Ustav SAD, Francuska revolucija...temelji moderne demokratije. Verska i građanska sloboda, odvojenost crkve od države, Republikasko- demokratsko uređenje nasuprot tiranije monarha...sve je ovo poznato. Valda...
Ovo je bio „duh“ koji je
vodio Francusku revoluciju i revolucionare: „Čovjek ne će biti slobodan dok se
posljednjega kralja ne zadavi crijevima posljednjega svećenika.“ (Denis Diderot, nadahnitelj Francuske revolucije i svih kasnijih ljevičarskih politika)
Samo u kratkim crticama
o Francuskoj revoluciji
- Revolucionarna skupština je 2. studenog 1789.
preuzela svu imovinu u vlasništvu Crkve, a slijedećeg mjeseca uslijedila je opća rasprodaja te imovine.
- Revolucionarna skupština je 13. veljače 1790
. prisilno zatvorila sve muške i ženske samostane, te naredila
raspuštanje svih vjerskih redova.
- Revolucionarna skupština je 12. srpnja 1790. donijela „Građansku konstituciju o svećenstvu“, kojom su od svećenika tražili da prisegnu kako će podržavati Konstituciju
te potvrde kako nisu odani papi. Ovako prisiljeni i zaplašeni, 24% svećenstva ppoložilo je prisegu.
- Nezadovoljni malim brojem svećenstva koji je prihvatio Konstituciju, Revolucionarna skupština je za one svećenike koji nisu prihvatili Konstituciju,
propisala kaznu od deset godina zatvora.
- U rujnu 1791. raspuštena je Revolucionarna (Narodna) skupština te je zamjenjena Zakonodavnom skupštinom u čijem radu je sudjelovao i tzv. „Komitet javnog spasa“, zapravo skupina žestokih protuvjerskih tirana, čija je zamisao bila „
potpuno uništenje vjere“.
- U rujnu 1792. bijesna rulja, potaknuta vođama Revolucije,
ubila je tri biskupa te više od dvjesto svećenika u Parizu. Ovaj događaj poslije će biti nazvan „Rujanskim masakrima“.
- U siječnju 1793. kralj Luj XVI. Je giljotiniran, a uskoro nakon njega na giljotini su završile i
16 594 žrtve u Parizu te još
25 000 žrtava širom Francuske. Među ubijenima našlo se
nekoliko biskupa te gotovo tisuću svećenika.
- Dana 21. listopada 1793. donesen je zakon po kojemu se sve svećenike koji nisu dali prisegu kao i one koji bi ih skrivali moglo
ubiti na licu mjesta.
- U studenome 1793. uveden je novi
republikanski kalendar kojemu je bio cilj
dekristijanizacija Francuske. Ukinuti su sedmodnevni tjedni, a svaki je mjesec bio sastavljen od tri cjeline po deset dana, kako bi ljudi izgubili vremenski ritam i kako ne bi znali kada je nedjelja. A
svaki deseti dan određen je kao dan odmora. Blagdani svih svetaca bili su zabranjeni.
- Novim kalendarom se pokušalo
prekinuti i računanje godina od Kristova rođenja, postavljajući
1789. kao prvu godinu.
- Dana 29. rujna 1795. proglasom su
zabranjena sva javna isticanja vjere. Svećenicima te redovnicima i redovnicama bilo je zabranjeno nositi svoje odore i habite. Crkvena zvona
nisu smjela zvoniti, niti se igdje smjelo istaknuti vjerski kip ili križ.
- Zabrana je proširena i na groblja, što je potaklo orgije razbijanja nadgrobnih spomenika na kojima su bili križevi ili vjerski natpisi.
- Vođe Revolucije pokrenuli su nove kultove kako bi zamijenili religiju. Najistaknutiji od njih bio je „
kult razuma“, tako što se u zaplijenjenimcrkvama štovalo kipove „
božice Razuma“ – u Parizu je ovaj kult
preuzeo katedralu Notre Dame.
- U proljeće 1794. Robespierre se odrekao „kulta razuma“
te poslao njegove vođe – uključujući i svoje prijašnje revolucionarne kolege
na giljotinu, zamjenivši kult razuma svojim
vlastitim „kultom Vrhovnoga Bića“, koji je službeno predstavljen 7. svibnja 1794. Vrlo brzo,
28. srpnja 1794., i sam Robespierre je
završio na giljotini, a njegov kult je umro zajedno s njim.
- Jedanaest dana prije svoje smrti
Robespierre je poslao na giljotinu šesnaest karmelićanki jer su nastavile s molitvenim životom.
------------------------------------------------
Ovo vam je „Francuska revolucija“ i duh prosvjetiteljsta kao i duh svih kasnijih, sve do današnjih dana,
ljevičarskih politika.
I zato ja, bez imalo grižnje savijesti, Jovanu koji
ovakvoj Francuskoj revoluciji pripisuje zasluge za -
modernu demokraciju te vjerske i građanske slobode - kažem:
Divljače, sram te bilo, srami se.
Zaista, samo divljaci mogu braniti i hvaliti divljaštvo drugih divljaka. A vidjesmo, francuski revolucionari bijahu divljaci nad divljacima.