Koja Crkva spasava?

Učlanjen(a)
14.01.2018
Poruka
518
Nisam prepisao, svaka reč je moja.
Moli se Bogu, i ne budi samouveren, i on će ti pokazati.
Pozdrav!

Bog ti dobro dao!

Učinilo mi se da si citirao svetog Apostola Pavla
koji je pisao o opravdanju verom, ali izgleda da
nisam pogodio šta si želeo da postigneš.

I iskren da ti budem, pokušavam da budem Bogouveren,
jer od samouverenosti sam podosta daleko.

O da, Bogomolitvu ne napuštam! Crkva je tu (i) zbog toga
oko mene....

brat Toma
 
UPLOADER
Učlanjen(a)
19.10.2010
Poruka
3.325
Moja vera, ili vera crkve kojoj pripadam je vera u SVE ŠTO JE ZAPISANO.

Ipak, najviše pažnje pridajemo pojmu OPRAVDANJE VEROM, koje podrazumeva plan spasenja koji je Bog stvorio da bi čoveka spasio od greha i večne smrti, a koji sadrži osnovni postulat koji glasi "BOG ( Otac, Sin, i Sveti Duh ) SU STVORILI PLAN SPASENJA, ISUS GA JE ROĐENJEM NA OVOJ ZEMLJI OSTVARIO SMRĆU NA KRSTU, I DANAS POSREDUJE U NEBESKOJ SVETINJI, PRILAŽUĆI ZASLUGE SVOJE ŽRTVE I PROLIVENE KRVI U KORIST ČOVEKA, A DUH SVETI TO SPASENJE SPROVODI U NAMA, SPREMAJUĆI NAS ZA HRISTOV DRUGI DOLAZAK, I CARSTVO NEBESKO.

Moja je vjera isto ovaka kako steje vi ovde naveli

Kod vas Rimokatoličkih Hrišćana, po vašim rečima i delima, vidim da verujete u
Boga Oca, i Sina i Blaženu Mariju.

Ispred Blažene Marije ide isto Duh Sveti.

Pomaže Bog!

Lepo si ovo napisao, tačnije prepisao od boljih od sebe.
Mudro činiš radeći tako!

Pravoslavni vernici, premda ispovedaju svoju grešnost,
delotvornu veru, nadu i ljubav polažu u Boga Jedinoga,
u Oca i Sina i Svetoga Duha.

I uz Božiju pomoć, i na Njegovu slavu, rastu do pune mere
Hristovoga rasta.

Slava Bogu za sve!

brat Toma

Po svemu smo slični , osuđujem se reći ISTI , Kristovi sledbenici
 
Učlanjen(a)
14.01.2018
Poruka
518
Pomaže Gospod Bog!

Danas se Crkva seća svetih dvanaest mučenika, što postradaše u vreme cara Dioklecijana.
Prvi iz njih, Pamfil, prezviter crkve u Kesariji Palestinskoj, čovek učen i blagočestiv, ispravi tekst Novog Zaveta od grešaka raznih prepisivača; sam prepisivaše ovu spasonosnu knjigu i davaše onima koji to željahu.
Drugi bi đakon Valent, star godinama i sed mudrošću. On bi odličan poznavalac Svetog Pisma, i znađaše ovo gotovo naizust.
Treći bi Pavle, muž čestan i ugledan, koji jednom pre toga bi bacan u oganj za Hrista.
Uz to, još pet braće, po telu i duhu, rodom iz Misira, vraćahu se sa osude iz rudnika Kilikijskih u svoju otadžbinu, no na kapiji grada Kesarije rekoše da su hrišćani, zbog čega dođoše pred sud. Na pitanje kako im je ime, rekoše: "Neznabožačka imena koja nam je majka dala, odbacili smo i nazvali smo se Ilija, Isaija, Jeremija, Samuil i Danilo". Na pitanje, odakle su, rekoše: "Iz Gornjeg Jerusalima". Svi ovi biše posečeni, a s njima postrada i mladić Porfirije, koji potraži tela njihova da sahrani. Ovaj u ognju izgori.
Još i Selevkije, koji priđe i poljubi mučenike pre nego mač pade na glavu njihovu. Selevkije pre toga bi oficir.
Još i starac Teodul, sluga rimskog sudije, koji pri sprovodu poljubi jednoga mučenika.
Najzad i Julijan, koji mrtva tela mučenička celivaše i hvaljaše ih. I tako dadoše malo za veliko, i jevtino za dragoceno, i smrtno za besmrtno, i preseliše se ka Gospodu 308. godine.

brat Toma
 
Učlanjen(a)
15.02.2015
Poruka
3.527
Ja bih samo i ovo dodao:

"Zato, dakle, i mi kad imamo oko sebe toliki oblak svedoka,odbacimo svaki teret i greh koji nas lako zaplice i strpljivoscu trcimo trku koja nam je odredjena, gledajuci na Isusa, zacetnika i usavrsitelja vere." Jevrejima poslanica 12,1.2.
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Samo bih postavio jedno pitanje TomiD.

U koju grupu svrstavaš sve one ljude koji su tokom istorije mračnog srednjeg veka bili progonjeni, ili ubijani od strane Rimokatoličke inkvizicije zbog toga što su imali drugačija merila istine, i autoriteta.
Da li smatraš da su i oni mučenici, i ako jesu - u koju grupu u tom slučaju svrštavaš one koji su ih progonili i mučili zbog vere?

Hvala.
 
Učlanjen(a)
14.01.2018
Poruka
518
Bog pomogao!

Ubice su ubice a žrtve su žrtve. Najčešće su ovi prvi zločinci a ovi drugi mučenici.

Meni je zanimljivo kako se na primeru RImokatoličke inkvizicije,
potvrdila rečenica da "rdjava društva kvare dobre običaje".

Naime, dobro je da Crkva pošalje grupicu kompetentnih da proveri
neku od novonastalih religioznih pojava. I u Pravoslavlju kod Srba tako je uradjeno
kada su se izmedju 1. i 2. svetskog rata pojavili Bogomoljci.

Kod Rimokatolika u srednjem veku, posle prvog koraka (istraživačkog),
sledio je drugi, sasvim dobar i logičan - pisani izveštaj da li se pojavila jeres ili
je to od Duha Svetoga. Eh da su tu stali ....
Onda je sledeo sledeći korak a to je pritisak ne neistomišljenike da
odustanu od svog veroispovedanja. A onda se pojavila "logika",
nadasve pogubna - "ako će jeretici goriti u Paklu, zašto da ih ne spalimo
odmah, i tako sprečimo da svoju jeres šire dalje".

Hajde da pazimo da se i mi ne okliznemo na neljubav prema drugačije-verujućima!

brat Toma
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Ovo je za jednu dobru diskusiju, koja povlači pitanje "KO JE BIO OD TE DVE GRUPE NA PRAVOJ STRANI"

Ti kažeš odprilike ovako "postojali su jedni, pa su se pojavili drugi, i potom su ovi prvi krenuli u proveravanje, i nastavili sa praksom progonstva i ubistva"

Istorija pokazuje sasvim drugu stvar, a ona se može sažeti u sledećem "da je u početku, u vreme života apostola - postojala samo jedna grupa Hrišćana, ili Hristova crkva, čiji je centar bio u Jerusalimu, Hrišćani koji su bili rašrkani po raznim mestima i crkvama u tada poznatom svetu, od kojih se neke spominju i u poslanicama, ali i otkrivenju, u opisu sedam crkava kojima Isus verni i istiniti svedok šalje sedam pisama.
Jedna od tih crkava je lokalna crkva u Rimu kojoj je apostol Pavle napisao Rimljanima poslanicu.

Ono što je sada ključna pojedinost, a koja rešava ceo ovaj problem o kome govorimo, je ta - da su apostoli upućivali na to "da će nakon njihovog života, u crkvi doći do otpada"

"Pazite dakle na sebe i na sve stado u kome vas Duh Sveti postavi vladikama da pasete crkvu Gospoda i Boga koju steče krvlju svojom;
Jer ja ovo znam da će po odlasku mom ući među vas teški vuci koji neće štedeti stada;
I između vas samih postaće ljudi koji će govoriti izvrnutu nauku da odvraćaju učenike za sobom"
( dela apostolska 20. 28 - 30 )

"Kako dakle primiste Hrista Isusa Gospoda onako živite u Njemu,
Ukorenjeni i nazidani u Njemu i utvrđeni verom kao što naučiste, izobilujući u njoj zahvalnošću.
Braćo! Čuvajte se da vas ko ne zarobi filozofijom i praznom prevarom, po kazivanju čovečijem, po nauci sveta, a ne po Hristu.
Jer u Njemu živi svaka punina Božanstva telesno"
( Kološanima poslanica. 2 6 - 9 )

"Zaklinjem te dakle pred Bogom i Gospodom našijem Isusom Hristom, koji će suditi živima i mrtvima, dolaskom njegovijem i carstvom njegovijem:
Propovijedaj riječ, nastoj u dobro vrijeme i u nevrijeme, pokaraj, zaprijeti, umoli sa svakijem snošenjem i učenjem;
Jer će doći vrijeme kad zdrave nauke neće slušati, nego će po svojijem željama nakupiti sebi učitelje, kao što ih uši svrbe,
I odvratiće uši od istine, i okrenuće se ka gatalicama.
A ti budi trijezan u svačemu, trpi zlo, učini djelo jevanđelista, službu svoju svrši"
( 2 poslanica Timotiju 4. 1 - 5 )

Ovo se upravo dogodilo sa ovom pomenutom lokalnom crkvom u Rimu, koja se u vreme drugog Jevrejskog ustanka protiv Rimskog jarma polovinom 2 veka, da ne bi bila progonjena zajedno sa Jevrejima - distancirala od Jevreja, odrekla pojedinih tačaka vere, i napravila kompromis sa Rimskom mnogobožačkom vlašću, a kasnije posredstvom lažnih učitelja unela u crkvu i crkvenu praksu - mnogobožačke filozofije, i obukla ih u Hrišćansko ruho.
Time je doživela otpad od ostatka Hristove prvobitno organizovane crkve, i čisote Hristovog jevanđelja, a kasnije uz pomoć svetovnih vlasti, na prvom mestu Konstantina - preuzela primat nad celim Hrišćanskim svetom, koji joj po prirodi stvari ne pripada, i na čelo postavila Rimskog biskupa.

Tako je nastala Rimokatolička crkva, a sa druge strane su ostali svi ostali Hrišćani - potomci prve Hristove crkve, koji nisu saučestvovali u otpadu ove lokalne Rimske crkve koja je prerasla u Rimokatoličku.
U kasnijim vekovima - ovi Hrišćani su nazvani protestantima, što i jeste na neki način ispravna kvalifikacija, jer su oni protestvovali protiv otpada Rimske crkve, i onoga što je iz tog otpada proisteklo, a to je progonstvo svih ostalih.

Što se tiče Pravoslavlja, ono kao nekadašnji deo Rima - može se svrstati u tu grupu zajedno sa Rimokatoličkom crkvom.

Ovo su škakljive stvari za diskusiju, ali ako smo ljudi koji vole istinu i Boga izvan svega, onda nam neće biti teško da istini pogledamo u oči, pa ma kako ona zvučala.
 
Poslednja izmena:
Učlanjen(a)
14.01.2018
Poruka
518
Pomaže Bog!

Hvala ti na Svetopisamskim citatima - nikada nije na odmet da se
podsetim šta čitam, u Koga verujem...

Vaistinu, treba da "izobilujemo u zahvalanosti" ... da "trpimo zlo"...

Moj odgovor je bio usmeren na pitanje inkvizicije, progonstva.
Nisam išao dublje u prošlost, u vremena kada su se u Crkvi počeli
pojavljivati krivovernici, niti sam se doticao vremena kada
se Rimokatolička zajednica odvojila od Pravoslavne Crkve.

Ovo što si mi napisao, kako ti doživljavaš Crkvenu istoriju,
mislim da ti na svojim savovima čvrsto stojiš, tako da ne vidim
razloge da dodajem niti oduzimam išta tvome pisanju.

brat Toma
 
Učlanjen(a)
15.02.2015
Poruka
3.527
Toma, javi se na temu Hronologija JS
Hvala

Crkva je od velike pomoci vernicima, ali ona ne moze nikaoga spasti. Spasenje prima verom u Gospoda Isusa Hrista, jer smao njegova krv moze izbrisati nase grehe.
 
Poslednja izmena:
Učlanjen(a)
14.01.2018
Poruka
518
Pomaže Bog!

Danas se u Crkvi čitalo ovo od sv. Teofana Zatvornika.


Ko hoće za mnom da ide neka se odrekne sebe i uzme krst svoj i za mnom ide (Mk.6,34).
Za Gospodom krstonoscem nije moguće ići bez krsta. Svi koji za Njim idu, nužno idu sa krstom. A šta je taj krst? Neprilike, teškoće i žalosti svake vrste, koje se sreću i izvan i unutra, na putu savesnog ispunjavanja Gospodnjih zapovesti, u životu po duhu Njegovih naredaba i zahteva. Takav krst je srastao sa Hrišćaninom: tamo gde je Hrišćanin, tamo je taj krst, a gde nema tog krsta – nema ni Hrišćanina.
Olakšice svake vrste i život u utehama ne priliče istinskom Hrišćaninu. Jer, njegov zadatak je da se očisti i ispravi. On je kao bolesnik na kome treba da se vrše čas operacije, čas previjanja. Zar se to može bez bola? On hoće da se istrgne iz zarobljeništva snažnoga neprijatelja: zar je to moguće bez borbe i rana? On je dužan da ide nasuprot svih poredaka koji ga okružuju: kako to izvršiti bez neprilika i teskoba?
Raduj se što osećaš krst na sebi, jer poseduješ znak da ideš za Gospodom putem spasenja, u raj. Potrpi malo. Jer, brzo će kraj, a za njim – venci!

brat Toma
 
Natrag
Top