Znak da je Armagedon blizu

[Laodikeja]

Tako je.
Prihvatanje istine spasava.

A ti si vec svojim komejtaro prihvatio laz da je Konstantin na nebu i da se moli za ljude.

A biblija kaze "DA JE ISUS JEDINI POSREDNIK I MOLITELJ ZA LJUDE U NEBESKOJ SVETINJI"

Evo ponovo mog odgovora.

Konstantin ne moze da moli za mene, jer on nije na nebu vec u grobu i ceka vaskrsenje mrtvih.

Na drugom mestu - biblijsko ucenje je da je Isus jedini posrednik koji posreduje u nebeskoj Svetinji, i moli za nas.

I na kraju, Konstantin nikada nije stvarno postao Hriscanin, vec je i dalje slavio svog Boga Mitru.

Tako da on ne moze da moli za bilo koga.

 

[stvarnoslap]

I na kraju, Konstantin nikada nije stvarno pstao Hriscanin, vec je i dalje slavio svog Boga Mitru.

Car Konstantin - svetac ili antikrist?

Ovo je najbolji primjer da zorno vidite i shvatite do koje mjere mogu biti zatrovani mrzitelji Kristove crkve, i svega što je Kristovo, a pogotovo mrzitelji Kristove euharistije i Kristove Majke Blažene Djevice Marije.

Navest ću vam nekoliko detalja po kojima ćete u pravilu prepoznavati sve ovakve izljeve mržnje. Prvo, uvijek će osobu, u ovom slučaju Konstantina, koju će koristiti za "nabacivanje go*vana" na Kristovu crkvu apriori ocrnuti, uglavnom dodajući sotonske epitete uz ime osobe. Tako Laodikeja Konstantina zna etiketirati kao antikrista, "marionetom Jezaveljinih paganskih sveštenika" i sličnim imbecilnostima. Drugo, nikada vam neće dati neoborive dokaze (činjenične argumente) za ove svoje tvrdnje. Naravno, činjenične argumente kao dokaz ne daje, jer za notorne laži kakve su ove dokazi jednostavno ne postoje. I treće, baš zbog nedostatka bilo kakvih relevantnih dokaza za ovakve tvrdnje, njihovi 'raznosači' (ovdje Laodikeja) će manijakalno mantrati ovu notornu laž.

Zaista, ovoliko laži na jednom mjestu, kojoj je temeljna svrha trovanje ljudi i širenje mržnje protiv Kristove crkve i Kristovih svetaca, izvor može imati jedino u "okotnjaku oca laži". Da, otac laži "koti" ovako monstruozno otrovne misli i riječi, a onda ih njegovi "raznosači go*vana", kao ovdje Laodikeja i drugi subotari, raznašaju kako bi što više ljudskih duša oteli Bogu i kao žrtvu prenijeli ocu laži. I hvala dragom Bogu što je, služeći se baš ovim trovateljima istine i širiteljima mržnje, 'natjerao' mene da šire i dublje proučim i otkrijem tko i što je bio car Konstantin. Pa, pogledajmo kakav je zaista bio ovaj čovjek, je li bio svetac kakvim ga časti Kristova crkva, ili je bio antikrist kakvim ga prikazuju Adventisti sedmog dana, i još neke sekte nastale po američkim kukuruzištima u 19. stoljeću.

Car Konstantin - okolnosti u vrijeme njegova preuzimanja Carstva i Konstantinova djela

Progon kršćana započeo je, praktički, njihovim rođenjem. Svima nam je znano u Bibliji opisano kamenovanje svetog Stjepana. Nastavit će se pogubljenjem, opet nam svjedoči Novi zavjet - Mačem pogubi Jakova, brata Ivanova. (Dj 12,2). Vrlo brzo, krvavi progoni kršćana proširit će se diljem čitavog carstva. Jedan od glavnih razloga neprijateljstva prema kršćanima u Rimskome Carstvu bio je taj što su kršćani odbijali priznati cara kao glavu religije, kao svoga boga. Neću ovdje šire i detaljnije o progonima kršćana u Rimskom carstvu, već ću još samo napomenuti da su se najveći i najkrvaviji progoni kršćana u Rimskom Carstvuogađali za vrijeme cara Dioklecijana. Ovo je važno znati za ovu priču o Konstantinu, jer je car Konstantin upravo naslijedio Dioklecijana, dakle, Rimsko carstvo je preuzeo u vrijeme najvećih i najkrvavijih progoni kršćana.

Činjenice vezane uz Konstantina i njegovo preuzimanje Carstva:

1. Dan uoči bitke kod Milvijskog mosta 27. listopada 312., u kojoj će Konstantin pobijediti Maksencija i time postati novi Rimski car, sasvim sigurno nije bio kršćanin.

2. Dan kasnije, 28. listopada 312., javno se ponašao kao uvjereni kršćanin. Tako nakon ulaska u Rim 29. studenoga 312. nije, po običaju, pošao na Kapitolij da, kao drugi prije njega, prinese žrtvu zahvalnicu glavnom rimskom bogu Jupiteru niti je posjetio Senat, koji je bio poganski. Time je htio naznačiti da svoju pobjedu ne duguje ni Senatu ni Jupiteru nego jednom drugom Bogu.

3. A koga je za svoga Boga prihvatio car Konstantin, najjasnije je posvjedočio postavljajući na rimskom trgu (forumu) svoj kip s križem u desnoj ruci i natpisom: „Po ovom spasonosnom znaku, pravom izrazu snage, spasio sam i oslobodio vaš grad od tiranina i sa slobodom vratio senatu i rimskom narodu staro dostojanstvo i stari sjaj.“

4. Nasljeđujući Dioklecijana, u vremenima najvećih i najkrvavijih progona kršćana, car Konstantin u veljači 313. potpisuje tzv. "Milanski edikt". U dokumentu se proglašava načelo vjerske slobode i jednakosti za sve rimske građane bez obzira na vjersku pripadnost, a kršćanskoj zajednici (Crkvi), koja se u dokumentu naziva Corpus christianorum i Societas, priznat je status pravne osobe kojoj se priznaje pravo posjedovanja i slobodnog raspolaganja nekretninama (crkvama, grobljima i zakladama) i povrat oduzetih dobara i bogoštovnih mjesta u posljednjem progonstvu bez obzira na to nalaze li su u privatnom ili državnom vlasništvu.

5. Ovim dokumentom car Konstantin mjenja dotadašnje ime nedjelje (Dies Solis - dan Sunca), i u čast Isusa Krista, Boga kršćana, koji se baš u nedjelju okupljaju na Euharistiju, nedjelji daje ime "Dies Dominica" - "dan Gospodnji, kako se i do današnjega dana zove. I, osim što je sveti dan kršćana, nedjelju, po Kristovu (Gospodinovu) imenu nazva, odredi također da nedjelja u čitavom Carstvu bude neradni dan, baš zbog toga kako bi se kršćani, oslobođeni radnih obveza toga dana, mogli okupiti na zajedničku Euharistiju i potpunije to vrijeme posvetiti Bogu.

Milanski edikt je bio temeljni dokument, ali nakon njega car Konstantin donosi jedan za drugim slijedeće zakone i odredbe:

6. 313.: rastavu braka učinio je znatno težom nego što je bila do tada

7. 3. studenoga 313.: smrtna kazna može biti izrečena samo ako je zločin dokazan i priznat

8. 13. svibnja 314.: zakoni se moraju primjenjivati po načelima pravde i jednakosti

9. 21. ožujka 315.: čela osuđenih na teške radove ne smiju biti markirana užarenim željezom jer je ljudsko lice stvoreno na sliku Božju

10. 13. svibnja 315.: državna pomoć siromasima kako ne bi bili prisiljeni pogibeljima izlagati svoju novorođenčad

11. 13. svibnja 315.: careva privatna blagajna odredila je pomoć katoličkim crkvama

12. svibnja 318.: zabrana vračanja

13. 23. lipnja 318.: odluke donesene na biskupskim sudištima imaju učinak i na civilnom području

14. 11. svibnja 319.: zabrana ubijanja vlastitih robova i ograničena uporaba torture

15. 31. prosinca 320.: ratni zarobljenici ne smiju biti zlostavljani

16. 16. travnja 321.: olakšana je praksa oslobađanja robova pravnom procedurom u crkvi

17. 3. srpnja 321.: Crkva ima pravo primati darove i oporučne ostavštine

18. 6. srpnja 322.: zabrana prodaja djece

19. 25. prosinca 322.: zabrana prisiljavanja kršćana da prinose žrtve u poganskim hramovima

20. 324.: povrat kršćanima privatne imovine koja je bila zaplijenjena u vrijeme Galerijeve vladavine

21. 324.: državna pripomoć gradnji kršćanskih crkava

22. 24. travnja 325.: zaštita siromaha

23. 29. travnja 325.: obitelj robova ne može biti razjedinjena

24. 1. listopada 325.: zabrana gladijatorskih igara

25. 326.: Crkva postaje nasljednik hereticima zaplijenjenih dobara

26. 14. lipnja 326.: oženjen muškarac ne može držati u kući konkubinu

27. 13. svibnja 329.: država pomaže djeci siromašnih roditelja

28. 29. studenoga i 1. prosinca 330.: biskupi i svećenici te židovski vjerski službenici oslobađaju se obveze civilnih službi i drugih
--------------------------------

Neka svatko, uzimajući u obzir okolnosti toga vremena koje su gore navedene, promotri ovih 28. točaka djela cara Konstantina, i neka samom sebi odgovori - je li ovaj čovjek, car Konstantin, bio Božji sveti čovjek, ili je bio antikrist kakvim ga uporno pokušavaju prikazati i proglasiti Adventisti sedmog dana i još neka im protestantska polubraća.

 

[Laodikeja]

Sve je u sustini maslo sotone, koji je uvideo da ne moze da unisti Hristovu crkvu - pa je uzeo novu taktiku, da je kompromituje i Hristovo ucenje pomesa sa mnogobostvom, i dalje nastavi da ubija one koji se ne odreknu Hristovog ucenja i ne prihvate mnogobozacke filozofije obucene u Hriscansko ruho.

Dakle, Konstantina je sotona iskoristio da zatruje Hristovu nauku, i nastavi da progoni svete Hristove sledbenike kroz svoju novoosnovanu organizaciju ili papstvo.

Ovde nema nikakve mrznje, vec iznosenje cinjenica, i to upravo iz ciste ljubavi da bi se ljudi spasli od sotonskih prevara i lazi.

Amin!

 

[stvarnoslap]

Sve je u sustini maslo sotone,

Isus kaže: Mt 7,16: Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati.

A oni gore nabrojani plodovi (djela) cara Konstantina, nisu sotonska, nego Bogougodna djela. Dakle, ti ono što je Bogu ugodno i što je po Božjoj volji, pripisuješ sotoni. Odlazi sotono.

koji je uvideo da ne moze da unisti Hristovu crkvu - pa je uzeo novu taktiku, da je kompromituje i Hristovo ucenje pomesa sa mnogobostvom,

Upravo je car Konstantin osigurao i zajamčio potrebne uvjete za održavanje crkvenog Sabora u Niceji 325. godine. Među još nekoliko razmatranih pitanja, glavno pitanje na Saboru bilo je pitanje - ima li Sin (Isus Krist) istu ili sličnu bit s Bogom Ocem. I na Saboru odlučiše prvaci iz svih mjesnih crkava, a ne car Konstantin, kako su Otac i Sin istobitni. Sin je potpuno jednako Bog kao i Otac.

Dakle, sotonski lažove, evo neka svatko može jasno vidjeti kakve gadarije iznosiš, insinuirajući kako je Konstantin napravio sinkretičku religiju, kao mješavinu poganskog mnogoboštva i kršćanstva. Odlazi sotono.

i dalje nastavi da ubija one koji se ne odreknu Hristovog ucenja i ne prihvate mnogobozacke filozofije obucene u Hriscansko ruho.

Istina o ovome je potpuno suprotna ovoj tvojoj đavolskoj laži. Pod jedan, Konstantin nije ubijao pripadnike niti jedne religijske niti vjerske skupine. Sotonski lažove, car Konstantin je napravio upravo suprotno ovoj tvojoj sotonskoj laži. Car Konstantin je zaustavio najveće i najkrvavije progone kršćana od njihova nastanka. I pod dva, upravo je Konstantin uspostavio zakone koji najstrože zabranjuju i kažnjavaju progone bilo koje vrste, pa tako i vjerske. Kako te nije sram svima ovdje naočigled lagati? Odlazi sotono.

Ovde nema nikakve mrznje, vec iznosenje cinjenica, i to upravo iz ciste ljubavi da bi se ljudi spasli od sotonskih prevara i lazi.

'Jadni' čovječe. 'Jadni' slijepče, kad očito ne vidiš. Molim se dragom Bogu da te ozdravi i istini privede.

 

[Laodikeja]

Stvarnoslap kaze:

Isus kaže: Mt 7,16: Po njihovim ćete ih plodovima pprepoznati"

Ovim je sam osudio svoju crkvu, jer rod Rimokatolicke crkve je upravo suprotan, a to je "vekovno progonstvo i zverska mucenja i ubijanja Hristovih slugu, uglavnom spaljivanjem na lomaci, na milione.

Evo blizih istorijskih podataka:

Инквизиција (лат. inquisitio - ислеђивање) је била установа, током средњег века уКатоличкој цркви чији је задатак да ислеђује, суди и кажњава људе које је црква сматрала јеретицима.

Pokušajmo zamisliti kako su delovala braća propovednici u jednoj pokrajini sumnjivoj zbog jeresi. U prvo vreme suzbijanja jedna grupa redovnika, sastavljena od tri ili četiri inkvizitora, stigla bi u neko selo gde se u crkvi okupilo sve stanovništvo. U svečanoj propovedi zaklinjani su svi vernici da priteknu u pomoć svojom saradnjom, a krivci (su pozivani) da zatraže oproštaj od Boga... Pozivani su da se pojave pred sudijom u roku od petnaest dana do jednog meseca. Bilo je to vreme milosti. U ovom roku mogao je jeretik doći i ispovediti svoju zabludu, sa sigurnošću da će se prema njemu blago postupati. Oni čija je greška do tada bila nepoznata i koji bi se sami prijavili, mogli su računati da će biti oslobođeni svake kazne ili da će primiti sasvim laganu i tajnu pokoru, prema slobodnom izboru sudije. Kada je jeres bila javna, onda je priznavanje spasavalo od smrtne kazne i doživotne robije. Zločin je tada bio kažnjen uobičajenim kanonski kaznama kojima se često dodavalo jedno hodočašće. U isto vreme, kada su najavljivali milost, inkvizitori su proglašavali i zakon vere koji je obavezivao sve vernike, pod kaznom isključenja, da prijave jeretike ili osobe sumnjive zbog jeresi.

Kada bi ροκ od jednog meseca prošao, nije se više mogla očekivati baš nikakva milost suda. Protiv svih sumnjivih je preduzimana potera, a i najmanja sumnja u pravovernost mogla je biti razlog istrage. Optuženi bi se javno pozivali na sud, ponekad usmeno ali češće pismeno; poziv bi uručivao mesni župnik koji je dolazio u prebivalište praćen svedocima dostojni poverenja. Pozivanje je moglo biti objavljeno tri puta, ali kako se najčešće odvijalo po „kratkom postupku“, tako je i jedan poziv bio dovoljan...

Kada optuženi nije mogao ostati na slobodi bez opasnosti, ili kada bi se dao u bekstvo, moralo se pristupiti hapšenju. Inkvizitori, podržani papinim autoritetom a najčešće i onim vladarevim, prebaciju dužnost hapšenja na građansku vlast...

Ispitivanje​

Kad je optuženi već jednom bio zatvoren, morao se pojaviti pred sudom... Sudija ga je pozivao da se zakune na Jevanđelje i tražio, ako je to bilo potrebno, da objasni pojedinosti. Ovo ispitivanje se moralo odvijati u prisustvu dva redovnika zdravog duha i jednog beležnika ili klirika koji je bio zadužen da vodi postupak... Oni iznuđuju priznanja obećavajući blagonaklonost suda, ali nagomilavaju dokaze posredstvom jedne „ovce“ (najamnika), koji bi se pretvorio da pripada istoj sekti kao i osumnjičeni... Kao u građanskom pravu dva svedoka bila su dovoljna za donošenje presude... Osuđeni nije gotovo nikada bio suočen sa svedocima, čija su imena ostajala tajna, jer je trebalo izbeći odmazde koje su pretile prokazivačima; on je samo znao šta je protiv njega bilo izneseno...

Prisila​

Crkva je najviše važnosti pridavala priznanjima, koja su joj se činila važnijim od dokaza. Ako bi optuženi, uprkos svemu, uporno odbijao, inkvizitor je mogao upotrebiti sredstva prisile, od kojih je jedno bio preventivni zatvor. Bilo je više stupnjeva kazni i sudije su birali način koji im se činio najpogodnijim. Krivac je mogao biti okovan, podvrgnut dugim postovima ili lišavan sna... Bilo je određeno jedno ograničenje: izbegavati sakaćenja i opasnost od smrti - ali to je bila samo forma da se izbegnu kanonske neregularnosti. Od kazni najčešće su bile: bičevanje, kozlić, strapada i oganj...

Presuda​

Presuda je bila određena svečano za vreme javne sednice a nazivala se sermo generalis (opšta opomena), auto da fe (akt vere) kod Španaca. Ovom obredu koji se najčešće slavio nedeljom, prisutni su bili visoki činovnici, kraljevski oficiri, klir i zajednica vernika. Na glavnom trgu ili pred crkvom bile su postavljene tribine kako bi se optuženi što bolje videli. Rano jutrom je veliki inkvizitor držao propoved koju bi povremeno prekidao, tražeći od naroda da proklamira svoju veru. Zatim je dolazilo proglašenje podeljenih milosti, osuđeni su se na kolenima odricali zablude i molili; kazna odlučenja, pod kojom su sve do tog trenutka bili, ukidana. Potom su se nabrajale kazne protiv jeretika, od najlakših pa do najstrašnijih.

Kazne​

Spaljivanje ljudi koje je crkva proglasila jereticima.
Među najstrašnijim kaznama predviđene su tri vrste: oduzimanje imanja, zatvor i smrt. Crkva je predavala svetovnim vlastima - bila je to pobožna formula - jeretike koji se ne bi pokajali ili bi se povratili i krivoverje, jer je bila bespomoćna pred tvrdokornim sektašima koji se nisu odricali svojih zabluda. Kazna je bila lomača...

Zatvor ili „murus“ bio je različit, već prema težini prekršaja. „Murus striktus“ - uski zid - znači zadržavanje u jednom mračnom zatvoru. Osuđenici su bili okovani i katkad prikovani za zid tamnice. „Murus largus“ - široki zid - značio je za zatvorenike slobodniji režim jer se mogao kretati. Kad bi jedan pokojnik bio osumnjičen zbog jeresi, in-kvizicija je otvarala proces u toku kojeg su baštinici mogli braniti uspomenu preminulog. Sveti sud je naređivao iskopavanje i spaljivanje leša. Mrtvačke kosti su na jednoj vrsti asure bile vučene kroz ulicu; javni glasnik je išao napred preteći živima istom sudbinom. Zatim se pristupalo spaljivanju jer se zločin krivoverja morao progoniti i posle smrti...

 

[stvarnoslap]

Stvarnoslap kaze:

Isus kaže: Mt 7,16: Po njihovim ćete ih plodovima pprepoznati"

Ovim je sam osudio svoju crkvu,

O mojoj Crkvi ćemo kasnije. Idemo najprije riješti ovo što smo započeli, dakle idemo riješiti činjenice i priču o caru Konstantinu. Ona stoji ovako:

- Nasljeđujući Dioklecijana, u vremenima najvećih i najkrvavijih progona kršćana, car Konstantin u veljači 313. potpisuje tzv. "Milanski edikt". U dokumentu se proglašava načelo vjerske slobode i jednakosti za sve rimske građane bez obzira na vjersku pripadnost, a kršćanskoj zajednici (Crkvi), koja se u dokumentu naziva Corpus christianorum i Societas, priznat je status pravne osobe kojoj se priznaje pravo posjedovanja i slobodnog raspolaganja nekretninama (crkvama, grobljima i zakladama) i povrat oduzetih dobara i bogoštovnih mjesta u posljednjem progonstvu bez obzira na to nalaze li su u privatnom ili državnom vlasništvu.

- Ovim dokumentom car Konstantin mjenja dotadašnje ime nedjelje (Dies Solis - dan Sunca), i u čast Isusa Krista, Boga kršćana, koji se baš u nedjelju okupljaju na Euharistiju, nedjelji daje ime "Dies Dominica" - "dan Gospodnji, kako se i do današnjega dana zove. I, osim što je sveti dan kršćana, nedjelju, po Kristovu (Gospodinovu) imenu nazva, odredi također da nedjelja u čitavom Carstvu bude neradni dan, baš zbog toga kako bi se kršćani, oslobođeni radnih obveza toga dana, mogli okupiti na zajedničku Euharistiju i potpunije to vrijeme posvetiti Bogu.

Milanski edikt je bio temeljni dokument, ali nakon njega car Konstantin donosi jedan za drugim slijedeće zakone i odredbe:

- 313.: rastavu braka učinio je znatno težom nego što je bila do tada

- 3. studenoga 313.: smrtna kazna može biti izrečena samo ako je zločin dokazan i priznat

- 13. svibnja 314.: zakoni se moraju primjenjivati po načelima pravde i jednakosti

- 21. ožujka 315.: čela osuđenih na teške radove ne smiju biti markirana užarenim željezom jer je ljudsko lice stvoreno na sliku Božju

- 13. svibnja 315.: državna pomoć siromasima kako ne bi bili prisiljeni pogibeljima izlagati svoju novorođenčad

- 13. svibnja 315.: careva privatna blagajna odredila je pomoć katoličkim crkvama

-. svibnja 318.: zabrana vračanja

- 23. lipnja 318.: odluke donesene na biskupskim sudištima imaju učinak i na civilnom području

- 11. svibnja 319.: zabrana ubijanja vlastitih robova i ograničena uporaba torture

- 31. prosinca 320.: ratni zarobljenici ne smiju biti zlostavljani

- 16. travnja 321.: olakšana je praksa oslobađanja robova pravnom procedurom u crkvi

- 3. srpnja 321.: Crkva ima pravo primati darove i oporučne ostavštine

- 6. srpnja 322.: zabrana prodaja djece

- 25. prosinca 322.: zabrana prisiljavanja kršćana da prinose žrtve u poganskim hramovima

- 324.: povrat kršćanima privatne imovine koja je bila zaplijenjena u vrijeme Galerijeve vladavine

- 324.: državna pripomoć gradnji kršćanskih crkava

- 24. travnja 325.: zaštita siromaha

- 29. travnja 325.: obitelj robova ne može biti razjedinjena

- 1. listopada 325.: zabrana gladijatorskih igara

- 326.: Crkva postaje nasljednik hereticima zaplijenjenih dobara

- 14. lipnja 326.: oženjen muškarac ne može držati u kući konkubinu

- 13. svibnja 329.: država pomaže djeci siromašnih roditelja

- 29. studenoga i 1. prosinca 330.: biskupi i svećenici te židovski vjerski službenici oslobađaju se obveze civilnih službi i drugih
--------------------------------

Jesu li ovo djela i plodovi svetog Božjeg čovjeka, ili je ovaj čovjek bio antikrist, kakvim ga uporno pokušavaju prikazati i proglasiti Adventisti sedmog dana, i još neka im protestantska polubraća.

 

[tripo 41]

Isus kaže: Mt 7,16: Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati.

Favele, kartele, pucačina, korupcija, afere, SKANDAL crkva.

Pobačaj crkva Kurva iz Rima, klanja djece, konc logori, fratri kolju djecu i časne bolje rečeno nečasne sestre. Hitler katolik, kao i Pavelić, Musolini, Franko. Sve vođe nacista.

 

[stvarnoslap]

Favele, kartele, pucačina, korupcija, afere, SKANDAL crkva.

Pobačaj crkva Kurva iz Rima, klanja djece, konc logori, fratri kolju djecu i časne bolje rečeno nečasne sestre. Hitler katolik, kao i Pavelić, Musolini, Franko. Sve vođe nacista.

Doš'o ti na terapiju. Savjest ti neda mira i sna. Moli se svetom Konstantinu, njega ste vi subotari olajavali kao rijetko koga.

 

[Laodikeja]

Iz gore pomenutih dokaza, kako mojih, tako i naseg dobrog Tripa vidimo - da Konstantin nije doneo nista dobro, vec je samo pod sotonskim agentima doneo jos gore patnje Hriscanskoj crkvi, koja je u prvim vekovima bila progonjena od Jevreja, a potom od pojedinih Rimskih careva, a nakon Konstantina od kvazi lazne mnogobozacke crkve obucene u Hriscansko ruho.

Konstantin je prvo skuvao corbu, a tu corbu je zaprzio Justinijan 538 godine kada je isterao Arijanske Ostrogote iz Rima, i Rim predao u ruke Rimskom biskupu sa sve riznicom i vojskom.
Tako je odpocela srednjevekovna vlast papske tiranije, bogacenja, bahanalija i terevenki crkvenog klera.

O novijem vremenu da i ne govorimo.

Bas lepo.

 

[tripo 41]

Doš'o ti na terapiju

Opet se ment. prazniš. Objesi bližnjeg svog katolički način.

Javno vješanje tijela ubijenih žrtava inače je uobičajena praksa narko-kartela koji tako šalju poruku rivalskim kartelima. MEKSIKO