Zaboravljene momčadi

[Mihajlo]

WALTER WOLF RACING

Osnovao ju je slovensko-kanadski biznismen Walter Wolf. Prva sezona WW racinga bila je 1977., ali je Wolf prije toga surađivao sa Frankom Williamsom. 1976. kupio je 60% Frank Williamsove momčadi te se momčad zvala Wolf-Williams, ali je Williams bio menadžer momčadi. Prva utrka u sezoni (GP Argentine) i prva utrka za Walter Wolf Racing donijela je prvu pobjedu. Vozio je Jody Scheckter.

Jody Scheckter, Walter Wolf WR1

1977. sezona ujedno im je i najuspješnija. U toj sezoni su imali čak 3 pobjede. U Argentini (Buenos Aires), Monaku (Monte Carlo) i u Kanadi na stazi Mosport. U 1978. sezonu, krenuli su dosta teško u odnosu na 1977.-u. Najblolji plasman bio je drugo mjesto u Njemačkoj (Hockenheim) i Kanadi (Montreal). Te sezone Scheckteru se pridružio Amerikanac Bobby Rahal. Najlošija u biti i zadnja sezona WW racinga bila je 1979. Tu sezonu za WW racing vozio je James Hunt, ali poslije Monaca je završio karijeru, zato jer si je ozlijedio nogu te ga je naslijedio Keke Rosberg. Ta 1979. je bila jako loša za WW racing (najbolji plasman na GP-u bio je 8. mjesto) te je to bio razlog za povlačenje iz Formule 1.

Modeli Walter Wolf Racinga:

Walter Wolf, WR1, 1977.-1978.

Walter Wolf, WR2, 1977.

Walter Wolf, WR3, 1977.-1978.

Walter Wolf, WR4, 1978.

Walter Wolf, WR5, 1978.

Walter Wolf, WR6, 1978.

Walter Wolf, WR7, 1979.

Walter Wolf, WR8, 1979.

Walter Wolf, WR9, 1979.

Walter Wolf, WR8/9, 1979.

Statistika:
47 Grand Prixa
3 sezone (1977. - 1979.)
1 motor (Ford-Cosworth)
4 vozača (Jody Scheckter, Bobby Rahal, James Hunt i Keke Rosberg)
3 pobjede
1 pole position (1977. Hockenheim)
2 fastest laps (1977. Monaco i Japan)
13 podija
79 bodova u 47 GP-a
Najbolji plasman za momčad na kraju sezone: 4., 1977.
Najbolji plasman za vozača na kraju sezone: 2., 1977. (Jody Scheckter)

 

[Mihajlo]

SPIRIT

Ovu britansku momčad osnovali su Gordon Coppuck i John Wickham. U suradnji s Hondom (kao dobavljačem motora) 1982. i 1983. godine su se utrkivali u Formuli 2, a sredinom '83. ušli su u F1.

Jedini bolid te sezone vozio je Stefan Johansson, čiji je najbolji rezultat bilo 7. mjesto na VN Nizozemske. Momčad je naporno radila na bolidu za sljedeću sezonu (1984.), ali ostali su zakinuti kada im je Honda otkazala dostavu motora (i prešla u Williams). Tako su morali preći na puno slabije Hart motore. Prvi dio sezone za njih je vozio Mauro Baldi, ali zbog loših rezultata su ga zamijenili s Huubom Rothengatterom. On nije bio ništa bolji pa su te sezone osvojili tek tri 8. mjesta i ostali bez ijednog boda.

Vozači Spirita: Stefan Johansson (1983.), Huub Rothengatter (1984.) i Mauro Baldi (1985.)


Unatoč nedostatku sredstava započeli su svoju zadnju sezonu, no kako Baldi (koji se vratio u momčad) nije uspio završiti niti jednu od 3 uvodne utrke sezone, momčad se povukla iz F1.


Aktivne godine: 1983. – 1985.
Prvi GP: VN Velike Britanije 1983.
Zadnji GP: VN San Marina 1985.
Nastupi na utrci: 25
Najbolji rezultat: 7. mjesto
Bodovi: 0
Pobjede: 0
Najbrži krugovi: 0
Pole positioni: 0
Vozači:

 

[Mihajlo]

Leyton House Racing

1987. March je objavio da će se vratiti u F1 pod podrškom japanske firme Leyton House.
Danas poznat čovjek u F1 Adrian Newey je postavljen za tehničkog direktora.Korišten je Juddov V8 motor.

Leyton House je bio glavni sponzor tima tokom 1988. i 1989. a tad su kupili tim i March Racing je promijenio ime u Leyton House Racing.
Vozači su bili Ivan Capelli i Mauricio Gugelmin.
1990. je počela loše, auto je bio loš i nepouzdan.
Ali na VN Francuske na stazi Paul Ricard dva Leytona su čak bila u vodstvu, ali Gugelmin odustaje zbog otkazivanja motora, a Prost pretiče Capellija.Capelli na kraju uzima drugo mjesto i jedino postolje za tim.

Ostatak sezone je prošao sa kvarovima i odustajanjima, samo je Gugelmin uspio osvojiti jedan bod na VN Belgje.
Sezonu su završili sa 7 bodova.

Bolid iz 1990. - March CG901

Za 1991. nije mijenjana vozačka postava, a promijenjen je motor.Namjesto Juddovog korišten je Ilmor V10.
Tokom sezone stalno je mijenjana postava u upravi što je još više uticalo na preformanse tima.
Sezona je proticala bez rezultata i bez bodova.Prvi i jedini bod te sezone je osvojen na VN Mađarske gdje je Capelli završio 6.

U septembru 1991. zbog finansijskog skandala uhapšen je vlasnik tima Akira Akagi.Vođenje tima je preuzeo njegov saradnik Ken Marrable.
To je uticalo na sve manji priliv novca i sve lošije rezultate.
Capelli je napustio tim i za zadnje dve trke vozio je Karl Wendlinger.
Propast je bila neizbježna pa se tim 1992. pojavio pod imenom March F1.

Bolid iz 1991. - Leyton House CG911

Aktivne godine:1990. - 1991.
Prva trka:VN SAD 1990.
Broj trka:32
Broj pobjeda:0
Broj pol positiona:0
Broj najbržih krugova:0
Broj bodova:8
Najbolji rezultat:2. mjesto
Zadnja trka:VN Australije 1991.

 

[Mihajlo]

PACIFIC RACING

Ovu momčad osnovao je Keith Wiggins još 1984. godine, od kada su nastupali u nižim auto-moto serijama. Deset godina kasnije ušli su u F1 i tamo ostali svega dvije godine.

Ulazak ove momčadi u F1 bio je predviđen za 1993. godinu, ali zbog niza problema on je odgođen na godinu dana. Za dizajn njihove šasije angažirani su dizajneri iz Reynard Racinga (konstruktori iz F3000), no na njihovu nesreću ta šasija je na kraju prodana Ligieru. No mali tim mehaničara je iz ostataka Reynardovih nacrta odlučio napraviti novu šasiju nazvanu PR01, s kojom su se počeli utrkivati 1994. godine.
Nedostatak testiranja, loša aerodinamika bolida i slabi Ilmor motori doveli su do poražavajućih rezultata. Paul Belmondo i Bertrand Gachot su se uspjeli kvalificirati na samo 5 (od 16) utrka te sezone, no niti jednu nisu uspjeli završiti.

Belmondo i Gachot 1994. godine, te Gachot 1995. godine


Udruživši se s Lotusom 1995. godine, stvari su krenule nabolje. Motor je bio zamijenjen Fordovim, dovedeni su novi sponzori, a zbog povlačenja dvije momčadi (Larrousse i Lotus) te ulaska samo jedne (Forti), bio im je zajamčen start u svaku utrku. Unatoč svim promjenama, rezultati nisu bili ništa bolji. Samo 5 puta su uspjeli završiti utrku, a najbolji rezultat im je bilo 8. mjesto na VN Njemačke i VN Australije. Na kraju sezone, Wiggins se sa svojom momčadi povukao iz Formule 1 i vratio u Formulu 3000.


Aktivne godine: 1994. – 1995.
Prvi GP: VN Brazila 1994.
Zadnji GP: VN Australije 1995.
Nastupi na utrci: 22
Najbolji rezultat: 8. mjesto
Bodovi: 0
Pobjede: 0
Najbrži krugovi: 0
Pole positioni: 0
Vozači:

 

[Mihajlo]

ONYX

Mike Earle i Jo Chamberlain osnovali su momčad Onyx koja je prije ulaska u F1 sudjelovala u nižim serijama – Formula 2 i Formula 3000. 1989. godine ušli su u Formulu 1 koristeći Cosworthove motore i bolid kojeg je dizajnirao Alan Jenkins, a glavni sponzor bio im je Moneytron.

Na početku 1989. godine, Stefan Johansson i Bertrand Gachot nisu se uspjeli kvalificirati u utrke, a kad im je to napokon uspjelo, rezultati su bili loši. Najbolji rezultat postigao je Johansson na VN Portugala osvojivši 3. mjesto, a od te utrke do kraja sezone Gachota je zamijenio JJ Lehto. Ukupno su te godine osvojili 6 bodova. Zbog financijskih problema Moneytron ih je prestao sponzorirati što je dovelo do odlaska mnogih mehaničara, te je momčad prodana Middlebridge Group-u (tadašnjem vlasniku Brabhama).

Stefan Johansson na Spa-Francochampsu i Hockenheimu 1989. godine


Za sljedeću sezonu stvari se nisu bitno promjenile, pa zbog nepouzdanog bolida i nedostatka osoblja rezultata nije bilo. U sredini sezone momčad je prodana Peteru Monteverdiju (koji je momčadi dao i svoje ime), te su Lehto i Foitek nastupili na dvije utrke prije nego što je Monteverdi odlučio zatvoriti vrata Formuli 1.


Aktivne godine: 1989. – 1990.
Prvi GP: VN Brazila 1989.
Zadnji GP: VN Madžarske 1990.
Nastupi na utrci: 17
Najbolji rezultat: 3. mjesto
Bodovi: 6
Pobjede: 0
Najbrži krug: 0
Pole positioni: 0
Vozači:

 

[Mihajlo]

SIMTEK GRAND PRIX

Simtek (Simulation Tehnology) je bila kompanija koju su 1989. godine osnovali Max Mosley i Nick Wirth. Najprije su se bavili proizvodnjom zračnih tunela i šasija za druge momčadi, no u kolovozu 1993. godine Wirth je odlučio da će osnovat vlastitu momčad - Simtek Grand Prix i sljedeće godine ući u F1. Glavni sponzor bio im je MTV Europe, a dobavljač motora Cosworth.

David Brabham, sin Jacka Brabhama (koji je bio dioničar ove momčadi) vozio je bolid njihove prve sezone (1994.), a njegov momčadski kolega stalno se mijenjao. Rezultati u utrkama bili su loši, a često se nisu uspjeli kvalificirati u utrku. Njihova najveća nesreća dogodila se na VN San Marina, kada je u kvalifikacijama poginuo Roland Ratzenberger. Kao što znamo, njegovu smrt zasjenila je smrt Ayrtona Senne na nedjeljnoj utrci, a taj vikend proglašen je najcrnijim vikendom u povijesti Formule 1. Kao počast poginulom Ratzenbergeru, na bolid je stavljen natpis "For Roland". Najviše što su te godine mogli izvući iz bolida bilo je 9. mjesto Jean-Marc Gounona na VN Francuske, te u cijeloj sezoni nisu uspjeli osvojiti niti boda.

Roland Ratzenberger na početku 1994. godine i Jos Verstappen godinu dana kasnije


Za 1995. godinu promijenjena je vozačka postava. Time su uspjeli izjednačiti svoj najbolji rezultat, ali tehnički kvarovi i odustajanja su se nastavili. Nastupili su na samo 6 početnih utrka te sezone, nakon čega je uslijedila kriza. MTV Europe im je davao sve manje sredstava, pa su nakon 1,5 godine uspjeli skupiti čak 6 milijuna £ duga. Wirth je na sve načine pokušavao naći novog sponzora i izvor sredstava, no na kraju je ipak morao proglasiti bankrot i povući se iz F1.


Aktivne godine: 1994. – 1995.
Prvi GP: VN Brazila 1994.
Zadnji GP: VN Monaca 1995.
Nastupi na utrci: 21
Najbolji rezultat: 9. mjesto
Bodovi: 0
Pobjede: 0
Najbrži krugovi: 0
Pole positioni: 0
Vozači:

 

[Mihajlo]

COLONI

Punim nazivom Enzo Coloni Racing Car Systems bila je talijanska momčad koju je osnovao Enzo Coloni u Perugii 1983. godine. Iako je momčad postigla zapažene rezultate u Formuli 3 i Formuli 3000, u Formuli 1 bila je bezuspješna. Nadimak momčadi bio je "The wolf" (vuk), pa su po tome izabrali svoj logo.

U njihovoj prvoj sezoni (1987.) Larini se samo jednom uspio kvalificirati u utrku. Bila je to VN Španjolske, no nije ju uspio završiti zbog mehaničkog kvara. Bolid je pokretao Cosworthov motor, a glavni dizajner bio je Roberto Ori. Sljedeće godine za njih je vozio Gabriele Tarquini koji je na VN Kanade osvojio 8. mjesto i time ostvario najbolji rezultat za ovu momčad. Zbog nedostatka sredstava, momčad nije mogla napredovati pa pred kraj sezone Tarquini nije uspio proći niti pretkvalifikacije. Unatoč tome, 1989. godine napravljena su 2 bolida za Morena i Raphanela. Oni su se tek 6 puta uspjeli kvalificirati u utrku, a niti jednu od njih nisu uspjeli završiti. Tako loši rezultati nizali su se pretežito zbog nedostatka testiranja te zato jer je bolid bio tek preinaka onog iz 1987. godine.

Gabriele Tarquini 1988. godine; Roberto Moreno i Pierre-Henri Raphanel u novim bojama bolida 1989. godine

Neočekivani ugovor sa Subaruom 1990. godine spasio je momčad od propasti. Japanci su preuzeli 51% momčadi, platili sve dugove i osigurali momčadi svoje motore. No motor je bio slab, sam bolid nepouzdan i teško upravljiv, pa se Gachot do polovice sezone niti jednom nije uspio niti pretkvalificirati u utrku. Kako je sezona odmicala, mehaničari su sve manje radili na bolidu te je u lipnju 1990. godine Subaru prodao momčad natrag Enzu Coloniju, ostavivši ga tako bez dugova, ali i bez sponzora i motora. Već za sljedeću utrku Coloni je uspio osigurati Cosworthov motor i nešto poboljšanu šasiju. Bolid je bio brži, ali još uvijek nedovoljno brz da se kvalificira u utrku, pa su sezonu završili bez ijednog nastupa na utrci. Sljedeća godina bila je još slabija, nakon što je u momčadi ostalo samo 6 mehaničara. Bolid je bio tek malo poboljšana verzija prošlogodišnjeg, a Coloni je imao problema sa pronalaženjem vozača. Chavesu niti jednom nije pošlo za rukom da se pretkvalificira u utrku, isto kao ni Hattoriju poslije njega, pa je Coloni prodao momčad Andrei Sassettiju koji je 1992. godine nastupio u F1 sa svojom momčadi Andrea Moda.

Bertrand Gachot u bolidu kojeg je sponzorirao Subaru 1990. godine i Pedro Chaves u bolidu iz njihove zadnje sezone

Aktivne godine: 1987. – 1991.
Prvi GP: VN Italije 1987.
Zadnji GP: VN Australije 1991.
Nastupi na utrci: 14
Najbolji rezultat: 8. mjesto
Bodovi: 0
Pobjede: 0
Najbrži krugovi: 0
Pole positioni: 0
Vozači:

 

[Mihajlo]

FONDMETAL

Prije ulaska u F1 Fondmetal je bio glavni sponzor timu Osella, a 1990. vlasnik Fondmetala Gabriele Rumi je kupio većinski dio u Oselli i tad je počeo njihov put u F1.Sjedište im je bilo u Torinu.

1991. tim se počeo takmičiti pod imenom Fondmetal Corse sa starim Osellinim bolidom.
Imali su samo jednog vozača, Francuza Olivier Grouillarda.
Malo je reći da su bili nekonkurentni, često se nisu ni kvalifikovali za trke a kad jesu onda su bili ubjedljivo zadnji.

Krajem godine Olivier je zamijenjen sa Italijanom Gabriele Tarquinijem.
Od 16. trka nisu se uspjeli kvalifikovati na 10, samo tri trke su završene do kraja sa više od krug zaostatka, sezona je prošla bez osvojenog boda.

Bolid iz 1991. - Fondmetal FA1M-E90

Krajem 1991. zbog finansijskih problema Fondmetal ostaje bez bolida za 1992.
Tako da su morali početi sezonu sa prošlogodišnjim bolidom.Pored Tarquinijea vozio je Švicarac Andrea Chiesa
Kasnog proljeća tim dobija novu šasiju nazvanu GR02 koja se trebala pokazati bolja.
Ali ni od toga ništa, nastavljala su se odustajanja i razočaranja.

Krajem septembra, tri trke prije kraja tim se povukao iz F1.

Bolid iz 1992. - Fondmetal GR02

Aktivne godine: 1991. - 1992.
Prvi GP: VN SAD 1991.
Nastupi na trci: 29
Bodovi: 0
Pobjede: 0
Najbrži krugovi: 0
Pole positioni: 0
Zadnji GP: VN Italije 1992.

 

[Mihajlo]

TROJAN (TROJAN-TAURANAC RACING)

Momčad Trojan osnovao je Leslie Hounsfield davne 1910. godine u Londonu. On se bavio proizvodnjom automobila do 1960.-ih godina, kada je tvornicu prodao Peteru Aggu (proizvođaču skutera za englesko tržište). Od 1962. godine počeli su proizvoditi Henkelove male automobile te sportske automobile Elva, što je dovelo do proizvodnje McLarenovih trkaćih automobila do ranih '70.-ih.

Tim Schenken na VN Velike Britanije 1974.


1974. godine sudjelovali su u utrkama Formule 1, sa vlastitom šasijom i Cosworthovim motorom. Tim Schenken je nastupio na 8 utrka, od čega je startao na njih 6. Samo dvije je uspio završiti (obje na 10. mjestu), nakon čega je momčad napustila F1.


Aktivne godine: 1974.
Prvi GP: VN Španjolske 1974.
Zadnji GP: VN Italije 1974.
Nastupi na utrci: 6
Najbolji rezultat: 10. mjesto
Bodovi: 0
Pobjede: 0
Najbrži krugovi: 0
Pole positioni: 0
Vozač:

 

[Mihajlo]

ALTA

Alta, ili punim nazivom Alta Car and Engineering Company, bila je engleska momčad koju je osnovao Geoffrey Taylor 1928. godine. Natjecali su se u utrkama još prije F1, a u ovom sportu su prisustvovali od 1950. – 1952. godine.

Prvi sportski automobil napravljen je 1929. godine, a već 1934. napravljen je prvi jednosjed. Zbog nedostatka potrebnog materijala kao posljedica 2. svjetkog rata, tek 1948. godine dizajniran je prvi trkaći bolid. Napravljen je u 3 primjerka, sa Altinim motorom i šasijom. Prvi, nazvan GP1 prodan je Georgeu Abecassisu (koji se utrkivao u 7 utrka bez ikakvog uspjeha), drugi - GP2 je prodan Geoffu Crossleyu, a treći - GP3 Jou Kellyju. Crossley i Kelly su sudjelovali u prvoj utrci F1 na Silverstoneu, no nisu je uspjeli završiti. Jedini preostali nastup za Altu te godine ostvario je Crossley na VN Belgije osvojivši 9. mjesto i tako najbolji rezultat za ovu momčad. Sljedeći nastup zabilježio je Joe Kelly na VN Velike Britanije 1951. godine, no nije se uspio klasificirati.

Geoff Crossley i Joe Kelly na VN Velike Britanije 1950. godine


Vidjevši da bez unapređenja bolida rezultata neće biti, Taylor je napravio novi bolid - F2 i prodao ga Peteru Whiteheadu. On je 1952. godine nastupio na VN Francuske (i odustao), a njegov brat Graham na VN Velike Britanije i završio kao 12. To je ujedno bilo i zadnje pojavljivanje Altine šasije, ali Taylorovi motori su i dalje opskrbljivali HWM, Cooper, Connaught i Emeryson sve do 1959. godine.


Aktivne godine: 1950. – 1952.
Prvi GP: VN Velike Britanije 1950.
Zadnji GP: VN Velike Britanije 1952.
Nastupi na utrci: 5
Najbolji rezultat: 9. mjesto
Bodovi: 0
Pobjede: 0
Najbrži krugovi: 0
Pole positioni: 0
Vozači: