Adventisti i Elen Vajt

[stvarnoslap]

Uz to, podseti ga i na činjenicu da je original Dekaloga, onaj koji je Bog pisao, uništen, slomio ga je Mojsije, drugi onaj koji se čuvao u Kovčegu Zavjeta pisao je Mojsije. Da dodam i sledeće, a to sam juče pitao, među takve "bisere" EGW ide i njena tvrdnja da je Toranj Babilonski srušen pre potopa.

Sve će oni, zarad Jelene, ovo gore progutati. Pitam se hoće li, i kako će, progutati činjenicu da je Jelena pila alkohol (alkoholno piće), s obzirom da alkoholna pića nazivaju "usmrđeli sok" i s obzirom da ih izjednačavaju sa "sadržajem debelog crijeva".

 

[Laodikeja]

Primjetite, Ellen White samu sebe titulira "Božijom vjesnicom". Jer prorok (proročica), kaže Ellen White, nepotpuno i manjkavo opisuje njezinu službu. Očito, proroci u Bibliji su samo proroci, a Ellen White je puno više od toga.

Postoje među Adventistima sedmog dana aspiranti za nadsljedsvo službe Ellen White. Pa tako, kad ja pitam Laodikeju, on kaže

Pazite, i Laodikeja se, kao što se predstavljala i Ellen White, predstavlja "vesnikom Gospoda Isusa Hrista". I njegova služba je uzvišenija i značajnija od službe proroka.

Ovo je tipično lupanje bez predhodnog razmišljanja, a verujem i nepoznavanja pisma.

Proroci u starom zavetu su bili i proroci i vesnici, jer su proricali buduće događaje, ali prenosili i vesti od Boga što podrazumeva pozivanje naroda na pokajanje i objavu sudova Božjih.

Tako je i Ellen White bila prorok i vesnik, i tako su SVI ljudi koje Bog pozove u novozavetnom periodu i vesnici i proroci.

Sve će oni, zarad Jelene, ovo gore progutati. Pitam se hoće li, i kako će, progutati činjenicu da je Jelena pila alkohol (alkoholno piće), s obzirom da alkoholna pića nazivaju "usmrđeli sok" i s obzirom da ih izjednačavaju sa "sadržajem debelog crijeva".

Stvarnoslap će još tvrditi kako je bio lični sobar ili baštovan Ellen White, pa je video šta je ona radila!?

 

[stvarnoslap]

Na više od 300 mjesta u SZ piše o Isusu.

Neobičan pogled na neobične spise

Evo jedan neuobičajen pogled, bar nisam do sada naišao na nešto slično, na spise Ellen White. Sami adventisti se hvale literarnim opusom Ellen White od 100 000 stranica tipkanog teksta. Svedemo li biblijski tekst na ekvivalent standardno tipkanih stranica, doći ćemo do ≈ 1300 stranica. Dakle, literarni opus Ellen White ravno 77 puta (za 7600%) veći je od onoga što su napisali svi biblijski autori zajedno.

Ništa čudno, žena puno pisala, rekli bismo, međutim, treba napomenuti tvrdnju same Ellen White kako ni jednu rečenicu svojih spisa nije napisala sama, sve joj je Bog otkrio u viđenjima (E. White, Svjedočanstva), a adventisti bez zadrške sve spise Ellen White prihvaćaju i smatraju nadahnutim. Da nije tako zar bi u svojim vjerovanjima (vjerovanje br. 18 – Dar proroštva) deklarirali spise Ellen White „neprekidnim i autoritativnim izvorom istine koja Crkvi obezbjeđuje utjehu, vodstvo, poučavanje i popravljanje“, a osim toga kako bi se i usudili „kasapiti“ spise Ellen White, kad su oni „Božji govor“ čovjeku.

Preopširno bi bilo analizirati baš sve što je Ellen White napisala, pa ćemo ovdje promotriti jedan dio spisa s jednog, kao što rekoh, neoubičajedog aspekta, i pokušati ih postaviti u odnos sa biblijskim tekstovima. Konkretno, analizirat ćemo „Svjedočanstva za Crkvu“ (Svjedočanstva 1-37) i pokušati ih dovesti u vezu sa četiri Evanđelja. Odnos fizičkog opsega je ≈ 2807: 106 stranica, u korist Svjedočanstava – Svjedočanstva su 26,5 puta opsežnija od svih Evanđelja zajedno.

Pogledajmo jedan citat iz Lukina evanđelja:

Lk 1,46-48: Tada Marija reče: "Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.

Blažena Djevica Marija je ovo izrekla, međutim, nije evanđelist ovo zapisao da bi je prokazao i optužio, nego da bi je počastio a i nas na to pozvao. Tko su naraštaji koji će Isusovu majku Mariju zvati blaženom? Pa to su upravo oni koji će postati Kristovi, koji će se prozvati kršćanima. Nije li onda upravo naš odnos prema Isusovoj majci svojevrsna legitimacija nas i naše pripadnosti Kristu i kršćanima? Naravno da je. Jesmo li Kristovi, kršćani, ako se ne možemo pribrojiti naraštajima koji Isusovu majku Mariju zovu blaženom? Naravno da nismo, jer upravo u Svetom Pismu saznajemo kako će je baš oni koji su Kristovi tako zvati.

Osim Luke i ostala tri evanđelista bilježe događaje vezane uz Isusovu majku Mariju, i tako Isusovu majku Mariju susrećemo ukupno 39 puta u Evanđeljima. Što nalazimo u „Svjedočanstvima za Crkvu“ Ellen White? U 26,5 puta opsežnijim spisima, Isusovu majku Mariju susrećemo 5 (pet) puta. Čisto statistički očekivali bismo da je to 39 x 26,5 = 1033 puta. Od ukupno pet mjesta, na kojima Ellen White spominje Isusovu majku, četiri puta nalazimo „Marija“ (Mary), jedan put „Djevica Marija“ (Virgin Mary) i nula (0) puta „Blažena Djevica Marija“. Pripada li onda Ellen White naraštajima o kojima Luka piše?

Nadoknadit će Ellen White ovaj „podbačaj“ u spominjanju Isusove majke Marije, „prebačajima“ u spominjanju njoj, očito, drugih „važnih likova“. Tako će sva četiri evanđelista zajedno sotonu spomenuti četrnaest (14) puta, a Ellen White u svojim Svjedočanstvima ravno tisuću osamsto i dvanaest (1812) puta. Nije Sotona (Ellen White ga uvijek piše velikim slovom) jedini lik koji ju fascinira, na primjer, u Svjedočanstvima će svoga muža James-a White-a spomenuti četiri stotine i sedamdeset (470) puta. Stvari stoje kako stoje, a stoje upravo ovako.

P.S. Da je znala da će je muž James White cinkati kako je putovala na Jupiter i Saturn, i kako je pila usmrđeli sok, sigurno ga ne bi ovoliko puta spominjala.

 

[tripo 41]

Neobičan pogled na neobične spise

Evo jedan neuobičajen pogled, bar nisam do sada naišao na nešto slično, na spise Ellen White. Sami adventisti se hvale literarnim opusom Ellen White od 100 000 stranica tipkanog teksta. Svedemo li biblijski tekst na ekvivalent standardno tipkanih stranica, doći ćemo do ≈ 1300 stranica. Dakle, literarni opus Ellen White ravno 77 puta (za 7600%) veći je od onoga što su napisali svi biblijski autori zajedno.

A da je manje od Biblije onda bi rekao da nije nadahnuta od Boga.

Ovo je dokaz da jeste.

Isto kao i pisci Biblije.

 

[DarthShone]

Nadoknadit će Ellen White ovaj „podbačaj“ u spominjanju Isusove majke Marije, „prebačajima“ u spominjanju njoj, očito, drugih „važnih likova“. Tako će sva četiri evanđelista zajedno sotonu spomenuti četrnaest (14) puta, a Ellen White u svojim Svjedočanstvima ravno tisuću osamsto i dvanaest (1812) puta. Nije Sotona (Ellen White ga uvijek piše velikim slovom) jedini lik koji ju fascinira, na primjer, u Svjedočanstvima će svoga muža James-a White-a spomenuti četiri stotine i sedamdeset (470) puta. Stvari stoje kako stoje, a stoje upravo ovako.

P.S. Da je znala da će je muž James White cinkati kako je putovala na Jupiter i Saturn, i kako je pila usmrđeli sok, sigurno ga ne bi ovoliko puta spominjala.

Naravno da joj je Marija bila nezanimljiva, to le plod Luterove mržnje prema Mariji, ujedno EGW je morala da piše o satanaelu, jer on je za nju, po njenim ranim spisima brat Isusov. Zar je neko mogao da očekluje da će ona pisati drugačije? Naravno, njeni sledbenici će i tu dualističko gnostičku blasfemiju nazivati Biblijskom.kao što i rade. Kao što i sam znaš, ima toga još što govori o nakaradnom, ljudskim umom stvorenom kultu, ali ipak, budmo malo pristojni, nemojmo im gasiti sveću(Malo svetlo) koja im "pomaže" da sagledaju sunce (pismo), sad, to što zaslepljeni "mallim svetlom" ne vide svetlost sunca, pa brljave i udaraju gde god stignu, nije na nama da sudimo. Treba samo da ih žalimo i da zahvaljujemo Bogu što nismo kao oni.

 

[tripo 41]

Veliko probuđenje

Dok su se novoformirane Sjedinjene Američke Države kretale kroz poslednju deceniju osamnaestog veka i prvu četvrtinu devetnaestog, suočile su se sa dva ozbiljna verska izazova. Prvi je bio izazov deizma, skeptičnog verovanja koje odbacuje hrišćanstvo sa svim njegovim čudima i natprirodnim otkrivenjem u Bibliji. Deizam je bio na čelu ideja koje će dovesti do sekularizma krajem devetnaestog veka.

Predrevolucionarni deizam je bio elitistički pokret u Americi i kao takav nije se činio previše opasnim za život i etičke principe republike i njenu misiju. Ali, to će se sve promeniti devedesetih godina osamnaestog veka posle zastrašujućih surovosti Francuske revolucije, koja je bila inspirisana deizmom i pojavom nove popularne deističke i antihrišćanske literature, kao što je Age of Reason (Doba razuma) Tomasa Pejna (1794).

Širenje agresivnih “deističkih društava” i pojava studenata koji su jedni druge nazivali Ruso i Volter sada su šokirali hrišćanske vođe. Mnogi su se plašili da sami koledži ne postanu rasadnici nove skeptične misli. Mladi Viljem Miler, iako sam nije bio student na koledžu, biće jedan od onih koje je zanelo tadašnje oduševljavanje deizmom.

Druga pretnja hrišćanskoj misiji nove države bila je zapadna granica koja se brzo širila iza Apalačkih planina. Mnogi su se brinuli da će se ljudi koji odlaze iz civilizovanih istočnih naseobina vratiti “varvarstvu”. Za pobožne ljude, naseobine iza zapadne granice bile su nepopravljivi Sodom. Tako je Piter Kartrajt (Peter Cartwright) pominjao svoje mesto iz rane mladosti u Kentakiju devedesetih godina osamnaestog veka kao “boravište ubica, konjokradica, drumskih razbojnika i varalica,” a Lorenzo Dou (Lorenzo Dow) govorio o ljudima iz zapadnog Njujorka kao o ”zemaljskom đubretu”.

Elen Vajt info

 

[stvarnoslap]

Točno, jedan adventist je veličanstveno djelo učinio, a crkva Adventista sedmog dana u Njemačkoj, vidjeli smo, "kurvala se s Mesijom Hitlerom".

Stvarno rekao Slap, a dokaza 0 (čitaj nula) ili bolje rečeno tri 000 kao kod Miroslava.

Dokazi iz pera adventističkog pisca Dr. Zdravka Plantaka, samo kratki izvadak iz knjige "The Silent Church: Human Rights and Adventist Social Ethics":

Adventisti u Njemačkoj su podržavali nacističku vanjsku politiku, pa čak i rat. ... Kad je Austrija pripojena Njemačkoj, njemački adventisti su izjavljivali kako su "sretni što su se Austrijanci vratili u domovinu ". Izražavali su vjeru da je uz Božju pomoć "naš sposobni Führer Adolf Hitler postao osloboditelj Austrije". Nakon okupacije Čehoslovačke 16. ožujka 1939., adventisti još uvijek nisu imali nikakav prigovor nacističkoj vlasti. Čak su nalazili i opravdanje za nacističke okrutnosti. Kada je došlo do napada na Poljsku, koji je cijela Europa prepoznala kao čin agresije, Sinz [adventistički autor] je napisao da je, s obzirom na 'neljudske muke koje je naš narod pretrpio među tim strancima', njemački napad vjerojatno bio opravdan. Adventisti su nastavili podupirati Hitlera i slavili su njegov 51. rođendan 11 dana nakon što je rat na zapadu eskalirao njemačkom invazijom na Dansku i Norvešku 9. travnja 1940. godine.

Čak i ako je neko bio to nije duh AC, kao što je duh KC u tome.

Dokazi ponovo iz pera i iz iste knjige Dr. Zdravka Plantaka:

Kao što je Erwin Sicher s pravom zapazio u "Adventističke publikacije i nacistička iskušenja ", adventisti su na brojne načine zakazali kad je u pitanju njihov odnos prema nacističkom režimu. Već 1928., prije nego što je Adolf Hitler došao na vlast, adventisti su agitirali za snažnog Firera. Članci i članci u adventističkim časopisima napisani su o idealom njemačkim Fireru.

Prvo su adventistički pisci u časopisima pozdravili ponovno rođenje Njemačke, a onda se to ponovilo glasovanjem. Tako je Adventistički grad Friedensau glasovao 99,9 posto za Nazi stranku. .... Istaknuti adventistički pisac i urednik različitih adventističkih crkvenih listova, Kurt Sinz, vidio je u Hitlerovoj snažnoj vladavini djelo koje je osmislio sam Bog. Otto Bronzio otišao je i korak dalje, tvrdeći u službenom adventističkom listu "Der Adventbote", da je "nacionalsocijalistička revolucija nešto najveće od svih vremena, jer je održavanje čistoće naslijeđa temelj njezina etničkog života".
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------
Kao što je gore vidljivo, nisu se s Mesijom Hitlerom kurvali samo neki od vođa crkve Adventista sedmog dana i neki adventistički pisci. Kurvali su se s Mesijom Hitlerom i sami vjernici crkve Adventista sedmog dana, jer, svjedoči u svojoj knjizi adventist Plantak, "Adventistički grad Friedensau glasovao je 99,9 posto za Nazi stranku. Dakle "duh kurvanja sa zemaljskim vlastima" upravo je duh vas Adventista i vaše sekte. Duh Katoličke crkve spasio je 800.000 samo Židova u 2. svjetskom ratu.

 

[tripo 41]

Dokazi iz pera adventističkog pisca Dr. Zdravka Plantaka, samo kratki izvadak iz knjige "The Silent Church: Human Rights and Adventist Social Ethics":

Adventisti u Njemačkoj su podržavali nacističku vanjsku politiku, pa čak i rat. ... Kad je Austrija pripojena Njemačkoj, njemački adventisti su izjavljivali kako su "sretni što su se Austrijanci vratili u domovinu ". Izražavali su vjeru da je uz Božju pomoć "naš sposobni Führer Adolf Hitler postao osloboditelj Austrije". Nakon okupacije Čehoslovačke 16. ožujka 1939., adventisti još uvijek nisu imali nikakav prigovor nacističkoj vlasti. Čak su nalazili i opravdanje za nacističke okrutnosti. Kada je došlo do napada na Poljsku, koji je cijela Europa prepoznala kao čin agresije, Sinz [adventistički autor] je napisao da je, s obzirom na 'neljudske muke koje je naš narod pretrpio među tim strancima', njemački napad vjerojatno bio opravdan. Adventisti su nastavili podupirati Hitlera i slavili su njegov 51. rođendan 11 dana nakon što je rat na zapadu eskalirao njemačkom invazijom na Dansku i Norvešku 9. travnja 1940. godine.

Džabe da daš i 50 članaka od 50 pisaca. Ovdje se radi o tome da li je nešto duh crkve ili nije.

To nije duh HAC, dok jeste duh KC. U tome je razlika.

Dođe nevolja i neko se pokaže dobar,a neko ne.

Šta je duh crkve, HAC samo uči Jevanđelje i Zakon.

Dok kod vas nema zakona, ima nešto Jevanđelja i uči se mržnja.

E to je razlika u duhu crkve. Dakle sama KC to proizvodi, dok je kod nas to posljedica izbora pojedinca.

 

[stvarnoslap]

Šta je duh crkve, HAC samo uči Jevanđelje i Zakon.

Dok kod vas nema zakona, ima nešto Jevanđelja i uči se mržnja.

Tek sam sada razumio što ti čitavo vrijeme tvrdiš. Ti, dakle, tvrdiš da je slavljenje rođendana Mesije Hitlera Bogu ugodno i da su od Boga nadahnuti oni koji mu slave rođendan, a da je spašavanje 800.000 Židova djelo samog sotone.

 

[DarthShone]

Tek sam sada razumio što ti čitavo vrijeme tvrdiš. Ti, dakle, tvrdiš da je slavljenje rođendana Mesije Hitlera Bogu ugodno i da su od Boga nadahnuti oni koji mu slave rođendan, a da je spašavanje 800.000 Židova djelo samog sotone.

Slape, mene muči jedna druga stvar. EGWisti su poznati po tome da im je proslavljanje rođendana bližnjih sablazan i "greh" koji se protivi "zakonu". Kako stoje stvari, oni jesu tokom vladavine Nacista proslavljali rođendan Hitlera, koga su smatrali "mesijom" arijevaca. Dakle kršili su svoja praila, svesno. Zašto? Nameće se samo jedan od razloga, a to je da nisu hteli da budu progonjeni, mada su možda mnogi intimno i podržavali Hitlerove ideje. Problem je u tome što ništa nisu učinili da spasu one na čija se verovanja delimično i pozivaju i rabe ih u svojoj doktrini. Nisu mrdnuli prstom. Zašto? Razlog se sam nameće, "pacifizam" i izbegavanje mučeništva, onog pravog. Preča je naime bila doktrina EGW i njen nazovi "remnant" od tamo nekih jevreja. Dovoljan bi bio samo jedan, jedini primer da je neko rekao za govornicom reč protiv Nacista i Holokausta, ali nije ga bilo, kao što nije bilo ni spašavanja jevreja.