Na više od 300 mjesta u SZ piše o Isusu.
Neobičan pogled na neobične spise
Evo jedan neuobičajen pogled, bar nisam do sada naišao na nešto slično, na spise Ellen White. Sami adventisti se hvale literarnim opusom Ellen White od
100 000 stranica tipkanog teksta. Svedemo li biblijski tekst na ekvivalent standardno tipkanih stranica, doći ćemo do ≈
1300 stranica. Dakle, literarni opus Ellen White ravno
77 puta (za 7600%) veći je od onoga što su napisali
svi biblijski autori zajedno.
Ništa čudno, žena puno pisala, rekli bismo, međutim, treba napomenuti tvrdnju same Ellen White kako
ni jednu rečenicu svojih spisa nije napisala sama, sve joj je Bog otkrio u viđenjima (E. White, Svjedočanstva), a adventisti bez zadrške sve spise Ellen White prihvaćaju i smatraju nadahnutim. Da nije tako zar bi u svojim vjerovanjima (vjerovanje br. 18 – Dar proroštva) deklarirali spise Ellen White „
neprekidnim i autoritativnim izvorom istine koja Crkvi obezbjeđuje utjehu, vodstvo, poučavanje i popravljanje“, a osim toga kako bi se i usudili „kasapiti“ spise Ellen White, kad su oni „Božji govor“ čovjeku.
Preopširno bi bilo analizirati baš sve što je Ellen White napisala, pa ćemo ovdje promotriti jedan dio spisa s jednog, kao što rekoh, neoubičajedog aspekta, i pokušati ih postaviti u odnos sa biblijskim tekstovima. Konkretno, analizirat ćemo „Svjedočanstva za Crkvu“ (Svjedočanstva 1-37) i pokušati ih dovesti u vezu sa četiri Evanđelja. Odnos fizičkog opsega je ≈
2807: 106 stranica, u korist Svjedočanstava – Svjedočanstva su
26,5 puta opsežnija od svih Evanđelja zajedno.
Pogledajmo jedan citat iz Lukina evanđelja:
Lk 1,46-48:
Tada Marija reče: "Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Blažena Djevica Marija je ovo izrekla, međutim, nije evanđelist ovo zapisao da bi je
prokazao i optužio, nego da bi je
počastio a i nas na to pozvao. Tko su
naraštaji koji će Isusovu majku Mariju zvati
blaženom? Pa to su upravo oni koji će
postati Kristovi, koji će se prozvati
kršćanima. Nije li onda upravo naš odnos prema Isusovoj majci svojevrsna legitimacija nas i naše pripadnosti Kristu i kršćanima? Naravno da je. Jesmo li Kristovi, kršćani, ako se ne možemo pribrojiti naraštajima koji Isusovu majku Mariju zovu blaženom? Naravno da nismo, jer upravo u Svetom Pismu saznajemo kako će je baš oni koji su Kristovi tako zvati.
Osim Luke i ostala tri evanđelista bilježe događaje vezane uz Isusovu majku Mariju, i tako Isusovu majku Mariju susrećemo ukupno
39 puta u Evanđeljima. Što nalazimo u „
Svjedočanstvima za Crkvu“ Ellen White? U
26,5 puta opsežnijim spisima, Isusovu majku Mariju susrećemo
5 (pet) puta. Čisto statistički očekivali bismo da je to 39 x 26,5 = 1033 puta. Od ukupno
pet mjesta, na kojima Ellen White spominje Isusovu majku,
četiri puta nalazimo „
Marija“ (Mary),
jedan put „Djevica Marija“ (Virgin Mary) i
nula (0) puta „Blažena Djevica Marija“.
Pripada li onda Ellen White naraštajima o kojima Luka piše?
Nadoknadit će Ellen White ovaj „
podbačaj“ u spominjanju Isusove majke Marije, „
prebačajima“ u spominjanju njoj, očito, drugih „važnih likova“. Tako će sva četiri evanđelista zajedno
sotonu spomenuti
četrnaest (14) puta, a Ellen White u svojim Svjedočanstvima ravno
tisuću osamsto i dvanaest (1812) puta. Nije Sotona (Ellen White ga uvijek piše velikim slovom) jedini lik koji ju fascinira, na primjer, u Svjedočanstvima će
svoga muža James-a White-a spomenuti
četiri stotine i sedamdeset (470) puta. Stvari stoje kako stoje, a stoje upravo ovako.
P.S. Da je znala da će je muž James White cinkati kako je putovala na Jupiter i Saturn, i kako je pila usmrđeli sok, sigurno ga ne bi ovoliko puta spominjala.