U tradicionalnom smislu covekov zivot se po mnogima sastoji od dva presudna dogadja na koja mi ne mozemo da uticemo - a to su nase rodjenje i smrt.
Ni na jedan od ova dva dogadjaja mi ne mozemo da uticemo i donosimo odluku da li ce se dogoditi ili ne.
Za prvi dogadjaj - nase rodjenje su delimicno zasluzni nasi roditelji, i Bog koji je dao da se iz ljubavi nasih roditelja rodimo bas mi - a ne neko drugi.
Drugi dogadjaj - smrt, je zemaljska realnost sveta na kome vlada greh pa time i smrt, i ona je takodje neminovnost na koju ne mozemo uticati da bi je izbegli.
Ipak, postoji jedno rodjenje i jedna smrt nad kojima mi imamo apsolutnu vlast, a to je u bibliji opisano kao - duhovno rodjenje i duhovna smrt, i ovo se iskljucivo tice nase slobodne volje da prihvatimo ili odbacimo ponudjeno spasenje koje nam Bog pruza kroz zasluge Hristove prolivene krvi na krstu Golgote.
Prihvatanjem ovog ponudjenog spasenja - mi prelaimo iz stanja duhovne smrti u stanje zivota primanjem Hristovog zivota koji je polozio za nas na krstu, i Isusovim drugim dolaskom, nas zivot koji smo ovde vodili u zajednici sa Hristom - ce se nastaviti na nebu i potom na novoj zemlji kroz citavu vecnost.
Odbacivanjem ponudjenog spasenja - mi ostajemo u stanju duhovne smrti, i Isusovim dolaskom mi ce mo umreti za citavu vecnost.
Dakle, ostajanje u grehu koji pretstavlja krsenje Bozjih moralnih principa zapisanih u njegovim zapovestima zakona - je u stvari duhovna smrt.
Covek koji prelazi iz smrti u zivot on vise ne gresi krseci i jednu zapovest, ko krsi zapovesti on ostaje u smrti:
"Dečice moja! Ovo vam pišem da ne grešite; i ako ko sagreši, imamo zastupnika kod Oca, Isusa Hrista pravednika,
I On očišća grehe naše, i ne samo naše nego i svega sveta.
I po tom razumemo da Ga poznasmo, ako zapovesti Njegove držimo.
Koji govori: Poznajem Ga, a zapovesti Njegove ne drži, laža je, i u njemu istine nema;
A koji drži reč Njegovu, u njemu je zaista ljubav Božija savršena; po tom poznajemo da smo u Njemu.
Koji govori da u Njemu stoji, i taj treba tako da hodi kao što je On hodio.
Ljubazni! Ne pišem vam nove zapovesti, nego zapovest staru koju imaste ispočetka. Zapovest stara jeste reč koju čuste ispočetka" ( 1 Jovanova 3. 1 - 7 )
Niko nije novi Mesija ko se predao potpuno Bogu i radja rod poslusnosti Duhom Svetim koji mu je dat, vec jednostavno taj covek je ociscen od greha i njegove sile, doziveo je novorodjenje i promenu u svom bicu i ide putem posvecenja iz trenutka u trenutak, i zivi novim zivotom.
To ne znaci da se nece desiti da taj covek mozda i pogresi, ali ako se to i desi on treba odmah da ustane i da nastavi dalje gde je stao.
Mi nismo umrli zakonu - vec grehu, i time smo oslobdjeni od osude koju greh donosi.
Miloscu Bozjom smo oslobodjeni od greha i data nam je sila da vise ne gresimo, vec da u potpunosti radjamo rod poslusnosti zapovestima.
"Šta ćemo dakle reći? Hoćemo li ostati u grehu da se blagodat umnoži? Bože sačuvaj!
Jer koji umresmo grehu kako ćemo još živeti u njemu?Ili ne znate da svi koji se krstismo u Isusa Hrista, u smrt Njegovu krstismo se?
Tako se s Njim pogrebosmo krštenjem u smrt da kao što usta Hristos iz mrtvih slavom Očevom, tako i mi u novom životu da hodimo" ( Rimljanima 6. 1 - 4 )