Adventisti

[Jurivaka]

E, lijepo. Sada kada ste se međusobno razotkrili, utvrdili ko je špijun a ko je pravi hrišćanin i kada znate ko je na "drugoj strani stola", vratite se temi o adventizmu. Stvarno je dosta bilo ličnih prepucavanja i etiketiranja.

 

[Jurivaka]

Mika, obrisan ti je zadnji post. Neće ovdje više biti priče o Šarrdy-ju, Miki, Geri i drugim, nego o temi. Svi naredni postovi koji se ne budu odnosili striktno na temu, biće brisani. Ako možete vodite doktrinarne rasprave, a ne lična prepucavanja.

 

[Šarrdy]

Mika, obrisan ti je zadnji post. Neće ovdje više biti priče o Šarrdy-ju, Miki, Geri i drugim, nego o temi. Svi naredni postovi koji se ne budu odnosili striktno na temu, biće brisani. Ako možete vodite doktrinarne rasprave, a ne lična prepucavanja.

Tako bi i ja postupio. Jako bih voleo kada bi tako ostalo do kraja ove teme.
Hvala veliko. Pozdrav

 

[Šarrdy]

Uhhhh, nadam se da je gotovo sa spamovanjem, i da sada možemo preći na NAUK Adventističke Crkve, STIHOVE IZ Biblije, istorijske ili neke druge relevantne ARGUMENTE.

#2867; str.287

[FONT=&amp]22–[/FONT][FONT=&amp]Mogu da se [/FONT][FONT=&amp]UDAJU [/FONT][FONT=&amp]i [/FONT][FONT=&amp]ŽENE[/FONT][FONT=&amp]– Iako su im prethodni supružnici živi ! Na bazi Mateja 19,9 [/FONT]

Evo ja bih voleo da jednu jeres, sada analiziramo jer su Adventisti rekli da je to moja jeres, a kasnije mrsavkic je nezavisno od mene isti to potvrdio. I on misli kao ja:

Da Hrišćanin nema pravo oženiti/udati se, ako je prethodni supružnik živ !
Adventisti Sedmoga Dana smatraju (a i u praksi to rade) da se mogu ženiti / udavati iako su im prethodni supružnici živi.

[FONT=&amp]Матеј 19:[/FONT][SUP][FONT=&amp]7[/FONT][/SUP][FONT=&amp] Рекоше Му: Зашто дакле Мојсије заповеда да се да књига распусна, и да се пусти[/FONT][FONT=&amp]?[/FONT][SUP][FONT=&amp]8[/FONT][/SUP][FONT=&amp]Рече им: Мојсије је вама допустио по тврђи вашег срца пуштати своје жене; а из почетка није било тако.[/FONT][SUP][FONT=&amp]9[/FONT][/SUP][FONT=&amp]Него ја вама кажем: Ако ко пусти своју жену, осим за курварство, и ожени се другом, чини прељубу; и који узме пуштеницу чини прељубу.[/FONT][SUP][FONT=&amp]10[/FONT][/SUP][FONT=&amp]Рекоше Му ученици Његови: Ако је тако човеку са женом, није се добро женити.[/FONT]

Ovde je najindikativniji stih 10 !

Jer ako je Adventni nauk ispravan, otkud ovaj tekst u Bibliji ([FONT=&amp]Ако је тако човеку са женом, није се добро женити[/FONT][FONT=&amp].[/FONT]). Šta je loše u tome da se čovek razvede, pa opet oženi, pa opet i tako 2,3,5 ili 10 puta. To nije ništa LOŠE. Već je DOBRO !

Rešio si se loše žene i ideš dalje................
Opasno je ako sam ja u pravu. Jer u tom slučaju nema ti ženidbe dok ti je prva supruga živa, a ona te može nadživeti, jer žene ionako imaju duži vek življenja od muškaraca. Zato su učenici Hristivi zaključili da je loše ženiti se (ako ne možemo ponovo se ženiti dok nam je bivša supruga živa).
Ali ajmo malo razmotriti ovu situaciju i videti šta je ISTINA.

Hvala

 

[Laodikeja]

Poreklo braka. — Brak je božanska ustanova koju je osnovao sâm Bog pre čovekovog pada u greh, kada je sve, uključujući i brak, bilo »veoma dobro« (1. Mojsijeva 1,31). »Zato će ostaviti čovek oca svojega i mater svoju, i prilepiće se k ženi svojoj, i biće dvoje jedno telo« (1. Mojsijeva 2,24). »Bog je proslavio sklapanje prvog braka. Tako imamo da je Stvoritelj svemira bio idejni začetnik braka. ’Brak je častan’; on je bio jedan od prvih Božjih darova čoveku, a ujedno je i jedna od dve ustanove koje je, posle pada u greh, Adam poneo sa sobom kroz vrata Edema.« — The Adventist Home, str. 25.26.​

Jedinstvo braka. — Božja namera je bila da brak Adama i Eve bude obrazac za sve buduće brakove, pa je i Hristos izneo svoj prvobitni plan, i rekao: »Niste li čitali da je Onaj koji je u početku stvorio čoveka muža i ženu stvorio ih? I reče: zato ostaviće čovek oca svojega i mater, i prilepiće se k ženi svojoj, i biće dvoje jedno telo. Tako nisu više dvoje, nego jedno telo; a što je Bog sastavio čovek da ne rastavlja« (Matej 19,4-6).​

Neprolaznost braka. — Brak je doživotno predavanje muža i žene uzajamno i između njih i Boga (Marko 10,2-9; Rimljanima 7,2). Pavle ističe da je Hristovo predavanje crkvi uzor za odnos između muža i žene (Efescima 5,31.32). Božji je plan da bračni odnos bude trajan kao što je trajan Hristov odnos prema crkvi.
​

Seksualna intimnost u braku. — Seksualna intimnost u braku je sveti dar od Boga ljudskoj porodici. Ona je sastavni deo braka, i rezervisana je samo za brak (1. Mojsijeva 2,24; Priče 5,5-20). Takva intimnost, zamišljena da je ekskluzivno dele muž i žena, donosi sve veću bliskost, sreću i sigurnost i obezbeđuje produžavanje ljudskog roda. Pored svoje monogamnosti, onako kako je ustanovljen od Boga, brak je heteroseksualni odnos (Matej 19,4.5).​

Partnerstvo u braku. — Jedinstvo se u braku dostiže uzajamnim poštovanjem i ljubavlju. Niko nije nadmoćniji (Efescima 5,21-28). »Brak, zajednica za ceo život, simbol je zajednice između Hrista i Njegove crkve. Duh koji Hristos pokazuje prema crkvi, duh je koji muž i žena treba da pokazuju jedno prema drugome.« — Testimonies, sv. 7, str. 46. Božja reč osuđuje nasilje u ličnim odnosima (1. Mojsijeva 6,11.13; Psalam 11,5; Isaija 58,4.5; Rimljanima 13,10; Galatima 5,19-21). Hristov je duh kada se voli i prihvata, kada se teži pohvaljivanju i podsticanju na bolje, umesto da se partner zlostavlja i ponižava (Rimljanima 12,10; 14,19; Efescima 4,26; 5,28.29; Kološanima 3,8-14; 1. Solunjanima 5,11). Među Hristovim sledbenicima nema mesta tiranskoj vlasti i zloupotrebi sile (Matej 20,25-28); Efescima 6,4). Nasilje u okviru braka i porodice je odvratno (vidi: Adventist Home, str. 343).​

»Ni muž ni žena ne treba da teže vladanju. Gospod je ustanovio načelo koje treba da nas vodi u tom pogledu. Muž treba da neguje svoju ženu kao što Hristos neguje crkvu. Žena svog muža treba da poštuje i voli. Oboje treba da gaje duh blagosti, odlučni da nikada ne ozlojeđuju ili povređuju jedno drugo.« — Testimonies, sv. 7, str. 47.​

Brak i posledice pada u greh. — Nastanak greha imao je vrlo teške posledice po brak. Zgrešivši, Adam i Eva su izgubili ono jedinstvo koje su poznavali u komuniciranju s Bogom i međusobno (1. Mojsijeva 3,6-24). Njihov odnos obeležili su krivica, stid, sramota i bol. Gde god greh vlada, tu su i njegove tužne posledice, među kojima su otuđenost, napuštanje, nevernost, zanemarivanje, zlostavljanje, nasilje, odvajanje, razvod, dominacija jednog partnera nad drugim i seksualne izopačenosti. Brakovi s više od jednog partnera takođe su jedan vid posledica koje je greh doneo ustanovi braka. Takvi brakovi, mada su bili stvarnost starozavetnog vremena, nisu u skladu s božanskim planom. Božji plan za brak zahteva od Njegovog naroda prevazilaženje zahteva opšteprihvaćene kulture koji su protivni biblijskom stavu.​

Obnovljenje i izlečenje.​

1. Božanski ideal koji će biti obnovljen u Hristu — Izbavljajući svet od greha i njegovih posledica, Bog čezne da i brak vrati u ono što je bilo njegov izvorni ideal. To je bila vizija za život onih koji su novorođeni i postali građani Hristovog carstva, onih čija su srca posvećena Svetim Duhom i čiji je prvenstveni životni cilj da uzdignu Gospoda Isusa Hrista. (Vidi takođe: 1. Petrova 3,7; Thoughts From the Mount of Blessing, str. 64.)​

2. Jedinstvo i jednakost biće obnovljeni u Hristu— Jevanđelje ističe ljubav i pokoravanje muža i žene jedno drugom (1. Korinćanima 7,3.4; Efescima 5,21). Uzor za muževljevu rukovodeću ulogu je samožrtvujuća ljubav i služba koje Hristos daruje crkvi (Efescima 5,24.25). I Petar i Pavle govore o potrebi poštovanja u bračnoj vezi (1. Petrova 3,7; Efescima 5,22.23).​

3. Blagodat svima dostupna— Bog nastoji da povrati celost svima onima koji nisu dostigli božansko merilo i da ih pomiri sa sobom (2. Korinćanima 5,19). Time su obuhvaćeni i oni koji su doživeli slom bračne veze.​

4. Uloga Crkve — Mojsije u Starom i Pavle u Novom zavetu govorili su o problemima koji nastaju zbog razrušenih brakova (5. Mojsijeva 24,1-5; 1. Korinćanima 7,11). Obojica su, zastupajući i potvrđujući božanski ideal, konstruktivno i sa spasenjem na umu radili s onima koji nisu dostigli božansko merilo. Na sličan način, crkva se danas poziva da podrži i potvrdi Božji ideal za brak i da, istovremeno, deluje kao zajednica koja miri, prašta, isceljuje, i koja ispoljava razumevanje i sažaljenje kada dođe do sloma bračne zajednice.​

​

BIBLIJSKO UČENJE O RAZVODU​

Božja prvobitna namera. — Razvod je suprotnost Božjoj prvobitnoj nameri prilikom stvaranja ustanove braka (Matej 19,3-8; Marko 10,2-9), ali Biblija o njemu ne ćuti. Budući da se razvod pojavio kao deo onoga što doživljava čovek koji je pao u greh, nastalo je biblijsko zakonodavstvo, koje služi ograničavanju njegovih štetnih posledica (5. Mojsijeva 24,1-4). Biblija dosledno nastoji da uzdigne brak i da odvrati od razvoda, dajući opis radosti ljubavi i vernosti u braku (Priče 5,18-20; Pesma nad pesmama 2,16; 4,9 – 5,1), upućujući na braku sličan odnos Boga s Njegovim narodom (Isaija 54,5; Jeremija 3,1), usredsređivanjem na mogućnosti praštanja i obnavljanja bračne zajednice (Osija 3,1-3), i isticanjem Božjeg gađenja prema razvodu i jadu koji on izaziva (Malahija 2,15.16). Isus je obnovio sliku braka iz vremena stvaranja, kao doživotnu privrženost između čoveka i žene, i između bračnog para i Boga (Matej 19,4-6; Marko 10,6-9). Veliki deo biblijske nauke afirmiše brak i teži regulisanju problema koji su usmereni ka slabljenju i uništenju temelja braka (Efescima 5,21-33); Jevrejima 13,4; 1. Petrova 3,7).​

Brakovi mogu da se raspadnu. — Brak počiva na principima ljubavi, odanosti, nedeljivosti, poverenja i podrške koju daju oba partnera, u poslušnosti Bogu (1. Mojsijeva 2,24; Matej 19,6; 1. Korinćanima 13. glava; Efescima 5,21-29); 1. Solunjanima 4,1-7). Kad se ta načela pogaze, brak je u opasnosti. Biblija otvoreno kaže da tragične okolnosti mogu da unište brak.​

Božanska blagodat. — Božanska blagodat jedini je lek za stanje beznađa zbog razvoda. Kad se brak raspadne, bivše partnere treba pozvati da preispitaju svoj život, i da zapitaju šta je Božja volja za njihov život. Bog daje utehu ranjenima. Bog prihvata pokajanje osoba koje su učinile najrazornije grehe, onih koji sa sobom nose njegove nenadoknadive posledice (2. Samuilova 11. i 12. glava; Psalam 34,18; 86,5; Joilo 2,12.13; Jovan 8,2-11; 1. Jovanova 1,9).​

Razlozi za razvod. — Kao razloge za razvod Biblija priznaje preljubu ili razvratan život (Matej 5,32), kao i situaciju kada neverni partner napušta bračnu zajednicu (1. Korinćanima 7,10-15).​

​

BIBLIJSKO UČENJE O PONOVNOM STUPANJU U BRAK ​

Biblija ne sadrži direktno učenje u vezi s ponovnim stupanjem u brak posle razvoda. Međutim, u njoj postoji snažna implikacija o tome u Isusovim rečima iz Mateja 19,9, po kojoj bi ponovno stupanje u brak bilo dopušteno onome koji je ostao veran, ali čiji je bračni drug bio neveran bračnom zavetu.​

​

STAV CRKVE U ODNOSU NA RAZVOD I PONOVNO STUPANJE U BRAK​

Potvrđujući nauku Biblije o braku, Crkva je svesna da su u mnogim slučajevima bračne veze prilično loše. Problem razvoda i ponovnog stupanja u brak može se videti u svom pravom svetlu jedino ako se posmatra sa stanovišta Neba i s pozadinom Edemskog vrta. Središnje mesto u Božjem svetom planu za naš svet imalo je stvaranje bićâ koja će biti načinjena po Njegovom obličju, koja će se množiti i napuniti Zemlju i koja će živeti zajedno u čistoti, skladu i sreći. On je izveo i načinio Evu od Adamovog boka, dajući je Adamu za ženu. Tako je ustanovljen brak — Bog kao tvorac ustanove, Bog kao »matičar« u sklapanju prvog braka. Budući da je Gospod otkrio Adamu da je Eva uistinu kost od njegovih kosti i telo od njegovog tela, u Adamovom umu nikada se nije mogla pojaviti sumnja o tome da li su njih dvoje i stvarno jedno telo. Isto tako, ni u njegovim ni u njenim u mislima nikada se nije mogla roditi sumnja o tome da li je i stvarno bila Božja namera da njihov dom, njihova bračna zajednica, zauvek traje.​

Crkva bez ikakve rezerve zastupa takav pogled o braku i domu, verujući da je ma kakvo snižavanje tog visokog shvatanja, u istoj meri i devalviranje nebeskog ideala. Verovanje da je brak nebeska ustanova počiva na učenju Svetoga pisma. Prema tome, svako mišljenje i zaključivanje u vrlo složenom polju razvoda i ponovnog stupanja u brak, mora se neprekidno usklađivati sa svetim idealom predstavljenim u Edemu.​

Crkva veruje u Božji zakon; ona veruje i u Božju milost praštanja. Veruje da pobedu i spasenje mogu podjednako dobiti oni koji su prestupili u pogledu razvoda i ponovnog stupanja u brak, na istim osnovima kao i oni koji su zatajili u pogledu bilo kog drugog Božjeg svetog merila. Ništa od onoga što je ovde izneto nema za cilj minimiziranje Božje milosti ili Božjeg praštanja. Crkva ovde, u Božjem strahu, izlaže principe i praksu koji bi trebalo da budu primenjivi po pitanju braka, razvoda i ponovnog stupanja u brak.​

Iako je, u početku, brak ozvaničio sâm Bog, svesni smo da ljudi danas na Zemlji žive pod upravom građanskih vlasti, pa tako i brak ima i božanski i građanski aspekt. Božanski aspekt rukovodi se Božjim zakonima, dok se građanski upravlja prema zakonima date države.​

U skladu s tim učenjem, stav Adventističke crkve izložen je kroz sledeće iskaze:​

1. Kad je rekao: »Čovek da ne rastavlja«, Isus je uspostavio pravilo ponašanja za crkvu u eri blagodati, pravilo koje mora da natkrili sve građanske uredbe i zakone koji bi odlazili izvan Njegovog tumačenja božanskog zakona koji upravlja bračnom zajednicom. On na tom mestu postavlja pravilo za svoje sledbenike, od kojih očekuje da ga se drže, bez obzira na to da li država ili dominantni običaji dopuštaju veću meru slobode. »Isus je, u Propovedi na gori, jasno istakao da ne može biti razrešavanja bračne sveze, izuzev u slučaju neverstva bračnom zavetu.« — Thoughts From the Mount of Blessing, str. 63. (Matej 5,32; 19,9.)​

2. Neverstvo bračnom zavetu uglavnom se podrazumeva u značenju preljube i razvrata. U stvari, novozavetna reč za »razvrat« obuhvata i određene druge seksualne izopačenosti. (1. Korinćanima 6,9; 1. Timotiju 1,9.10; Rimljanima 1,24-27.) Prema tome, incest, seksualno zlostavljanje dece i homoseksualna aktivnost takođe su prikazani kao zloupotreba seksualnih moći i kao ogrešenje o božanski plan u odnosu na brak. Kao takvi, oni su opravdani povod za odvajanje ili razvod.​

Premda odobrenje za razvod Biblija daje u slučajevima koji su upravo pomenuti, kao i u slučaju napuštanja od strane nevernog bračnog druga (1. Korinćanima 7,10-15), Crkva i oni koji se angažuju oko postizanja mirenja supružnika, trebalo bi da ulože veliki trud i da ozbiljno zatraže od supružnika da jedno drugom pokažu hristoliki duh praštanja i obnove. Crkva je pozvana da se u svom odnosu prema takvom paru postavi s puno ljubavi i u smislu želje za spasavanjem, kako bi pomogla u procesu mirenja.​

3. U slučaju da mirenje nije bilo uspešno, bračni drug koji je ostao veran partneru koji je pogazio bračni zavet, ima biblijsko pravo da dobije razvod, kao i da stupi u brak s drugim partnerom.​

4. Supružnik koji je pogazio bračni zavet (vidi pod 1. i 2. u prethodnom delu teksta) biće podvrgnut disciplinskim merama od strane mesne crkve. (Vidi 14. poglavlje, Crkvena disciplina, str. 182-190.) Ako se istinski kaje, takav supružnik ne treba da bude isključen iz crkve, nego mu može biti određen kar za određeno vreme. Bračni drug koji ne pruži dokaze potpunog i iskrenog pokajanja biće isključen iz Crkve. U slučaju kada je taj greh izazvao javnu sramotu Božjem delu, Crkva takvu osobu, s ciljem da očuva svoja visoka merila i dobro ime, može da udalji iz Crkve, čak i ako postoje dokazi pokajanja.​

Svaki ovakav oblik disciplinovanja mesna crkva treba da primeni na način koji će težiti dostizanju dvaju ciljeva crkvene discipline — da pokara i povede ka spasenju. Prema Hristovom jevanđelju, aspekt disciplinovanja koji se odnosi na spasenje uvek se povezuje sa autentičnim preobražajem grešnika u novo stvorenje u Isusu Hristu.​

5. Bračni drug koji je pogazio bračni zavet i razveo se, nema moralno pravo na stupanje u brak s drugim partnerom, ako je njegov dotadašnji bračni drug, koji je bio veran bračnom zavetu, i dalje živ, i ostane izvan braka i čist u tom pogledu. Osoba koja tako ipak učini biće isključena iz Crkve. Osoba s kojom on ili ona stupi u brak, ako je vernik crkve, takođe će biti isključena iz Crkve.​

6. Crkva je svesna da se bračni odnosi ponekad pokvare do tačke kada je za muža i ženu bolje da se odvoje. »A oženjenim zapovedam, ne ja nego Gospod, da se žena od muža ne razdvaja. (Ako li se pak i razdvoji, da se više ne udaje, ili da se pomiri sa svojim mužem); i muž da ne pušta žene [da se ne razvodi od žene]« (1. Korinćanima 7,10.11). U mnogo takvih slučajeva, starateljstvo nad decom, precizna definicija prava nad imovinom, pa i pitanje lične sigurnosti, mogu promenu bračnog stanja učiniti neophodnom. U takvim slučajevima moglo bi biti dopušteno da se učini ono što se u nekim zemljama označava kao zakonsko razdvajanje, ili u našim krajevima, nekada, »rastava od stola i postelje«. Međutim, u okviru nekih građanskih zakonodavstava takvo razdvajanje može se postići jedino razvodom.​

Razdvajanje ili razvod, koji nastaju zbog faktora kao što su fizičko nasilje ili u kojima nema »neverstva bračnom zavetu« (vidi odseke 1. i 2. u prethodnom delu teksta), ne daje ni jednom od partnera biblijsko pravo na ponovno stupanje u brak, ako u međuvremenu druga strana nije ponovno stupila u brak, učinila preljubu ili razvrat, ili umrla. Ako bi vernik koji je na taj način razveden ponovo stupio u brak bez postojanja pomenutih biblijskih razloga, on ili ona biće isključeni iz Crkve, a osoba s kojom su on ili ona stupili u brak, ako je vernik Crkve, takođe će biti isključena iz Crkve. (Vidi str. 184, 185.)​

7. Supružnik koji je pogazio bračni zavet, razveo se i bio isključen iz Crkve i ponovo stupio u brak, ili osoba koja se razvela po osnovima koji nisu izloženi u odeljcima 1. i 2. u prethodnom delu teksta, i ponovo stupila u brak, i koja je isključena iz Crkve, smatraće se nepodobnom za (ponovno) članstvo, izuzev pod uslovima koji će biti izloženi u sledećem tekstu.​

8. Bračni ugovor ne samo što je svet, nego je i beskrajno složeniji od drugih običnih ugovora, po svojim mogućim uplitanjima u situacije, npr. one u vezi s decom. Stoga, u zahtevu za ponovni prijem u članstvo Crkve, mogućnosti na raspolaganju osobi koja se kaje mogu biti drastično sužene. Pre nego što bi mesna crkva učinila završni akt, molbu za ponovnim primanjem u članstvo Crkve, ona će, preko pastora ili okružnog crkvenog funkcionera podneti odboru oblasti/misije/polja radi razmatranja i davanja preporuke u pogledu nekih mogućih koraka koje bi osoba koja se kaje ili više osoba koje se kaju, mogla preduzeti radi odobravanja takvog ponovnog primanja.​

9. Ponovno primanje u članstvo onih koji su iz Crkve bili isključeni zbog razloga navedenih u prethodnim odeljcima biće normalno primanje na bazi krštenja. (Vidi, str. 189.)​

10. Pošto je osoba koja je bila isključena iz članstva ponovo primljena u članstvo Crkve, kako je to omogućeno prema odeljku 8., potrebno je da se uloži svaki napor ka očuvanju jedinstva i sklada crkve time što se takvoj osobi neće poveriti odgovornost rukovođenja; posebno ne u službi koja bi podrazumevala obred rukopoloženja, izuzev, nakon veoma pažljivog savetovanja s administracijom/ upravom oblasti/misije/polja.​

11. Nijedan adventistički propovednik nema pravo da obavi obred ponovnog sklapanja braka nad osobom koja, u uslovima odredbi pasusa iz prethodnog dela teksta, nema biblijsko pravo za ponovno stupanje u brak.​

​

SLUŽBA MESNE CRKVE PORODICAMA​

Crkva kao Hristovo oruđe spasenja treba da služi svojim vernicima u okviru svih njihovih potreba i da pruža duhovnu negu svakome od njih, kako bi svi mogli uzrastati u zrelom hrišćanskom iskustvu. To je naročito tako kada se vernici suočavaju s odlukama za ceo život, kao što su brak i bolna iskustva kao što je razvod. Kada postoji opasnost sloma bračne zajednice nekog bračnog para, bračni drugovi treba da učine svaki mogući napor, a tako i pripadnici crkve ili porodice koji im služe, kako bi se dovelo do njihovog pomirenja, u skladu s božanskim načelima, radi ponovnog uspostavljanja poremećenih odnosa (Osija 3,1-3; 1. Korinćanima 7,10.11; 13,4-7; Galatima 6,1).​

U okviru mesne crkve ili drugih crkvenih organizacija obezbeđena su sredstva koja vernicima mogu pomoći u poslu izgrađivanja snažnog hrišćanskog doma. Među tim sredstvima su: (1) programi orijentacije za parove koji planiraju da stupe u brak, (2) programi davanja uputstava i preporuka bračnim parovima s njihovim porodicama i (3) programi podrške razrušenim domovima i razvedenim osobama kao pojedincima.​

Pastorska podrška životno je važna u oblasti davanja uputstava i orijentacije u slučaju braka, kao i izlečenja i vraćanja u ranije odnose u slučaju razvoda. Pastorska uloga u tom drugom slučaju istovremeno je i disciplinarnog radi davanja podrške. Ta uloga podrazumeva davanje informacija koje su primerene slučaju; međutim, otkrivanje osetljivih informacija mora se obaviti veoma diskretno. Sâm taj etički momenat, za sebe, ne treba da bude razlog za izbegavanje disciplinskih mera, izloženih u odeljcima od 1. do 11. u prethodnom delu teksta.​

Vernici su pozvani na praštanje i prihvatanje onih koji su pali u greh, pošto im je Bog oprostio (Isaija 54,5-8; Matej 6,14.15; Efescima 4,32). Biblija ozbiljno poziva na strpljenje, sažaljenje i praštanja u okviru hrišćanskog staranja za one koji su zgrešili (Matej 18,10-20; Galatima 6,1.2). U periodu dok su osobe kao pojedinci pod režimom disciplinskih mera, bilo ukora ili isključenja iz Crkve, Crkva, kao oruđe Božjeg dela treba da uloži svaki napor radi očuvanja kontakta s njima, koji će značiti brigu i duhovnu negu.
​

 

[Laodikeja]

Ellen White o braku
[h=1] Udvaranje i brak[/h] Obiteljska veza je najintimnija, najnježnija i najsvetija od svih veza na zemlji. Ona je uspostavljena da bude na blagoslov čovječanstvu. Zaista, brak je uvijek blagoslov kada je sklopljen mudro, u strahu Božjem, sa osjećajem odgovornosti koje povlači sobom. {PMK 305.1}

[h=3]PRAVA LJUBAV[/h]
Ljubav je dragocjeni dar, koji primamo od Isusa. Čista i iskrena ljubav nije trenutni osjećaj; to je načelo. Oni koje vodi prava ljubav nisu ni slijepi ni nerazumni. Naučeni od Svetoga Duha, oni ljube Boga iznad svega, a svoje bližnje kao sami sebe. {PMK 305.2}

Oni koji namjeravaju sklopiti brak neka temeljito ispituju svaki osjećaj i budno paze na svaku crtu karaktera onoga sa kime se žele sjediniti za cio život. Svaki korak ka braku neka bude obilježen skromnošću, jednostavnošću, ozbiljnošću i velikom željom da ugodimo Bogu i da ga proslavimo. Brak utječe i na sadašnji i na vječni život. Iskreni kršćanin neće praviti planove koje Bog ne može odobriti. {PMK 305.3}

Tražite savjet. — Ako vam je Bog dao vjerne roditelje, pitajte ih za savjet. Iznesite im svoje nade i planove, dopustite da vas oni pouče svojim životnim iskustvom. Na taj način ćete izbjeći mnoge žalosti. Ali, prije svega, tražite savjet od Krista i proučavajte sa molitvom njegovu Riječ. {PMK 305.4}

Djevojka, vođena ovim načelima, neka izabere za životnog druga samo onog mladića čiji je karakter čist i plemenit; koji je marljiv, poduzimljiv i pošten; koji ljubi Boga i boji ga se. Mladić neka izabere za ženu djevojku koja je sposobna da nosi svoj dio tercta u životu; onu čiji ga utjecaj uzdiže i opleme-njuje, i koja ga usrećuje svojom ljubavlju. “Razborita žena je dar od Gospoda. . .” “Oslanja se na nju srce muža njezina. . . Usta svoja otvara mudro i na jeziku joj je nauka blaga. Pazi na vladanje čeljadi svoie, i hljeba u lijenosti ne jede. Sinovi njezini podižu se i blagosiljaju je; muž njezin također hvali je govoreći: mnoge su žene bile vrsne, ali ti ih nad- Višuješ sve.” Priče 31, 26—29. Tko je našao takvu ženu, “našao je sreću”. {PMK 306.1}

Izbor drugova. — Mladi kršćani treba mnogo da paze na izbor svojih prijatelja i drugova. Pazite da se ono što smatrate čistim zlatom ne pokaže kao prosti metal. Druženje sa neobraćenima je prepreka na putu onih koji žele da služe Bogu. Mnogi su upro- pašćeni nesretnim vezama, bilo poslovnim ili bračnim, s onima koji ne vrše oplemenjujući utjecaj. Bož-ji narod ne treba nikada da stupi na zabranjeno tlo. Bog je zabranio brak između vjernih i nevjernih. Ipak vrlo često neobraćena srca povode se za svojim željama, i sklapaju se brakovi koje Bog ne može odobriti. {PMK 306.2}

[h=3]NEDOPUŠTENO UDVARANJE[SUP]*Iz ličnog svjedočanstva jednom bratu.[/SUP][/h]
Nedostatak čvrstine i samoodricanja u tvom karakteru je ozbiljna prepreka u sticanju pravog vjerskog iskustva. Potrebno je da gajiš odlučnost i čestitost. To su osobine koje su nam neophodno potrebne za uspjeh u kršćanskom životu. Ako si u srcu čestit, onda nećeš skrenuti s pravog puta. Ništa te neće odvratiti od puta dužnosti. Ti ćeš biti Bogu vjeran. Ni osjećaj naklonosti i ljubavi, ni težnja za prijateljstvom neće te odvratiti od puta istine i dužnosti. Nikada nećeš žrtvovati dužnost naklonostima. {PMK 306.3}

Dragi brate, veliku ćeš pogrešku učiniti ako dopustiš da te privuče jedna mlada neiskusna djevojka, koja ne poznaje obične, praktične svakodnevne dužnosti života, i da se s njome sjediniš za cio život; ali ovaj njen nedostatak je mali ako se usporedi s njenim neznanjem u pogledu njenih dužnosti prema Bogu. Bog joj nije uskratio svoju svjetlost. Ona je imala priliku, bila je poučavana u vjerskim istinama, ali nije htjela priznati svoje stanje bijede i grijeha, koje je rezultat života bez Krista. {PMK 307.1}

Utjecaj na vjersko iskustvo. — Ako ti u svojoj zaslijepljenosti redovno zanemaruješ molitvene sastanke, gdje se Bog susreće sa svojim narodom, da bi bio u društvu one koja ne ljubi Boga i ne mari za vjerski život, kako možeš očekivati da će Bog blagosloviti takvu vezu? {PMK 307.2}

Ne žuri se. Rane ženidbe ne smiju se podsticati. Ako mladić ili djevojka nemaju obzira prema Božjim zahtjevima, ako zanemaruju obaveze prema religiji, opravdano je da se bojimo da neće ni u braku imati obzira prema pravu supruga ili supruge. Opasno je za tebe što si često u društvu tvoje odabranice, žrtvujući svoja vjerska preimućstva i zanemarujući časove molitve. To je gubitak kojega nisi dovoljno svjestan. {PMK 307.3}

Običaj je da mladi sjede do kasno u noć, ali to nije Bogu po volji, makar oboje bili kršćani. Ovi kasni sati nanose štetu zdravlju, onesposobljavaju um za sutrašnje dužnosti, a osim toga to kasno vrijeme daje povoda da se misli da je po srijedi grijeh. Brate moj, mislim da ćeš ti imati dovoljno poštovanja prema samome sebi da izbjegavaš takvo udvaranje. Ako iznad svega tražiš Božju slavu, postupat ćeš što opreznije možeš. Nećeš dozvoliti da te zaslijepi bolesna osjećajnost, tako da ne bi mogao biti svjestan visokih zahtjeva koje Bog traži od tebe kao kršćanina. {PMK 307.4}

Rani brakovi. — Rane brakove ne treba podsti- cati. Tako važna veza kao što je brak, koja ima tako značajne posljedice, ne treba da se sklapa užurbano, bez dovoljno pripreme, i dok još nisu dobro razvijene umne i tjelesne moći. {PMK 308.1}

[h=3]ZARUKE S NEVJERNIMA[/h]
Draga sestro, čula sam da namjeravaš da stupiš u brak s čovjekom koji ne dijeli tvoje vjersko uvjerenje, i bojim se da nisi dovoljno promislila o tom važnom pitanju. Prije nego što učiniš korak koji će imati sudbonosan utjecaj na cio tvoj budući život, pozivam te da o tome ozbiljno razmišljaš i da se za to moliš. Hoće li ta nova veza biti izvor sreće? Hoće li ti pomoći da živiš kršćanskim životom? Hoće li je Bog odobriti? Hoćeš li dati dobar primjer na koji će se drugi moći ugledati? {PMK 308.2}

Probni kamen prave ljubavi. — Svaka djevojka prije nego što pristane na brak treba da se pita da li je onaj s kime se ona želi združiti u životu nje dostojan. Kakva je bila njegova prošlost? Da li je njegov život čist? Da li je njegova ljubav izraz plemenitog i iskrenog karaktera ili je to samo neka sentimentalnost? Ima li on osobine koje je mogu usrećiti? Pruža li joj njegova ljubav mir i pravu radost? Cijeni li on nju kao ličnost ili će se ona morati odreći svog mišljenja i svoje savjesti? Kao Kristova učenica, ona ne pripada sebi, ona je skupo kupljena. Hoće li ona moći poštovati Kristova prava kao najviša? Hoće li moći sačuvati svoje tijelo i dušu, misli i pobude či stim i svetim? Ova pitanja su od životne važnosti za sreću svake mlade djevojke koja želi stupiti u brak. {PMK 308.3}

Religija je potrebna u domu. Samo ona može spriječiti teške uvrede koje tako često truju bračni život. Duboka, iskrena i nesebična ljubav može biti samo ondje gdje Krist vlada. Tada će se srce sjediniti sa srcem, i dva života će se sliti u istinsku harmoniju. Anđeli će biti gosti u njihovom domu, i an-đeoska sveta straža posvetit će njihovu bračnu sobu. Svaka niska tjelesnost bit će odstranjena. Misli će biti upućene Bogu. Njihove iskrene molitve dizat će se Bogu. {PMK 309.1}

Posljedice neposlušnosti. — Srce osjeća potrebu za ljudskom ljubavlju, ali ta ljubav nije dovoljno jaka, čista i toliko dragocjena da bi mogla zamijeniti Kristovu ljubav. Samo u svom Spasitelju može žena naći mudrost, snagu i milost da bi mogla nositi brige, odgovornosti i teškoće života. Neka u njemu traži svoju snagu i svog Vodiča. Neka se svaka žena preda Kristu prije nego što se sjedini sa jednim mladim čovjekom, i neka ne sklapa vezu koja bi bila u suprotnosti sa ovim savjetom. Da bismo ostvarili pravu sreću, treba da dobijemo Božji blagoslov na sve što imamo i što činimo. Neposlušnost prema Bogu je uzrok bijede u mnogim srcima i mnogim domovima. Sestro moja, ako ne želiš da tvoj dom bude pomračen za uvijek, ne sjedinjuj se s nekim tko je Božji neprijatelj. {PMK 309.2}

Ja te molim kao ona koja je spremna da se sretne sa ovim riječima na dan suda: razmisli o koraku koji misliš da učiniš! Pitaj se: “Neće li nevjerni muž odvraćati moje misli od Isusa? On voli uživanja više od Boga. Neće li me vući da se radujem onome čemu se on raduje?” Neravna je i strma staza koja vodi u vječni život. Ne uzimaj na sebe nepotreban teret koji bi mogao usporiti tvoje napredovanje. . . {PMK 309.3}

Upozoravam te na opasnost prije nego što bude prekasno. Ti slušaš nježne i prijatne riječi, i misliš da će sve biti dobro; ali ti ne možeš proniknuti pobude koje nadahnjuju te lijepe govore. Ne možeš izmjeriti ponor pokvarenosti koji je sakriven u jednom srcu. Ne možeš vidjeti iza kulisa zamke koje sotona sprema tvojoj duši. On bi te želio uvući u život koji bi mu dao lak pristup k tebi i omogućio mu da te pogodi svojim strijelama iskušenja. Ne daj mu tu priliku. Dok Bog djeluje na um svojih slugu, sotona radi kroz sinove pobune. Nema jedinstva između Krista i Belijara. Združiti se s nevjernim znači stupiti na sotonino tlo. Ti žalostiš Svetog Duha i lišavaš se njegove zaštite. Zar možeš da navučeš na sebe tako strašne smetnje u borbi za vječni život? {PMK 309.4}

Raskinute zaruke. — Ti ćeš možda reći: “Ali ja sam dala svoju riječ; zar da je sada povučem?” Ja ti odgovaram: Ako si dala obećanje protiv Svetog pisma, povuci ga svakako bez oklijevanja, i pokaj se ponizno pred Bogom što si tako brzo dala svoju riječ. Daleko je bolje povući svoje obećanje, u strahu Božjem negoli održati ga i time osramotiti svog Spasitelja. {PMK 310.1}

Imaj na umu da treba da zadobiješ nebo i da izbjegneš stazu koja vodi u propast. Bog zna što kaže. Pošto je zabranio našim praroditeljima da diraju plod s drveta poznanja, njihova neposlušnost je na-vukla na cijeli svijet poplavu zla. Ako radimo protiv Boga, on će raditi protiv nas. Samo je jedan put siguran: treba poslušati sve njegove zahtjeve, stajalo nas to što mu drago, jer su svi oni nadahnuti ljubavlju i beskrajnom mudrošću. {PMK 310.2}

Zrelo rasuđivanje. — Dobro društva, kao i najviša korist učenika, zahtijeva da oni ne pokušavaju da biraju svog životnog druga dok se njihov karakter još nije razvio, dok njihovo rasuđivanje nije sazrelo i dok su daleko od svojih roditelja, lišeni njihovog staranja i vodstva. {PMK 310.3}

Veoma važan posao obavljaju oni koji nastoje da zaštite mlade od iskušenja i da ih pripreme za koristan život. Drago nam je što se u našim odgojnim ustanovama uviđa važnost pravilnog obuzdavanja i discipline. Neka uspjeh kruniše trud naših učitelja u tom pravcu. {PMK 310.4}

[h=3]TREBA SAVJETOVATI I VODITI[/h]
U ovim danima opasnosti i pokvarenosti mladi su izloženi mnogim nevoljama i iskušenjima. Mnogi plove u opasnu luku. Njima je potreban kormilar, ali oni oklijevaju da traže pomoć smatrajući da su sami sposobni da upravljaju svojom barkom, a ne vide da će za koji trenutak udariti u sakrivenu stijenu, koja može prouzrokovati da njihova vjera i sreća dožive brodolom. Udvaranje i misao na brak ispunjavaju im glavu, i njihova je jedina želja da ostvare svoje pla-nove. U ovoj najkritičnijoj periodi njihovog života njima je potreban pouzdan savjetnik i nepogrešiv vođa. Naći će ga u Božjoj riječi. Ako je ne proučavaju marljivo, učinit će velike greške, koje će pokvariti njihovu sreću i sreću drugih, kako za ovaj život, tako i za budući. {PMK 311.1}

Mnogi su nagli i tvrdoglavi. Ne slušaju mudre savjete Božje riječi. Nisu izvojevali pobjedu protiv samih sebe; njihova ponosna i prkosna volja učinila je da su napustili stazu dužnosti i poslušnosti. Mladi prijatelji, ispitujte svoju prošlost, ispitujte pažljivo svoje vladanje u svjetlosti Božje riječi. Da li ste obratili svu pažnju na obaveze prema vašim roditeljima kako vam to Biblija nalaže? Da li ste pokazali dobrotu i ljubav prema majci koja se brinula o vama od vašeg rođenja? Jeste li vodili računa o njenim željama, ili ste ražalostili njeno srce idući za svojim vlastitim željama i planovima? Da li je istina koju ispovijedate posvetila vaše srce, omekšala i obuzdala vašu volju? Ako nije, onda je pred vama ozbiljan posao da popravite svoje pogreške. {PMK 311.2}

Savršeni vođa. — Biblija nam daje ideal savršenog karaktera. Ova sveta knjiga, nadahnuta od Boga, koju su napisali sveti ljudi, savršen je vođa u svim prilikama života. Ona jasno otkriva dužnosti starih i mladih. Tko nju prihvati za vođu, njena nauka će ga voditi ka nebu. Ona će oplemeniti um, usavršiti karakter, ispuniti srce mirom i radošću. Međutim, mnogi mladići više vole da budu sami sebi savjetnici i vođe i da rješavaju sami svoje probleme. Takvi treba pažljivo da proučavaju nauku Biblije. U njoj bi otkrili svoje dužnosti prema roditeljima i svojoj braći u vjeri. Peta zapovijest glasi: “Poštuj oca svojega i mater svoju, da ti se produlje dani na zemlji, koju ti da Gospod Bog tvoj.” Dalje čitamo: “Djeco, slušajte svoje roditelje u svačemu, jer je ovo ugodno Gospodu.” Kol. 3, 20. {PMK 312.1}

Jedan od znakova koji pokazuje da živimo u posljednje dane je činjenica da su djeca nepokorna svojim roditeljima, nezahvalna i nesveta. Riječ Božja naglašava dužnost poštovanja roditelja. Ona usađuje u srca mladih svetu dužnost da ljube i cijene one koji su ih vodili od djetinjstva do zrelosti i čiji mir i sreća zavise sada u velikoj mjeri od njih. Biblija ne govori o tome neodređeno, ipak se njena nauka često ne sluša. {PMK 312.2}

Mladi treba da nauče mnoge pouke. Prije svega treba da nauče da poznaju sami sebe. Trebalo bi da imaju pravi pojam o svojim obavezama i dužnostima prema roditeljima. Trebalo bi stalno da uče u Kri-stovoj školi, da budu blagi i ponizna srca. Pored ljubavi i poštovanja svojih roditelja trebalo bi da poštuju mišljenja iskusnih ljudi s kojima dolaze u dodir u crkvi. {PMK 312.3}

Čestito vladanje. — Mladić koji se druži s djevojkom i stiče njeno prijateljstvo bez znanja njenih roditelja ne vlada se plemenito i kršćanski ni prema djevojci, ni prema njenim roditeljima. Tajnim dopisivanjima i sastancima može utjecati na nju, ali postupajući tako ne pokazuje plemenitost i čestitost, što treba da bude obilježje Božjeg djeteta. On i ona, da bi došli do svog cilja, igraju neiskrenu ulogu, koja nije u skladu s biblijskom naukom. Na ovaj način iznevjeravaju one koji ih ljube, i okružuju nježnim staranjem. Brakovi sklopljeni u takvim prilikama nisu u skladu s Božjom riječju. Onaj koji odvraća djevojku od njenih dužnosti prema roditeljima, koji unosi zabunu u njen duh i čini da prestupa petu zapovijest neće kao suprug biti vjeran svojim bračnim obavezama. {PMK 312.4}

Na pitanje: “Kako će mladić očistiti svoj put?” imamo odgovor: “Vladajući se po tvojim riječima.” Mladić koji uzima Bibliju za vođu neće se udaljiti od staze dužnosti i sigurnosti. Ta blagoslovena knjiga pokazat će mu kako može sačuvati čestitost karaktera, kako može biti istinit i izbjeći svaku laž. “Ne ukradi!” Te su riječi napisane Božjim prstom na kamene ploče; no mnogo ih ima koji potajno kradu ljubav i izvi- njavaju ovaj grijeh. {PMK 313.1}

Mnogi vode ljubav bez znanja roditelja i održavaju tajne veze, a posljedice toga su ove: ljubav neiskusne djevojke, koja ne zna kuda je sve ovo može odvesti, povlači se djelomično od njenih roditelja i prenosi na mladića, koji svojim ponašanjem pokazuje da nije dostojan njene ljubavi. Biblija osuđuje svaku vrstu nepoštenja; ona zahtijeva poštenje u svim okolnostima. Onaj koji učini Bibliju vođom svoje mladosti, svjetlošću svoje staze, vladat će se u svemu po njenoj nauci. Takav neće prestupiti nijednu jotu ili najmanju titlu zakona da bi postigao neki cilj, makar zbog toga morao podnijeti velike žrtve. On vjeruje u Bibliju i zna da ga Božji blagoslov neće moći pratiti ako se udalji od staze poštenja. Iako za izvjesno vrijeme može izgledati sretan, ipak će na kraju požnjeti plodove svojih djela. {PMK 313.2}

Božje prokletstvo počiva na mnogim vezama koje nisu sklopljene u pravo vrijeme i u kojima bračni drugovi ne odgovaraju jedno drugom. Ove bi se veze mogle lakše opravdati kad se Biblija u tom pravcu ne bi jasno izražavala. Ali zahtjevi Biblije nisu neodređeni. Oni traže savršenu čistotu misli, riječi i djela. Zahvalni smo Bogu što njegova Riječ osvjetljava naše korake da bi svatko mogao poznati stazu dužnosti. Trebalo bi da mladi traže savjete Božje riječi i slušaju njene uredbe; uvijek teško griješimo kad odstupamo od njenih načela. {PMK 313.3}

Potrebno je zdravo rasuđivanje. — Pitanje braka, više nego ikoje drugo pitanje, treba da promatramo s mirom i bez uzbuđenja. Ako je ikada potrebno tražiti savjet Biblije, onda je to najpotrebnije kada se želimo s nekim sjediniti za cio život. Obično se misli da nas u tome treba da vode osjećaji, ali često bolesna sentimentalnost uzima uzde i vodi u sigurnu pro- past. U ovom pitanju mladi pokazuju manje razboritosti nego u ikojem drugom pitanju. Nemoguće je da im se išta dokaže. Moglo bi se reći da pitanje braka ima nad njima neku čarobnu moć. Odbijaju da se pokore Bogu. Vođeni svojim osjećajima, oni rade tajno, kao da se boje da se netko ne usprotivi njihovom planu. {PMK 314.1}

Potajna udvaranja i isto tako sklopljeni brakovi su uzrok mnogih nesreća koje jedino Bog poznaje. Na tom grebenu su mnogi doživjeli brodolom. Cak i oni koji se nazivaju kršćanima, koji su čestiti i u drugim stvarima razboriti, u ovome čine užasne pogreške. Oni donose odluke koje ništa ne može izmi-jeniti. Zaslijepljeni svojim osjećajima i nagonima, oni nemaju nikakvu želju da ispituju Bibliju i da stupe u usku vezu s Bogom. {PMK 314.2}

Sotona tačno zna s kime ima posla, i on upotrebljava sve svoje pakleno lukavstvo da na bilo koji način duše upropasti. On prati svaki korak, daje svoje savjete koji se često više slušaju nego savjeti Božje riječi. Opasna mreža, vješto ispletena, čeka mlade i neiskusne. Ona često ima varljiv izgled, ali njene žrtve očekuju mnoge boli. Kao posljedicu toga vidimo mnoge koji su zauvijek upropašteni. {PMK 314.3}

Treba tražiti savjet roditelja. — Kada će naši mladi postati mudri? Dokle će tako postupati? Zar će mladi slušati samo svoje želje i sklonosti, a neće voditi računa o sudu i mišljenju svojih roditelja? Neki nimalo ne vole voditi računa o željama i zahtjevima svojih roditelja i ne uzimaju u obzir njihovo rasuđivanje koje je sazrelo iskustvom. Sebičnost je zatvorila vrata njihovog srca djetinjoj ljubavi. Mladi treba da obrate pažnju na ovo pitanje. Peta zapovijest je jedina zapovijest koja je vezana s obećanjem; ali često se ona gazi i potpuno zanemaruje. Mnogi mladići i djevojke griješe prezirući ljubav majke i brigu oca. {PMK 315.1}

Glavna pogreška mladih i neiskusnih jeste što ne vole da netko drugi dira u njihove osjećaje, ili da se netko miješa u njihovu ljubav. Ovaj problem, više nego ijedan drugi, treba svestrano proučavati. Neophodno je da se koristimo iskustvom drugih i da ispitujemo brižljivo i mirno ovaj problem, sa obje njegove strane. Većina ljudi olako shvaćaju ovaj predmet. Mladi prijatelji, tražite savjet od Boga i od svojih roditelja koji se boje Boga. Molite se Bogu za ovu stvar. Ispitujte brižljivo sve osjećaje, sve crte karaktera onoga s kime se želite sjediniti za život. Vi stojite pred najvažnijim korakom u životu: ne žurite se! Volite, ali ne volite slijepo! {PMK 315.2}

Ispitujte brižljivo da biste saznali da li će vaš bračni život biti sretan, ili će biti nesretan i neskladan. Pitajte se: Hoće li me ova veza voditi ka nebu? Hoće li povećati moju ljubav prema Bogu? Hoće li mi ova veza pomoći da budem korisniji u ovom životu? Ako poslije ovog razmišljanja ne vidite nikakve prepreke, pođite naprijed u strahu Božjem. {PMK 315.3}

Ali ako ste se čak obavezali zarukama a niste dovoljno upoznali karakter onoga ili one s kojom se želite sjediniti, ne mislite da vas vaše zaruke apsolutno primoravaju da stupite u brak, da se sjedinite za život s nekim koga ne možete ljubiti ni cijeniti. Ozbiljno razmislite prije nego što se odlučite na zaruke, ali daleko je bolje raskinuti zaruke prije vjenčanja, negoli se rastati kasnije kako to mnogi čine. {PMK 315.4}

Kamen probe: stav prema majci. — Prava ljubav je biljka koju treba da njegujemo. Mlada djevojka koja želi mirnu i sretnu vezu, koja želi da izbjegne nesreće i žalosti treba da se pita prije nego što pokloni svoje srce: ima li moj prijatelj majku? Priznaje li on svoje obaveze prema njoj? Nastoji li da joj ugodi i da je usreći? Ako ne poštuje svoju majku, hoće li imati ljubav, dobrotu i pažnju prema ženi? Kad prođu prvi dani braka, hoće li me još ljubiti? Hoće li strpljivo podnositi moje greške ili će se pokazati sklon kritiziranju, zapovijedanju i diktaturi? Prava ljubav prelazi preko mnogih pogrešaka; ljubav ih i ne opaža. {PMK 316.1}

Ne treba da se povodite za osjećajima. — Mladi previše podliježu svojim utiscima. Ne bi trebalo da dozvole da ih lako zavede privlačna vanjština osobe koja im se sviđa. Udvaranja koja su danas u običaju nose obilježje, obmane i licemjerstva, u kojima neprijatelj duša ima više posla nego Gospod. Ako je igdje potreban razum, to je on ovdje najviše potreban; ali je činjenica da se on ovdje malo primjenjuje. {PMK 316.2}

Kad bi djeca bila više povezana sa svojim roditeljima, kad bi imala više povjerenja u njih, i kad bi im otkrivala svoje radosti i žalosti, izbjegla bi mnoge nevolje u budućnosti. Kad ne znaju što da urade, neka iznesu problem pred svoje roditelje i neka traže savjet od njih. Tko može bolje od pobožnih reditelia upozoriti na onasnost? Tko može bolje od njih razumjeti njihov lični temperament? {PMK 316.3}

Kršćanski mladići i djevojke cijenit će više ljubav i odobravanje pobožnih roditelja od sveg zemaljskog blaga. Roditelji mogu da razumiju svoju djecu, da se mole za njih i sa njima da ih Bog vodi i štiti. Njihova je dužnost naročito da ih upute Prijatelju i Savjetniku koji nas nikad neće iznevjeriti i koji suosjeća s nama u našim slabostima, koji je bio u svemu kušan kao i mi, ali je bio pobjednik nad grijehom, i zato zna kako da pomogne onima koji se iskušavaju. {PMK 316.4}

Božanska ljubav. — U vašem bračnom životu vaša ljubav treba da doprinese vašoj uzajamnoj sreći. Svatko treba da usreći drugoga. To je Božja volja u pogledu vas. Vi treba da se slijete u jedno, ali pri tome nijedna strana ne treba da izgubi svoju individualnost. Bog je vlasnik vaše ličnosti. {PMK 317.1}

Duša koja živi za Boga posvećuje mu svoje naj- nježnije osjećaje. Poklanjate li vi najnježniju ljubav Onome koji je umro za vas? Ako je tako, onda je vaša međusobna ljubav u skladu sa zakonom neba. {PMK 317.2}

[h=3]PRERANO STUPANJE U BRAK[/h]
Mladići i djevojke često stupaju u brak iako njihova ljubav i rasuđivanje još nisu sazreli, niti znaju što su to plemenita i uzvišena čuvstva. Oni stupaju u bračni život vođeni svojom slijepom strašću. {PMK 317.3}

Opasnost preranog stupanja u brak. — Prerano sklopljeni brakovi često imaju za posljedicu nesretan život ili sramotne rastave. Prerani brakovi, sklopljeni bez pristanka roditelja, rijetko su sretni. Mladalački osjećaji treba da se obuzdavaju dok dovoljna zrelost i iskustvo ne omoguće da se oni pokažu na častan način i bez opasnosti. Oni koji se ne uzdržavaju u opasnosti su da kasnije budu nesretni. Tko nije navršio dvadeset godina, ne može rasuditi da li neka osoba koja je isto tako mlada može da bude njegov životni drug. Kada takvi jednom sazru, onda tek uvide da su jedno za drugo vezani za cio život, ali su nesposobni da jedno drugom donesu sreću. I tada, umjesto da učine najbolje što se može u tom slučaju: da se pomire sa svojim stanjem, počinju se međusobno optuživati, ponor se proširuje dok jedno prema drugom ne, postanu ravnodušni i više ne mare jedno za drugo. Riječ obitelj za njih nema više nikakvu svetost. Atmosfera je zatrovana grubim riječima i gorkim prebacivanjima. {PMK 317.4}

[h=3]DVIJE VRSTE BRAKOVA[/h]
Prerani brakovi su jedan od glavnih uzroka zla koje danas vlada u svijetu. Preranim brakovima ne doprinosi se ni fizičkom ni duhovnom zdravlju. O tome se ne razmišlja dovoljno ozbiljno. Mnogi mladi ljudi rade po nagonu. Ovaj važan korak u životu, koji. može imati tako ozbiljne posljedice, dobre ili rđave, i koji može biti na blagoslov ili prokletstvo za cio život, čini se užurbano, na podsticaj osjećaja. Mnogi odbijaju da poslušaju u tom pogledu dobar kršćanski savjet. {PMK 318.1}

Svijet je danas pun bijede i grijeha zbog toga što su mnogi brakovi rđavo sklopljeni. U mnogo slučajeva dovoljno je samo nekoliko mjeseci da muž i žena uvide da se njihove prirode nikada neće složiti. Posljedica toga je da u obitelji vlada nesloga umjesto ljubavi i nebeskog sklada. {PMK 318.2}

Svađom oko beznačajnih stvari razvija se u takvim domovima duh gorčine. Nerazumijevanje i svađe donose u dom neopisivu nesreću i grubo rastavljaju one koji bi trebalo da su vezani vezom ljubavi. Tako nerazumnim brakovima hiljade njih su žrtvovali svoje tijelo i dušu, i završili propašću. {PMK 318.3}

Pod tuđim jarmom. — Opasno je sjediniti se s nevjernikom. Sotona zna vrlo dobro da čas vjen-čanja znači za mnoge mladiće i djevojke svršetak njihovog religioznog iskustva i korisnosti. Možda će se oni još neko vrijeme truditi da žive kršćanskim životom, ali njihovi napori sudarat će se s upornim utjecajem druge strane. Nekad su voljeli da govore o svojoj radosti i blaženoj nadi; uskoro to prestaje biti predmet njihovih razgovora, jer uviđaju da osoba s kojom su se sjedinili ne pokazuje za to nikakvo zanimanje. Na taj način sotona podmuklo plete oko njih mrežu nevjerstva, i vjera u dragocjenu istinu iščezava iz srca. {PMK 318.4}

Sotona se trudi da zarobi mlade grijehom. Ako u tome uspije, onda je njihov gospodar. Svaki trud da se mladi upute dobrim pravcem, izaziva jak otpor od strane neprijatelja duša. On mrzi sve što pomaže da mladi dobiju jasniji pojam o Bogu i Kristu. Naročito se trudi protiv onih koji se nalaze na dobrom putu da prime nebesku svjetlost, jer zna da i najmanja težnja duše za Bogom povećava njenu sposobnost da se odupre njegovim iskušenjima. Sotona se kao anđeo vidjela približava mladima da bi ih pridobio naročitim obmanama, i često uspijeva da ih korak po korak odvrati sa staze dužnosti. {PMK 319.1}

Prikladne veze. — Mladi koji se međusobno druže mogu učiniti da im njihovo druženje bude na blagoslov ili na prokletstvo. Mogu da se međusobno hrabre, jačaju, pomažu, usavršavaju svoje vladanje, povećavaju svoje znanje; ali mogu također da se predaju nemarnosti, nevjerstvu i da štetno utječu jedni na druge. {PMK 319.2}

Prenagljeni brakovi. — Sotona stalno radi na tome da gurne neiskusne mlade u bračnu vezu. Ne možemo da se ponosimo brakovima koji se danas sklapaju. Kad bi mladi razumjeli svetost i dužnosti u braku, nebo bi im dalo svoje odobrenje, a posljedica toga bila bi sreća oba bračna druga, i Bog bi bio proslavljen. . . {PMK 319.3}

Prava religija oplemenjuje um, prefinjuje ukus, posvećuje rasuđivanje i čini nas sudionicima čistote i utjecaja neba; ona približuje k nama anđele, a sve više udaljuje od nas duh i utjecaj svijeta. {PMK 319.4}

Brakovi sklopljeni pod utjecajem sotone. — Sotona je veoma zaokupljen time da podstiče one koji ne odgovaraju jedno za drugo da sjedine svoje inte- rese. To čini sa radošću, jer zna da će na taj način navući na ljudsku obitelj više bijede i nevolje nego na ikoji drugi način. {PMK 320.1}

[h=3]ŽENIDBA I UDAJA[/h]
Bog je postavio ljude u svijetu i odredio im da jedu, piju, rade i da se žene i udaju. Ali sve ovo treba da se čini u strahu Božjem. Naš život na ovoj zemlji treba da bude život pripreme za vječni život. Veliko zlo u sklapanju brakova u dane Nojeve bilo je ovo: sinovi Božji ženili su se sa kćerima čovječjim. {PMK 320.2}

Oni koji su tvrdili da poznaju Boga i da ga poštuju sjedinjavali su se sa onima čija su srca bila pokvarena. Bez ustezanja su uzimali za žene one koje su htjeli. Mnogi koji su bez dubljeg religioznog iskustva čine danas isto to što se činilo i u dane Nojeve: žene se i udaju bez ozbiljnog razmišljanja, bez molitve. Mnogi preuzimaju na sebe svečane obaveze braka tako olako kao da je u pitanju kakav običan trgovački posao. Prava ljubav nije temelj njihove veze. {PMK 320.3}

Slijepa zanesenost. — Pomisao na brak izgleda da ima čarobnu moć na um mnogih mladih. Dvoje njih se, sretnu, zaljube se jedno u drugo, i ne misle više ni na što drugo. Um je zaslijepljen, rasuđivanju nema više mjesta. Oni ne primaju nikakav savjet, nikakav nadzor. Žele da čine što im se sviđa, ne brinući se kakve će biti posljedice. {PMK 320.4}

Slijepa zaljubljenost je slična epidemiji, zaraznoj bolesti koju ništa ne može zaustaviti. Možda ih okolina upozorava da će brak sklopljen pod takvim okolnostima navući nesreću za cio život na oba supružnika. Ali savjeti i opomene se ne prihvataju. Takva veza može da oslabi ili uništi korisnost nekoga koga bi Bog mogao blagosloviti u svojoj službi; ali sva dokazivanja i uvjeravanja su bezuspješna. {PMK 320.5}

Sve što mogu da kažu oni koji imaju životnog iskustva ovdje ne pomaže ništa. Nemoguće je promijeniti odluke koje su plod njihovih želja. Oni gube volju za molitvene sastanke i za sve što se tiče religije. Toliko su zaljubljeni jedno u drugo da zanemaruju životne dužnosti kao da su one nešto beznačajno. Iz noći u noć ovi mladi sjede i pričaju dok ponoćna svjetla gore. Govore li o ozbiljnim stvarima? O, ne! Nego o taštim, koje nemaju nikakvu vrijednost. {PMK 321.1}

Gaženje zakona zdravlja i čednosti. — Zli anđeli okružuju one koji veliki dio noći posvećuju udvaranju. Kad bi se njihove oči mogle otvoriti, vidjeli bi da Božji anđeo bilježi njihove riječi i djela. Takvi gaze zakone zdravlja i čednosti. Bolje bi bilo da sačuvaju za bračni život neke od tih časova provedenih u udvaranju. Ali, u najviše slučajeva, vjenčanje čini kraj pažnjama iz vremena udvaranja. {PMK 321.2}

Dugi noćni sati uludo utrošeni u ovo doba po- kvarenosti, često prouzrokuju propast obje strane u udvaranju. Sotona trijumfira, a Bog je osramoćen kad mladići i djevojke žrtvuju svoju čast. Nesretna i slijepa zaljubljenost povlači za sobom gubitak časti, i svadba takvih osoba ne može se proslaviti s Božjim odobravanjem. Oni stupaju u brak pod utjecajem strasti. Kad nestane čar novina, onda počinju uviđati što su učinili. Za šest mjeseci nakon sklapanja bračnog ugovora njihova uzajamna čuvstva su već doživjela promjenu. Kao supružnici, svaki je bolje upoznao svog druga. Svaki sada otkriva nedostatke druge strane koje nije vidio kad je bio zaslijepljen strašću. Obećanja data pred oltarom ne vežu srce sa srcem. Prenagljeni brakovi, čak i u sredini Božjeg naroda, često vode rastavi braka, što stvara nered u crkvama. {PMK 321.3}

Preziranje savjeta. — Ovaj način sklapanja ženidbe i udaje u skladu je s planovima sotone, čije se namjere gotovo uvijek ostvaruju. Osjećam se, nemoćna kad takvi dođu da traže savjete o tom pitanju. Uzalud im iznosim Božju riječ. Oni često sumnjaju u svaki iznijeti prijedlog i smatraju da je mudrije ići svojim putem, i tako čine. {PMK 322.1}

Neki žele da se ožene i udaju po svaku cijenu. Ne mogu da se odupru svojim željama i sklonostima. Ne proučavaju to pitanje pažljivo i s molitvom, ne traže Božje savjete i utjecaj Svetoga Duha. Nemaju pred očima strah Božji. Smatraju da mogu sve sami razumjeti bez Božje mudrosti i savjeta ljudi. {PMK 322.2}

Ovakvi prekasno uviđaju da su učinili pogrešku na štetu svoje sreće u zemaljskom životu i svog vječnog spasenja. Sebe smatraju pametnijim od svih drugih. Da su prihvatili savjete koji su im bili dati, mogli su izbjeći duge godine nespokojstva i stradanja. Ali savjeti ništa ne pomažu ako čovjek odluči da ide za svojim nastranostima. Nikakav razum, nikakvo rasuđivanje ne može da postavi prepreku sili strasti takvih ljudi. {PMK 322.3}

Znaci prave ljubavi. — Ljubav je biljka nebeskog porijekla. Ona nije nešto nerazumno i slijepo. Ona je čista i sveta. Ona nema ništa zajedničko sa strašću nepreporođenog srca. Dok čista ljubav podvrgava sve planove Bogu i traži savršenu suglasnost s Božjim Duhom, dotle je strast uporna, nepromišljena, nerazumna, ne trpi protivljenje i obožava predmet svog izbora. Milost Božja otkriva se u cijelom vladanju onoga koji je prožet pravom ljubavlju. Svi koraci koji vode braku obilježeni su čednošću, jednostavnošću, iskrenošću, moralnošću i vjerom. Svi koji su pod takvim utjecajem neće zanemarivati molitvene sastanke i bogosluženja zbog želje za zajedničkim provodom. {PMK 322.4}

Tražite Božje vodstvo. — Ako ste imali običaj da se molite dva puta na dan prije nego što ste počeli misliti na brak, onda bi trebalo da se molite četiri puta na dan kad počnete misliti na njega. Brak utječe ne samo na zemaljski nego i na budući život. Iskren kršćanin neće sprovoditi svoje planove u ovom pogledu ako nije siguran da ih Bog odobrava. On neće birati sam, nego će prepustiti da Bog bira za njega. Ne treba da tražimo svoje lično zadovoljstvo kao što Krist nije tražio svoje. Ne mislim reći da treba da uzmemo nekoga koga ne volimo. To bi bio grijeh. Ali ne smijemo dopustiti mašti i lako uzbudljivoj prirodi da nas odvede u propast. Bog traži cijelo naše srce; On traži da njemu posvetimo naše najplemenitije osjećaje. Većina brakova našeg vremena, a naročito način na koji se oni sklapaju, predstavlja jedan od znakova posljednjih dana. Mladići i djevojke su toliko uporni, toliko tvrdoglavi da to pitanje rješavaju potpuno bez Boga. Religija se ostavlja po strani, kao da ona nema ništa da kaže o tome važnom i svečanom pitanju. Oni koji kažu da vjeruju u istinu, a ta istina nije posvetila i oplemenila njihove misli i njihov karakter, u nepovoljnijem su položaju pred Bogom od grešnika koji nisu znali za Božje zahtjeve. {PMK 323.1}

[h=3]ODGOVORNOSTI BRAKA[/h]
Mnogi ulaze u brak nemajući nikakvih sredstava ni nasljedstva. Nisu imali tjelesnu snagu ni umnu moć da steknu potrebna sredstva. Upravo takvi se najviše žure sa ženidbom, i na taj način nesvjesno uzimaju na sebe odgovornosti kojih nisu svjesni i koje su veće od njihovih mogućnosti. Oni nemaju plemenita i uzvišena čuvstva i ne mogu razumjeti dužnosti supružnika i oca; ne znaju što znači izdržavati obitelj. Oni pokazuju isto takvu neozbiljnost u povećavanju članova svoje obitelji kakvu pokazuju i u svojim poslovima. . . {PMK 323.2}

Brak je ustanova koja po Božjoj namjeri treba da bude na blagoslov čovjeku, ali je ona u većini slučajeva zloupotrebom postala strašno prokletstvo. Većina mladića i djevojaka ulazi u brak, misleći da je za rješenje svih problema dovoljno samo da se vole. Ali trebalo bi da oni razumiju da brak povlači sa sobom i druge odgovornosti. Trebalo bi da se pitaju da li će njihovo potomstvo biti zdravo fizički, duševno i moralno. Malo je njih koji se daju voditi plemenitim pobudama, koji misle na odgovornost prema društvu, na blagotvoran ili rđav utjecaj koji će vršiti njihova obitelj. {PMK 324.1}

[h=3]DOBRO RASUĐIVANJE I VLADANJE SOBOM U BRAKU[/h]
Oni koji se smatraju kršćanima ne treba da stupe u brak dok to pitanje prethodno ne prouče brižljivo i s molitvom: da vide hoće li se Bog proslaviti njihovom bračnom zajednicom. Zatim treba ozbiljno da razmišljaju o posljedicama svih preimuć- stava koje donosi sobom bračna veza, i u svim odlu-kama treba da ih vode sveta načela. {PMK 324.2}

Posljedice treba predvidjeti. — Prije nego što povećaju svoju obitelj, treba da razmisle da li će se Bog proslaviti ili osramotiti njihovim donošenjem djece na svijet. Od početka svog bračnog života i u toku svih idućih godina, supružnici treba da se trude da proslave Boga. Trebalo bi mirno da razmisle mogu li da osiguraju egzistenciju svojoj djeci. Nemaju prava da donesu na svijet djecu koja bi bila na teret drugima. Imaju li supružnici posao kojim mogu izdržavati svoju obitelj, tako da ne padne na teret drugima? Ako nemaju, onda je zločin donijeti na svijet djecu koja bi oskudijevala u njezi, hrani i odijelu. {PMK 324.3}

Vladavina strasti. — Malo se o tome misli u ovo doba žurbe i pokvarenosti. Strasti vladaju i ne trpe nikakvo obuzdavanje, makar to ima za posljedicu slabost, bijedu i smrt. Neukrotive strasti ljudi, koji prije zaslužuju da ih nazovemo životinjama nego muževima, nameću ženama težak život odricanja, muka i patnji. Majke žive bijednim životom, nose gotovo uvijek dijete u naručju i dovijaju se kako najbolje mogu da mu daju zalogaj hljeba u usta i da ga odjenu u neke prnje. Svijet je pun takve bijede. {PMK 325.1}

Malo je prave, iskrene, požrtvovne ljubavi. Ona je nešto najređe. Strast se naziva ljubavlju. Mnoga je žena povrijeđena u svojim nježnim i čistim čuvstvima, jer je bračni odnos dozvolio onome koga ona naziva svojim mužem da bude grub prema njoj. Njegova ljubav je tako niska da izaziva u njoj odvratnost. {PMK 325.2}

Treba vladati sobom. — Mnoge obitelji žive u najnesretnijim prilikama, jer muž i otac dozvoljava da njegove niske sklonosti prevladavaju nad njegovim umnim i moralnim sposobnostima. Posljedica toga je osjećaj iznemoglosti i potištenosti, kojima je bez sumnje uzrok njihov nesređen život. Mi imamo svečanu obavezu prema Bogu da sačuvamo duh čist i tijelo zdravo kako bismo mogli činiti dobro čovječanstvu i dati Bogu savršenu službu. {PMK 325.3}

PRIMJER IZAKA

Onaj koji se boji Boga ne može bez opasnosti da se sjedini s nekim tko se Boga ne boji. “Hoće li dvojica ići zajedno ako se ne sastanu?” Sreća i napredak zavise od jedinstva supružnika. Između vjernoga i nevjernoga je velika razlika u ukusu, sklonostima i namjerama. Oni služe dva gospodara između kojih nema sloge. Ma kako bila čista i ispravna načela vjernoga, utjecaj nevjernoga težit će da ga udalji od Boga. {PMK 325.4}

Onaj koji je ušao u brak dok je bio neobraćen, a poslije se obratio, još je više dužan da bude vjeran svome drugu, ma koliko se razlikovali u pitanju vjere. Ali Božje zahtjeve treba staviti iznad svih zemaljskih veza, pa čak i onda kad bi posljedice toga bile nevolja i progonstvo. Ova vjernost praćena lju-bavlju i blagošću, može tako utjecati da se nevjerni obrati. Ali stupanje u brak vjernoga s nevjernim u Bibliji je zabranjeno. Božja zapovijest glasi: “Ne vu- cite u tuđem jarmu nevjernika.” 2. Kor. 6, 14. {PMK 326.1}

Izak je dobio od Gospoda ogromnu čast time što je bio postavljen nasljednikom obećanja, kroz koja je trebalo da svijet bude blagosloven; ipak, kad je navršio četrdeset godina, pristao je da njegov otac odredi jednog iskusnog slugu koji se bojao Boga da mu izabere ženu. I Sveto pismo prikazuje ovaj brak kao divan primjer obiteljske sreće: “I odvede je Izak u šator Sare, matere svoje; i uze Rebeku za ženu, i omilje mu. I Izak se utješi za materom svojom.-” {PMK 326.2}

Kakve li razlike između Izakovog vladanja i vladanja mladih našeg vremena čak i među kršćanima! Često mladi misle da se njihova ljubav tiče samo njih, da je to stvar o kojoj ni malo ne odlučuju ni Bog ni njihovi roditelji. Dok su još mladi, oni vjeruju da je za njihov izbor odlučujuća samo njihova volja, i da im pomoć roditelja nije potrebna. Nekoliko godina zajedničkog života obično je dovoljno da uvide svoju pogrešku, ali je tada prekasno da spriječe njene kobne posljedice. Isti nedostatak mudrosti i samosavlađivanja koji ih je naveo da sklope prerano brak, čini zlo sve težim dok najzad brak ne postane nepodnošljiv jaram. Mnogi su na taj način upropastili svoju sreću u ovom životu i nadu u budući život. {PMK 326.3}

Ako je ikoji predmet potrebno tako pažljivo proučavati i za njega tražiti savjet starijih i iskusnijih od sebe, onda je to potrebno u pitanju braka. Ako je ikada Biblija potrebna kao savjetnik; ako je ikada potrebno u molitvi tražiti uputstvo od Boga, onda je to potrebno prije nego što učinimo korak koji će vezati dvije osobe za cio život. {PMK 326.4}

Roditelji ne bi nikad smjeli izgubiti iz vida odgovornosti koje imaju: da bde nad budućom srećom svoje djece. Poštovanje očevog autoriteta od strane Izaka bila je, posljedica odgoja koji ga je naučio da bude poslušan. Abraham je zahtijevao od svoje djece poštovanje očeve vlasti, ali je svojim svakodnevnim životom pokazivao da ta vlast ne potječe od sebičnog i samovoljnog srca, nego da počiva na ljubavi i ima za cilj samo njihovo dobro i njihovu sreću. {PMK 327.1}

Očevi i majke treba da znaju da je njihova dužnost da utječu na osjećanja svoje djece tako da ona zavole samo one koji su dostojni da budu njihovi životni drugovi. Trebalo bi da znaju da je njihcva dužnost da poukama i primjerima, praćenim Božjom milošću, tako izgrađuju karakter svoje djece od nji-hovih najranijih dana da bude čist i plemenit i da ih privlači samo ono što je dobro i istinito. Slični se privlače. Slični se uzajamno cijene. Neka ljubav prema istini, čistoti i dobroti bude rano usađena u srca mladih, i onda će oni tražiti društvo onih koji imaju iste vrline. {PMK 327.2}

Prava ljubav je sveto i uzvišeno načelo; ona je daleko viša od one druge ljubavi koju izaziva običan nagon i koja odjednom nestaje prilikom prvog većeg iskušenja. Vjernim vršenjem dužnosti u domu mladi se pripremaju da kasnije sami upravljaju svojim domovima. Neka u njemu pokažu samoodricanje, učtivost, dobrotu i kršćansko saučešće. Tako će srce biti ispunjeno toplinom ljubavi, i onaj koji izađe iz takvoga doma i osnuje svoj dom znat će kako da usreći onu koju je izabrao za svog životnog druga. Brak, umjesto da bude svršetak, bit će početak ljubavi. {PMK 327.3}

 

[Šarrdy]

Ja te pitah koliko je 2 i 2, a ti potroši celu tablu i celu kredu da bi izračunao da je to 4 !
Tako nema razgovora sa profesorom.

 

[mrsavkic]

Uhhhh, nadam se da je gotovo sa spamovanjem, i da sada možemo preći na NAUK Adventističke Crkve, STIHOVE IZ Biblije, istorijske ili neke druge relevantne ARGUMENTE.

#2867; str.287



Evo ja bih voleo da jednu jeres, sada analiziramo jer su Adventisti rekli da je to moja jeres, a kasnije mrsavkic je nezavisno od mene isti to potvrdio. I on misli kao ja:

Da Hrišćanin nema pravo oženiti/udati se, ako je prethodni supružnik živ !
Adventisti Sedmoga Dana smatraju (a i u praksi to rade) da se mogu ženiti / udavati iako su im prethodni supružnici živi.

[FONT=&amp]Матеј 19:[/FONT][SUP][FONT=&amp]7[/FONT][/SUP][FONT=&amp] Рекоше Му: Зашто дакле Мојсије заповеда да се да књига распусна, и да се пусти[/FONT][FONT=&amp]?[/FONT][SUP][FONT=&amp]8[/FONT][/SUP][FONT=&amp]Рече им: Мојсије је вама допустио по тврђи вашег срца пуштати своје жене; а из почетка није било тако.[/FONT][SUP][FONT=&amp]9[/FONT][/SUP][FONT=&amp]Него ја вама кажем: Ако ко пусти своју жену, осим за курварство, и ожени се другом, чини прељубу; и који узме пуштеницу чини прељубу.[/FONT][SUP][FONT=&amp]10[/FONT][/SUP][FONT=&amp]Рекоше Му ученици Његови: Ако је тако човеку са женом, није се добро женити.[/FONT]

Ovde je najindikativniji stih 10 !

Jer ako je Adventni nauk ispravan, otkud ovaj tekst u Bibliji ([FONT=&amp]Ако је тако човеку са женом, није се добро женити[/FONT][FONT=&amp].[/FONT]). Šta je loše u tome da se čovek razvede, pa opet oženi, pa opet i tako 2,3,5 ili 10 puta. To nije ništa LOŠE. Već je DOBRO !

Rešio si se loše žene i ideš dalje................
Opasno je ako sam ja u pravu. Jer u tom slučaju nema ti ženidbe dok ti je prva supruga živa, a ona te može nadživeti, jer žene ionako imaju duži vek življenja od muškaraca. Zato su učenici Hristivi zaključili da je loše ženiti se (ako ne možemo ponovo se ženiti dok nam je bivša supruga živa).
Ali ajmo malo razmotriti ovu situaciju i videti šta je ISTINA.

Hvala

vrlo dobro obrađeno. ne mislim da uveličavam ovde čoveka,čovek me apsolutno ne zanima,samo ono što od ovoga mogu izvući kao dobro primećeno. idemo dalje oko razgledanja,stvari se kreću u novi dijalog bez tenzija kako i treba.

 

[Laodikeja]

To je nepoznavanje i nemarno citanje napisanog.

Bog je propisao jedan brak za ceo zivot, to je jasno biblijsko ucenje. jer Bog ne poznaje poraze i ovakva ideja prozima ceo novi zavet.

Ipak, Isus znajuci da je covecje srce gresno i prevarno vise svega, daje mogucnost drugog braka ali samo u slucaju preljube, gde je jedan od bracnih drugova svojim neverstvom raskinuo svetu bracnu zajednicu i time ponistio sve blagoslove i Bozansko vodstvo koje jedan skladan brak u Gospodu donosi.

U tom smislu drugi brak je opravdan, i strana koja nije sagresila dobija mogucnost da ponovo sklopi bracnu zajednicu.

Ovo ne bi nikako trebao da bude slucaj, ali je Gospod ipak ako se to desi dao Alternativu.

Smatram da je ovo u skladu sa Duhom Jevandjelja.

Da bi se videlo sta Adventisti uce o svetosti biblijskog braka potrebno je procitati tekstove koje sam postavio u predhodnim komentarima, ali za to je potrebna cvrsta koncentracija i snaga volje, a pitanje je da li je ovde prisutni imaju u dovoljnoj meri.

 

[Adrian BG]

Сав овај материјал који убија у појам може да се сведе на конретно:

3. U slučaju da mirenje nije bilo uspešno, bračni drug koji je ostao veran partneru koji je pogazio bračni zavet, ima biblijsko pravo da dobije razvod, kao i da stupi u brak s drugim partnerom.

Све остало толико замара и саме адвентисте да им је тешко да нађу само тај део који треба. Лакше је ископирати пола "приручника" за интрнет маркетинг, а кога интересује нека тражи сам. Можда и нађе у овом много пута виђеном копи/паст материјалу.

Ја бих се осврнуо на једну другу област коју сам и раније хтео да обрадим, али су ме грдни спамови одвратили, а то је ПЛАГИЈАТОРСТВО Хелене Вајт. Жена није имала граница када је ова сфера криминала била у питању, тако да су нека њена "писања" и визије биле повлачене због могућности строже казне за плагијаторство. Многе новинарке и сараднице су се буниле како њихови текстови завршавају са потписом Е.Г.В., а да не говорим о "Великој борби" која је скоро цела преписана.

Да кренем са одређеним деловима, за почетак имамо случај плагијата како текста, тако и слике. Госпођа "пророк" Вајт је огроман део текста украла из књиге "Историја протестантизма" J. A. Vajli, LL.D. (издање 1876.) и то се може видети у "Великој борби" E.G.Vajt (издање 1886. на странама 76-77).

Actual photocopy of "The Great Controversy", By Ellen G. White
Original 1886 edition pages 76-77


Текст који је преписан је подвучен, испод слика ћу приказати комплет реченице које су узете.

Велика контраверза 1886

Историја протестантизма Wylie

плагијат потписа

Украден (прерађен) део текста:

The Waldenses felt that God required more of them than merely to maintain the truth in their own mountains; that a solemn responsibility rested upon them to let their light shine forth to those who were in darkness; that by the mighty power of God's word, they were to break the bondage which Rome had imposed. It was a law among them that all who entered the ministry should, before taking charge of a church at home, serve three years in the missionary field. As the hands of the men of God were laid upon their heads, the youth saw before them, not the prospect of earthly wealth or glory, but possibly a martyr's fate. The missionaries began their labors in the plains and valleys at the foot of their own mountains, going forth two and two, as Jesus sent out his disciples. These co*laborers were not always together, but often met for prayer and counsel, thus strengthening each other in the faith. To make known the nature of their mission would have insured its defeat; therefore they concealed their real character under the guise of some secular profession, most commonly that of merchants or peddlers. They offered for sale silks, Jewelry, and other valuable articles, and were received as merchants where they would have been repulsed as missionaries. All the while their hearts were uplifted to God for wisdom to present a treasure more precious than gold or gems. They carried about with them portions of the Holy Scriptures concealed in their clothing or merchandise, and whenever they could do so with safety, they called the attention of the inmates of the dwelling to these manuscripts. When they saw that an interest was awakened, they left some portion with them as a gift. (White, 1886)


Whom they traded, and the landlords in whose houses they lodge. The priests seldom carried to meet in argument the Waldensian missionary. To maintain the truth in their own mountains was not the only object of this people. They felt their relations to the rest of the Christendom. They sought to drive back the darkness, and re-conquer the kingdoms which Rome had overwhelmed. They were an evangelistic as well as an evangelical Church. It was an old law among them that all who took orders in their church should, before being eligible to a home charge, serve three years in the mission field. The youth on whose head the assembled barbes laid their hands, saw in prospect not a rich benefice, but a possible martyrdom. The ocean they did not cross. Their mission field was the realms that lay outspread at the foot of their own mountains. They went forth two and two, concealed their real character under the guise of a secular profession, most commonly that of merchants or pedlars. They carried silks, jewellery, and other articles, at that time not easily purchasable save at distant marts, and they were welcomed as merchants where they would have been spurned as missionaries. The door of the cottage and the portal of the baron's castle stood equally open to them. But their address was mainly shown in vending, without money and without price, rarer and more valuable merchandise than the gems and silks which had..." (Wylie, 1876)