- Učlanjen(a)
- 07.07.2014
- Poruka
- 18.331
U kojem trenutku započinje život?
Evo pitanja-zamke, ako točno ne odredimo upotrijebljene izraze. U pravom smislu riječi, život (apstraktno) ne započinje; on se prenosi od živih stanica proizišlih iz drugih živih stanica. Taj kontinuitet života temeljna je biološka pretpostavka. No, život u stvarnosti ipak ima svoj početak. Pitanje koje određuje narav pobačaja je dakle slijedeće: “Kada započinje ljudski život?” To jest: “Kada započinje život nekog čovjeka?“.
Biologija dokazuje da život novog ljudskog bića nastaje u trenutku oplodnje, odnosno u sjedinjavanju spermatozoida muškarca i jajašca žene. Sjedinjenje 23 muških kromosoma sa 23 ženska kromosoma stvara novu stanicu od 46 kromosoma. Ta je stanica nazvana zigota. Ona sadržava u sebi novi genetski kodeks koji proizvodi jedinku različitu od oca i od majke i od svake druge osobe na svijetu. To se događa od 12 do 18 sati nakon spolnog odnosa.
Želite reći da jedna jedina stanica sačinjava već ljudsko biće?
Embriolog Keith Moore izjavljuje: “Svatko je od nas započeo svoj život u jednoj jedinoj jednostaničnoj zigoti.”
Kako tvrdi već navedeni priručnik za porodiljstvo, dijete netom začeto posjeduje vlastito genetsko bogatstvo različito od onoga očeva i majčina. Na biološkom planu zigota nije nipošto neko neosobno biće, nego je to on ili ona u malom, jer njegova jedna stanica je muška ili ženska. On ili ona je već novo ljudsko biće jedincato i potpuno.
Jedincato, jer nikada nije postojalo u prošlosti niti će ikada postojati u budućnosti njemu istovjetno biće. Kako tvrde liječnici Landrum Shittles i David Rorvik, “začeće podaruje život čineći ga jedincatim životom u svojoj vrsti.”
Potpuno, jer genetski kodeks (genotip) zigote sadrži podatke o svim karakteristikama novog ljudskog bića: stas, boju očiju, kose, kože itd. “Genotip – odnosno nasljedne značajke jedinstvenog ljudskog bića – utvrđen je u trenutku začeća i ostati će na snazi kroz čitavi život nove jedinke (individuuma)”.
Ako je dakle oplođena stanica već ljudska jedinka, ona je već također i ljudska osoba, iako se njezine duhovne moći još nisu pojavile, možda zbog činjenice što duša još nije u stanju konstituirati (sačinjavati) ljudsku duhovnost. U jednom ispravnom poimanju osobe, naime, duša ne može dualistički biti suprotstavljena tijelu, nego te dvije sastavnice ljudskog bića treba smatrati nerazdvojivima. Stoga nije moguće razlikovati jedinku od osobe, zamišljajući zigotu da još nije ljudska osoba; te početak ljudske osobe mora se poklapati s početkom biološkog života.
Evo pitanja-zamke, ako točno ne odredimo upotrijebljene izraze. U pravom smislu riječi, život (apstraktno) ne započinje; on se prenosi od živih stanica proizišlih iz drugih živih stanica. Taj kontinuitet života temeljna je biološka pretpostavka. No, život u stvarnosti ipak ima svoj početak. Pitanje koje određuje narav pobačaja je dakle slijedeće: “Kada započinje ljudski život?” To jest: “Kada započinje život nekog čovjeka?“.
Biologija dokazuje da život novog ljudskog bića nastaje u trenutku oplodnje, odnosno u sjedinjavanju spermatozoida muškarca i jajašca žene. Sjedinjenje 23 muških kromosoma sa 23 ženska kromosoma stvara novu stanicu od 46 kromosoma. Ta je stanica nazvana zigota. Ona sadržava u sebi novi genetski kodeks koji proizvodi jedinku različitu od oca i od majke i od svake druge osobe na svijetu. To se događa od 12 do 18 sati nakon spolnog odnosa.
Želite reći da jedna jedina stanica sačinjava već ljudsko biće?
Embriolog Keith Moore izjavljuje: “Svatko je od nas započeo svoj život u jednoj jedinoj jednostaničnoj zigoti.”
Kako tvrdi već navedeni priručnik za porodiljstvo, dijete netom začeto posjeduje vlastito genetsko bogatstvo različito od onoga očeva i majčina. Na biološkom planu zigota nije nipošto neko neosobno biće, nego je to on ili ona u malom, jer njegova jedna stanica je muška ili ženska. On ili ona je već novo ljudsko biće jedincato i potpuno.
Jedincato, jer nikada nije postojalo u prošlosti niti će ikada postojati u budućnosti njemu istovjetno biće. Kako tvrde liječnici Landrum Shittles i David Rorvik, “začeće podaruje život čineći ga jedincatim životom u svojoj vrsti.”
Potpuno, jer genetski kodeks (genotip) zigote sadrži podatke o svim karakteristikama novog ljudskog bića: stas, boju očiju, kose, kože itd. “Genotip – odnosno nasljedne značajke jedinstvenog ljudskog bića – utvrđen je u trenutku začeća i ostati će na snazi kroz čitavi život nove jedinke (individuuma)”.
Ako je dakle oplođena stanica već ljudska jedinka, ona je već također i ljudska osoba, iako se njezine duhovne moći još nisu pojavile, možda zbog činjenice što duša još nije u stanju konstituirati (sačinjavati) ljudsku duhovnost. U jednom ispravnom poimanju osobe, naime, duša ne može dualistički biti suprotstavljena tijelu, nego te dvije sastavnice ljudskog bića treba smatrati nerazdvojivima. Stoga nije moguće razlikovati jedinku od osobe, zamišljajući zigotu da još nije ljudska osoba; te početak ljudske osobe mora se poklapati s početkom biološkog života.