Što nevina žrtva zna o svojim počiniteljima, a oni ne znaju o sebi?
Luka je u svojemu Evanđelju donio jednu Isusovu rečenicu koju nitko drugi nema. Isus ju je izgovorio na križu. Glasi: „Oče, oprosti im, ne znaju što čine!“ (Lk 23, 34) Riječ je o molitvi koju je Isus uputio svojemu Ocu za svoje neprijatelje. U njoj Isus ne samo da moli za svoje neprijatelje, nego i kaže da on o njima zna nešto što oni ne znaju. Štoviše, njihovo je neznanje izravni razlog zašto Oca moli za njih.
Kada se podrobno čita Lukin tekst, lako se opazi veliko suglasje većine prisutnih na Golgoti za vrijeme razapinjanja. Osobe i skupine koje se inače ni u čemu međusobno ne slažu, poput farizeja i saduceja, glavara svećeničkih i Pilata, Židova i Rimljana, slažu se u jednome: Isusa treba razapeti. Koliko god njihova međusobna neslaganja bila velika, njihova je suglasnost oko Isusova uklanjanja neupitna. Ovu suglasnost Luka opisuje orkestrom poruga.
Isus je znao nešto što nitko na Golgoti nije znao. Uzdignut iznad tla između neba i zemlje imao je pogled koji je vidio dalje od svih drugih prisutnih. Što je on to znao, a njegovi neprijatelji nisu? Što nevina žrtva zna o svojim počiniteljima, a oni ne znaju o sebi? Isus zna odakle dolaze optužbe. Zna im autora.
Sudionici Isusova razapinjanja na Golgoti ponavljaju poruge istim tonom kojim je đavao na početku Isusova djelovanja napastovao Isusa. Đavao je svoja napastovanja počinjao riječima: „Ako si Sin Božji, …“ Tim istim riječima započinju i poruge na Golgoti. U Judejskoj su pustinji Isus i đavao bili sami. Nije bilo svjedoka. Samo je Isus tada u pustinji čuo đavlove riječi - Ako si Sin Božji ... Na Golgoti nema đavla, ali tamo mnoštvo izgovara đavlove riječi. To nitko drugi, od svih prisutnih, ne zna osim Isusa koji visi na križu.
Ovih se dana na suvremenoj virtualnoj Golgoti uskladilo drugo društvo. Njihove su riječi slične onima na Golgoti. Umjesto „Raspni, raspni ga!“, oni viču: „Abortiraj, abortiraj!“ Među osobama i skupinama koje su u mnogo čemu međusobno u nesuglasju, a neke čak i u otvorenim međusobnim neprijateljstvima, dogodilo se suglasje oko nerođene djece, baš kao i u slučaju farizeja i saduceja, glavara svećeničkih i Pilata, Židova i Rimljana. Oni znaju sve, u ruci drže moć i informacije i suglasni su oko prava na abortus. Twitovima, srednjim prstima, transparentima, grupama. Pa ipak, ima nešto što ne znaju. Ne znaju ono što znaju njihove žrtve. I ne znaju tko ih je tako usuglasio u jednomu i istomu stavu: u predmnijevanomu pravu na abortus bez ikakvoga ako, bez ijednoga ali.
Ne znaju da su već abortirana djeca, kao i ona kojima će ovih dana suglasje oko abortusa odnijeti život, najbliža Raspetome na Golgoti. Raspeti ih je uveo u svoju molitvu. Oni nikada nisu izgovorili ni jednu riječ, ali Isusova je molitva i njihova molitva. Kao što je Isus molio za Pilata, vojnike, svećeničke i narodne glavare, tako i pobačena djeca mole za svoje roditelje, pobornike pobačaja i sve koji u njemu sudjeluju. Svi oni su uključeni u Isusovu molitvu.
No, većina onih koji sudjeluju u orkestriranoj, suvremenoj i digitalnoj Golgoti neće toj molitvi odškrinuti vrata svojega srca. Pa ipak, u godinama koje dolaze, poneko će od te većine jednom pokucati na vrata zajednice koju je Uskrsli ovlastio da otpušta grijehe. Doći će sa sviješću kojoj se sada izruguju. Razumjet će da su bili prevareni, da su govorili tuđe riječi, da nikada nisu do kraja promislili što njihove riječi znače i koji ubojiti učinak imaju. Doći će sa suzama u očima i očajem u srcu. I tražit će nekoga da im kaže kako je Raspeti i za njih izgovorio riječi: „Oče, oprosti im, ne znaju što čine!“
fra Ante Vučković, lipanj 2020. godine
