Zanimljivosti i dešavanja iz oblasti kulture i umetnosti

Učlanjen(a)
19.09.2009
Poruka
27.640
Velike slike Marije Dragojlović

U Galeriji Nadežde Petrović

Izložba „Rouge noir“ je inspirisana emancipacijom žene u nas i intimnom pričom umetnice, laureata nagrade koja nosi ime slavne srpske slikarke

marija-dragojlovic-x.jpg


U veoma srdačnoj atmosferi, preksinoć je u Galeriji Nadežde Petrović u Čačku otvorena izložba najnovijih radova Marije Dragojlović koju je koncipirala Gordana Dobrić. Izložba „Rouge noir“ zamišljena je kao ambijent čiji sadržaj čine slike sa motivima pudrijera i ruževa za usne, a sami artefakti izloženi su kao redi mejd. Istom prilikom, direktorka Galerije Milica Petronijević uručila je slikarki i plaketu sa likom Nadežde Petrović. Plaketa se od 1996. godine uručuje laureatima nagrade koja nosi ime slavne srpske umetnice.
- Elegantni oblici, sa decentnom dekoracijom, pored vizuelne lepote i taktilnosti koja prija ruci kriju u sebi arhiviranu memoriju koja se odnosi na lična i porodična sećanja, istorijsko vreme i kontekst mesta. Na slikama velikih dimenzija, u verističkom maniru, minijaturni modeli su prikazani u maksimalnom uvećanju. Slike su rađene preciznim potezima, dodirima akrilne boje na platnu, uz ekskluzivno korišćenje zlatnih i srebrnih listića u obradi fragmenata dekoracije i iluminacije pozadine, tehnički realizovanih na način starih majstora - objasnila je Dobrićeva otvarajući izložbu.
S jedne strane predmeti na postavci i na slikama svedoče o emancipatorskim procesima žene u našim sredinama i rodnom identitetu, a s druge o intimnoj naraciji umetnice koja je profesor na Odseku za slikarstvo Fakulteta likovnih umetnosti od 1998. godine i dobitnica nagrade „Nadežda Petrović“ 1986. godine.
Povodom promocije kataloga koja će biti 10. decembra u 18 sati u Čačku, u kojoj su tekstovi pored Dobrićeve, dr Irine Subotić i Miroljuba Vučkovića, biće organizovano i predavanje na temu „Ženski prostori umetnosti u savremenom srpskom slikarstvu“ koje će održati Simona Čušić, docent na Katedri za modernu istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu.

Autor: M. Marjanović
 

Prilozi

  • Volfgang Beltrači.jpg
    Volfgang Beltrači.jpg
    6,1 KB · Pregleda: 16
Poslednja izmena od urednika:
Učlanjen(a)
19.09.2009
Poruka
27.640
Nova knjiga „Pinokio“

Nova knjiga „Pinokio“

Edicija „Diznijevi klasici“

Nova knjiga „Diznija“ - „Pinokio“, po ceni od 349 dinara, od danas je na kioscima širom Srbije.


pinokio-ver.jpg


Verovatno nema deteta koje ne zna ko je Pinokio i šta se dešava s njegovim nosićem kad laže. Već više od sto godina uči decu širom sveta kako su mu istina i nesebičnost pomogle da od drvenog lutka postane dečak od krvi i mesa! Majstor Đepeto, vrsni drvodelja, bio je usamljen i mnogo je želeo da ima sina. Napravio je drvenog lutka i nazvao ga Pinokio. Jedne noći lutka je posetila vila i oživela ga! Ali dečak nije slušao svog oca i zapao je u mnoge nevolje, a zamislite - voleo je i da laže! Ipak, uz pomoć prijatelja cvrčka, na kraju se sve srećno završilo, a otac i sin nastavili su život u slozi i ljubavi.
Pinokijeva neverovatna pustolovina odvija se kao san od šarenih boja, koji pruža akciju i nežnost, zaplet i čaroliju.
Autor „Pinokija“ Karlo Lorencini (1826-1890) rođen je u Firenci. Započinje karijeru kao novinar, a 1875. godine prevodi bajke Šarla Peroa i to ga podstiče da se bavi pisanjem za decu. Pisao je pod pseudonimom Kolodi. Prvo poglavlje neobičnih doživljaja lutka Pinokija objavljeno je u dečjim novinama 1881. i odmah postiglo veliki uspeh. Godine 1883. objavljena je knjiga o Pinokiju koju poznaju sva deca sveta. Priča o Pinokiju postala je tema brojnih slikovnica, predstava i animiranih filmova, a najpoznatiji animirani film snimio je 1940. godine Volt Dizni.

Autor: E. B.


 
Učlanjen(a)
19.09.2009
Poruka
27.640
Fotografija koja ne žmuri i ne skriva

Fotografija koja ne žmuri i ne skriva

Izložba italijanske fotografije u MSU Vojvodine

Tridesetih godina prošlog veka italijanska fotografija je u službi reportaže koja se koristi za propagiranje fašizma. Tek posle rata, ona razvija svoj jezik kroz ilustrovane časopise i knjige afirmišući se kao umetnost. Upravo tu poratnu fotografiju, kao dokument jedne epohe oslikava pre neki dan otvorena izložba “Godine neorealizma – smernice italijanske fotografije” u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine, koja traje do 3. decembra.

neorealizam-ver.jpg


Znamo da se neorealizam u umetnosti razvio kao kulturni pokret tokom i nakon Drugog svetskog rata u Evropi, pre svega u kinematografiji i književnosti. U književnosti se pojam neorealizma počeo koristiti već krajem 20-tih godina prošlog veka da bi označio onovremena stremljenja književnih veličina poput Alberta Moravije, Konrada Alvara, Antonija Gramšija, Čezara Pavezea... prvih kritičara italijanske stvarnosti i oponenata fašizmu. U kinematografiji, u periodu od 1942. do 1953. zadatak režisera, kao što su Roberto Roselini, Lukino Viskonti, Alberto Latuada, Đuzepe de Santis ili Vitorio De Sika bio je da se mistifikaciji režima i njegovoj retorici suprotstavi direktnim, gotovo dokumentarističnim kontaktom sa stvarnošću. Stoga su filmske priče smeštene uglavnom u siromašne radničke četvrti poratne Italije.
“Pred zaostalošću zemlje, njenim provincijskim duhom, neugodnom prisutnošću klera, licemernim navikama, nametljivim oblicima politike i nazadnjaštvom svake vrste, fotografija ne žmuri. Niti je ravnodušna, niti puna pesimizma, već bogato iznijansirana tonovima koji se kreću od satire do dobrodušne ironije. Šta više, ukazuje na lepotu života u perspektivi promena i novog društvenog poretka”, piše Virđilio Đuričin u katalogu.
Izložba “Godine neorealizma...” prvi put nam pruža jedinstvenu priliku da se upoznamo sa celinom italijanskog fotografskog neorealizma posredstvom više od 200 fotografija od trideset autora. Jedan od njih, čuveni Mario De Biazi, koji danas ne zna koliko fotomonografija ima, a kamoli koliko hiljada negativa čuva u svom ateljeu, svedoči:

neorealizam2.jpg


- Fotografije sam počeo praviti sam. Nisam baš ništa znao o tehnici. Među ruševinama Nirnberga – bio sam deportovan u Nemačku – pronašao sam neki fotografski priručnik. Nekoliko dana kasnije, pakete samotonirajućeg papira i jedan okvir za kopiranje. Po završetku rata imao sam priliku da razvijem jedan film tako što sam napravio kutiju i u nju postavio žarulju kako bih izradio fotokopije. Nisu uvek uspevale. Bila su to moja prva iskustva. Po povratku u Italiju išao sam u školu, a nedeljom bih se vozio biciklom s fotoaparatom o ramenu, zastajao i snimao...
“Videti život, videti svet, biti svedok velikih događaja, posmatrati lica siromašnih i gestove velikih, gledati i veseliti se gledanju, gledati i učiti” to je, pak, poriv drugog izlagača Đanija Bergana Gardina.
Inicijator ove izložbe je Želimir Koščević, istoričar umetnosti i programski savetnik Foto galerije „Lang“ u Samoboru. Ostvarena je uz pomoć Centra vizuelnih umetnosti u Rovinju koji je sa svoje strane isposredovao veze sa FIAF-om (Italijanski savez fotografskih udruženja) i Fotografskim arhivom Toskane ustupivši ih MSU Vojvodine.
- Fotografija italijanskog realizma je naš pogled preko granice. Treba da doprinese razumevanju i popularizaciji ovog medija i kritičkom sagledavanju vizuelne kulture druge polovine XX veka. Nije sve u američkoj, britanskoj, francuskoj ili nemačkoj fotografiji. A gde su Nordijci ili Španci? Za nas ovde fotografija italijanskog neorealizma nije istorijska retropsketiva jednog specifičnog stila. To je jasna poruka da medij fotografije ne formuliše svoju poruku putem stila, već putem odnosa prema stvarnosti. U stvari, stav je taj koji formuliše stil! – rekao nam je Koščević koji je i otvorio izložbu u prisustvu predsednika Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) Josipa Zankija, ambasadora Italije u Beogradu Armanda Varikja, i našeg ministra kulture Nebojše Bradića.

Arhitektura Karla Skarpe
Od 23. novembra do 3. decembra, Muzej savremene umetnosti Vojvodine predstaviće, takođe, delo italijanskog arhitekte Karla Skarpe. Izložba je kamernog formata, koncipirala ju je Ljubica Milović, a prikazuje samo mali deo Skarpinog stvaralaštva: grafičku dokumentaciju – crteže nastale tokom njegove dugogodišnje saradnje sa Venecijanskim bijenalom, muzej Kastelvekijo u Veroni i monumentalni kompleks grobnice Brion u Altijeriju, kod Treviza.
Karlo Skarpa je jedna od najinteresantnijih i najenigmatičnijih figura italijanske arhitekture druge polovine 20. veka. Osim projektovanja i dizajna enterijera, Skarpa je slikao, bavio se skulpturom, dizajnom stakla i nameštaja. Od 1932. do 1977. godine predavao je na IUAV-u (Venecijanskom institutu za arhitekturu): držao je kurseve projektovanja enterijera, arhitektonskog crtanja, nacrtne geometrije, industrijskog dizajna...


Autor: E. B.
 
Učlanjen(a)
19.09.2009
Poruka
27.640
Godišnjica Kolarčeve zadužbine

Godišnjica Kolarčeve zadužbine

Kolarčeva zadužbina obeležava 131 godinu od osnivanja koncertom mladih srpskih pijanista Miloša Mihajlovića i Vladimira Miloševića koji su postigli veliki uspeh osvajanjem najviših nagrada na nedavno završenom značajnom međunarodnom takmičenju u Sidneju u Australiji.

Dan Kolarčeve zadužbine obeležen je juče i tradicionalnim dodelom godišnjih nagrada saradnicima Zadužbine, kao i nagradom za najbolju izložbu u prethodnoj sezoni. Ovogodišnji dobitnici Plakete Kolarčeve zadužbine su lingvista dr Drago Čupić, internista dr Georgina Pudar i muzički kritičar lista „Danas“ Zorica Kojić. Nagradu za najbolju izložbu u sezoni 2008/9. dobila je akademski slikar Jelena Trajković.

Autor: e. b.
 
Učlanjen(a)
19.09.2009
Poruka
27.640
I knjigom protiv gripa

I knjigom protiv gripa

NIŠ - Na 46. sajmu knjiga i grafike u Nišu, koji u utorak otvara književnik Rajko Petrov Nogo, nije bilo mesta za sve zainteresovane izdavače. Najveća smotra izdavaštva u jugoistočnoj Srbiji održava se do 7. decembra u Hali “Čair”, okupiće 72 izdavača, među kojima su oni najveći i najznačajniji - Kompanija “Novosti”, ZUNS, “Laguna”, “Kreativni centar”, “Paidea”, “Kairos”.

kul-Nis-sajam.jpg


Uložili smo maksimalan napor da izdavačima obezbedimo optimalne uslove za predstavljanje svojih autora, a da posetioci sajma, po popularnim cenama ulaznica od 70 i 40 dinara, kupuju knjige sa značajnim popustima - kaže Srđan Savić, direktor Niškog kulturnog centra.
Od ponedeljka počinje akcija podele knjiga u gradskom prevozu, kako bi se privukli sugrađani, a organizatori očekuju najmanje 18.000 ljudi, što je poseta zabeležena prošle godine. Izdavači po tradiciji konkurišu za četiri kategorije nagrada(“Presad mudrosti” za najboljeg izdavača, “Inicijal” za najuspešniju ediciju i pojedinačno izdanje,”Otisak” - vizuelno rešenje knjige i nagrada Božidar Vojinović za dopronos sajamskoj popularizaciji).
Posetioci učestvuju u vrednoj nagradnoj igri, u kojoj pomoću ulaznice mogu dobiti računarsku opremu, dok nagrađenim izdavačima sleduje besplatni kvadrati za naredni sajam. Pod nazivom “Listanje 2009”, ovogodišnji sajam donosi i iznenađenja, koje će, kao posebne promocije, pripremati izdavačke kuće.
Organizatori su, za svaki slučaj, pripremili dezinfekciona sredstva kao zaštitu od meksičkog gripa, a učesnicima je u nedelju poslata molba da sami obezbede maske prodavcima na štandovima.Jedino što može da prekine uspešnu smotru izdavaštva u Nišu je - virus A1H1N1, zaključuju organizatori.

V.Novosti
 
MODERATOR
Učlanjen(a)
02.05.2009
Poruka
30.629
Preminuo književnik Milorad Pavić

pavic-v.jpg

Književnik Milorad Pavić preminuo je danas u 13.10 časova od posledica infarkta u 81. godini, potvrdila je Tanjugu Pavićeva porodica.

Pavić je važio za jednog od najviše prevođenijih savremenih srpskih pisaca zahvaljujući romanu "Hazarski rečnik", objavljenom pre 25 godina.

Akademik, visoko cenjeni pozavalac srpske književnosti, Pavić je do penzije bio profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu.
Pavić će ostati zapamćen kao jedan od najboljih prevodilaca ruskih klasika i kao autor izuzetno lepih priča, desetak romana, drama, eseja ...
Vreme i mesto sahrane biće naknadno objavljeni.



Izvor:Blic Online | Najtiražnije novine u Srbiji |
 
Učlanjen(a)
19.09.2009
Poruka
27.640
Više od 500 mladih umetnika na audiciji

Više od 500 mladih umetnika na audiciji

Veliko interesovanje mladih umetnika za „Kosu“

Krajem novembra (27, 28, 29. i 30) u Novom Sadu, Nišu i Beogradu održane su audicije za mlade umetnike kako bi se oformila umetnička ekipa za mjuzikl „Kosa“ u režiji Kokana Mladenovića, čija je premijera planirana polovinom februara naredne godine na sceni „Ateljea 212“.


Audiciju je za tih par dana prošlo više od 500 mladih iz svih krajeva Srbije. Upitan za utiske i komentar, u izjavi za „Blic“ Kokan Mladenović kaže: „Toliki odziv je zaista neočekivan. To je i veliki kompliment Beogradu i dokaz njegove suštinske demokratičnosti. Jer ako mladi ljudi iz čitavog regiona pohrle u na audiciju za ‘Kosu’, to nije samo kompliment tom poznatom scenskom delu, pozorištu, autorskom timu, već i pohvala Beogradu koga po otvorenosti i slobodi duha možemo uporediti sa Njujorkom u kome se i dešava radnja komada. Ono što, takođe, volim da naglasim to je činjenica da je pozivni broj za Njujork 212, a verujem podudarnosti nisu slučajne, razumeli ih mi ili ne“.
Govoreći o svojim rediteljskim viđenjima, Mladenović, između ostalog, napominje: „’Kosa’ treba da iznova definiše pobunu generacije mladih ljudi u odnosu na svet koji nas okružuje. U našoj verziji predstave neće biti hipi komune, ali će biti hrabrosti i generacijskog stava o nužnosti promene sveta u kome nema mesta za emocije, a u kome vladaju krupni kapital, multikorporativnost, interes i licemerje“.
Na sceni „Ateljea 212“, podsetimo se, premijerno je pre 40 godina izvedena „Kosa“ u režiji Mire Trailović i Zorana Ratkovića, koja je s pravom ponela epitet legendarne, a koja je odigrana ubrzo nakon praizvedbe na Brodveju: „Naravno da ‘Kosa’ pre svega predstavlja krik jedne generacije i da je nužno da to kaže grupa mlađih ljudi. No, ‘Kosa’ koju sada radimo predstavljaće i lepu posvetu Miri Trailović i Zoranu Ratkoviću i neuništivom duhu Beograda, njegovom kontinuitetu osećanja slobode i pobune“, kaže Mladenović i dodaje da je predstava veoma zahtevna, ali da ga hrabri i to što ima podršku gradskih vlasti.
 
Učlanjen(a)
19.09.2009
Poruka
27.640
Neigrani komad Milorada Pavića

Neigrani komad Milorada Pavića

U Pozorištu na Terazijama

milorad-pavic-v.jpg


Tužan i nemio događaj, smrt Milorada Pavića, bio je povod i da se iznova osvrne na njegov naučni, pesnički, prozni opus… Njegov rukopis ostavio je trag i u pozorištu. Istina, više stranom nego našem.

Po delima Milorada Pavića do 2007. godine u srpskim pozorištima jedino je bila izvedena predstava „Hazarski rečnik“ (režija Tomaž Pandur), i to u okviru Bitefa. Bilo je planirano da se potom izvodi na Velikoj scena „Ateljea 212“, ali, kao što znamo, od toga nije bilo ništa. Ne znamo samo zašto.
U međuvremenu Pavića su izvodili širom sveta, naročito u Rusiji, i kada mi se ukazala prilika da razgovaram sa njim, uvideo sam koliko su mu sve te predstave, naročito one u Rusiji, značile.
Upoznali smo se povodom postavljanja njegovog komada „Svadba u kupatilu“, na sceni Pozorišta na Terazijama. Pitao me je kako to da smo se mi odlučili da igramo njegovu dramu kad njega, kako je rekao, srpska pozorišta ne primećuju. Na uzvratno pitanje šta misli, zašto je tako, on je odgovorio da ne zna. Analizirajući sa direktorom Pozorišta na Terazijama Mihailom Vukobratovićem pitanja produkcije predstave „Svadba u kupatilu“, probleme vezane za svaku premijeru, pojavilo se pitanje koliko će to koštati. Znali smo da se drame Milorada Pavića izvode na mnogim scenama u svetu i plašili se da li ćemo imati dovoljno novca da platimo njegovu dramu. Jedan od najprijatnijih razgovora kojima sam prisustvovao u svojstvu umetničkog direktora Pozorišta na Terazijama bio je taj sa Miloradom Pavićem. Govoreći o svom honoraru, gospodin Pavić je rekao da zna u kakvom je stanju srpsko pozorište, da razume okolnosti u kojima radimo i izrekao sumu čija je visina bila jednaka polovini honorara koji neki put traže naši dramaturzi za svoje adaptacije velikih dramskih dela.
Predstavu „Svadba u kupatilu“ (režija Saša Gabrić) sa repertoara Pozorišta na Terazijama skinuo je život. Tragično nastradali glumac Milenko Zablaćanski odigrao je ulogu pesnika Lenaua optuženog da je ukrao kožne pantalone na takav način da je bilo nemoguće razmišljati o zameni. Predstavu smo premestili u sećanje. A onda novo iznenađenje. U septembru ove godine pozvao me je gospodin Pavić i rekao da ima novi komad. Nakon razgovora poslao mi je komad „Bunda“ čiji likovi opčinjavaju dekadencijom. Razgovarajući i dopisujući se potom, povodom eventualnog postavljanja na scenu, rekao sam mu da je u toku (a kad nije bio) restriktivan odnos vlasti prema budžetima za kulturu, što konkretno znači da su već planirani projekti prepolovljeni.
„No kako je svaka nesreća prolazna, ja verujem da će tako biti i sada.
Srdačno vas pozdravljam uz zahvalnost što ste svoj novi komad poslali Pozorištu na Terazijama,“ napisao sam mu. Dopalo mu se.
Da li će Pozorište na Terazijama igrati novi komad Milorada Pavića „Bunda“? Ne znam. Ukoliko se promene okolnosti, možda i hoće, ukoliko ostanu iste, onda će morati.

Autor: Željko Jovanović
 
Učlanjen(a)
19.09.2009
Poruka
27.640
Umro kompozitor pesme "It's Now or Never"/Video/

Umro kompozitor pesme "It's Now or Never"

Aron Šreder, autor hita Elvisa Prislija "It's Now or never", umro je u 85. godini, saopštio je njegov predstavnik koji je precizirao de je kompozitor bolovao od Alchajmerove bolesti.

Šreder je komponovao više od 2.000 pesama, među kojima je još nekoliko hitova "kralja rokenrola" kao što su "Stuck on You" i "A Big Hunk O' Love".
Aron Šreder je bio i producent i pomagao je mladim umetnicima na
početku karijere kao što je bio slučaj sa Džimijem Hendriksom
Berijem Vajtom.

[YOUTUBE]Iv0v38YEBf0[/YOUTUBE]
 
Učlanjen(a)
19.09.2009
Poruka
27.640
Novo delo Simonide Milojković

Knjiga „Grabljivica 2” u prodaji

„Grabljivica 2”, dugoočekivani nastavak najprodavanije knjige u Srbiji, u izdanju dnevnog lista „Alo”, u prodaji je na kioscima po reklamnoj ceni od samo 199 dinara. Autorka Simonida Milojković (bivša Stanković) ovoga puta je napisala istinitu ispovest prostitutke.

knjiga-ver.jpg


- Glavna junakinja je Violeta, ista devojka čiji život sam opisala u prvoj "Grabljivici", ali nova knjiga je priča za sebe i napisana je tako da mogu da je čitaju i oni koji nisu imali prilike da pročitaju prvi deo. U "Grabljivici 2" moja junakinja se profesionalno bavi prostitucijom, prvo u Beogradu, a zatim i u Frankfurtu - priča Simonida. Za vreme akcije "Sablja" junakinja knjige je bila mesec dana u pritvoru zbog veze sa poznatim kriminalcem. Nakon toga počinje da se bavi prostitucijom.

- Ostala je bez novca koji je stekla kao sponzoruša, a budući da je bila zavisna od kokaina, rešila je da se bavi najstarijim zanatom na svetu. U knjizi ona otvoreno priča o svemu što joj se dešavalo kod nas, gde prostitucija nije legalizovana i u Nemačkoj, gde je ta delatnost zakonom uređena. Posebno mi je bilo interesantno da obilazim javne kuće po Frankfurtu i Ofenbahu u kojima je Violeta radila. Mnoge devojke iz bivše Jugoslavije rade po bordelima u Nemačkoj i susret sa njima bio je veoma dirljiv - priča Simonida i ističe da je na trenutke bila šokirana, kada joj je Violeta pričala koje sve usluge klijenti traže od prostitutke.

- Neke stvari koje jedna prostitutka mora da radi čovek ni u najluđoj mašti ne može da zamisli. Kod nje su dolazili i žene i muškarci, bračni parovi, homoseksualci... Mnogi nisu ni želeli seks, već batine! I za to su skupo plaćali. "Grabljivica 2" je mnogo bolja od prve i jedva čekam da mi čitaoci napišu kako im se sviđa putem sajta www.grabljivica.com - kaže autorka.

Autor: M. Čule
 
Natrag
Top