Šta je novo?
SerbianForum

Dobrodošli na SerbianForum.org, mjesto na kojem možete pronaći apsolutno sve, mjesto druženja i odlične zabave!

Zašto Bog ćuti?

  • Začetnik teme Jurivaka
  • Datum pokretanja
Isabeleta

Isabeleta

Član
Jurivaka: Zašto Bog ćuti?
Pa razgovaraj s Njim...


Ma, ovo tvoje pitanje me bode u oči. Ti misliš da Bog šuti...Da li to znači da bi Ga trebalo navesti da progovori? U tom slučaju ljudi bi najprije trebali skupiti hrabrosti i početi razgovarati s Bogom. Ma kako god bila skromna naša iskustva u vjeri, mi se obraćamo Bogu kao Onome do kojeg nam je stalo da nam govori, da nam pomaže, da gleda u naš život. I On to čini, ali ljudi šute, tj. ne mole se, ne mare za Njega, žive kao da Ga nema. I čude se što se događa oko njih ili u njima:
neprijateljstva, nepravde, nesreće...i ne misle da su oni zaboravili na Boga.




 
Jurivaka

Jurivaka

MODERATOR
Pa razgovaraj s Njim...

Bih rado, ali ne javlja se, a ne znam mu ni broj telefona, maila, faksa...
:) ...Valjda je i to Božija tajna, šta ti misliš?

Ma, ovo tvoje pitanje me bode u oči. Ti misliš da Bog šuti...Da li to znači da bi Ga trebalo navesti da progovori? U tom slučaju ljudi bi najprije trebali skupiti hrabrosti i početi razgovarati s Bogom. Ma kako god bila skromna naša iskustva u vjeri, mi se obraćamo Bogu kao Onome do kojeg nam je stalo da nam govori, da nam pomaže, da gleda u naš život. I On to čini, ali ljudi šute, tj. ne mole se, ne mare za Njega, žive kao da Ga nema. I čude se što se događa oko njih ili u njima:
neprijateljstva, nepravde, nesreće...i ne misle da su oni zaboravili na Boga.

Poznata taktika teista (kracionisata), - zamjena teza! Pročitaj još jednom, ako ti nije teško, uvod u ovu temu. Nije ovdje poenta odnos ljudi prema Bogu, nego Boga prema ljudima! Ljudi su, uglavnom, ogrezli u svakojaka zla, pa i ova koja ti pominješ, a i ona koja sam ja pomenuo u uvodu ove teme, a naš predobri, premilostivi, velikodušni, pravedni, samilosni, brižni...Bog sve to vjekovima mirno posmatra i ni prstom da mrdne, a kamo li da "razdvoji nebesa" i ljutitim, blagim..., ili bilo kakvim glasom, da ga svi ljudi čuju, kaže samo dvije riječi: "EVO ME"! Potom bi mogao opet da utone u blaženi san sledećih nekoliko vjekova, ovoga puta tvrdo vjerujem da bi mu san bio posve miran, jer bi i na majčici Zemlji zavladao mir i krepost među njegovim stvorenjima, koja nazivamo ljudima. No, Bog to ne čini. Ne javlja se. Samo ćuti i gleda.


 
Poslednja izmena:
Isabeleta

Isabeleta

Član
Bih rado, ali ne javlja se, a ne znam mu ni broj telefona, maila, faksa...:) ...Valjda je i to Božija tajna, šta ti misliš?



Ako je tajna, ima da je otkrijemo. Kažu da Bog otkriva tajne svojim prijateljima (misticima, svecima, onima koji Ga ljube).
Telefoni su za ljude, a Bog ima bolje načine za komunikaciju, pa nam je već osigurao savršenu i stalnu vezu po svom Duhu. Ne bi se čovjek usudio obratiti Bogu i nazvati ga Ocem da ga sam Duh ne potiče da kaže: „Abba, Oče!“

Poznata taktika teista (kracionisata), - zamjena teza! Pročitaj još jednom, ako ti nije teško, uvod u ovu temu. ..Bog sve to vjekovima mirno posmatra i ni prstom da mrdne, a kamo li da "razdvoji nebesa" i ljutitim, blagim..., ili bilo kakvim glasom, da ga svi ljudi čuju, kaže samo dvije riječi: "EVO ME"! Potom bi mogao opet da utone u blaženi san sledećih nekoliko vjekova, ovoga puta tvrdo vjerujem da bi mu san bio posve miran, jer bi i na majčici Zemlji zavladao mir i krepost među njegovim stvorenjima, koja nazivamo ljudima. No, Bog to ne čini. Ne javlja se. Samo ćuti i gleda.

Pročitala. Evo, odnos Boga prema ljudima. U Knjizi Postanka 18, 16-33


Jahve pomisli: "Zar da sakrivam od Abrahama što ću učiniti, kad će od Abrahama nastati velik i brojan narod te će se svi narodi zemlje njim blagoslivljati? Njega sam izlućio zato da pouči svoju djecu i svoju buduću obitelj kako će hoditi putem Jahvinim, radeći što je dobro i pravedno, tako da Jahve mogne ostvariti što je Abrahamu obećao."Onda Jahve nastavi: "Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh pretežak. Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tužba što je do mene stigla. Želim razvidjeti.".Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je Abraham još stajao pred Jahvom. Nato se Abraham primaće bliže i reće: "Hoćeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim? Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje? Daleko to bilo od tebe da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi prođu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?" "Ako nađem u gradu Sodomi pedeset nevinih", odvrati Jahve, "zbog njih ću poštedjeti cijelo mjesto." "Ja se, evo, usuđujem govoriti Gospodinu", opet progovori Abraham. - "Ja, prah i pepeo! Da slučajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uništio sav grad zbog tih pet?" "Neću ga uništiti ako ih ondje nađem četrdeset i pet", odgovori. "Ako ih se ondje možda nađe samo četrdeset?" - opet će Abraham. "Neću to učiniti zbog četrdesetorice", odgovori. "Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje nađe možda samo trideset?" - opet će on. "Neću to učiniti", odgovori, "ako ih ondje nađem samo trideset.“ Evo se opet usuđujem govoriti Gospodinu", nastavi dalje. "Ako ih se slučajno ondje nađe samo dvadeset?" "Neću ga uništiti", odgovori, "zbog dvadesetorice." "Neka se Gospodin ne ljuti", on će opet, "ako rečem još samo jednom: Ako ih je slučajno ondje samo deset?" "Neću ga uništiti zbog njih deset", odgovori. Kad je Jahve završio razgovor s Abrahamom, ode, a Abraham se vrati u svoje mjesto.


Poznata biblijska epizoda Abrahamovog pogađanja s Bogom. Abraham nije uspio, jer nije bilo ni desetero pravednika u Sodomi i Gomori.


, a naš predobri, premilostivi, velikodušni, pravedni, samilosni, brižni...Bog sve to vjekovima mirno posmatra i ni prstom da mrdne, a kamo li da "razdvoji nebesa" i ljutitim, blagim..., ili bilo kakvim glasom, da ga svi ljudi čuju, kaže samo dvije riječi: "EVO ME"!

Pa kakav bi to bio Bog koji plaši ljude i manifestira kroz silu?
Ne, Bog se očituje u srcu svakog svog stvorenja. Međutim, svi ne čuju njegov glas jer im je srce ispunjeno nemirom, egoizmom, svađama, mržnjom, nevjerom...Sve to u srcu stvara veeeliku buku. Ne može čovjek u takvom stanju čuti Boga.

Primjer: Ilijin susret s Bogom

"Ondje je ušao u neku spilju i prenoćio u njoj. I gle, eto k njemu riječi Jahvine: "Što ćeš ti ovdje, Ilija?" On odgovori: "Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama,.. Glas mu reče: "Iziđi i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve upravo prolazi." Pred Jahvom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu; a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, iziđe i stade na ulazu u pećinu".


Bog nije bio prisutan u oluji, ognju, potresu, nego Ilija shvaća da je Bog u „šapatu blagog i laganog lahora" (doslovno: „po glasu tihe tišine"). Ilija je, dakle, dokučio Božju blizinu u nedokučivom. Mjesto Božje prisutnosti nisu prirodni fenomeni, Jahve ne dolazi s uništavajućom moći, nego daje da ga se spozna na jedan sasvim nevidljiv način. Jahve se ne identificira s novom vrstom fenomena, to znači on nije u „blagom lahoru", nego Ilija osjeća novu vrstu blizine, izlazi iz pećine prekrivena lica, to znači: Bog ostaje tajna i ne može se odgonetnuti. U kritičnim situacijama života dosadašnja slika Boga može upasti u krizu, ali je to ujedno šansa - prigoda, upoznati Boga na sasvim drukčiji način, možda čak na način koji stoji nasuprot dosadašnjeg načina gledanja na Boga. Ipak, bi se čovjek trebao čuvati pomisli da ga je jednom za uvijek pronašao u određenom obliku. Bog ostaje tajna!






















 
Jurivaka

Jurivaka

MODERATOR




Pa kakav bi to bio Bog koji plaši ljude i manifestira kroz silu?
Ne, Bog se očituje u srcu svakog svog stvorenja. Međutim, svi ne čuju njegov glas jer im je srce ispunjeno nemirom, egoizmom, svađama, mržnjom, nevjerom...Sve to u srcu stvara veeeliku buku. Ne može čovjek u takvom stanju čuti Boga.
Znaš šta, ja ne bih da polemišem sa ribarima i samozvanim prorocima koji su umrli prije dvije i kusur hiljada godina! Kada se upuštam u raspravu, volim da to činim sa živim ljudima, i živom misli. Ovo već može:

Pa kakav bi to bio Bog koji plaši ljude i manifestira kroz silu?
A šta bi Potop, sječa djece u Egiptu i niz drugih primjera, da ih sada ne nabrajam, nego sila prve vrste?! Šta je sa pričom (činjenicom, po Božijoj objavi) o paklu i stravičnim mukama koje tamo čekaju grešnike - ljude, ako nije plašenje prve vrste?!


Ne, Bog se očituje u srcu svakog svog stvorenja. Međutim, svi ne čuju njegov glas jer im je srce ispunjeno nemirom, egoizmom, svađama, mržnjom, nevjerom...Sve to u srcu stvara veeeliku buku. Ne može čovjek u takvom stanju čuti Boga.
Kako se to Bog može očitovati u srcu, kada se ne rađa u srcu? Pogotovu, kako se očituje u srcu svakog stvorenja? Čovjek nauči Boga, kao što nauči da svoje misli bilježi znakovima. Svi ljudi, čak ni to ne nauče. Ali, govorimo o onima koji nauče. Dakle, može li se reći pismenost se očituje u srcu svakog pismenog?
Ono sad, može se i to reči, ali to je nonsens.






 
Isabeleta

Isabeleta

Član
Znaš šta, ja ne bih da polemišem sa ribarima i samozvanim prorocima koji su umrli prije dvije i kusur hiljada godina! Kada se upuštam u raspravu, volim da to činim sa živim ljudima, i živom misli.
Mislila sam da želiš ćuti Boga, jer upravo su Ga ribari (apostoli) čuli i patrijah Abraham s Bogom govorio i svoje iskustvo nama prenijeli.


A šta bi Potop, sječa djece u Egiptu i niz drugih primjera, da ih sada ne nabrajam, nego sila prve vrste?! Šta je sa pričom (činjenicom, po Božijoj objavi) o paklu i stravičnim mukama koje tamo čekaju grešnike - ljude, ako nije plašenje prve vrste?!
Bog nikoga ne plaši niti kažnjava. Čovjek se sam kažnjava kad ga Bog prepusti njegovom grijehu.
Pakao je stanje ne-ljubavi. Čovjek koji ne ljubi, živi u "paklu" već sada.


Kako se to Bog može očitovati u srcu, kada se ne rađa u srcu? Pogotovu, kako se očituje u srcu svakog stvorenja? Čovjek nauči Boga, kao što nauči da svoje misli bilježi znakovima. Svi ljudi, čak ni to ne nauče. Ali, govorimo o onima koji nauče. Dakle, može li se reći pismenost se očituje u srcu svakog pismenog?Ono sad, može se i to reči, ali to je nonsens.
Bog je stvorio srce čovječje i jedino On zna što je u njemu. Bog je najintimnjji dio čovjekva bića.
To se vjeruje ili ne vjeruje. Kad se jednom iskusi Božja ljubav, ona se ne može zanijekati. Možemo mi Boga zaboraviti i ostaviti, ali srce je iskusilo Njegovu ljubav i ostalo obilježeno.

I koliko god tražili nešto drugo, izvan Boga, srce ostaje u nemiru, dok se ponovno ne smiri u ljubavi.

"Bog se nikada ne očituje tako jasno vjerniku kao kada želi otkloniti od njega svu zabrinutost. Ali također, nikada nije tako skriven kao nevjerniku da bi se on vidio oslobođen od neugodnosti, koju možemo nazvati sumnja o vlastitoj nevjeri." (filozof Jean Lacroix)

Budući da nas usrećuje misao da nas Bog ljubi, meni izgleda veći nonsens uspoređivati pismenost s Bogom.





 
Jurivaka

Jurivaka

MODERATOR
Mislila sam da želiš ćuti Boga, jer upravo su Ga ribari (apostoli) čuli i patrijah Abraham s Bogom govorio i svoje iskustvo nama prenijeli.
Svako bi želio čuti Boga, čak i ateisti. Ali "čuti" Boga na način kako ga ti čuješ, nije slušanje Boga, nego čitanje misli nekakvih ljudi, koji su živjeli prije nekoliko hiljada godina. Ti im vjeruješ na riječ, a ja ne. Upravo zbog toga je i postavljeno pitanje u naslovu ove teme. Ako je Bog razgovarao sa njima prije dva i po vijeka, zašto to nikada više nije uradio?


Bog nikoga ne plaši niti kažnjava. Čovjek se sam kažnjava kad ga Bog prepusti njegovom grijehu.
Pakao je stanje ne-ljubavi. Čovjek koji ne ljubi, živi u "paklu" već sada.
Možemo se igrati riječima do mile volje i kao sofisti dokazivati da je kornjača brža od Ahila, ali, kao što znamo, to su samo misaone egzibicije, koje nemaju nikakvo uporište u stvarnosti. Ja, recimo, mislim, da pakao i ne postoji nigdje drugo nego na Zemlji, ali nema govora da je pakako samo stanje ne-ljubavi. A ovo da se čovjek sam kažnjava, implicira da su svi ljudi mazohisti, što ni toretski ne može biti istina.
Nego, zašto zaobiđe pitanje o Božijoj sili?


Bog je stvorio srce čovječje i jedino On zna što je u njemu. Bog je najintimnjji dio čovjekva bića.
To se vjeruje ili ne vjeruje. Kad se jednom iskusi Božja ljubav, ona se ne može zanijekati. Možemo mi Boga zaboraviti i ostaviti, ali srce je iskusilo Njegovu ljubav i ostalo obilježeno.
Sve ovo što si napisala možeš pokriti samo rečenicom koju sam boldovao. Ali, zar je potrebno da raspravljamo o tome šta je vjera? Vjerom se ništa ne može dokazati, niti vjera sama po sebi što dokazuje. Ti vjeruješ da je Bog stvorio tvoje srce, ali nemaš nikakvog validnog dokaza da je to stvarno tako, osim svoje vjere. No, moraš razumjeti ljude kojima to nije dovoljno dobar dokaz.

Budući da nas usrećuje misao da nas Bog ljubi, meni izgleda veći nonsens uspoređivati pismenost s Bogom.
E, pa, ja nisam ni uspoređivano pismenost sa Bogom, to je tvoja, dosta nekorektna konstrukcija da bi je lakše nazvala nonsesom, nego sam govorio o načinu spoznaje, ( i pismenost usvajamo spoznajaom kao i predstavu o Bogu) to jest, da spoznaja kao takva, nema nikakve veze sa srcem. jer se ne rađamo se sa pojmom o Bogu, nego ga spoznajemo kroz kasniju indoktrinaciju.




 
Poslednja izmena:
peko71

peko71

Član
Za Jurivaka : Sve što je oko nas ništa nije slučajno sve ima svoje značenje i svrhu. Evo ti jedan predlog. Kad bude grmljavina, slušaj tutnjavu po nebu. Nije to slučajno, Bog i na takav način nešta govori ili nas upozorava. Misliš da su tornada slučajno baš po SAD koja se smatra najvećom vojnom silom. Tornada su takođe demonstracija sile i to baš u SAD. Bog nikako ne ćuti već stalno govori i upozorava.
 
Jurivaka

Jurivaka

MODERATOR
Za Jurivaka : Sve što je oko nas ništa nije slučajno sve ima svoje značenje i svrhu. Evo ti jedan predlog. Kad bude grmljavina, slušaj tutnjavu po nebu. Nije to slučajno, Bog i na takav način nešta govori ili nas upozorava. Misliš da su tornada slučajno baš po SAD koja se smatra najvećom vojnom silom. Tornada su takođe demonstracija sile i to baš u SAD. Bog nikako ne ćuti već stalno govori i upozorava.
peko, druže, vrlo je zanimljivo tvoje usvajanje znanja. Još u osnovnoj školi si učio šta je munja - kako nastaje i kako se manifestuje, ali ti si to što je napisano u savremenim udžbenicima odbacio, a prihvatio ono što su ljudi pisali o tome prije dva i po vijeka, kada nisu imali ni elementarne predodžbe o prirodi koja nas okružuje. Da li si se nekada zapitao, kada mlazni avion preleti nebo iznad tvoje glave, zašto je njegov zvuk vrlo sličan grmljavini?
 
Adrian BG

Adrian BG

Član
18. И сав народ виде гром и муњу и трубу где труби и гору где се дими; и народ видевши то узмаче се и стаде издалека,
19. И рекоше Мојсију: Говори нам ти, и слушаћемо; а нека нам не говори Бог, да не помремо.
20. А Мојсије рече народу: Не бојте се, јер Бог дође да вас искуша и да вам пред очима буде страх Његов да не бисте грешили. (2.Мојсијева 20)

18. Јер ако је наследство од закона, онда већ није од обећања, а Аврааму обећањем дарова Бог.
19. Шта ће дакле закон? Ради греха додаде се докле дође семе које му се обећа, и поставили су га анђели руком посредника.
20. Али посредник није једног; а Бог је један.
21. Еда ли је дакле закон противан обећањима Божјим? Боже сачувај! Јер да је дан закон који може оживети, заиста би од закона била правда.
22. Али писмо затвори све под грех, да се обећање даде кроз веру Исуса Христа онима који верују.
23. А пре доласка вере бисмо под законом чувани и затворени за веру која се хтела показати. (Галатима 3)

3. И Мојсије рече: Идем да видим ту утвару велику, зашто не сагорева купина. (2.Мојсијева 3)

Значи да Мојсије начини први корак ка Господу, после му се Господ и обрати. Да је Мојсије остао где је био не би ни био Мојсије кога спомињемо сада. Наравоученије: закључи сам...
 
Poslednja izmena:
Isabeleta

Isabeleta

Član
Jurivaka: Svaki bi želio ćuti Boga, pa čak i ateisti.

:dtyste: Nisam znala da bi volio čuti Boga. To će se, nadam se, riješiti između vas dvoje (na obostrano zadovoljstvo, bez sumnje). Dok ti Bog ne progovori, možda bi ti bilo drago čuti barem jednog anđela koji ima priču za tebe: Bog, ateist i vjernik.


Ricardo (koji je oduvijek bio uvjereni ateist) nakon smrti se našao na mjestu koje je ličilo na nebo. Stajao je u velikom bijelom salonu među oblacima, pred velikim radnim stolom pred Osobom odjevenom u bijele haljine s dugom bradom iste boje, na čijoj je radnoj površini pisalo: BOG.
Ricardo (ateist) pomisli u sebi: - K vragu, pogriješio sam, Bog ipak postoji...sada znam što me čeka. -----Bog: Dobro došao, Ricardo. Nalaziš se na Posljednjem sudu.
- Ateist: Ehh, to sam i mislio... usput rečeno, nisam znao da postojiš... pretpostavljam da ćeš me sada osuditi, zar ne?
- Bog: Naravno da postojim, ali ... zašto misliš da ću te osuditi?
-Ateist: Pa, mislim ...zato što nisam vjerovao u tebe. I ne samo to ... hehehe, diskutirao sam s mnogim vjernici o tvom neostojanju. Imao sam stotinu argumenata protiv tebe, i priznajem da sam mnoge vjernike uvjerio da prestanu vjerovati u tebe i napuste svoju vjeru i crkvu.
- Bog: Mmm ... A zašto misliš da ću te osuditi jer nisi vjerovao u mene?
Ateist: Ehh... pa, to je ono što su govorili, a i Biblija kaže da se ne mogu spasiti oni koji ne vjeruju u tebe.
-Bog – Slušaj, Ricardo. Ti znaš vrlo dobro da Biblija ne predstavlja moje riječi, nego je knjiga sa tisuću pogrešaka. Ako to znaš ti koji si smrtnik, koliko bolje znam ja koji sam Sveznajući. Ti si se cijeli život borio da spriječiš daljnje štete koju Biblija može nanijeti onima koji vjeruju. I spriječio si patnje mnogih ljudi ukazujući na nedostatke knjige koja se zove Biblija. Pa ja to ne vidim kao grijeh ... prije će biti krepost.
-Ateist: Ne misliš da je bilo tako loše što sam te nijekao?
- Bog: Zašto bi mi izgledalo loše ako čovjek koristi svoj razum? Priznajem da su dokazi za moje postojanje bili minimalni. Ti si samo koristio svoje sposobnosti rasuđivanja (koje sam ti ja dao) i svoju inteligenciju da dokažeš nešto što si mislio da je istina. I čestitam ti što si upotrijebio svoj zdrav razum i logiku i razboritost stavio ispred slijepog vjerovanja (jer to mi je mrsko)
Ateist: Zar ti meni želiš reći da neću ići u pakao? –-Bog: Ne samo to ... nego, ja nagraditi tvoj integritet. Zahvaljujući tebi upotreba razuma se proširila na mnoge ljude, a ja to cijenim. Spriječio si da mnogi ljudi počine zločine u moje ime. Doista zaslužuješ raj više nego mnogi vjernici. I još nešto, budući da si odlučio činiti dobro po svojoj slobodnoj volji i s pravim interesom za druge, a ne zato što sam ja ili knjiga tako odredili. To je vrijednost.
- Ateist: Hoćeš reći da idem u raj?
- Bog: Naravno! Nikada ne osuđujem nekoga bez razloga. Izvoli, prođi naprijed. I osjećaj se dobrodošao.
Ateist: O-pa! Tko bi to očekivao..!!!

Fernando (gorljivi vjernik) koji je također upravo preminuo, čeka ispred vrata da uđe u bijeli salon i razmišlja u sebi: - Kako je dobro da sam umro hvaleći Boga i da ću na kraju ući u raj, mjesto koje mi je pripravljeno... (podiže oči) ... Zar onaj koji sada odlazi u nebo nije Ricardo, ateist?
- Bog: Dobro došao, Fernando. Nalaziš se na Posljednjem sudu.
Fernando: Hvaljen Isus, Bože ... Oprosti što te pitam... Da li ono Ricardo koji je sada otišao u nebo?
-Bog: Da, to je doista Ricardo.
Vjernik: Ali ... Ricardo je ateist, zašto si ga pustio, trebao bi se pržiti u paklu.
- Bog: Zašto ga ne bih pustio u nebo? Znam Ricarda, on je jako dobra osoba.
- Vjernik: Pa, to je istina, Ricardo je dobar čovjek i voli pomoći, ali ... ne vjeruje u tebe. Zapravo, raspravljali smo mnogo puta tijekom života. On je prezirao tvoju riječ, Bibliju. Pogrešno je tumačio i ismijavao te. Nemaš ideju koliku ti je štetu nanosio... znam, znam, neće ti ja govoriti što trebaš činiti. Ali, on stvarno ne zasluže raj.
-Bog: Zašto misliš da oni koji vjeruju u mene automatski idu u nebo?
Vjernik: Samo čas, Bože...oprosti, ali, Biblija kaže...
- Bog: Sada ti čekaj malo. Ricardo vam je mnogo puta ukazao da je Biblija knjiga napisana s mnogo pogrešaka, iskrivljavanja, protivrječnosti i nedosljednosti. I ne laži mi Fernando, znaš da ja znam sve i znam da si u dubini duše znao da je ono što je govorio Ricardo o Bibliji bila istina.
Da li stvarno mislio da ta knjiga mene predstavlja?
Vjernik: Pa da, i meni su se činili pomalo kontradiktorni biblijski odlomci o kojima smo raspravljali ... ali, branio sam tebe...
- Bog: Tko ti je rekao da ja trebam nekoga da me brani?
- Vjernik: Paaa .. dobro ...ovaj...
- Bog: Vratimo se Sudu.
- Vjernik. U redu ... Gdje se ulazi ...?
- Bog: Čekaj, čekaj ... Zašto misliš da zaslužuješ nebo?
- Vjernik: Ali, Bože?!... nemoj sada tako...
- Bog: Kako vidim nisi bio jako razborit i djelovao mudro. Istina, znam da si činio dobra djela, ali samo jer si se mene bojao i iz straha da ne budeš osuđen. To mi se ne čini jako pohvalno.
- Vjernik: Ahh ..
- Bog: Bio si također vrlo isključiv prema drugim religijama. I naravno, učinio si stotine pobožnih rituala i molitava koje mi se uopće nisu svidjele. –-Vjernik: Ali, Bože ... u Bibliji je pisalo ...
- Bog: Nemoj stavljati Bibliju kao izgovor! Već znamo ja i ti da Biblija mene ne predstavlja.
-Vjernik: Ali, Bože ...
- Bog: Ništa ... nemaš ispriku. Ti dobro znaš da sam ja savršen. I kao savršen cijenim razmišljanja i inteligenciju. Da si barem u mene vjerovao s pameću, a ne u slijepoj vjeri koja mi je mrska. Vjernik: Onda ... (jecajući) Što će biti sa mnom?
-Bog: Fernando, ne vidim načina da ti oprostim. Tvoje mišljenje i djelovanje učinilo je mnogo zla i proširilo se među mnogim ljudima ta lažna nauka o meni. Ti nisi htio upotrijebiti razum i logiku, nego si ih zamjenio besmislenim vjerskim običajima. Ne mogu ti oprostiti ... znaš što te čeka, Fernando, stvarno mi je žao, jer želio sam da ideš u raj... ----Vjernik: Hoćeš reći da ... da idem u...u
- Bog: Da. Moraš ići namo. Žao mi je što je ovako završilo. Molim te, sad izađi.
Fernando žalostan izlazi spuštene glave.

Malo kasnije, nađe se Bog sa sv. Petrom u nebeskoj kavani i dok su pili kavu, reče mu sv. Petar:
Moj Gospodine, danas imaš pune ruke posla, zar ne?
Bog: Ne možeš ni zamisliti. Previše vjernika koji se samo pozivaju na Bibliju. Sljedbenici slijepe vjere, bez zdravog razuma. Znam sve njihove isprike, čak ih ne bih trebao ni suditi..
Sv. Petar: Razumijem, moj Gospodine. I ja sam samo čovjek, te su pojave svojstvene ljudima.
-Bog: Stvarno ne razumijem zašto ljudi ne koriste mozak za razmišljaju koji sam im dao za tu svrhu? Kakav težak gubitak sive tvari! Naravno, lakše je i komotnije slijediti staru nego razmišljati.
- Sv. Petar: Da, Gospode. Nego, je si li vidio kako su se uplašili vjerujući da idu u pakao ...hehehe
- Bog: Da. O tome ti govorim, Pedro. Nevjerojatno je kako mogu pomisliti da ću ih ja, koji sam Ljubav i Milosrđe, osuditi na mjesto vječne patnje. Što oni uopće misle da sam ja?
Sv. Petar: Da, Gospodine.(snuždeno) Na trenutak su posumnjali u tvoju vječnu Ljubav...
Bog: To me najviše žalosti. Ali, hajde, Petre! Idemo na posao! Nemamo cijeli dan za priču...

 
Top