Zaboravljene momčadi

[Mihajlo]

Alfa Romeo (1950.-1951.)

Alfa Romeo je u Formuli 1 sudjelovala od samoga početka. Sudjelovala je samo prve dvije godine (poslije krajem 70-ih će se vratiti, ali to je druga priča), jer su več 1952. uvedena nova pravila po kojima u Formuli 1 nastupaju bolidi Formule 2. To se dogodilo jer je bilo premalo bolida koji bi udovoljavali izvornim F1 pravilima, naime proizvođači su se več počeli pripremati za 1954. i pravila o 2,5 litrenim motorima. Alfa na to nije bila spremna i povukla se. Ali te dvije godine koje je nastupala u F1, Alfa je potpuno dominirala. To je bilo posebno izraženo prve godine, kad je Alfa pobijedila na svim utrkama, izuzevši Indy500 gdje nisu nastupili. Po tri pobjede uzeli su Nino Farina, koji je pobijedio i na prvoj utrci u Silverstoneu, te Juan Manuel Fangio. Naslov prvaka na kraju je uzeo Farina, dok Fangio uzvrača sljedeće godine kad on osvaja naslov. Te sljedeće godine Ferrari se več bio opasno približio Alfi, i pobijedio u tri utrke, nasuprot Alfine četiri.

Nino Farina nakon prve pobijede u Silverstoneu.

Statistika ove momčadi je nevjerovatna. Nastupali su samo dvije godine, i na 13 utrka. Od toga imaju dva naslova svjetskog prvaka, 10 pobjeda, 9 pole pozicija i 13 najbržih krugova. Teoretski su osvojili sve što su mogli i statistika će uvijek biti na njihovoj strani.

Boje prednje maske koje su koristili Fangio i Farina.

Te maske Fagiolia i Parnella.

Alfa je u utrkama koristila model 158 za 1950. i 159. za 1951. godinu. Bio je to, u biti, sve isti model, 159 se razlikovao samo u malim poboljšanjima. Zapravo to je bio prijeratni bolid, konstruiran još 1938. i Alfa se utrkivala s njime i prije rata, a nakon rata su samo skinuli prašinu s njega i nastavili se utrkivati. S godinama su dolazila sitna poboljšanja, ali ništa znakovito. Na ovoj slici se vide i male kozmetičke promjene na bolidu.

Alfa Romeo 158 imala je 1,5 litreni redni motor s 8 cilindara, i sa Rootsovim kompresorom. Razvijala je 350 ks pri 8500 okr/min, dok je model 159 razvijao 425 ks pri 9300 okr/min. Još je važno spomenuti da su imale mjenjač sa 4 brzine, te da su koristile gume Pirelli.

Giuseppe "Nino" Farina u Alfi 158

Juan Manuel Fangio u Alfi 158

Luigi Fagioli u Alfi 158

Nino Farina u Alfi 159

Fangio slavi pobjedu u Reimsu 1951.

Aktivne godine: 1950.-1951.
Nastupi na utrci: 13
Pobjede: 10
Pole pozicije: 9
Najbrži krugovi: 13
Naslovi: 2 (vozački)
Prvi GP: VN Engleske 1950.
Zadnji GP: VN Španjolske 1951.
Vozači: Giuseppe Farina, Juan Manuel Fangio, Luigi Fagioli, Reg Parnell, Consalvo Sanesi, Piero Taruffi, Toulo de Graffenried, Felice Bonetto, Paul Pietsch.

 

[Mihajlo]

JAGUAR RACING

Momčad Jaguar natjecala se u Formuli 1 od 2000. - 2004. godine. Ford je kupio momčad Stewart te ju je preimenovao u Jaguar radi promocije istoimene marke automobila. Na čelu momčadi bio je Wolfgang Reitzle.


Prve sezone za momčad su vozili Eddie Irvine i Johnny Herbert, no nisu se ni približili uspjehu kojeg je postigao Stewart godinu dana ranije. Irvine je svega dvaput uspio završiti u bodovima, a Herbert niti jednom. To je rezultiralo odstupanjem Reitzlea, a novim šefom postao je Bobby Rahal.

Eddie Irvine na VN Australije 2000. i Pedro de la Rosa na VN Mađarske 2001. godine

Ni 2001. godina nije bila ništa bolja, iako su u sredini sezone angažirali trostrukog svjetskog prvaka Nikija Laudu. Irvine je na VM Monaka uspio osvojiti 3. mjesto, a momčad je sa 9 bodova završila 8. u poretku konstruktora. Propali pokušaj dovođenja Adriana Neweya kao novog dizajnera doveo je do sukoba Laude i Rahala, te je Lauda preuzeo momčad za sljedeću sezonu.Niti pod Laudinom palicom 2002. godine momčad nije zabilježila neke bolje rezultate, tek još jedno 3. mjesto Irvinea na VN Italije. Zbog toga su smanjena financijska sredstva i momčad je dobila rok od dvije godine da postignu bolje rezultate.

Eddie Irvine osvaja 3. mjesto na VN Italije 2002. godine


John Hogan je preuzeo momčad 2003. godine, što se pokazalo dobrim potezom. Zbog bolje preraspodjele sredstava i korištenja zračnog tunela rezultati su postali konstantniji pa su Webber, Pizzonia i Wilson uspjeli osvojiti čak 18 bodova te godine. Slični rezultati nastavili su se i u 2004. godini kada je uz Webbera vozio Klien. Za VN Monaka 2004. godine na noseve Jaguarovih bolida ugrađeni su Steinmetz dijamanti, od kojih je navodno jedan izgubljen prilikom Klienovog sudara u prvom krugu. Momčad je osvojila 10 bodova te sezone što im je donijelo 7. mjesto u poretku konstruktora.

Antonio Pizzonia na VN Velike Britanije 2003. i Mark Webber na VN Bahreina 2004. godine

Ford je ipak odlučio povući se iz automobilizma na kraju 2004. godine pa je momčad prodana Red Bullu i danas se natječe pod imenom Red Bull Racing.


Aktivne godine: 2000. – 2004.
Prvi GP: VN Australije 2000.
Zadnji GP: VN Brazila 2004.
Nastupi na utrci: 85
Najbolji rezultat: 3. mjesto
Bodovi: 49
Pobjede: 0
Najbrži krugovi: 0
Pole positioni: 0
Vozači:

 

[Mihajlo]

Bugatti

Iako je Bugatti prije rata bila jedna od najuspiješnijih momčadi, nakon rata nisu zabilježili mnogo uspijeha. Što se tiče Formule 1, imali su samo jedan nastup, na VN Francuske 1956. Bolid je pomogao dizajnirati Gioacchino Colombo, koji je svojevremeno radio za Alfu Romeo, Ferrari i Maserati. Bolid se zvao Type 251 i koristio je redni 8-cilindarski motor koji je bio smješten u sredini poprečno. U tom jedinom nastupu za njih je vozio Francuz Maurice Trintignant. Na kvalifikacijama nije bio zadnji, uspio je izboriti 18 mjesto ispred dva Andrea, Pilettea u Gordiniju i Simona u Maseratiju, ali u utrci je odustao u 18 krugu zbog problema sa gasom. I to je bilo to od Bugattija u F1, ni sjena prijeratnih uspijeha kad je samo jedan model pobijedio na preko 1000 utrka.

Maurice Trintignant u Bugattiju Type 251