nekoliko najsnaznijih tekstova. Tako su radili i pisci Biblije, koristili su pomagala do kojih su mogli doci.

Ako odbacimo dela Elen Vajt zato sto je upotrebljavala dela nenadahnutih autora, sta cemo ciniti sa biblijskim piscima? Ako zbog svoje ogranicenosti, oholosti ili nemarnosti, odbacimo sve ono sto pripada istoj kategoriji, sta ce ostati? Ako za nas vise prorocka rec nije videlo u tami, sta onda jeste?

Samo jos jedan primer na ovom forumu.
Koliko od vas ste naveli reci bilo biblijskih pisaca ili svetovnih, a da niste stavili izvor? Cesto me nervira kad ne znam koje sta rekao.
Kritikujemo druge, a istu gresku i vecina nas neoprestano ponavljamo.
 
Član
Učlanjen(a)
19.07.2010
Poruka
1.691
NADAHNUTI PISCI I DUDJE IDELE

Biblijski pisci pozajmljivali su jedan od drugoga

Neki kriticari osudjuju i napadaju Elen Vajt za zloupotrebu autorskih prava, plagijat i prestup zakona o kopirajtu. Ako cemo isti kriterujum, koji upotrebljavju prema Elen Vajt upotrebiti i prema Bibliji, iznenadicemo se do kakvih cemo problema doci. Uzmimo, na primer, biblijske proroke. Prorok Mihej 4,1-3. Prorok Mihej je ovaj tekst pozajmio od proroka Isaije 2,2-4, a nije napisao od koga je uzeo i gde se nalazi izvor. Pisac 2. O carevima 18-20; posudio je tekst od proroka Isaije 36-39.

Prema informacijama koje postoje, Marko je prvi napisao svoje Jevandjelje, a Matej i Luka u velikoj meri prepisali su od njega, ali to nisu naveli. Oni su koristili i druge pisane i usmene informacije, ali nigde nisu navodili izvore. Matejevo i Lukino pozajmljivanje od Marka nije malo; neki teolozi misle da prelazi 90 posto.

Kriticari na ovo kazu da su biblijsli pisci pozajmljivali samo nadahnute tekstove, to jest od prethodnih pisaca Biblije, a nisu uzimali neinspirisane izvore. Da li je to tacno? Nije. I biblijski pisci ponek su uzimali nendahnute, cak dobro poznate ideje, price, poslovice i tome slicno.

BIBLIJSKI PISCI I UPOTREBA NENADAHNUTIH IZVORA
Oko 600 godina pre Hrista, Epimenidas je pisao: "Isklesali su grob za tebe, o sveti i uzviSeni - ludi, zauvek lazovi, leni trbusi! Ali ti nisi mrtav; ti zivis i prebivas zauvek, jer u tebi zivimo, micemo se i jesmo." (R. Coon p. 50) Da li vam je poznat ovaj tekst? Apostol Pavle ga je dvaput upotrebio: "A rece neko od vasih, njihov prorok: Kricani svagda lazljivi, zli zverovi, besposleni trbusi." (Titu 1,12) Drugi put upotrebio ga je kada je govorio u Atini: "Jer kroz njega zivimo, micemo se i jesmo, kao sto i neki od vasih pevaca rekose." (Dela 17,28) Dakle, apostol Pavle je koristio nenadahnute izvore.
Cak i Hristovo zlatvo pravilo: "Sve sto hocete da cine vama ljudi, cinite i vi njima" (Matej 7,12); izgovorio je pre Hrista Rabin Hileli: "Ono na sto mrzos, nemoj ciniti svome susedu, to je cela Tora (zakon)." I neki izrazi u Ocenasu nalaze se u poznatoj jevrejskoj molitvi Ha-Kadis. Isus, proroci i apostoli upotrebljavali su poznate izreke, price i primere, i pomocu njih iznosili velike istine koje su jednostavni ljudi, jedino na taj nacin, mogli da razumeju. Isus je neke price promenio ili dao drugaciju interpretaciju, a mnoge je i sam konstruisao.

Ovi primeri dokazuju da su bibijski pisci i proroci upotrebljavali i nenedahnute izvore, pa ipak, celo Sveto pismo je od Boga nadahnuto. Isto tako, i Elen Vajt upotrebljavala je nadahnute i nenadahnute izvore, a njeni spisi su ipak nadahnuti i verodostojni. Ako osudimo Elen Vajt sto je uzimala ideje ili tekstove od nenadahnutih autora, sts cemo ciniti sa biblijskim piscima koji su isto toc~inili? Oni koji odbacuju spise Elen Vajt hoce li isto tako uciniti i sa biblijskim piscima?

Pisci Biblije sluzili su se idajama, mislima i izrazima, koji su se u ono vreme nalazili, ne samo u biblijskim kanonskim knjigama, vec i u apokrifima, kao i delima svetovnih autora. U trecem veku pre Hrista napisana je prica o Ahikaru, za koju se ne zna da li potice od Vavilonjana ili Persiajanaca, a koja je bila poznata na Bliskom istoku i prevedena je na mnoge jezike. Ahikar je dosao u sukob sa svojim sinom Natanom, koji je zeleo da vlada nad ocem. Sin je napustio kucu i posle teskog iskustva, pokajnicki se vratio rekavsi ocu: "Oce, sagresio sam ti. Oprosti mi i bicu ti rob zauvek." (Glava 8,24) Da li vam je poznata ova misao, iako mozda nikad niste citali Ahikarovu pricu? Ima slicnosti izmedju Ahikarove price i Hristove price o izgubljenom sinu: "Oce! Sagresih nebu i tebi, i vec nisam dostojan nazvati se tvoj sin; primi me kao jednog od svojih najamnik." (Luka 15,18.19) Sigurno cete se sloziti sa mnom da Isus, iako je upotrebio ideju ili poznatu pricu nenadahnutog autora nije pogresio, iako autoru nije dao priznanje niti spomenuo njegovo delo.

U drugom veku pre Hrista postojala je knjiga "Svedocanstvo dvanaet patrijaraha" koja je uticala na pisce Novoga zaveta. To je u ono vreme bila njihova biblioteka, sto su procitali, culi i zapamtili ostalo je u secanju i to su korisetili u govoru ili pisanju.

Posmatrajmo tekst iz spomenute knjige: "Bio sam gladan i Gospod me je nahranio. Bio sam sam obeshrabren i Bog me je ohrabrio; bio sam bolestan, i moj Gospod mi se smilovao; u okovima, i on me je oslobodio." (Testimony of Joseph, 1,5.6) Da li su vam poznate ove misli? Isus je rekao: "Jer ogladneh, i dadoste mi da jedem; ozedneh, i napojiste me; gost bejah, i primiste me; go bejah i odenuste me, bolestan bejah, i obidjoste me; u tamnici bejah, i dodjoste k meni." (Matej 25,35.36) Iako je Hristova misao jasnija i potpunija, ipak se moze uociti paralela. Isusu nije smetalo sto je iskoristio postojeci motiv, naprotiv to mu je pomoglo da onim sto mnogi poznaju, privuce paznju svojih slusalaca, iznese i objasni vazne istine spasenja.

Oko 180 godina pre Hrista napisana je apokrifna Sirakova knjiga u kojoj pise: "Hodite k meni, vi nenauceni, u mojoj skoli sedite... kupujte je (mudrost) bez novaca, podmetnite vrat svoj pod njen jaram, i neka vam duse prihvate puku." (Knjiga Sirahova 51,23-26) Svakako se secate slicnog poziva: "Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja cu vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe i naucite se od mene... i naci cete pokoj dusama svojim." (Matej 11,28.29) Ako vam jos jednom kriticari budu rekli da ne mogu da prihvate dela Elen Vajt kao nadahnuta, jer je pozajmljivala motive, misli i tekstove od nenadahnutih autora, pozovite ih da procitaju ove izvestaje. Mozda ce im Hristov savrseni primer, otvoriti oci, i Njegov blagi pogled vratiti od zablude istini.

Evo jos jednog slicnog teksta: "Ne govori predugo na zboru staraca i ne ponavljaj reci u molitvi svojoj. Oprosti nepravdu bliznjemu svojemu, pa kad se budes molio, gresi ce se tvoji oprostiti." (Sirah 7,4; 28,2) Isus je rekao: "A kad se molite ne govorite mnogo... Jer ako oprastate ljudima grehe njihove, oprostc}e vam Otac vas nebeski." (Matej 6,7.14)

Sirah dalje pise: "Ima ih koji se obogate zeljom i skrtoscu, i evo sta im je plata: - dodje dan kad kazu nadjoh mir, i sad cu uzivati svoja dobra; ali ne znaju koliko ce trajati; morace ostaviti dobra svoja drugima i umreti." (Sirah 11,18.19) Vec smo se privikli da lako prepoznamo slicnosti u Novom zavetu. "Kaza im pak pricu govoreci: u jednog bogatog coveka rodi njiva... Evo ovo cu uciniti:.. Pocivaj, jedi, pij, veseli se. A Bog njemu rece: Bezumnice! Ovu noc uzece dusu tvoju od tebe; a sto si pripravio, cije ce biti?" (Luka 12,16-21) Postoji slicnost izmedju Hristove price o vrapcu i ljiljanima (Matej 6,26-30) i Diogenovih napisa. (Cinic Founder. Died C. 320 BC recorder in Dio Chrysostom 1:429)

Hristos je koristio mnoge rabinske price, ulepsao ih, pravilno primenio i protumacio, zato sto su bile poznate narodu, i preko njih otkrivao vazne istine, koje je narod onoga vremena jedino na taj nacin mogao razumeti. Da li to znaci posto se Isus sluzio poznatim pisanim i usmenim delima da je time umanjio vrednost Novoga zaveta? Niukom slucaju. Ako kriticari upotrebe isti kriterijum prema Novom zavetu, kao sto ga upotrebljavaju prema delima Elen Vajt, od Bibilje nece ostati nista osim izbledelih korica. Znacajno je primetiti da Isus nije spomenuo nijedno od navedenih dela u kojima su tada postojale paralele niti je naveo ijednog autora. Ako kroz prizmu Biblije i Hristovu upotrebu drugih izvora gledamo i Elen Vajt, videcemo da je ona postupala na isti nacin, i nema nikakve osnove da je bilo ko za to osunjuje.
Iako je Hristos upotrebljavao poznata postojecea dela, to ni u jednom slucaju ne umanjuje vrednost i uzvisenost Njegove licnosti, mesijansku ulogu kao Spasitelja sveta niti vrednost Bozje rec izvora, ne umanjuje njen prorocki autoritet niti autoritet njenih spisa.

PISCI NOVOGA ZAVETA
Ne samo Hristos, vec i pisci Novoga zaveta sluzili su se znanjem i izvorima koji su postojali u njihovo vreme. Uzmimo, na primer, apostola Pavla: "Jer kroz wega zivimo, micemo se i jesmo; jer smo i rod njegov." (Dela 17,28) Pavle je ovde citirao Arotusa. Kada je rekao "A rece neko od njih, njihov prorok: Kricani svagda lazivi, zli zverovi, besposleni trbusi." (Titu 1,12) Ovde je naveo reci Erimadasa. Kada je rekao: "Ne varajte se; zli razgovori kvare dobre obicaje", citirao je Menandera.

Uzmimo tekst iz apokrifne knjige Mudrost: "Jer prema velcini i lepoti stvorova mozemo, po slicnosti, razmisljati o njihovom tvorcu... Mozda samo lutaju trazeci Boga zeleci da ga nadju; ziveci medju delima njegovim, nastoje ih shvatiti; a zavodi ih samo nalicje stvari, jer vide tolike lepote." (Mudrost 13,5-8) Uporedimo ovaj tekst sa Pavlovom izjavom u Rimljanima 1,20: "Jer sto se na njemu ne moze videti, od postanja sveta moglo se poznati i videti na stvorenjima, i njegova vecna sila i bogatstvo, da nemaju izgovora." Pavle nije spommenuo autora knjige Mudrost, niti je rekao odakle je uzeo ideju.

Pavlov primer o loncaru, koji od gline pravi sud kakav hoce (Rimljanima 9,21) ima svoju paralelu u knjizi Mudrosti 15,7. "Muci se loncar i gnjeci zemlju mekanu; pravi posudje kojim se sluzimo;... posudje koje sluzi u plemenite svrhe i ono koje sluzi suprotno; kakva ce koja biti namena - odredjuje loncar." Iz ovoga se jasno i nedvosmisleno vidi da su pisci Novoga zaveta koristli nenadahnutu literaturu.

OPIS VIZIJE I KORISCANJE DRUGIH IZVORA
Kriticari ostro kritikuju Elen Vajt sto je koristila nenadahnute izvore opisuju}i vizije koje je primala od Boga. Verovato ce se neki citaoci Novog zaveta iznenaditi kada vide da je u Otkrivenju to isto cinio i apostol Jovan. Primera ima mnogo, a spomenu cemo samo neke od njih. U Ezdriboj apokrifnoj knjizi citamo: "Ne traze li pravednicke duse koje cekaju u svom prebivalistu, govorteci: Koliko dugo cemo cekati ovde i kada ce doci zetva nase nagrade? I Jeremial arhadjeo odgovara im i kaze: Kada se navrsi broj onih kao sto ste i vi. (4. Ezdrina 4,35.36. Uporedimo ovo sa Otkivenjem: "I videj duse
pobijenih... I povikase: Dokle, Gospodaru sveti i istiniti! ne sudis i ne kajes krvi nase?... I receno im bi da pocinu jos malo vremena dokle se ne navrse i drugari njihovi... budu pobijeni kao i oni." Zakljucite samo koliko ima slicnosti izmedju ova dva teksta.

OTKRIVENJE I PRVA ENOHOBA KNJIGA
Knjiga Otkrivenja Jovanova sastoji se od 440 stiha, a u vise od 80 stihova upotrebljene su ideju iz Prve Enohove knjige.
"Sve u moru umire." Otkrivenje 16,3. 1. Enohova 11,7.
Duse pravednika mole za pravdu. Otkrivenje 6,9.10. 1. Enohova 9,1-3.
Veliki ljudi su se uplasili od pojave Jagnjeta. Otkrivenje 6,15. 1. Enohova 62,1-10.
Gresnici ce biti muceni ognjem i sumporom. Otkrivenje 14,10. 1. Enohova 56,8; 48,9.
Bog ce prebivati sa ljudima. Otkrivenje 21,3. 1. Enohova 45,4; 71,16.
Oba pisca spominju sedam andjela koji stoje pred Bogom. Otkrivenje 8,2. 1. Enohova 90,21; 81,5.
Postoji i paralela o Laodikeji. Otkrivenje 3,14-21. 1. Enohova 97,8; 62,14.
Ovo su samo neki od osamdeset stihova koji nose slicne ideje ili paralele.

Zato oni koji kritikuju Elen Vajt zbog toga sto se sluzila drugim, nenadahnutim izvorima, ne znaju sta rade ili nece da znaju. Svi pisci, ukljucujuci i biblijske pisce sluzili su se tekstovima ili idejama drugih autora, a nisu priznavali njihov uticaj, niti su navodili originalne izvore.

Neophodno je zapamtiti da iako postoje paralele i slicnosti izmedju Enohovih knjiga i Otkrivenja, ipak su teoloske razlike velike. Nije poznato da li je Jovan prepisivao iz Enovovih knjiga, ranije ih citao pa zapamtio, ili ga je Sveti Duh upucivao i pomagao mu da na taj nacin objasni istine koje su mu bile otkrivene. Kad mi trazimo podatke o nekom predmetu, idemo u biblioteku ili trazimo preko interneta. U vreme apostola, nijedno ni drugo nije postojalo. Postojao je samo Stari zavet. Zato su biblijski pisci koristili informacija koje su postojale, i spisi drugij autora. Ni mi danas ne upotrebljavamo sve sto procitamo, vec se posluzimo idejom ili odaberemo nekoliko najsnaznijih tekstova. Tako su radili i pisci Biblije, koristili su pomagala do kojih su mogli doci.

Ako odbacimo dela Elen Vajt zato sto je upotrebljavala dela nenadahnutih autora, sta cemo ciniti sa biblijskim piscima? Ako zbog svoje ogranicenosti, oholosti ili nemarnosti, odbacimo sve ono sto pripada istoj kategoriji, sta ce ostati? Ako za nas vise prorocka rec nije videlo u tami, sta onda jeste?

Samo jos jedan primer na ovom forumu.
Koliko od vas ste naveli reci bilo biblijskih pisaca ili svetovnih, a da niste stavili izvor? Cesto me nervira kad ne znam koje sta rekao.
Kritikujemo druge, a istu gresku i vecina nas neoprestano ponavljamo.
ma ne pravi se ovde problem dali neko koristi fusnote,logično da to nije problem. nego je težak problem kako proguitati dva braka kao Biblijski izvor?
imamo jedan jak problem.... dakle čovek može da greši Bogu mnogo toga ali ima jedan greh koji se čudno zove u Pismu kod Boga registrovan kao greh čoveka prema svom telu.čovek greši svom telu? kakav je sad to odvojen greh,nešto što Bog jasno kaže da takav sagrešenik će biti neminovno suđen od Boga,.
kurvarima preljubnicima sudiće Bog. recimo ako se u s.zavetu desilo da je čovek obležao u polju devojku,postojalo je više aspekata dali će on ići na kamenovanje a i ona. ona ide ako nije vikala,dakle pristala je. kriva je. ako je pak vikala ide samo on silovatelj. sad,ako je bila devojka ne isprošena imao je još šansu takav,da ne ide na kamenovanje,mora ju je uzeti za ženu sad kad ju je obešćastio. vrlo čudno? ali ako je ona bila obećana tj. već isprošena onda nije bilo spasa čoveku takom,kamenovan bi bio jer isprošena je devojku označavalo da je već žena ,tako isti je nije mogao uzeti i spasti se kamenovanja jer bi imao preljub.
problem je u suštini tela. šta je to tako bitno oko tela.
kada je Bog dakle stvarao adama piše da je sazdao muško i žensko. kasnije kada ih spaja nakon je sazdao evu iz rebra (izvlači je iz rebra ,dakle slika na hrista i crkvu,jer smo i mi crkva spašenih izvađeni iz rebra probodenog Isusa Hrista! zato pavle kad kaže o bračnoj vezi on kaže da on ne govori samo o braku ,već misli na Hrista i crkvu kao veliku tajnu.
dakle,kada je Bog stvarao čoveka on ga je sazdao da bude samo jedno telo. čim on uzima stanje drugog braka on greši svom telu,postaje ne jedno već dva tela.time on ruši suštinski Božje stvaranje. Bog ne može u dan vaskrsa učiniti više nego je obećao vezano i za to kada govori o duhovnom telu,one ne kaže da će tu za jednu osobu imati dva duhiovna tela već jedno. to je zakon Božji u delovanjima kroz telo.kao što je Bogm Duh došao u jednom telu Isusa Hrista i hodao po zemlji.Bog je Jedan i njegov otisak na čoveku je da je čak i kad je trebao dodati adamu evu rekao nanovo istu stvar u zakonu Jednog i stvaranja od strane Jednog,da će dvoje nanovo biti Jedno telo,i zato kaže se da kad je Bog sazdao adama da je sazdao muško i žensko(neko će to uvideti kao dvopolca!) u stvari on je unapred odredio da to zauvek mora biti Jedno i ko to Jedno pokuša razdvojiti osim Boga kroz smrt on greši svom telu.čini smrtni greh preljube. tako Bog je apsolutno pokazao stvoriv neprikosnoveno jedno i ako piše da je imao još duha stvaranja ali da traži Božje seme(zato je pavle rekao govorom o čistoti bračne veze da misli na tajnu Hrista i crkce u stvari!) Božje seme je Božja crkva koja dolazi samo kroz istinu Hrista tj. izvučena je iz Rebra te Istine na krstu i ne daje se drugom ,ni svetu ni crkvenoj dogmi osim se venčala sa Hristom! svako uzimanja dva braka je cepanje tog Jednog zauvek danog od Boga koji je to spojio.i učinio da bude Jedno ne dvoje.ne dva braka da može biti jedno,ma kako prook neki ili još proročica to donela da može kroz emotivne iskaze kilometrima duge,već kroz Reč koja kaže da Jedno će uvek ostati za Boga Jedno,jer je to Bog tako sazdao u početku. stoga Isus kaže mojsije, ili od otaca je bilo da se daje raspusna knjiga ali iz početka nije bilo tako. to iz početka govori to,da je adam sazdan da bude Jedno ne dva tela. i Isus jasno podvlači,ja vam od sad kažem,ko uzme ženu ili pusti ženu čini preljubu . smrtni greh. nigde ne možemo teološki obraditi ovaj smisao a da ne dobijemo smrt,dva braka što nije Božje Jedno. tako Bog je ovo svoje Jedno zauvek zaključao. ko to oće otključati ma kakaim autoritetom gradi se većim od Boga i biće kriv. jer u tome je tajna Jednog tela crkve. vi možete biti adventista,(temelj eleen vajt),ili pravoslavan (temelj "sveti" oci takozvano "validno" crkveno predanje) baptista ,metodista ,jehovin svedok itd. ali i sad vi uzimate sebi pravo kroz tumačenje crkve da budete ne Jedno već dva tela,dozvolom dva braka kroz tumačenje. vi sad grešite telu Crkvi Hrista na nebesima ,crkvi spašenih,jer crkva je sa Hristom vezana rečju i ona postaje rečju samo Jedno telo koje Bog poznaje i on je glava tom telu. zato Isus poznaje samo jednu crkvu tj, Jedno telo,a tako i pojedinca kao Jedno,a ne dvoje,jer je iz početka kako Isus kaže postojalo samo Jedno . adam je bio to jedno. eva kada mu je dodata adam je ostao i dalje nerazrešivo vezan Bogom Jedno . kada pak dolazi sotona da kuša evu(koja je slika na današnja crkvena teološka izvrtanja reči) mi prevarom satane a ne navodnim otkrivenjem autoritetom proroka i proročica ,postajemo dvoje mesto Jedno i time grešimo svom telu,a takome kaže Pismo Bog će suditi. sad,ko oće čuti neka čuje. ovo je reč Gospodnja. amen i amen.
 
Član
Učlanjen(a)
11.05.2011
Poruka
1.251
[h=1]Prorok i plagijat[/h]
Neki od kriticara optuzuju Elen Vajt da je bespravno upotrebljavala dela drugih autora. Da li se i drugi pisci sluze tudjim delima kao i Elen Vajt? Uzmimo “Opcu crkvenu istoriju” od profesora Jevsevija Popovica. U prvoj knjizi Popovic pise kako su ikone unete u crkvu. (Knjiga prva, str. 652) Istoricari opisuje borbu oko ikona, koja je trajala sest vekova. Otkuda on to zna? Da li je bio tamo i posmatrao tu borbu? Nije, jer je svoje delo pisao pocetkom dvadesetog veka. Istoricar je izneo obimne informacije, a nije naveo izvore odakle ih je uzeo. Ne samo to, takva je cela njegova Istorija koja se sastoji od dve velike knjige, od ukupno oko 1500 stranica.

Takva je i Istorija staroga veka od Zecevica izdata 1896. godine. Isti je slucaj i sa Velsovom istorijom izdatom 1920. godine i drugima. Ako uzmemo Istoriju Crkve od profesora Golubica, srescemo slican primer. (Nemojte misliti da kritikujem pisca, bio je moj profesor i licni prijatelj,) Na 215. stranici u svojoj knjizi pise o moralnom zivotu pred kraj srednjega veka. Otkuda on to zna kada je svoju Istoriju izdao 1970? Pored toga opisuje stradanje Savonarole, a ne navodi izvore odakle je uzeo ove informacije.
Mozda ce neko reci da je to slucaj samo sa istoricarima. Medjutim, evo i drugih: Nusic 1938. izdao je poznato delo Retoriku u kojoj iznosi cuvene govore iz proslosti, medju kojima je i govor pape Urbana drugog iz 11. veka, kojim je pozvao katolike u krstaski rat. (Retorika, str. 327) Nusic ne navodi izvore odakle je uzeo ovu besedu. Ovo nije izuzetak u ovoj knjizi, Nusic ne nevodi izvore ni ostalih govora koje je naveo. Ovi primeri pokazuju, da je to ranije bila uobicajena praksa, ne samo Elen Vajt, vec i drugih poznatih pisaca.

Adriane, da li su to sve kriminalci, pisci raznih istorijsa i drugih knjig samo zato sto su upotrebili informacije drugih pisaca, a anisu naveliu izvoire?
[h=3]Da li je Elen Vajt koristila dela drugih autora?[/h] Jeste. Jos u pocetku ona je objavila kako je koristila druge literarne izvore. “Kad mi je Duh Bozji otkrio velike istine svoje reci i pokazao prizore proslosti i buducnosti, zapovedjeno mi je da i drugima otkrijem sta mi je pokazano: da opisem veliku borbu u toku vekova, i da je narocito tako prikazem da ona rasvetli i buducu borbu koja se priblizava. Tezeci da taj cilj postignem, trudila sam se da odaberem i svrstam dogadjaje iz crkvene istorije na takav nacin da bude prikazan razvoj velikih istina koje su u raznim vremenima bile date svetu, i da pokazem kako su te istine izazvale gnev sotonin i neprijateljstvo crkve koja voli svet, ali su sacuvane svedocanstvom onih koji =nisu marili za svoj zivot do same smrti.” (Velika borba, str 11)



Elen Vajt je jos tada 1888. godine izjavila da je u svom radu koristila materijal iz crkvene istorije, a to je izjavila pre 130 godina. Ona je u viziji dobila opstu sliku koju je trebalo da opise svojim recima. Materijal iz crkvene istorije uzimala je i koristola onako kako joj je najbolje odgovaralo da objasni predmet. Tako rade svi istoricari i svi pisci. U tome nema nikakvog problema osim za one koji zele da ni iz cega naprave problem, ali to je samo njihova teskoca.

Elen Vajt nastavlja: “Veliki dogadjaji koji su oznacavali napredak reformacije u proslim vekovima, zabelezeni su u istoriji i dobro su poznati. To su cinjenice koje niko ne moze pobiti. Ovu istoriju sam ukratko iznela u skladu sa svrhom i opsegom knjige. Cinjenice su sazete na tolikom broju stranica koliko je nephodno za njihovo razumevanje. U nekim slucajevima gde je istoricar tako grupisao dogadjaje da oni ukratko prikazuju sustinu pitanja, ili je tako izneo pojedinosti da su u skladu s planom ovoga dela, ja sam citirala njegove reci; ali u nekim slucajevima nisu spomenuta imena, jer citati nisu navedeni da istaknu pisca kao autora, vec zato sto njegove izjave pruzaju jasan i ubedljiv prikaz predmeta. Prikazujuci iskustva i poglede onih koji u nase vreme unapredjuju delo reformacije, slicno sam se koristila njihovim obelodanjuenim delima.” (Isto, str. 12)

Iz ovoga vidimo da je citaocima dela Elen Vajt, od samog pocetka bilo poznato da je ona koristila dela drugih autora, pa cak i kako ih je koristilsa..

[h=3]Da li je Elen Vajt plagijator?[/h] Kriticari optuzuju Elen Vajt, da je pozajmljivala od drugih autora, ali da nije uvek navodila izvore uzetog materijala i da je zato plagijator. Ona je to upravo objasnila. Koristila je dela koja su se bavila crkvenom istorijom i dela poznatih reformatora. Negde je navela kompletan tekst i tada je stavila ime autora, a u nekim slucajevima je prepricala dobro poznate dogadjaje iz istorije, kao sto su i istoriucari viniliu, upravo zato sto su dobro poznati, jer sadrze nepobitne cinjenice. Ona se sluzila tudjom literaturom kao i svi pisci onoga vremena. Ona je cak neka dela, kojima se sluzila, preporucavala propovednicima i vernicima Crkve. U tome ne postoji nista sto bi bilo neposteno niti protiv zakona.

Ni jedna izdavacka kuca, ni jedan autor koriscenih dela nikada nisu stavili primedbu, ni podneli tuzbu sudu protiv Elen Vajt da bismo na osnovu sudskog resenja mogli saznati istinu o nekom navodnom njenbom krenju postojecih pravila i zakona o autorskom pravu.

Glavna uprava Hriscanske adventisticke crkve iz Vasingtona, obratila se advokatu za patente i kopirajt, da ispita slucaj i na osnovu tadasnjih zakona zakljui da li je Elen Vajt kriva za plagijat ili nije.

Pocecemo sa informacijama koje su objavile novine Riversajd pres 19.9.1981. godine. Naslov objavljenog clanka glasio je: “Adventisti uzeli katolickog advokata da osvetla ime utemeljivaca.” Posle dugog istrazivanja advokat je dao sledece saopstenje: “Elen Vajt nije bila plagijator i njen literarni rad ne cini prekrsaj zakona o kopirajtu.”


Advokat Vince Ramik sastavio je dokument od 27 stranica koji drzim u svojim rukama. Prvo, utvrdjeno je da je u Americi literarna svojina bila zasticena zakonom od 1834. godine, samo su pisci malo pridavali vaznosti ovome zakonu. Poznati kriticar Elen Vajt Volter Rej u knjizi “Bela laz”, kao argument navodi izvod iz “Velike borbe” iz drugog izdanja koje je stampano 1911. godine u kome pise: “U novom izdanju citaoci ce naci 400 navoda od 88 autora.” Dakle, jos dok je Elen Vajt bila ziva ona nije tajila ni odricala da je koristila izvore drugih autora, vec je to tada citaocima bilo poznato.

Zaakon o kopirajtu odobrava upotrebu novoda od drugih autora, “ali pod ovim pravom ne moze da objavi celu ili veci deo knjige”. (Stranica 15 spomenutog dokumenta) “Niko nema pravo da objavi celu ili veci deo kompozicije drugih pisaca.” Dakle, ovaj zakon zabranjuje da neko upotrebi celu knjigu ili veci deo od nje, a ne zabranjhuje upotrebu manjih odlomaka.
Godine 1870. sva dela koja imaju kopirajt u Americi prilozena su i registrovana u Kongresnoj biblioteci u Vasingtonu (Str. 19).
Advokat Ramik je pregledao Kongresnu biblioteku i ustanovio da su samo 8 dela koje je koristila Elen Vajt imali kopirajt, a 26 nisu.
[h=3]Elen Vajt nije prestupnik zakona o kopirajtu[/h] Zbog navodjenja citata iz dela koja nisu imala kopirajt, tada a ni danas, ne mogu okriviti Elen Vajt, ili bilo koga, ako ih upotrebi. Knjiga koja u Americi nije zasticena zakonom o kopirajtu, spada u drustvenu svojinu (zakon u Americi 1893. godine, str. 21) Svako je po zakonu mogao da koristi ova dela ako stavi ime autora ili ne. Cak da su sva dela koja je upotrebljavala Elen Vajt i bila pod zakonom o kopirajtu, opet nema osnove da neko protiv nje podnese tuzbu i dobije presudu suda (Str. 21).
Elen Vajt ni iz jednog dela nije uzela mnogo, vec kratke citete sto je zakonom bilo dozvoljeno. U ”Velikoj borbi” upotrebila je 400 izvoda od 88 pisaca, a smatra se da sve skupa sto je posudila obuhvata oko 4-6 posto. Znaci da je najmanjhe 94 posto njen knjizevni proizvod. Kada ovih 4-6 posto podelimo na 88 pisaca iz cijih su knjiga uzeti izvodi, onda od svakog je uzet mali obim teksta sto nije zabranjeno zakonom.

Kada je pregledao poznate knjige Elen Vajt, obim upotrebljenog materijala od drugih autora, nacin na koji su ti tekstovi uklopljeni u celinu knjige, advokat Ramik je izjavio: “Posto dokazi jasno potvrdjuju da ni od jednog prethodnog autora Elen Vajt nije uzela ZNATAN DEO, ostaje u legalnim granicama kao CASNA UPOTREBA, a casna upotreba je zakonom dozvoljena. Sta vise, posto je materijal odabran iz razlicitih izvora i kombinovan sa izvesnim odabranim navodima originalnog dela i pokazuje diskreciju vestog izlaganja, iskustva i rasudjivanja, upotrebljen je casno.” (str. 23)

“Opis odnosa izmedju Boga, sotone i ljudi cesto izgleda slican, nekad izrazito slican kod mnogih pisaca. Medjutim, ni jedan prethodni pisac nikad nije ujedinio u jednom delu ono sto je ucinila Elen Vajt (u Velikoj borbi, Ceznji vekova i drugima). Cak to i njeni kriticari priznaju. Kriticari uporedjuju reci, recenice, slicnosti, ali nikad ne upotrebljavaj kompletna dela Elen Vajt kao celinu... Dela gospodje Vajt, ni iz daleka ne sadrze prekrsaj zakona o kopirajtu. Ukratko, i opet sa pretpostavkom da su sva prethodna upotrebljena dela imala kopirajt, da je slucaj iznesen pred sud 1850-1915. Elen Vajt sigurno ne bi smatrana prestupnikom zakona o kopirajtu.” (Str. 24)


U dokumentu je jasno izrazeno, da posto Elen Vajt ni od koga nije uzela veci deo materijala (iz jedne knjige) ona nije plagijator.
Na kraju dokumenta, kao odbranu Elene Vajt, Ramik navodi optuzbe kriticara Voltera Reja koji pise: “Pre mislim da je gospodja Vajt bila iskrena u onome sto je verovala i pisala, i da je verovala da je nadahnuta, u stvari ona veruje da je to bila vizija ili otkrivenje.” ( The White Lies, transcript, p. 5 (25)

“Gospodja Vajt nije krila izvore od kojih je posudjivala
, priznavala je i isticala javno njihove vrednosti. =Zivot svetoga Pavla od Konibere i Havsona (Conybere and Howson) smatram knjigom od velike vrednosti i jednu od retko korisnih za marljive studente novozavetne istorije=.” (str. 26)

'Uzimajuci u obzir sve potrebne cinjenice”, zavrsava Ramik, “u cilju da se donese pravilan zakljucak o ovom predmetu, dokazano je da dela Elen Vajt zaista nisu plagijat.” (str. 26)

“Na osnovu naseg pregleda, dokaza i predhodnih legalnosti (zakona), ustanovili smo da spisi i dela Elen Vajt nisu plagijatorska i njen rad ne sadrzi prekrsaj zakona o kopirajtu ni autorskog prava.” (str. 27)
Vincent L. Ramik
[h=3]Vizije i koriscenje neinspirisanih izvora[/h] Neki kriticari zameraju Elen Vajt sto je koristila nekanonske izvore u opisivanju svojih vizija. Da li je ona u tome pogresila? Nije. Moguce je da cak mnogobozac ili nevernik kaze ili napise nesto sto je sustinska istina. Bog moze cak i mnogoboscu da otkrije istinu. Bog je caru Navuhodonosoru u snu otkrio istoriju sveta i prorok Danilo nije odbacio ovu istinu, vec ju je prihvatio kao vinjenicu i posvedocio mu: “Bog veliki javlja caru sta ce biti posle.” (Danilo 2,45)

Mnogobozackog cara Bog naziva “slugom svojim” (Jeremija 43,10) Car Navuhodonosor je dostojno proslavio Boga koji mu se javio u snu, a koga je upoznao preko proroka Danila (Danilo 2,47; 4,37). Cara Kira Bog naziva “pomazanikom svojim”. (Isaija 43,1) Kada je Bog upotrebljavao mnogobzacke careve nazivajuci ih svojim slugama; koliko pre je mogao da upotrebi Viklifa, Martina Lutera ili druge plodne i napredne hriscanske pisce, koji su u borbi za pobedu istine mnogo zrtvovali. Mnogi od njih uzdigli su baklju istine i skrenuli pogled mnogih naroda sa coveka na Hrista i Bozju rec.

Neki kriticari njihova dela nazivaju neinspirisanim spisima, ali ipak verujem da je Bog u vreme duhovne krize iskoristio ove hriscane, koji nisu uspeli da otkriju sve istine, ciji su spisi dobri i korisni, i zato nema nikakvih teskoca ako ih i prorok upotrebi u svojim objasnjenjima istine.
[h=3]Vizija i nacin prenosenja vesti[/h]

Kriticari kazu da je nemoguce da je Elen Vajt primala informacije pomocu vizija, jer neke od njih nisu tacne. Prorok, ukljucujuci i Elen Vajt, u viziji prima globalni kostur ili sliku poruke koju mora da izrazi svojim recima. Tako isto i poznate istorijske cinjenice nisu joj otkrivene u viziji, vec je sama, ili uz pomoc svojih pomocnika morala da ih pronadje i napise. Vilijem Vajt svedoci da je Eleni Vajt u viziji iznet opsti kostur poruke. “Ponekad su joj dati i detalji, ali u vecini slucajeva istorijske i naucne informacije morala je istrazivanjem sama da pronadje. Po pitanju istorijskih cinjenica glavne konture su joj jasno predstavljene, a kada je pocela da pise o tom predmetu, ostavljena je da proucava Bibliju i istoriju da pronadje datume, odredi geografska mesta i usavrsi detalje svoga opisa.” (3.SM, p. 462)

"Napravicemo gresku ako zanemarimo istorijska istrazivanja i oslonimo se na knjige moje majke kao na autoritet pri utvrdjivanju istorijskih pitanja, jer ona ne zeli da bude upotrebljena u tu svrhu.” (W.C. White to S.N. Haskkell, Octb. 31, 1912)

Elen Vajt nije istoricar niti je pozvana da resava istorijske probleme. Ona je upotrebila postojece istorijske podatke sa ciljem da pomocu njih iznese duhovne istine.

[h=3]Vizija proroka Jezekilja[/h] Zanimljivo je proucavati kako prorok Jezekilj opisuje svoju viziju. “I videh, i gle, silan vetar, i veliki oblak i oganj koji se razgorevase, i oko njega svetlost, a isred ognja kao jaka svetlost. Isred njega jos kao cetiri zivotinje, koje na oci bejahu nalik na coveka; i u svake bejahu cetiri lica, i cetiri krila u svake; i noge im bejahu prave, a u stopalu bejahu im noge kao u teleta; i sevahu kao ugladjena med. I ruke im bejahu covecije pod krilima na cetiri strane, i lica im i krila bejahu na cetiri strane.” (Jezekilj 1,4-8)
Sta je to prorok video? Cetiri zivotinje (ziva bica slina coveku i svaka od njih ima cetiri lica: heruvimska, covecija, lavovska i orlovska. Izgleda da se vizija ponavlja u tekstu 10,12-14. samo prorok sada opisuje tockove pune ociju i kako se ziva bica krecu. I Jovan je dobio i opisao istu viziju u Otkrivewu 4,6. ali kod njega ziva bica su puna oiju, a ne tockovi.
Iz ovoga slucaja mozemo izvuci sledeci zakljucak:
1. Ista vizija data je dvojici proroka.
2. Oba proroka videla su scenu, koju opisuju svojim recima onako kako je svaki od njih shvata.
3. Mi obicno opisujemo objekte ili osobe uporedjenjima. To i prorok pokusava, “lice covecije, noge kao u teleta”. Javlja se ozbiljan problem, jer za ono sto prorok vidi ne moze naci uporedjenje, slike su jedinstvene i u stvarnosti nema onoga sto je proroku poznato sa cim bi to mogao uporediti. On svojim recima opisuje viziju najbolje sto moze i shvata da je covekov recnik toliko siromasan i nemocan i zato nije u mogucnosti da potpuno opise ono sto mu je u viziji pokazano. Kad kriticari napadaju prorocke vizije, oni pronadju stotine pitanja, jer pokusavaju da ljudskom analizom prodru u duhovne tajne, a to je nemoguce. Najlakse je kritikovati ono o cemu nista ne znamo.

[h=3]Kriticari i Hristove price[/h]

Neki cak u Hristovim pricama nalaze suprotnosti. Isus je rekao: “Ko nije protiv vas s vama je.” (Luka 9,50) Dok u Jevandjelju po Mateju 12,30, kaze: “Koji nije sa mnom, protiv mene je; i koji ne sabira sa nama, prosipa. ”Neki u ova dva teksta vide suprotnost i nedoslednost. Medjutim, oba ova teksta iznose istu misao. Na putu spasenja nema neutralnih. Svako od nas je patriota ili izdajnik. Svaki onaj koji nije potpuno na Gospodnjoj strani, potpuno je na sotonskoj.

Kome je Isus rekao: “Koji nije sa mnom, protiv mene je? ”Bilo je to onda kada je Isus izlecio bolesnog coveka i narod je za to slavio Boga. Medjutim, fariseji su ipak nasli mesta za kritiku. “Ovaj drugacije ne izgoni djavola do pomocu Veelzevula kneza djavolskoga.” (stih 24) Njima je Isus rekao da nisu s Njim i da rasipaju. Ono sto su fariseji radili bila je hula na Svetoga Duha (stih 31). Prva Hristova izjava je pozitivna: “Nije protiv mene, sa mnom je.”Druga je negativna: “Nije sa mnom, protiv mene je i prosipa. ”Prema tome nema nikave suprotnosti osim za one koji ne razumeju ili nece da razumeju.

U rasudjivanju o duhovnim pojmovima ne mozemo uvek koristiti ljudsku logiku. Jezekiljevo i Jovanovo vidjenje ne izgleda logicno. Slike su nesvakidasnje i neobicne. Kako svojom logikom mozemo da shvatimo da manjina pobedjuje vecinu (Sudije 7,8). Isus je rekao: “Ko je najmanji medju vama on je veliki.” (Luka 9,48) Prema nasoj logici ne moze biti oboje, ili je veliki ili mali.
 
Član
Učlanjen(a)
11.05.2011
Poruka
1.251
PRAVOSLAVNI INTELEKTUALCI VISOKO CENE DELA ELENE VAJT

Neko je rekao, da su najveci kriticari necijih dela oni koji ne nzaju o cemu se radi.
Dr Paja Radosavljević (1879-1958 dobio je magistraturu i doktorat na Njujork univerzitete gde je i nastavio kao professor eksperimentalnhe psihologije i pedagogoije. On je cesto dolazio u Srbiju i drzao seminare i predavanja na univerzitetima. Jedno vreme je bio i zaposlen u Somboru i Novom Sadu.

Nedaleko do Njujorskog univerziteta nalazio se i Adventisticki cedntar u kom su se odrzavala predavanja, seminari, savetovanja, itd. a u kom je i kniujizara. Dr Radosavljevic je posetio centar i knjizaru i njegovu paznju privukla je knjiga od Elene Vsaj pod naslovom Vaspitanje. Kupio je knjigu, preveo na srpski jezik i izdao pod svojim imenom, samo je promenio naslov na “Biblijska pedagogija”. Zanimljivo je da je ovu knjigu odobrio Sinoda Srpske Pravoslavne Crkve kao udzbemnik za studente Bogoslovije.

Knjiga Biblijska perdagodija izdata je u Sremskim Karlovcima 1912. godine.
Kada je predsednik Advnetisticke crkve u Srbiji posetio dr Radosavljuevica i rekao mu da i on pripada istoj Crkvi on se iznenadio i upiutao: “Zar tih ima i u Srbiji?”

Ova knjiga jos uvek se nalazi u Narodnoj biblioteci Srbije u Beogradu. To pokazuje koliko pravoslavni intelektualci daju vrednos delima Elene Vajt.


Sve najbolje

Pravoslavni intelektualci visoko cene dela Elene Vajt 2


Pre nekoliko meseci dok sam na intertnetu pregledao novosti na polju ekumenizma, moju paznju privukao je vebsajd Crkva Sv. Nikolaja zickog u Sidneyu. Nadajuci se da cu naci nekakav dobar clanaik nekog kaludjera o ekumenizmu otvorio sam sajt i moju paznju privikla je tema pod naslovom “Pravoslavlje u papaskoj zamci”. Kad sam otvorio temu i poceo da je cita, iznenadio sam se kako mi je poznat taj trekst. Kad sam procitao jos nekoliko recenici bio sma siguran da je to tekst Elerne Vajt. U njonoj knjizi “Velika borba” to poglavlje je pod naslovom “Namere papstva”.

Da bi paradoks bio jos veci, clanak je podpisao AUTOR MARKO BOGDANOVIC.
Bogdanovic je promenio naslov od “Namere papstva” na “Prsavoslavlje u paskoj zamvci” i tamo gde Elen Vajt govori o protestanskima crkvama, on je stavio Pravoslavne crkve, gde je rec o suboti, on je stavio nedelja a sve ostalo ostavio je tacno kako je u original.

Dabi ste mogli da se uverite da je to tako, prilazem vam clanak “Marka Bogdanovica” a predlazem vam da od adventista blizu vas pronadjete poglavlje Elene Vajt “Namere papsta” iz Velike Borbe pa se sami uverite.

Ovo je clanak “Marka Bogdanovica”:

Pravoslavlje u papskoj zamci

Pravoslavci danas gledaju na katolicizam mnogo povoljnije nego u prošlosti. U zemljama gde je katolicizam u manjini, i gde katolici zauzimaju pomirljiv stav da bi zadobili uticaj, primećuje se sve veća ravnodušnost u pogledu nauka koje rastavljaju pravoslavne crkve od papske hijerarhije.
Pravoslavni branioci papstva

Sve više preovlađuje mišljenje da nema razlike o važnim pitanjima ili da one nisu tako velike kao što se smatralo, i da samo malo popuštanja od strane pravoslavaca može dovesti do boljih odnosa sa Rimom. Bilo je vreme kada su pravoslavci visoko cenili slobodu savesti, koja je bila skupo plaćena. Učili su svoju decu da se gnušaju papstva i smatrali su svaku težnju za prijateljstvom sa Rimom neverstvom prema Bogu. Ali, koliko su drukčija osećanja koja se sada ispoljavaju!
Branioci papstva tvrde da je katolička crkva oklevetana, i pravoslavni svet je sklon da prihvati ovakve tvrdnje. Mnogi smatraju da je nepravedno što se današnja rimska crkva procenjuje po strahotama i bezumnosti, koje su obeležavale njenu vlast za vreme vekova neznanja i tame. Oni opravdavaju njenu strašnu okrutnost prikazujući je kao rezultat divljaštva onog vremena i tvrde da je uticaj moderne prosvećenosti promenio njena osećanja.
Zar su ovi ljudi zaboravili zahtev Rima na nepogrešivost, koji je ova ponosita vlast isticala u toku osam stotina godina? Daleko od toga da napusti svoj zahtev, ona ga, – u 19. veku – ističe sa još većom odlučnošću nego ikada ranije.
Rim tvrdi da katolička crkva „nije nikada pogrešila niti će, prema Svetom pismu, ikada pogrešiti!“ Kako se ona onda može odreći načela koja su u toku prošlih vekova njome upravljala? Papska crkva neće nikada odstupiti od svoga zahteva na nepogrešivost. Ona smatra da je imala pravo u svemu što je učinila kad je progonila one koji su odbacili njene dogme. Zar ona ne bi ponovila ista dela kada bi joj se pružila prilika za to? Neka samo budu uklonjena ograničenja koja sada postavljaju svetovne vlasti, i neka Rim ponovo zadobije svoju nekadašnju vlast, ubrzo će oživeti njegovo nasilje i progonstvo.
Papstvo protiv slobode savesti

Jedan poznati pisac ovako govori o stavu papske vlasti prema slobodi savesti i opasnostima koje naročito prete pravoslavnim zemljama, ako bi ona uspela da sprovede svoje ciljeve.
„Mnogi u pravoslavnim zemljama, a i u Srbiji, smatraju strah od katolicizma za ograničenost ili detinjariju. Oni ne vide u karakteru i stavu katolicizma ništa što bi bilo u protivrečnosti sa našim slobodarskim ustanovama, niti u njegovom jačanju nalaze išta što bi bilo opasno.“
Zato uporedimo najpre neka od glavnih načela srpske državne uprave sa načelima katoličke crkve.
Ustav Srbije garantuje slobodu savesti. To je nešto najdragocenije i najvažnije. Papa Pije IX je rekao u svojoj poslanici od 15. novembra 1854. godine: „Besmislena i pogrešna učenja i prazno naklapanje o odbrani slobode savesti je krajnje pogubna zabluda, – kuga koja njaviše preti jednoj državi.“ Isti papa u svojoj poslanici od 8. decembra 1864. godine izriče prokletstvo nad „onima koji brane slobodu savesti i vere kao i nad svima onima koji podupiru mišljenje da crkva ne sme upotrebljavati silu“.
Miroljubivi ton Rima u Srbiji nikako ne znači promenu duha. Rim je tolerantan kada je nemoćan. Biskup O’Konor kaže: „Sloboda veroispovesti samo se trpi dok se ne može drukčije postupati bez opasnosti po katolički svet.“
Nadbiskup Sv. Luja rekao je jednom prilikom: „Krivoverstvo i neverovanje su zločini, i u hrišćanskim zemljama, kao na primer u Italiji i Španiji, gde je čitavo stanovništvo katoličko i gde je katolička religija bitni deo državnih zakona, oni se kažnjavaju kao svaki drugi prestup“.
Svaki kardinal, nadbiskup i biskup u katoličkoj crkvi polaže papi zakletvu vernosti, koja sadrži ove reči: „Obećavem da ću progoniti svim svojim silama krivoverce, otpadnike, i buntovnike protiv naše gore imenovanog gospodara (pape) ili njegovih pomenutih naslednika i da ću im se najenergičnije suprotstavljati.“
Papstvo prevarilo i poštene katolike

Istina je da i u rimokatoličkoj crkvi ima pravih hrišćana. Hiljade njih služe Bogu prema svetlosti koju imaju. Njima nije dopušteno da čitaju Božju reč, i zato ne mogu upoznati istinu. Oni nisu nikada uočili razliku između službe srca i niza uobičajenih formi i obreda. Bog gleda sa nežnim saosećanjem na ove duše koje su odgajane u veri koja je puna obmana i koja ne može zadovoljiti dušu. On će učiniti da zraci svetlosti prodru kroz gustu tamu koja ih okružuje. Otkriće im istinu kakva je Isusu, i mnogi će se još priključiti njegovom narodu.
Katolicizam kao verski sistem nije ni danas bliži Hristovom jevanđelju nego što je bio ma u kome ranijem odseku svoje istorije. Pravoslavne crkve su u velikoj tami, jer bi inače primetile znake vremena. Rimska crkva ima dalekosežne planove. Ona se služi svim sredstvima da proširi svoj uticaj i poveća svoju silu; ona se priprema za žestoku i odlučnu borbu da ponovo zadobije prevlast u svetu, da opet uvede progonstvo i da sruši sve što je pravoslavlje sagradilo.
Katolicizam zadobija teren na sve strane. Pogledajte na sve veći broj njegovih crkava i kapela u pravoslavnim zemljama. Ovo treba da uznemiri sve one koji cene čista načela jevanđelja.
Pravoslavci nesvesni opasnosti
Pravoslavci su stupili u vezu sa papstvom i štite ga. Učinili su sporazume i ustupke koji iznenađuju i same katolike, koji to ne mogu da shvate. Zatvaraju oči pred pravim karakterom rimske ckrve i opasnostima koje im prete od njene prevlasti. Narod naše zemlje treba da ustane i da se odupre jačanju ovog najopasneg neprijatelja građanskih i verskih sloboda.

Mnogi pravoslavci misle da je katolička religija bez privlačnosti i da je njeno bogosluženje dosadna i besmislena cermonija. Oni se varaju. Iako je katolicizam osnovan na obmanama, prevara nije sasvim gruba i nevešta. Bogosluženje rimske crkve, svojim ceremonijama, ostavlja najdublji utisak. Njena blistava raskoš i svečani obredi očaravaju čula i ućutkavaju glas razuma i svesti. Oko je očarano. Raskošni hramovi, veličanstvene procesije, zlatni oltari, dragim kamenjem ukrašeni kovčezi sa relikvijama svetaca, odabrane slike, i umetnički kipovi, sve to probuđuje estetsko čuvstvo. I uho je očarano. Muzika je nenadmašiva. Kada zazvuče bogati tonovi orgulja, pomešani sa melodijama mnogih glasova, i odjeknu kroz visoke kupole i kolonade veličanstvenih katedrala, čovek se ispunjava strahom i poštovanjem.
Ovaj spoljašnji sjaj, raskoš i ceremonije, koje samo obmanjuju težnju duša opterećenih grehom, dokaz su unutrašnje pokvarenosti. Hristovoj veri nije potrebna ovakva raskoš da bi joj služila kao preporuka. U svetlosti koja sija sa krsta, pravo hrišćanstvo izgleda tako čisto i privlačno da nikakva spoljašnja ukrašavanja ne mogu povećati njegovu pravu vrednost. Krotki i mirni duh, koji je pred Bogom mnogo cenjen, jeste ona sveta lepota.
Živeti samo za ovaj svet
Sjajni stil nije neophodan znak čistih i uzvišenih misli. Smisao za umetnost i prefinjen ukus često mogu biti i u jednoj zemaljskoj i čulnoj duši. Sotona se često time služi da navede ljude da zaborave na potrebe svoje duše, da izgube iz vida budući, večni život, da se odvrate od svoga moćnog Pomagača i da žive isključivo za ovaj svet.
Religija puna ceremonija i spoljašnjeg sjaja privlačna je za nepreporođeno srce. Raskoš i ceremonije katoličkog bogosluženja imaju zavodnu, očaravajuću silu, koja je mnoge prevarila, tako da gledaju na katoličku crkvu kao na prava nebeska vrata. Samo oni koji čvrsto stoje na temeljima istine, čija su srca obnovljena Božjim Duhom, zaštićeni su od njenog uticaja. Hiljade onih koji nemaju živog iskustva sa Hristom biće zavedeni da prihvate obličje pobožnosti koje je bez ikakve sile. Takva religija je upravo ono što mnogi žele.

Pošto crkva tvrdi da ima pravo da oprašta grehe, mnogi katolici smatraju da mogu slobodno da greše. Ispovest, bez koje crkva ne daje oproštenje, takođe mnogo pomažu zlu. Onaj koji priklanja svoja koljena pred grešnim čovekom, i u ispovesti mu otkriva svoje tajne misli i pobude srca, ponižava svoje ljudsko dostojanstvo i izopačava svako plemenito osećanje svoje duše. Otkrivajući svoje grehe svešteniku, grešnom i smrtnom čoveku, koji se često odaje piću i porocima, čovek slabi i kvari svoj karakter.
Njegovo shvatanje o Bogu svedeno je na lik palog čoveka je tajni izvor iz koga izlaze mnoga zla koja pogane svet i pripremaju ga za konačno uništenje. Ali, onome koji je popustljiv prema samome sebi ugodnije je da se ispovedi smrtnom čoveku nego da svoje srce otvori Bogu. Ljudskoj prirodi više odgovara da čini pokoru nego da se odrekne greha. Lakše je mučiti svoje telo koprivama i oštrim lancima nego razapeti telesne želje. Telesno srce više voli da nosi teške okove nego da primi Hristov jaram.
Forma bez suštine
Postoji upadljiva sličnost između rimske crkve i jevrejske crkve u vreme Hristovog prvog dolaska. Dok su mnogi Jevreji onog vremena tajno gazili svako načelo Božjeg zakona, spolja su bili vrlo strogi u pogledu držanja njegovih propisa. Narod su opterećivali raznim propisima i predanjima koja su činila poslušnost mučnom i dosadnom. Kao što su neki Jevreji tvrdili da obožavaju zakon, tako i katolici tvrde da obožavaju krst. Oni uzdižu simbol Hristovih muka, a u svome životu se odriču Onoga koga taj krst predstavlja.
Katolici stavljaju krst na svoje crkve, na oltare i sveštenička odela. Svuda se vide krstovi koji se javno poštuju i uzdižu, ali Hristova nauka je sahranjena pod mnoštvom besmislenih predanja, lažnih tumačenja i strogih propisa. Hristove reči upućene fanatičnim Jevrejima mogu se još više primeniti na vođe rimokatoličke crkve: „Oni vežu bremena teška za nošenje.“ (Matej 23, 4).
Savesne duše u krilu katoličke crkve stalno strahuju bojeći se gneva jednog osvetničkog Boga, dok mnogi dostojanstvenici ove crkve žive u raskoši i čulnim zadovoljstvima.
Slobodno grešite i mrzite Boga
Sotona se stalno trudi da pogrešno predstavi Božji karakter, prirodu greha i pravi ishod velike borbe. Njegove izmišljotine slabe osećanje obaveze prema božanskom zakonu i dopuštaju ljudima da greše. U isto vreme Sotona im pomaže da gaje pogrešna shvatanja o Bogu, tako da gledaju na Boga više sa strahom i mržnjom nego sa ljubavlju.
Okrutnost, koja je svojstvena njegovom karakteru, Sotona pripisuje Stvoritelju. Ta okrutnost je utelovljena u verskim sistemima i ogleda se u načinu bogosluženja. Tako ljudske duše postaju pomračene, i Sotona ih upotrebljava kao svoja oruđa da ratuje protiv Boga. Zbog izopačenih pojmova o božanskim osobinama, mnogobožački narodi su bili navedeni da veruju da su ljudske žrtve potrebne za sticanje naklonosti božanstva. Tako su počinjene strašne surovosti od strane idolopoklonstva u raznim njegovim oblicima.
Zločini u „božje“ ime

Rimokatolička crkva koja je sjedinila mnogoboštvo sa hrišćanstvom i slično mnogoboštvu pogrešno predstavila Božji karakter, pribegavala je takođe okrutnim i strašnim postupcima. U vreme prevlasti papskog Rima postojala su razna sredstva za mučenje, pomoću kojih su ljudi bili prinuđavani da se slože sa njegovim naukama. Oni koji se nisu saglasili sa njegovim zahtevima osuđeni su bili na lomaču. Bilo je mnogo pokolja o kojima se za neke neće nikada doznati, dok ne budu otkriveni na dan suda. Dostojanstvenici crkve naučili su od Sotone, svog učitelja, da izmisle takva sredstva koja će prouzrokovati najveće muke, a da pri tome njihove žrtve ipak ostanu u životu. U mnogim slučajevima pakleni postupak se ponavljao do krajnje granice čovekove izdržljivosti, sve dok ljudska priroda nije popustila u borbi, a mučenik pozdravljao smrt kao dragog osloboditelja.
Takav je bio udes onih koji se opirali Rimu. Na svoje pristalice Rim je primenjivao po potrebi strogost biča, gladovanje i sve moguće telesne kazne. Da bi stekli naklonost neba, pokajnici su, prekršavajući prirodne zakone, kršili Božje zakone. Bili su poučavani da raskinu veze koje je Bog dao čoveku da bi ulepšao i blagoslovio njegov život na zemlji. Po grobljima se nalaze milioni žrtava koje su provele svoje živote u uzaludnom nastojanju da uguše svoje prirodne težnje, da potisnu, kao nešto grešno pred Bogom, sve misli i osećanja naklonosti prema svojim bližnjima.
Ako želimo da razumemo strašnu Sotoninu surovost, koja je jasno otkrivala vekovima, i to ne među onima koji nisu nikada čuli o Bogu, nego u samoj sredini hrišćanstva, treba samo da čitamo istoriju katoličke crkve. Pomoću svog velikog sistema obmane, knez zla je ostvario svoju nameru kako se on uspeva prerušiti i ostvariti svoj cilj preko vođa ove crkve, onda možemo bolje da razumemo zašto on ima tako veliku odvratnost prema Bibliji. Onome koji čita Bibliju, Bog će otkriti svoju milost i ljubav. On će videti da Bog ne stavlja na ljude nijedan od ovih teških tereta. Sve što On traži jeste smerno i ponizno srce, skrušen i poslušan duh.
Hristos nam u svome životu nije dao primer da ljudi treba samo da se zatvore u samostane da bi se tako osposobili za nebo. Nikada nije učio da ljubav i saosećanja treba da se ugušuju. Spasiteljevo srce je bilo puno ljubavi. Što se čovek više približi moralnom savršenstvu, to su njegova osećanja jača, njegovo zapažanje greha oštrije, a njegovo saučešće prema nevoljnima dublje.
Isus nije bio inkvizitor
Papa tvrdi da je Hristov zamenik, ali kako se njegov karakter može uporediti sa karakterom našeg Spasitelja? Da li je Hristos ikada osuđivao ljude na zatvor ili mučenje zato što ga nisu hteli poštovati kao nebeskog cara? Da li je on ikada zahtevao da se osude na smrt oni koji ga nisu primili? Kad su stanovnici jednog samarićanskog sela odbili da prime Isusa, apostol Jovan, pun gneva, upitao ga je: »Gospode! Hoćeš li da rečemo da oganj siđe s neba i da ih istrebi, kao i Ilija što učini?« Isus je sažaljivo pogledao na svog učenika i ukrotio je njegov nemilostiv duh, rekavši: „Sin čovečji nije došao da pogubi duše čovečje, nego da ih sačuva.“ (Luka 9, 54-56) Kakve li razlike između duha koji je pokazao Hristos i duha njegovog samozvanog zamenika?
Vreme se menja, ali ne i papstvo

Rimska crkva se sada prikazuje svetu kao miroljubiva; ona pokušava da opravda izveštaj o svojim surovostima. Obukla se u obličje pobožnosti, ali se nije promenila. Svako načelo kojim se papstvo rukovodilo u prošlim vekovima postoji i danas. Ono se još uvek drži nauke koja je uvedena u mračnom srednjem veku. Neka se niko ne vara! Papstvo, koje su pravoslavci sada spremni da poštuju, je ono isto koje je vladalo svetom u srednjem veku. Ono se odlikuje ohološću i drskim zahtevom da vlada nad carevima i knezovima, i prisvaja prava koja ima samo Bog. Njegov duh je isto tako surov i despotski sada kao kad je gazio ljudsku slobodu i predavao na smrt svece Višnjega.
Papstvo je upravo ono što je proroštvo objavilo da će biti: otpad poslednjeg vremena. (2. Solunjanima 2, 3-4) Njegov je plan da pokaže prirodu koja će najbolje odgovarati njegovom cilju. Ali, pod raznim izgledom kameleona, ono uvek zadržava nepromenljiv otrov zmije. Da li će se ova sila, čija se istorija u toku hiljadu godina pisala krvlju svetaca, sada priznati kao deo Hristove crkve?
Ne ističe se bez razloga u pravoslavnim zemljama da se sada katolicizam ne razlikuje toliko od pravoslavlja kao u ranijim vremenima. Dogodila se promena, ali ne u papstvu. Katolicizam je, u stvari, vrlo sličan današnjem pravoslavlju, zato što se ono veoma izopačio od vremena kada je bilo odano Biblijskim istinama.
Zamka za pravoslavlje
Pošto pravoslavne crkve traže naklonost sveta, njihove oči zaslepljuje lažno čovekoljublje. Zašto ne bi bilo dobro, govore one, da se veruje da iz svakoga zla može izaći dobro? I, kao neizostavna posledica toga, one napokon počinju da zaključuju da iz svakog dobrog izlazi zlo. Umesto da brane veru „koja je jednom data svetima“, oni se sada gotovo izvinjavaju pred Rimom zbog svog nepovoljnog mišljenja o njemu i mole za oproštenje zbog svoje slepe revnosti.
Veliki broj ljudi, čak i onih koji nemaju povoljno mišljenje o papstvu, ne boje se njegove sile i uticaja. Mnogi ističu da je duhovna i moralna tama, koja je vladala za vreme srednjeg veka, povoljno uticala na širenje njegovih dogmi, njegovih sujeverja i ugnjetavanja, i da veća prosvećenost novoga doba, sveopšta raširenost znanja i sve veća sloboda u verskim stvarima čine nemogućim da ponovo zavlada netrpeljivost i tiranija. Sama pomisao da bi se ovakvo stanje moglo opet vratiti izlaže se podsmehu. Istina je da ovom pokoljenju svetli velika duhovna, moralna i verska svetlost. Sa otvorenih stranica svete Božje reči izliva se na zemlju nebeska svetlost. Ali ne treba zaboraviti da što je veća svetlost, to je veća i tama onih koji je izopačuju ili odbacuju.
Proučavanje Biblije uz molitvu pokazalo bi pravoslavcima pravi karakter papstva, i to bi učinilo da se zgražaju nad njim i da ga izbegavaju. Ali mnogi se smatraju tako mudrima da ne osećaju potrebu da ponizno traže od Boga da ih vodi u istinu. Iako se hvale svojom prosvećenošću, ipak ne poznaju ni Svetog pisma ni sile Božje. Želeći da nečim umire svoju savest, oni traže ono što je najmanje duhovno i što iziskuje najmanje poniženja. Ono što oni žele jeste da zaborave Boga, ali da izgleda kao da ga se još sećaju.
Papstvo je vrlo pogodno da zadovolji želje takvih ljudi. Ono odgovara težnjama dveju grupa ljudi koji obuhvataju skoro ceo svet: 1) onima koji žele da budu spaseni svojim ličnim zaslugama i 2) onima koji hoće da budu spaseni u svojim gresima! Tu je tajna njegove moći.
Istorija dokazuje da je vreme velike duhovne tame bilo povoljno za uspeh papstva. Ali budućnost će pokazati da je vreme velike duhovne svetlosti isto tako povoljno za njegov uspeh. U prošlim vekovima, kada su ljudi bili bez Božje Reči i bez poznavanja njegove istine, njihove oči su bile zaslepljene, i hiljade njih su pali u mreže, jer nisu videli zamke koje su im bile postavljene. U ovome pokoljenju ima mnogo njih čije su oči zaslepljene bljeskom ljudskih teorija i lažnim znanjem. Oni ne opažaju zamku, i padaju u nju kao da su zaslepljeni. Bog hoće da umne sposobnosti smatramo Stvoriteljevim darom i da ih upotrebljavamo u službi pravde i istine.
Ali kada se gaje oholost i častoljublje, i kad ljudi uzdižu svoje lične teorije iznad Božje reči, onda razum može da učini veću štetu nego neznanje. Tako će se lažna nauka našeg doba, koja potkopava veru u Bibliju, pokazati vrlo uspešna u pripremanju puta za prihvatanje papstva, sa svim njegovim privlačnim ceremonijama, kao što je ograničavanje znanja u srednjem veku doprinelo njegovom uzdizanju.
U pokretima koji se razvijaju u naše vreme u Republici Srbiji, a koji nastoje da ustanove da crkveni običaji dobiju potporu države, pravoslavci idu stopama katolika. Šta više, oni otvaraju vrata papstvu da bi ono u pravoslavnoj Srbiji zadobilo vrhovnu vlast.
Zavet poslušnosti Rimu

Rimska crkva, sa svojim ograncima po celom svetu, sačinjava ogromnu organizaciju, koja se nalazi pod nadzorom papske stolice i treba da služi njenom interesu. Milioni njenih članova u svim zemljama sveta poučavaju se da su dužni da pokažu podaničku pokornost papi. Ma kojoj narodnosti pripadali i ma kakav bio oblik njihove vlade, oni treba da smatraju autotritet crkve većim od svakog drugog. Iako se zaklinju državi na vernost, ipak iznad svega stoji zavet poslušnosti Rimu, koji ih oslobađa svake obaveze koja nije u saglasnosti sa interesima Rima.
Istorija nam svedoči o veštim i upornim naporima papstva da se uvuče u poslove država i, zadobivši oslonac, da radi na ostvarenju svojih ciljeva, čak po ceni propasti prinčeva i naroda. Godine 1204. godine papa Inocentije III je iznudio od Petra II, kralja Aragonskog, da položi ovu neobičnu zakletvu. „Ja, Petar, car Aragonski, priznajem i obećavam mome gospodaru, papi Inocentiju, njegovim katoličkim naslednicima i rimskoj crkvi stalnu vernost i poslušnost. verno ću čuvati svoje carstvo u poslušnosti prema njemu, skupocenu veru ću braniti, a krivoversku pokvarenost goniti.“ Ovo se slaže sa tvrdnjama u pogledu moći rimskog prvosveštenika da on ima „zakonsko pravo da obara careve“ i da „može da oslobodi podanike od njihove zakletve vernosti prema nepravednim vladarima.“
Svi (grešni) putevi zaista vode u Rim
Neka se ne zaboravi da se Rim hvali upravo time što se nikada ne menja. Principi Grgura VII i Inocentija III su još uvek principi rimokatličke crkve. Kada bi imala silu, crkva bi te principe sprovodila istom energijom kojoj je to činila u prošlim vekovima. Pravoslavci malo znaju šta rade kada prihvataju pomoć Rima. Dok oni gledaju da postignu svoj cilj, Rim teži da učvrsti svoju silu da bi povratio svoju izgubljenu vlast. Neka Srbija usvoji princip po kome crkva može da kontroliše državu; neka se verski propisi nameću od strane građanskih zakona; ukratko, neka autoritet crkve i države ima vlast nad savešću i pobeda Rima u ovoj zemlji biće osigurana.
Božja reč je upozorila na neposrednu opasnost koja se približava; ako se ova opomena odbaci, pravoslavna Srbija će iskusiti kakve su stvarne namere Rima, ali onda će biti prekasno da se izbegne njegova zamka. Moć Rima neprimetno raste. Njegova učenja imaju veliki uticaj na zakonodavne skupštine, na crkve i na ljudska srca. On podiže svoje visoke i ogromne građevine, u čijim će se tajnim podzemnim prostorijama ponoviti njegova pređašnja progonstva. Tajno i neprimetno učvršćuje on svoje snage da bi ostvario svoje ciljeve i izvršio napad kad dođe odlučni čas. Sve što on želi jeste da ima pogodniji položaj, a taj mu se već pruža. Mi ćemo uskoro videti i osetiti šta je namera Rima. Ko bude hteo da veruje i da bude poslušan Božjim rečima, navući će time na sebe ruganje i progonstvo.


Autor: Marko Branković


OVAJ CLANAK JE U CENTRU JEDNOHG PRAVOISOLAVNOG SAJTA

Ovaj clanak je u stvariu jedno poglavlje u knjizi istaknutog adventistickog pisca koji se nalazi na kranju njegoive knjige a u kom je upucen apel citaocoima da shvate ozbiljnoist vremna u kome zive, jer od njihogve odluke zavisiu zivoit ili smrt.

Iznenadio sam se kad sam ga nasao na jednom pravoslavnom sajtu za koga vlasnici kazu da su protiv ekumenizma i sekti.

Oni su mu samo promenili naslov, bez ikakgve druge promene. Zao mi je sto ne mogu da vam kazem ime Sajta niti naslov koji su dali tom poglavlju.

Najzanimljivije je sto na kraju tog poglavlja postoji i adventisticksa duhovna himna.
Dobro poznajem i kompozitora, jos je ziv, sve su to sa velikim odusevljenjem prigrlila nasa braca pravoslavci i na tom Sajtu cuvaju ga kao glavnu temu vec 4. godine.
Eto prilazem vam to poglavlje smao bez pravoga naslova pod kojim je oznacen na pomenutom sajtu:

Zakljucak


Papstvo, Amerika, ekumenizam, globalna ekonomija i novi svetski poredak odigrace glavnu ulogu u poslednjoj drami svetske istorije. Za papstvo je proreceno: »I rana smrti njezine izleci se i cudi se sva zemlja.« (Otkrivenje 13,3) Ovim je ukazano na cinjenicu da ce papstvo ponovo dobiti izgubljenu vlast u svetu. »I dadose joj se usta koja govore velike reci.« (stih 5) Svaka papina poruka ima veliki znacaj. »I dade joj se vlast nad svakim kolenom i narodom i jezikom.« (stih 7) Ekumenizam i novi svetski poredak igraju vaznu ulogu u ostvarenju ovih prorocanstava. »I poklonise joj se svi koji zive na zemlji.« (stih 8) Zato ne treba da bude nista neobicno sto papin ugled iz dana u dan sve vise raste.

Prorok Danilo opisujuci delovanje papstva, rekao je: »I pomisljace da promeni vremena i zakone.« (Danilo 7,25) Papino pismo o svetkovanju nedelje, nasuprot cetvrtoj Bozjoj zapovesti, koja izricito zahteva svetkovanje Subote, je jedno od nastojanja »da promeni vreme i zakone«. Miroljubiva Amerika predstavljena je u Otkrivenju kao »jagnje, ali prorok je vidi kako »govori kao azdaja«.

(Otkrivenje 13,11) Amerika je vekovima primala siromasne, prognane i potlacene, ali i ona je pocela da menja svoje ruho. Amerika ce uticati na svet da prizna papin autoritet. »I ucini da zemlja i koji zive na njoj poklone se prvoj zveri kojoj se isceli rana smrtna.« (stih 12) Zato je neophodno da se mnogobosci prikljuce ekumenskom pokretu i novom svetskom poretku i da se predstave kao ujedinjeni front.

»Govoreci onima sto zive na zemlji da nacinimo ikonu zveri koja imade ranu smrtnu i ostade ziva.« (stih 14) Sta je ikona? »Ikona zverina predstavlja onaj oblik otpalog protestantizma koji ce se razviti kad protestantske crkve budu trazile pomoc od drzave da prinudno nametnu svoje ucenje.« (Kosmicki konflikt, str. 363) »Upravo time sto ce crkve pomocu svetovnih vlasti hteti da primoraju ljude na vrsenje verskih duznosti, same ce naciniti ikonu zverinu.« (Isto, str. 366) Ta institucija koju prorok naziva »ikonom« ce »progovoriti« (Otkrivenje 13,15). Ona ce govoriti donosenjem zakona koje ce silom nametati ljudima. Ako pazljivo procitate poglavlje: Skriveni planovi hriscanske koalicije, videcete da njihovi planovi ukazuju na pocetak stvaranja ikone zverine. »Pripreme se uveliko vrse i pokreti su vec u toku da se nacini ikona zverina. Dogadjaji u svetu doprinece da se ispuni prorocanstvo koje se odnosi na poslednje dane.« (7BC, p. 976)

Ekumenizam je fenomen nasega vremena, on nastoji da ujedini sve religije sveta. Nikad u istoriji sveta do sada nije se pojavio pokret koji je pokuso da ujedini sve religije i ideologije sveta i da ih stavi pod jedan krov. Dok ekumenizam okupljlja sve religije i ideologije, novi svetski poredak nastoji da organizije sve drzave i institucije. Ovo lici na pse cuvare ovaca koji ne dozvoljaju da ijedna ovca ima svoju autonomiju i nezavisnost, vec svaka od njih mora da bude u stadu. Da bi papstvo, ekumenizam i novi svetski poredak postigli svoje ciljeve, potrebno je da se ostvari jedinstvo crkve i drzave i globalne ekonomije. Politicka, verska i ekonomska moc mora da izvire iz istog izvora. Sve sto utice na ljudski um i sto zadovoljava svakodnevne potrebe, mora da bude pod kontrolom.
Ekumenizam je po svojoj prirodi suprotan Isusu Hristu i Njegovom evandjeoskom planu. Isus je rekao: »Ja sam pastir dobri… i druge ovce imam koje nisu iz ovoga tora, i one mi valja dovesti; i cuce glas moj, i bice jedno stado i jedan pastir.« (Jovan 10,14-16) Ekumenizam kaze drugacije: »Dodjite da budemo svi zajedno i bice mnoga stada, a jedan tor i jedan gospodar.«

Savremeni ekumenizam je kao nabujala reka u kojoj se svakoga dana spajaju nove pritoke. On nije staticn, stalan, vec se neprestano menja. On rusi sve stare spomenike koji su vekovima cuvani kao svetinja. Jedan kriticar ga je uporedio sa Vavilonskom kulom koja je bila spomenik pobune protiv Boga, za koju je Bog rekao: »Nista im nece smetati da ucine sto su naumili.« Medjutim, njihov napredak nije dugo trajao, jer ih »Gospod rasu po svoj zemlji, te ne sazidase«. (1. Mojsijeva 11,6.7) Uspesi centralizacije svih snaga i izvora nece se dugo odrzati. Dok je zidanje Vavilonske kule za nas bilo nerazumno resenje, njeni graditelji videli su u njoj jedino izbavljenje od sveopsteg potopa koji nikad nije dosao. Buducnost ce pokazati koliko su besmisleni i danasnji ekumenski planovi koji se suprotstavljaju Bozem planu kao i Vavilonska kula.

Iako za mnoge ovaj scenario izgleda beznacajan i naivan, buducnost ce osvetliti sakrivene namere velikog varalice kojima ce ceo svet, izuzev onih koji ce se pre bure ukrcati u jedini »brod izbavljenja«, navesti na klizav put odakle nema izbavljenja.

Ekumenski pokret je jedna od vaznih komponenata u ovoj drami. On pod jedan krov okuplja sve religije I ideologije sveta, jer ce samo ujedinjeni moci da gospodare svetom. Prorok ih je u viziji video kako »izlaze carevima (vladarima) svega sveta da ih skupe na boj na veliki dan Boga Svedrzitelja«. (Otkrivenje 16,14) Ovo ukazuje na spajanje crkve i drzave i stvaranje novog svetskog poretka. Svi verski i politicki elementi moraju doci pod jedan krov tako da bi uspesno prisilili one koji bi im se suprotstavili. U svetlosti ovog prorocanstva, uloga ekumenizma je vazna, jer Hriscanska koalicija otvoreno kaze da ocekuje da u vladu i zakonodavno telo postavi svoje ljude, koji ce usvajati predloge njihovih zakona i upotrebiti mogucnosti i autoritet za njihovo izglasavanje i sprovodjenje u praksu. Ovo nije samo americka ideja, i druge zemlje ce je usvojiti, jer misle da ce ovim spasiti ne samo Ameriku, vec ceo svet moralne propasti.

Osnivanjem Medjunarodnog suda (pod pokroviteljstvom UN) koji ce biti ovlascen da upotrebi policiju i armiju bilo koje zemlje u svetu da hvata osumnjicene gde god se nalaze, da ih hapsi, isledjuje, sudi i kaznjava, a posle ove presude nema zalbe; da menja emigracione zakone i odredjuje sankcije neposlusnima, nameravaju da postignu svoje ciljeve. To je ono sto je proroku na Patmosu bilo otkriveno »da niko ne moze ni kupiti ni prodati, osim ko ima zig i ime zveri, ili broj imena njezina«. (Otkrivenje 13,16)

Kad sam o ovome govorio svom najboljem prijatelju on je rekao: »Moja zena veruje u to, a ja ne, ja sam ateista.« Pre sto godina bila nam je zbilja potrebna vera da verujemo u ova prorocanstva, a danas nam je potreban zdrav razum, logika i prepoznavanje dogadjaja koji se zbivaju pred nasim ocima. Niko ne moze zatvoriti oci i reci: »Ja u to ne verujem.« Kako onda shvatate i tumacite ono sto se danas desava? Kao sto se kuca gradi po odredenom planu, tako se i danasnji dogadjaji odvijaju tacno kako su predvideli biblijski proroci. Ako neko ne veruje u njih, to nimalo nece promeniti cinjenice koje proizilaze iz onoga sto se desava u svetu; kad niko ne bi verovao, opet bi se ovako desilo.

Na nasem zajednickom putovanju stopama savremenog ekumenizma, koji se suproti resenju koje Bog nudi, stigli smo do glavne raskrsnice. Na jednoj strani je uski put kojim je isao nas Spasitelj, apostoli i milioni mucenika, koji su radije posli na lomacu nego da se odrknu istine; na drugoj strani je siroki put ekumenskog »blagostanja« sa svim prikrivenim zamkama. Isus je unapred predvideo da ce manjina poci uskim putem, a vecina sirokom: »Udjite na uska vrata; jer su siroka vrata i siroki put sto vode u propast, i mnogo ih ima koji njim idu. Kao sto su uska vrata i tesan put sto vode u zivot, i malo ih je koji ga nalaze.« (Matej 7,13.14) U skladu sa ovim recima ustanovicete na kom ste putu, ako je vecina sa vama, vreme je da stanete i dobro razmislite.

Na kakvim temeljima gradite kucu svoga spasenja? »Svaki dakle koji slusa ove moje reci i izvrsuje ih«, rekao je Isus, »kazacu da je kao mudar covek koji sazida kucu svoju na kamenu: i udari dazd, i dodjose vode, i dunuse vetrovi, i navalise na kucu onu, i ne pade; jer bese utvrdjena na kamenu. A svaki koji slusa ove moje reci a ne izvrsuje ih, on ce biti kao covek lud koji zida kucu svoju na pesku: i udari dazd, i dodjose vode, i dunuse vetrovi, i udarise u kucu onu, i pade i raspade se strasno.« (Matej 7,24-27) Na kakvom temelju zidas svoje spasenje? Na Isusu Hristu, steni istine ili na pescanim iluzijama modernih ekumenista?

Ozbiljna opomena nam je upucena: »Kad se hriscanske crkve ujedine sa svetom, onda ce pad Vavilona biti potpun.« Da li je ujedinjenje Crkava i svetovnih religija znak njihovog totalnog pada? Ako hriscanske Crkve predstavljaju »Vavilon« koji je pao, jer je otrovnim vinom svoga laznog ucenja napojio sve narode, sta da ucinimo i kuda da idemo? Bog nas preko svoje Reci poziva: »Izadjite narode moj!« (Otkrivenje 18,4) Odvojte se, ne idite za njima, ostanite verni Bogu i istrajni na uskom putu. Sta ces izabrati? Od tvoje odluke zavisi tvoje spasenje i spasenje onih koji su oko tebe, a posebno tvoga doma. U kriticno vreme, Isus Navin pozvao je svoj narod na odluku: »Izaberite danas sebi kome cete sluziti; ili bogove kojima su sluzili oci vasi s onu stranu reke, ili bogove Amoreja u kojih zemlji zivite.« Laznih bogova ima mnogo, mnogo je laznih obecanja na sirokom putu, koja ce uskoro biti izneverena. Isus Navin doneo je pravilnu odluku: »A ja i moj dom sluzicemo Gospodu.« (Isus Navin 24,15) Da li je to i tvoj izbor? Mozes li sada zajedno sa Isusom Navinim reci: »Ja i moj dom sluzicemo Gospodu?« Ako budemo zauvek izgubljeni u vrtlogu savremenog otpada od istine, niko nece snositi odgovornost za nasu propast i propast nasih domova, osim nas samih. Imamo pravo slobodnog izbora, ali biramo zivot ili smrt. »Doci ce vreme kad oni koji iznad svega ljube Boga nece moci duze ostati u vezi sa onima ’koji vise mare za slasti nego za Boga; koji imaju oblicje poboznosti, a sile su se njezine odrekli’.« (Kosmicki konflikt, str. 320)

Nije li to vreme upravo sada? »Narod Bozji koji je jos uvek u Vavilonu, bice pozvan da izadje iz svojih crkava. Ovo je poslednja vest koja ce biti objavljena svetu, i ona ce izvrsti svoj zadatak. Kad oni koji nisu verovali istini, nego su vise voleli nepravdu, budu predati sili prevare da veruju lazi, tada ce svetlost istine obasjati one cija su srca spremna da je prime, i sva Bozja deca koja se nalaze u Vavilonu poslusace poziv: ’Izadje iz nje narode moj’!« (Isto) Taj poziv je upravo sada upucen. Ne zaboravi da je to poslednja vest, poslednja opomena, poslednja prilika. Tvoja buducost zavisi od tvoje odluke. Ako budemo izgubljeni to ce biti jedino zbog nase neodlucnosti ili pogresnog izbora. Bog nas je na vreme upozorio na oluju i opasnost koja se priblizva, data su jasna uputstva, otkriveni su pravi putokazi; ako i pored toga izaberemo siroki put, put propasti, sami cemo snositi posledice svoga izbora. Odlucan trenutak je upravo pred nama. Da li smo spremni da, uprkos svim teskocama, stanemo na stranu pravde i uzdignemo zastavu istine?

Ne postoje tajni ili anonimni hriscani. U Novom zavetu spominju se dva ugledna i posebna coveka koji su bili tajno naklonjeni Isusu. Bili su to Josif iz Arimateje i Nikodim, i jedan i drugi bili su ugledni clanovi jevrejskog Sinedriona. Oni su postovali Isusa i divili se njegovim delima. Jedne noc Nikodim je dosao da tajno razgovara sa Isusom: »Bese pak covek medju farisejima, po imenu Nikodim, knez jevrejski. On dodje Isusu nocu i rece mu: Ravi! Znamo da si ti ucitelj od Boga dosao, jer niko ne moze cudesa ovih ciniti koja ti cinis ako nije Bog s njim.« (Jovan 3,1.2) Medjutim, ni Nikodim ni Josif nisu javno priznali Isusa pre Njegovog raspeca. Mislili su da je dovoljno sto Ga tajno postuju, i da ce Mu pomoc na taj nacin sto ce Ga braniti u Sinedrionu. Ali, na veliku zalost, kada je Isusu sudjeno u Sinedrionu nijedan od njih nije bio prisutan. Smrtna kazna bila je izrecena u njihovom odsustvu.

Tada je dosao cas kad su ova dva ugledna coveka shvatila da vise ne smeju da kriju svoje postovanje prema Isusu Hristu. U najkriticnijem trenutku, kada je izgledalo da je sve izgubnjeno i kada je Hristovim sledbenicima pretila smrt, »dodje Josif iz Arimateje, posten savetnik, koji i sam carstva Bozjega cekase, i usudi se te udje k Pilatu i zaiska telo Isusovo«. (Marko 15,43) »A dodje i Nikodim, koji pre dolazi Isusu nocu, i donese pomesane smirne i aloja oko sto litara. I uzese telo Isusovo, i obavise ga platnom s mirisima, kao sto je obicaj u Jevreja da se ukopavaju.« (Jovan 18,39.40)

Josif koji se nekada stideo, sada je hrabro i slobodno prisao Pilatu i zatrazio telo Hristovo. I Nikodim mu se javno pridruzio i odlucio da vise ne krije da je sledbenik Isusa Hrista. Josif i Nikodim, oslobodili su se straha od toga sta ce reci rodbina, prijatelji, poznanici ili da li ce i njih razapeti na krstu.

Apostol Pavle je za sebe rekao: »Jer se ne stidim Jevandjelja Hristova; jer je sila Bozja na spasenje svakome koji veruje.« (Rimljanima 1,16) Mozes li i ti sada zajedno sa apostolom Pavlom da izjavis: »Ja se ne stidim Jevandjelja Hristova; jer je sila Bozja na spasenje«, meni koji od sada verujem? Razmisli o recima Isusa Hrista: »Koji god prizna mene pred ljudima, priznacu i ja njega pred ocem svojim koji je na nebesima. A koji se odrece mene pred ljudima, odreci cu se i ja njega pred ocem svojim koji je na nebesima.« (Matej 10,32.33) Kakva je tvoja odluka?
»Na kraju borbe celo hriscanstvo ce se podeliti u dve velike grupe - na one koji drze Bozje zapovesti i veru Isusovu, i na one koji se klanjaju zveri i ikoni njezinoj i primaju njen zig.« (Kosmicki konflikt, str. 367) Kao sto vidite, postoje samo dve grupe, ne postoje neutralni i neopredeljeni. Ako nista ne ucinimo, vec smo doneli svoju odluku. »Nijedan covek ne moze biti nadvladan od sotone bez svog sopstvenog pristanka. Kusac nema vlast nad ljudskom voljom niti moze da dusu primora na greh. On moze muciti ali ne uprljati. On moze prouzrokovati dusevni strah, ali ne moze opoganiti. Cinjenica da ga je Hristos pobedio treba da ohrabri Hristove sledbenike da se hrabro bore protiv greha i sotone.« (Isto, str. 414)

»Sotona moze da podmetne nesto sto je slicno istini da bi prevario one koji dozvoljavaju da budu prevareni i koji zele da izbegnu samoodricanje i zrtvu koje trazi istina, ali njemu je nemoguce da drzi pod svojom vlascu dusu koja iskreno zeli da na svaki nacin upozna istinu.« (Isto, str. 420)

Izgovor »kako su ziveli moji preci tako cu i ja«, nece biti prihvacen kao opravdanje za odbacivanje istine. Nasi preci imali su ograniceno poznavanje istine, i bili odgovorni za svetlost koja ih je obasjala u njihovo vreme. Mi smo odgovorni za svetlost koja nas danas obasjava. Ne opravdava nas ni to sto ugledni ljudi, na visokim duznostima, verske vodje, idu sirokim putem. Za svoju nemarnost ili pogresan izbor sami cemo snositi posledice, a ne drugi umesto nas.

»Samo oni koji su svoje duse ojacali istinama Biblije moci ce da podnesu poslednju veliku borbu. Svaki pojedinac ce stajati pred pitanjem: hoce li vise slusati Boga ili coveka? Odlucan cas je sada pred vratima. Da li su nase noge utemeljene na steni nepromenljive Bozje Reci? Jesmo li spremni da cvrsto ustanemo u odbranu Bozjih zapovesti i vere Isusove?« (Kosmicki konflikt, str. 480) »Ali Bog ce imati na zemlji svoj narod, koji ce paziti na Bibliju, i samo na Bibliju, kao merilo svih nauka i temelj svake reforme. Ni misljenje ucenih ljudi, ni tvrdjenje nauke, ni verske dogme ili odluke crkvenih sabora, tako mnogobrojne i suprotne kao i crkve koje ih zastupaju, ni glas vecine - nijedno od ovoga, niti sve zajedno, ne moze se smatrati dokazom za ili protiv ma koje tacke vere. Pre nego sto primimo ma koju nauku ili propis, treba da se uverimo da ih podupire ono jasno: ’Tako govori Gospod’.« (Isto, str. 481)

Sto nas obasjava veca svetlost, to ce i nasa odgovornost biti veca. Bog nam skrece paznju: »Svedocim vam danas nebom i zemljom, da sam stavio pred vas zivot i smrt, blagoslov i prokletstvo; zato izaberi zivot da budes ziv ti i potomstvo tvoje.« Ovde nije rec o obicnoj smrti, vec o konacnoj smrti i vecnom zivotu. Bogu nije svejedno sta cemo izabrati; On nas voli kao otac sinove i kceri i sve je ucinio da bi nas spasao, zato savetuje: »Izeberi zivot da budes ziv ti i potomstvo tvoje.« (5. Mojsijeva 24,15)

»Mi zivimo u najsvecanijem odseku istorije ovoga sveta. Sudbina ljudi koji su prepunili zemlju treba uskoro da se odluci. Nase licno buduce dobro, a takodje i spasenje drugih dusa, zavisi od puta kojim cemo sada poci.« (Isto, str. 487) Svojim pogresnim izborom mozemo dati rdjav primer i navesti neuke da podju putem otpada. »Koji sablazni jednoga od ovih malih koji veruju u mene«, rekao je Isus, »bolje bi bilo da se obesi kamen vodenicni o vratu njegovu i da potone u dubine morske… Tesko onome coveku kroz kojega dolazi sablazan.« (Matej 18.6.7)
Apostol Jovan opisuje teske prilike na verskom polju. On vidi licemerstvo, spoljnu poboznost, ali bez sile Bozje, i otpad. Prihvatanjem mnogobozacke jeresi, Crkve ce izgubiti duhovnu silu i upasti u zamku spiritizma. »Gospod ima jos svoj narod u Vavilonu, i pre nego sto Vavilon bude pohodjen Bozjim sudovima, verni treba da budu pozvani da izadju iz njega i da im ne naude zla njegova. Ovo je poslednja opomena koja ce biti upucena stanovnicima zemlje.« (Kosmicki konflikt, str. 489)

Da li ste primetili da se vest o padu Vavilona i izlasku iz njega, dva puta ponavlja u Otkrivenju? To nije slucajno ucinjeno. Time je naglasena vaznost ove vesti. Vesnik koga je Jovan video u viziji »povika jakim glasom: pade, pade Vavilon veliki, i posta stan djavolima, i tamnica svakom duhu necistome… jer otrovnim vinom svoga bluda napoji sve narode«. (Otkrivenje 18,2) Cak i rec »pade« na istom mestu, dvaput se ponavlja. Kad prorok kaze: »I posta stan djavolima, i tamnica svakom duhu necistom«, slikovito i ubedljivo opisuje ekumensko jedinstvo hriscana i svih religija sveta. Opojnim vinom laznih nauka bice napojeni svi narodi.

»I carevi zemaljski su s njom bludnicili.« (stih 3) Ovo ukazuje na nedozvoljene i nepostene poduhvate koje sprovode Crkve u saradnji sa gradjanskim vlastima. Zatim sledi poslednji poziv: »Izadjite iz njega, narode moj, da ne budete ucesnici u njegovim gresima i da ne primite od njegovih zala.« (stih 4; Carnic) »Bog nece ostaviti nijednoga koji trazi istinu, da bude prevaren… Svako ce imati dovoljno svetlosti da savesno donese odluku.« (Isto, str. 490) Nase vreme je dragoceno i znacajno. Prorostvo je predvidelo da ce hiljade i milioni vernih i odanih hriscana koji se jos nalaze u Vavilonu, obratiti paznju na vest da je Vavilon crkva koja je pala sklapanjem jedinstva sa nevernicima, odbacivanjem istine i prihvatanjem zablude. Milioni postenih i vernih ljudi poslusace poslednji poziv i odvojiti se od onih koji polaze sirokim putem. Medju njima ce biti uglednih ljudi na visokim polozajima, drzavnika, crkvenih vodja i ucitelja, koji ce kao Luter, Jan Hus, Nikodim i Josif iz Arimateje, stati na stranu istine i prikljuciti se onima koji verno sluze Bogu.

Nastupilo je vreme ozbiljnosti i zabrinutosti, jer ljudi sve vise obracaju paznju na ovu vest i mnogi primecuju da bi to mogla biti jedinstvena prilika. »A sada zraci svetlosti svuda prodiru, i istina se vidi u svoj svojoj jasnoci, a iskrena Bozja deca kidaju veze, koje su ih do sada zadrzavale. Uprkos sotoninim silama koje su se sada udruzile protiv istine, veliki je broj onih koji ce stati na stranu Gospodnju.« (Isto, str. 410)

Ako si odlucio da se prikljucis ovom mnostvu, i uprkos teskocama, ustanes u odbranu istine, pridruzi se u melodiji pobednicke himne:

Kad se javi Bozja truba i sam Gospod skupi nas,
Kada vecno jutro pocne da nam sja,
I kad spaseni na vrata udju svi u sveti Grad:
U tom silnom mnostvu moram biti ja!

Zbor:
U tom silnom mnostvu tamo,
U tom silnom mnostvu tamo,
U tom silnom mnostvu tamo,
U tom silnom mnostvu moram biti ja!

Kad to divno jutro vaskrsenja jednom svane nam,
I kad novi zivot Isus svima da,
Kad u vecnu slavu Bozja deca podju tada sva,
U tom silnom mnostvu moram biti ja!

Zato radimo svi verno sada, dok jos traje dan,
Neka svako cuje sad za Gospoda!
A kad milost prodje i u slavu sve nas skupi Spas,
U tom silnom mnostvu moram biti ja!

 
Poslednja izmena od urednika:
Član
Učlanjen(a)
25.10.2011
Poruka
1.562
Ako želite saznati ISTINU o Adventizmu, izguglajte malo kada imate slobodnog vremena. Naći će te puno predivnih priloga o njima.
Evo vam jedan:

Bil Hjuz
(Ima prevod)
 
Član
Učlanjen(a)
19.07.2010
Poruka
1.691
kada se u drvetu nađe mala larva budućeg crva onda ljudi to pokušaju uništiti na vreme inače celo drvo će na kraju pasti osušiti se. ja sam zato postavio jednu kariku pogreške kod učenja e.vajt drugi brak. ako taj crv neko misli da nije opasan po celo stablo,doživeće razočaranje u času padanja stabla.
 
Član
Učlanjen(a)
25.10.2011
Poruka
1.562
kada se u drvetu nađe mala larva budućeg crva onda ljudi to pokušaju uništiti na vreme inače celo drvo će na kraju pasti osušiti se. ja sam zato postavio jednu kariku pogreške kod učenja e.vajt drugi brak. ako taj crv neko misli da nije opasan po celo stablo,doživeće razočaranje u času padanja stabla.
Ne sekiram se ja brate za drvo -(Crkvu). S obzirom ko ga je zasadio i zalivao neka padne. Ali mi je žao za stanovnike tog drveta. Bilo je i tu puno dobrih, ali nažalost zavedenih duša. i šteta je što će i oni pasti kada padne i trulo drvo.
 
Natrag
Top