I na kraju, Konstantin nikada nije stvarno pstao Hriscanin, vec je i dalje slavio svog Boga Mitru.
Car Konstantin - svetac ili antikrist?
Ovo je najbolji primjer da zorno vidite i shvatite do koje mjere mogu biti zatrovani mrzitelji Kristove crkve, i svega što je Kristovo, a pogotovo mrzitelji Kristove euharistije i Kristove Majke Blažene Djevice Marije.
Navest ću vam nekoliko detalja po kojima ćete u pravilu prepoznavati sve ovakve izljeve mržnje. Prvo, uvijek će osobu, u ovom slučaju Konstantina, koju će koristiti za "nabacivanje go*vana" na Kristovu crkvu apriori ocrnuti, uglavnom dodajući sotonske epitete uz ime osobe. Tako Laodikeja Konstantina zna etiketirati kao antikrista, "marionetom Jezaveljinih paganskih sveštenika" i sličnim imbecilnostima. Drugo, nikada vam neće dati neoborive dokaze (činjenične argumente) za ove svoje tvrdnje. Naravno, činjenične argumente kao dokaz ne daje, jer za notorne laži kakve su ove dokazi jednostavno ne postoje. I treće, baš zbog nedostatka bilo kakvih relevantnih dokaza za ovakve tvrdnje, njihovi 'raznosači' (ovdje Laodikeja) će
manijakalno mantrati ovu notornu laž.
Zaista, ovoliko laži na jednom mjestu, kojoj je temeljna svrha
trovanje ljudi i širenje mržnje protiv Kristove crkve i Kristovih svetaca, izvor može imati jedino u "
okotnjaku oca laži". Da, otac laži "
koti" ovako monstruozno otrovne misli i riječi, a onda ih njegovi "raznosači go*vana", kao ovdje Laodikeja i drugi subotari, raznašaju kako bi što više ljudskih duša oteli Bogu i kao žrtvu prenijeli ocu laži. I hvala dragom Bogu što je, služeći se baš ovim trovateljima istine i širiteljima mržnje, 'natjerao' mene da šire i dublje proučim i otkrijem
tko i što je bio car Konstantin. Pa, pogledajmo kakav je zaista bio ovaj čovjek, je li bio
svetac kakvim ga časti Kristova crkva, ili je bio
antikrist kakvim ga prikazuju Adventisti sedmog dana, i još neke sekte nastale po američkim kukuruzištima u 19. stoljeću.
Car Konstantin - okolnosti u vrijeme njegova preuzimanja Carstva i Konstantinova djela
Progon kršćana započeo je, praktički, njihovim rođenjem. Svima nam je znano u Bibliji opisano
kamenovanje svetog Stjepana. Nastavit će se pogubljenjem, opet nam svjedoči Novi zavjet -
Mačem pogubi Jakova, brata Ivanova. (Dj 12,2). Vrlo brzo, krvavi progoni kršćana proširit će se diljem čitavog carstva. Jedan od glavnih razloga neprijateljstva prema kršćanima u Rimskome Carstvu bio je taj što su
kršćani odbijali priznati cara kao glavu religije, kao svoga boga. Neću ovdje šire i detaljnije o progonima kršćana u Rimskom carstvu, već ću još samo napomenuti da su se najveći i najkrvaviji progoni kršćana u Rimskom Carstvuogađali za vrijeme cara Dioklecijana. Ovo je važno znati za ovu priču o Konstantinu, jer je car Konstantin upravo naslijedio Dioklecijana, dakle, Rimsko carstvo je preuzeo u vrijeme najvećih i najkrvavijih progoni kršćana.
Činjenice vezane uz Konstantina i njegovo preuzimanje Carstva:
1. Dan uoči bitke kod Milvijskog mosta
27. listopada 312., u kojoj će Konstantin pobijediti Maksencija i time postati novi Rimski car,
sasvim sigurno nije bio kršćanin.
2. Dan kasnije, 28. listopada 312., javno se ponašao
kao uvjereni kršćanin. Tako nakon ulaska u Rim 29. studenoga 312.
nije, po običaju, pošao na Kapitolij da, kao drugi prije njega,
prinese žrtvu zahvalnicu glavnom rimskom bogu Jupiteru niti je posjetio Senat, koji je bio poganski. Time je htio naznačiti da svoju pobjedu ne duguje ni Senatu ni Jupiteru
nego jednom drugom Bogu.
3. A koga je za svoga Boga prihvatio car Konstantin, najjasnije je posvjedočio postavljajući na rimskom trgu (forumu) svoj kip
s križem u desnoj ruci i natpisom: „Po ovom spasonosnom znaku, pravom izrazu snage, spasio sam i oslobodio vaš grad od tiranina i sa slobodom vratio senatu i rimskom narodu staro dostojanstvo i stari sjaj.“
4. Nasljeđujući Dioklecijana, u vremenima najvećih i najkrvavijih progona kršćana, car Konstantin
u veljači 313. potpisuje tzv. "
Milanski edikt". U dokumentu se proglašava načelo
vjerske slobode i jednakosti za sve rimske građane bez obzira na vjersku pripadnost, a
kršćanskoj zajednici (Crkvi), koja se u dokumentu naziva
Corpus christianorum i Societas, priznat je status pravne osobe kojoj se priznaje pravo posjedovanja i slobodnog raspolaganja nekretninama (crkvama, grobljima i zakladama) i
povrat oduzetih dobara i bogoštovnih mjesta u posljednjem progonstvu bez obzira na to nalaze li su u privatnom ili državnom vlasništvu.
5. Ovim dokumentom car Konstantin
mjenja dotadašnje ime nedjelje (Dies Solis - dan Sunca), i
u čast Isusa Krista, Boga kršćana, koji se baš u nedjelju okupljaju na Euharistiju, nedjelji daje ime "
Dies Dominica" - "
dan Gospodnji, kako se i do današnjega dana zove. I, osim što je sveti dan kršćana, nedjelju, po Kristovu (Gospodinovu) imenu nazva, odredi također da nedjelja u čitavom Carstvu bude
neradni dan, baš zbog toga kako bi se kršćani, oslobođeni radnih obveza toga dana, mogli okupiti na zajedničku Euharistiju i potpunije to vrijeme posvetiti Bogu.
Milanski edikt je bio temeljni dokument, ali nakon njega car Konstantin donosi jedan za drugim slijedeće zakone i odredbe:
6. 313.: rastavu braka učinio je znatno težom nego što je bila do tada
7. 3. studenoga 313.: smrtna kazna može biti izrečena samo ako je zločin dokazan i priznat
8. 13. svibnja 314.: zakoni se moraju primjenjivati po načelima pravde i jednakosti
9. 21. ožujka 315.: čela osuđenih na teške radove ne smiju biti markirana užarenim željezom jer je ljudsko lice stvoreno na sliku Božju
10. 13. svibnja 315.: državna pomoć siromasima kako ne bi bili prisiljeni pogibeljima izlagati svoju novorođenčad
11. 13. svibnja 315.: careva privatna blagajna odredila je pomoć katoličkim crkvama
12. svibnja 318.: zabrana vračanja
13. 23. lipnja 318.: odluke donesene na biskupskim sudištima imaju učinak i na civilnom području
14. 11. svibnja 319.: zabrana ubijanja vlastitih robova i ograničena uporaba torture
15. 31. prosinca 320.: ratni zarobljenici ne smiju biti zlostavljani
16. 16. travnja 321.: olakšana je praksa oslobađanja robova pravnom procedurom u crkvi
17. 3. srpnja 321.: Crkva ima pravo primati darove i oporučne ostavštine
18. 6. srpnja 322.: zabrana prodaja djece
19. 25. prosinca 322.: zabrana prisiljavanja kršćana da prinose žrtve u poganskim hramovima
20. 324.: povrat kršćanima privatne imovine koja je bila zaplijenjena u vrijeme Galerijeve vladavine
21. 324.: državna pripomoć gradnji kršćanskih crkava
22. 24. travnja 325.: zaštita siromaha
23. 29. travnja 325.: obitelj robova ne može biti razjedinjena
24. 1. listopada 325.: zabrana gladijatorskih igara
25. 326.: Crkva postaje nasljednik hereticima zaplijenjenih dobara
26. 14. lipnja 326.: oženjen muškarac ne može držati u kući konkubinu
27. 13. svibnja 329.: država pomaže djeci siromašnih roditelja
28. 29. studenoga i 1. prosinca 330.: biskupi i svećenici te židovski vjerski službenici oslobađaju se obveze civilnih službi i drugih
--------------------------------
Neka svatko, uzimajući u obzir okolnosti toga vremena koje su gore navedene, promotri ovih 28. točaka djela cara Konstantina, i neka
samom sebi odgovori - je li ovaj čovjek,
car Konstantin, bio
Božji sveti čovjek, ili je bio
antikrist kakvim ga uporno pokušavaju prikazati i proglasiti Adventisti sedmog dana i još neka im protestantska polubraća.