Pa sta te cudi Izabeta sto te kritikuju ti licimeri?to je njihova cilj unistenje prave  Hristove religije,apostolske koja je prezivela sve napade tokom vekova.
Sve danasnje dominacije-sekte pocinju od 
MASONA i oni su jedini koji zele da uniste Hriscansku apostolsku crkvu pa zato i koriste dominacije,islam da ubede svet da Hristos nije Bog!postavicu jedan post koji jasno ukazuje sta je zapravo cilj MASONA!.
FILOZOFIJA-DEMOKRACIJA I  TOLERANCIJA
        Masonski duh je, duh  istinske demokracije i tolerancije. Da bismo vidjeli kako se on himbeno provodi  i što on u zbilji jest, navest ću jedan primjer takve  <<tolerancije>>: Dakako, antikomformistički su raspoloženi i  amsterdamski katolici u mjeri da će bez sustezanja prisustvovati  (eksperimentalnim) vjerskim obredima pri kojima se puši marihuana ili svira  aktualna inačica popa. Slijedom toga često se ističe kako je Amsterdam jedna od  rijetkih svjetskih lokacija u kojoj je na djelu istinska tolerancija.
        Tako se i u medijima,  stvaranjem pozitivne klime za nešto negativno, djeluje obraćanjem pažnje na  izbor riječi (<<dakako>>,<<istinska tolerancija>>).  No,ovo je samo jedan minoran slučaj o takozvanoj neovisnosti medija, a o kojoj 
bivši glavni urednik New York Timesa John  Swinton kaže: <<Svi večeras ovdje nazočni znaju da ono što se naziva  neovisnim tiskom ne postoji (…) Zadatak je novinara uništiti istinu, bezočno  lagati, iskrivljavati, klevetati, ulizivati se pod nogama Bogatstva, prodavati  sebe, domovinu i rasu za nasušni kruh.
  Vi to znate, a znam i ja (…) Mi smo oruđa i vazali  bogataša iza kulisa. Mi smo lutke na koncu-oni povuku konce, a mi plešemo. Naši  talenti, mogućnosti i životi pripadaju tim ljudima. Mi smo intelektualne  prostitutke.>>
        Ali 
<<Kristova tolerancija ima jednu  duhovnu supstancu koja se naziva bezuvjetna ljubav. Tolerancija humanosti gubi  osjećaj za esenciju problema, te je spremna prihvatiti ne samo grešnika, nego i  grijeh nazivati tolerancijom. Iz ovih jednostavnih činjenica proizlazi veliko  licemjerje neoliberalne intelektualne elite.
  Neoliberalna ekleziološka misao, usmjeravajući  voluntaristički svoj misaoni sklop i retoriku, izgradila je danas jednu vrstu  suptilne protukršćanske diktature mišljenja. Tolerancija je mistificirana kao  dogma, kao nepobitna vjerska istina neoliberalnih teologa, pa se iz takvog  shvaćanja tolerancije koji je habitualna netolerancija, svaki izražaj  autentične vjere i analize društvenih događaja s katoličkih pozicija naziva  netolerancijom.>>
        Istina je da se  masoni iznimno mnogo bave dobrotvornim radom svake moguće vrste, čak i do  gradnje katoličkih crkava. Takav rad je često predstavljen u medijima kao  njihova najvažnija, pa i jedina aktivnost uz isticanje da je to organizacija  poput tisuća drugih, poput sportskog kluba,itd. No, iz iznijetog je vidljivo  koliko je njima zaista dobrotvorni rad prvotan.
        Političar, spiritist,  teozof Hinko Hinković, koji se u jednom trenutku života pokajao i istupio iz  <<bratstva>>, rekao je o svojoj bivšoj zajednici: <<To je  farizejština, i sve prije nego filantropija; to je zgodna prilika za sebične  promocije i karijere (…) Nedostojno je Hinkovića da bude framazun.>>
  
O njihovim pustim lažima govorio je još jedan pokajnik  koji im je i sam pripadao-Emil Zola.
  "Stojim iza toga da je slobodno zidarstvo vjerska  sekta čiji je cilj razoriti sve postojeće religije i sebe postaviti na njihovo  mjesto te svijet uvjeriti u idolopoklonstvo. Danas se iskreno kajem zbog toga  što sam 30 godina živio u zabludi ali priznajem u čemu sistem cijelog slobodnog  zidarstva počiva i da sam šireći tu nauku zavodio ljude koji su me masovno  slijedili."
        CILJ-UNIŠTENJE CRKVE
        U svom 43 biltenu  piše francuski Veliki Orijent: >>Slobodno zidarstvo kako ga mi shvaćamo 
nadilazi (transcendira) katoličku  Crkvu<<.
        U masonskom  (slobodno-zidarskom) načinu izražavanja 
riječi  transcendirati, transmutirati, transfigurirati itd. označuju uvijek isto,  naime, integrirati.
        Prema ovoj izjavi  Velikog Orijenta, 
masonerija je dakle  ona koja transcendentira i prekoračuje granicu u smjeru katoličke Crkve, koju  misli podčiniti i integrirati u sebe.
        Ovu tvrdnju  potkrepljujem citiranjem riječi koje 
Voltaireu  piše Fridrik II, član Zlatnog i Ružinog Križa.
  <<Ja sam opazio, a i drugi su toga mnijenja, da  zavedeni puk najčvršće uz vjeru ondje pristaje, gdje ima samostana i redovnika.  Mi moramo dakle početi uništavanjem ili bar umanjivanjem broja samostana, tih  ognjišta fanatizma. (…) Najprije moramo odstraniti one, koji razpiruju oganj  fanatizma u puku. 
  Kad popusti revnost, pasti će ciena biskupima, pa će  vladari moći s njima učiniti, što ih bude volja.>>
        Voltaire mu odgovara:  <<Tvoja osnova da podkopamo kršćansku vjeru maknuvši redovnike, vrlo je  mudra.
        Kada se odstrane  redovnici, onda neće nitko više braniti bludnje.>>
        U istoj knjizi od samih se masona ističe sljedeće: 
<<Nuždno je, da muževi, koji  upravljaju državama, ili postanu naša braća, ili izgube vlast. (…)Slobodna  zidarija(…) nastoji da njezini ljudi dodju u sve javne urede, u zakonodavno  tielo i najviša mjesta.>> Zatim: <<Mi moramo profani sviet  pripraviti, da prigrli naša načela. 
  Ja smatram pučku školu za temeljni kamen naše sgrade.  Za discipliniranje djece ne treba nadnaravnog autoriteta (vjere), koji otima  čovjeku dostojanstvo(!!), zato se mora odstraniti.>>
  <<
Naš konačni cilj je cilj Voltairea i  Francuske revolucije – potpuno uništenje katoličanstva i konačno kršćanstva.(…)  Papa, tko god da je, neće nikad ući u tajno društvo.
  Dužnost je stoga Tajnog Društva da napravi prvi korak  prema Crkvi i Papi s ciljem da ih oboje porazi.
  Posao kojeg se laćamo nije od jednog dana,mjeseca ni  godine.(…)Ono za čim težimo,ono što očekujemo(…)je papa prema našim potrebama  (…) S takvim ćemo marširati puno sigurnije jurišajući na Crkvu, nego sa svim  knjižicama naše francuske i engleske braće. (…) Vjerujemo da ćemo se ipak  dočepati ovog vrhovnog cilja svojih nastojanja.(…)>>
                 
         
        
        
        Jacques François Mitterand 
        Veliki meštar Velikog  istoka Francuske 
Jacques Mitterand je rekao: <<
Mi se ne zadovoljavamo  time da budemo unutar naših hramova tajna Republika; mi smo u isto vrijeme  Protu-Crkva.>>
        Masonska infiltracija  u katoličkoj Crkvi toliko je napredovala, što se tiče ideologije i personala,  da masonski taktičari imaju sve razloge da vjeruju kako su blizu svog 
glavnog cilja,tj. da uskoro može jedan  mason visokog reda, iz kardinalskog zbora, zauzeti papinsku stolicu.
        Tu akciju svjetske masonerije,koja  je dugi niz godina s velikom rafiniranošću pripremana, prati s velikom  pozornošću skup onih koji se bave katoličkom gnoziologijom (fenomenologija  gnoze, specijalno neognoze).
        Otkrića, do kojih su  oni došli, priopćena su biskupima,kao i onima koji su se za tu akciju  interesirali.
        Ali, čini se da je  došlo vrijeme da se javno istupi te da se i ostali katolički kler upozori na  opasnost koja s te strane prijeti crkvi.
        Ovaj pokušaj otežava  gotovo zaprepašćujuće nepoznavanje neognoze, od strane katoličkog klera, kao i  njihova nezainteresiranost za djela 
protucrkve,  a to je masonstvo…kako je to ustanovilo moderno gnoziološko istraživanje.
        Čini se kao da smo  previdjeli da protivnik, koga ne možemo nazvati pravim imenom, ima neslućene  prednosti; međutim
, potrebno mu je samo  skinuti masku s lica pa da se spriječi da se, posredstvom progresizma i drugim  pokušajima infiltrira u teologiju, liturgiju, dušobrižništvo,religioznu  pedagogiku,crkvenu umjetnost itd.
        Gnoziološka su  istraživanja dokazala, da 
progresizam ne  samo da radi u skladu s masonskim ciljevima, nego da i njime dijelom upravljaju  neki teolozi i svećenici po naredbi masona s kojima su povezani, a dijelom  njihovi labilni sljedbenici, koji to čine u neznanju, ali s velikom predanošću,  što je često tolerirano od nadpastira, koji su u sličnu toleranciju zaveli i  katoličke svećenike i laike.
        Ono što se, počevši  od mudrovanja korifeja u teologiji pa sve do takozvanih APO-kapelana, u svoje  vrijeme tako glasno i drzovito pokretalo, nije bilo ništa drugo nego žaljenja  vrijedna zloupotreba običnog puka po masonskim ložama i po njihovim idejama.
        Kao izrazite modele  za studije te vrste imamo danas 
Nizozemsku  i bečku nadbiskupiju, ali to nisu jedina središta u sveopćoj Crkvi u koje  je 
prodrla masonska infiltracija. 
Ta infiltracija doseže sve do Vatikana i time do najviših crkvenih proglasa;  više puta se moglo ustanoviti da su neki proglasi morali biti demantirani, a  neki, koji nisu demantirani, nemoguće je da bi poticali od Sv.Oca.
  
U tom masonskom planiranju djeluje tzv, progresizam  kao prijeko potreban trojanski konj u Božjem Gradu.
  Slijepe i neuke pristaše neognoze slave ritual  masonske <<gozbe ljubavi>>; zamjenjuju neke izvorne kršćanske  molitve ili ih miješaju s nekim objavama neognostičkog novog humanizma, glasno  izjavljujući da su pripravni žrtvovati svećenički celibat panseksualizmu koji  nameću masoni, a da nemaju pojma odakle vjetar puše i koja je svrha svemu  tome. 
        CILJ – NOVI SVJETSKI POREDAK
        O podrijetlu knjige 
<<Protokoli sionskih mudraca>>, jedne od najzabranjivanijih u povijesti, a koja je mnogo toga navijestila,  napisano je puno toga, no ono je, do dana današnjeg, a čini se i zauvijek,  nerasvijetljeno. Bilo da su autori <<židovski mudraci>> iz  Švicarske ili Francuske (tu je tezu iznio Sergej Aleksandrovič Nilus tvrdeći  pritom da su Protokoli ukradeni nekom framasonu 33.stupnja),bilo da je tekst  podmetnut Židovima, bilo da ih je napisala ruska carska policija, bilo da su  skup izmišljenih dokumenata i pamfleta nastalih u Europi u 19.stoljeću, bilo da  je ona original ili možda krivotvorina, a sve te teorije imaju svoje pobornike, 
ona nesumnjivo predstavlja vjeran opis  Novog Svjetskog Poretka, svjetske povijesti 20.stoljeća, pa tako i opis  Hrvatske kao poligona za nečije interese na samom početku 21.stoljeća.
          Raspad obitelji, braka,odvajanje roditelja od  djece,sustav obrazovanja i školstvo često totalitarno ustrojeni,kontrola  masonerije u medijima,žuti,crveni,sivi i besramni tisak,te lažirane ankete za  oblikovanje javnog mnijenja,potkopavanje svih vjera,manipuliranje ratovima kao  sredstvima za mir,širenje misterioznih zaraznih bolesti,poticanje  terorizma,poticanje,a gdje ga se ne može potaknuti, i potpuno  izmišljanje,antisemitizma u židovske svrhe,gušenje za njih nepravovjernih  talenata,nagli gospodarski lomovi i krize,<<darežljivi>>zajmovi  ugroženima koji rezultiraju često slomom i kolapsom države,postavljanje svojih  ljudi i podanika na čela pojedinih država-sve su to odlike Novog Svjetskog  Poretka objelodanjene u spomenutoj knjizi.
          U politici raspada obitelji,brakova,odvajanja djece od  roditelja,eutanazije,pobačaja, poticanja  homoseksualizma,tzv.kontracepcije,izazivanja virusa i ratova (sve su to metode  antipopulacijske politike),
          trgovine jajnim  stanicama,kloniranja,alkohola,droge,pornografije,često sotonske  rock-glazbe,zrcali se masonska politika.
          Njihov je cilj,kao što je rekao veliki meštar  francuske masonerije <<postići najprije seks bez rađanja,a onda rađanje  bez seksa.>>
        Žele,još od Adama  Weishaupta,Karla Marxa i Humanističkog manifesta na ovamo,svekoliko ukidanje  privatnog vlasništva,a sve to radi kontrole nad ljudskim životom od začeća do  smrti.
  
Tek na najvišim stupnjevima masonerije kriju se pravi  okultisti,provoditelji Novog Svjetskog Poretka,dok su u nižim stupnjevima pretežno karijeristi,dio kojih  ne sluti kakvi se planovi stvaraju u glavama masona 33.stupnja koje u zbilji  pokušavaju provesti u djelo. 
Tek su  potonji u cjelini upoznati sa svime navedenim i tek se njima nameće i službeno  luciferijanski kult o kojemu je pisao Albert Pike.
  Na 33.stupnju kandidatu se objavljuje da se želi  stvoriti novi red u svijetu koji je u kaosu (<<Ordo ab Chao>>).
  Da bi se red stvorio treba uništiti privatno  vlasništvo,neovisnu vlast i organiziranu religiju.
        Rađanje nove  civilizacije simbolizira ptica feniks.
        Mason 33.stupnja Serge  Rayaud de la Ferriere  je 
<<otkrio da iznad masonskih  loža u cijelom svijetu oduvijek postoji jedna univerzalna inicijacijska uprava,  a to potvrđuje zašto se u svim zemljama dosljedno provodi jedinstvena masonska  politika.>>
        Zbog svega toga je  sadržajno apsolutno nebitna činjenica da se broj masona u svijetu zadnjih  desetljeća ponešto smanjio jer politiku Novog Svjetskog Poretka stvara nekoliko  stotina ljudi,a provode je bilo masoni na nižim stupnjevima,bilo masoni  <<bez pregače>> , bilo zbunjeni i neinformirani dužnosnici.
  
Tu tajnu politiku jedne svjetske vlade provode  ponajviše Vijeće za vanjske odnose,Trilateralna komisija,grupa Bilderberg i  Rimski klub.
  <<Vi ste sada u  kolu ljudi,koji se svud osećaju,ali se nigde ne pokazuju. Vi ćete saznati za  dela koja su svršena, ali nikada nećete poznati odakle je došla inicijativa da  se to delo svrši i koji je taj, što je to delo završio. U tome i leži ta velika  naša moć da vladamo svetom…>> Rekao je dr. Vojislav Kujundžić slobodni  zidar sa ovih područja svojoj braći.
  
Već spomenuti francuski predsjednik Jacques Mitterand  osobno je za proslavu dvjestote obljetnice Francuske revolucije naredio da se  ispred muzeja u Louvreu postavi piramida sa 666 staklenih ploča.
        
                          ZAKLJUČAK
          Već pet stotina  godina oni što sebe zovu >>
slobodnim  zidarima,prosvijetljenima<< navaljuju bijesno, da po drugi put umore  Isusa. Da ga ubiju u ljudskim srcima, i time zavedu i upropaste njegove  izabrane.
            Čim se pričini, da  Krista, u samrtnoj borbi, obuzima po drugi put agonija, eto grobara.
  
Eto drskih bivola, koji su knjižnice uzeli za staje;  dolaze izvjetreni mozgovi, koji drže, da će doseći vrh nebesa penjući se u  pomičnoj lopti filozofije; zajedljivi profesori, pijani od kobnog pića  filologije i metafizike, oboružaše se krilaticom – Čovjek to hoće! – kao brojni križari protiv križa.
            Neki lakrdijaši vjetrogonje  pokazaše čisto i bistro, s maštom koja zastiđuje i zloglasnu Radcliffe, da je povijest evanđelja legenda, s kojom se  u najbolju ruku može prikazati naravski 
život  Isusov, koji je bio jednom trećinom prorok, trećinom čarobnjak, a trećinom  smutljivac naroda.
            I nije činio čudesa,  osim što je hipnozom izliječio nekog bjesomučnika i nije umro na križu, nego se  probudio od grobne studeni i prikazao se tajanstveno, ne bi li ljudi vjerovali,  da je uskrsnuo.
            Drugi su dokazivali,  kao dva i dva su četiri, da je Isus bajka, izmišljena za Augusta i Tiberija, i  da se sva evanđelja svode na nevješti umetak proročkih tekstova. Neki su  prikazali Isusa kao nevještog probirača, koji je bio u školi grčkoj,  budističkoj i esenskoj te je tako preradio književne krađe, ne bi li  povjerovali, da je izraelski Mesija. Drugi su ga učinili čovjekoljubnim  bjesomučnikom, pretečom Rousseaua i božanske demokracije, čovjekom izvrsnim za  svoja vremena, ali bi ga danas trebalo staviti pod pasku psihijatara.
            Napokon neki, da  zauvijek dovrše, prihvatiše misao o bajci, te mozganjem i priređivanjem  doumiše, da Isus nije nikada rođen ni u jednom mjestu na svijetu.
  
Ali tko će zauzeti mjesto velikog Prognanika?
  Svaki dan raka je bila dublja, ali ga ipak ne mogoše  posve ukopati.
            Ali evo čete  zubljonoša i klesara duha, da stvore vjere na uporabu bezvjeraca. Čitavo su ih devetnaesto  stoljeće stvarali na desetke. Vjera istine, duha, proletarijata, junaka,  čovječanstva, domovine, osjećaja, razuma, ljepote, prirode, mira, bola,  samilosti, budućnosti itd. 
Neke su od  njih bile krparije okresanoga kršćanstva bez Boga, a najvećim dijelom to su  političke i filozofske doktrine, koje su htjele postati mističkim.
            Zatim pokušaše  skalupiti faksimile religija, koje bi imale više od onih drugih ono, što ljudi  traže u vjeri.
  
Slobodni zidari, spiritisti, teozofi, okultisti i  učenjaci pomisliše, da su našli neprevarljivi nadomjestak kršćanstva. No ove blatuštine pljesnivih praznovjerica i  gnjile kabalistike, majmunske simbolike i kiselog čovjekoljublja, ove hrđave  krparije uvezenoga budizma i iznevjerenog kršćanstva nisu imale baš nekog  uspjeha.
                       
          
        
        
        Friedrich Nietzsche
                          Međutim, između  njemačke pastorske kuće i švicarske katedre, 
spremao se jedan u nizu Antikrista.
              Isus, reče on, sišavši s Alpa na sunce, umrtvio je  ljude. Grijeh je lijep, nasilje je lijepo, sve je lijepo, što utvrđuje život. I Zaratustra, nakon što je bacio u Sredozemno  more grčke lajpciške spise i Makijavelijeva djela, počne skakutati, kao što to  može učiniti Nijemac, sin luteranskog pastora,koji je ravno sišao s helvetske  katedre na podnožje Dionizijeva kipa. 
Ali  premda su njegove pjesme bile slatke ušima, on ipak nikada nije objasnio, što  je taj obožavani život, kojemu je trebalo žrtvovati tako živi dio čovječji, kao  što je dužnost svladati u sebi životinju. A nije znao ni objasniti, kako se to  pravi Krist iz evanđelja protivi životu, on koji hoće da život uzvisi i usreći.
            I jadni paralitični  Antikrist
, malo prije nego je poludio,  potpisa svoje zadnje pismo sa: Raspeti.
          I dvadeseto stoljeće iznjedrilo je podosta  Nietzscheovih gojenaca i malih antikrista, koji su svijet obukli u crvene i  crne halje ateizma i neopoganizma.
              Željeli su na Kristovo mjesto postaviti nadčovjeka  okrunjenog razumom i ogrnutog materijalizmom,u čijim se paklenskim krvavim  kupkama"urazumilo" i utopilo preko 100 miliona ljudi.
              Potom se od nikuda stvoriše "djeca cvijeća"  s New Ageovskim idejama. Pretvarajući slobodu u neslobodu, ribu u  vodenjaka, moralnost u amoralnost, brak u bigamiju, rađanje djece u prokletstvo  pobačaja. Pokušavajući stvoriti svijest gdje: blud nadmašuje zakonitu ljubav,  sodomija ima svoje hvalitelje i svoje domove a priležnice javne i potajne,  vladaju nad neizmjernim svijetom iscrpljenih i sifilističnih.
          A ipak, nakon toliko potrošenog vremena i uma, Krist  nije još potjeran sa zemlje.
              Njegova je uspomena svuda.
            Milijuni križeva na  zidovima crkava i škola, na vrhovima zvonika i gora, na uličnim kapelicama, nad  uzglavljem postelja i na grobovima sjećaju čovjeka na smrt Raspetoga.
            Ostružite freske u  crkvama, odnesite slike iz kuća i s oltara, i život Kristov će napuniti  galerije i muzeje.
            Pobacajte u vatru  misale, brevijare i euhologije, opet ćete naći njegove riječi u svim knjigama i  u svim književnostima. Pa čak i same psovke sjećaju nas, i nehotice, njegove  nazočnosti.
            Bilo što mu drago,  Krist je svršetak i početak, bezdan božanske tajne između dva odlomka ljudske  povijesti.
  
Kršćanstvo i poganstvo ne mogu se više zajedno  spojiti. Prije Krista i poslije Krista.
            Naša epoha, naša  uljudba i naš život počinju s rođenjem Kristovim. 
  
Možemo se sjećati i znati, što je bilo prije njega,  ali to nije naše, označeno je drugim brojevima, svedeno je u druge sisteme,  više ne pokreće naše strasti. Može biti lijepo, ali je mrtvo.
            Cezar je u svoje  vrijeme digao veću buku od Isusa, a Platon je više znao od Krista.
            Još se govori i o  jednom i o drugom, ali tko se oduševljava za Cezara ili protiv Cezara!
            I gdje su danas  platonovci i protuplatonovci?
            Krist, naprotiv,  neprestano živi u nama.
            
Još ih ima, koji ga  ljube i mrze, koji osjećaju za njegovu muku i koji žele njegovo uništenje.
            To, što protiv njega  toliki bjesne, najbolje nam pokazuje, da on još nije umro.
            I sami oni, koji muku  muče, da opovrgnu njegovu nauku i njegov sistem, provode život spominjući  njegovo ime.
  
Živimo u kršćansko doba. I ono traje neprestano. 
  Da bismo mogli shvatiti naš svijet, naš život, same  sebe, treba da se vratimo njemu.
Copy/Past: Nova.Evropa.com
          
 ISUSU HRISTU!!!!
  
ISUSU HRISTU!!!!
Pa ti sad vidi sejo moja zasto su adventisti,JS-ci idruge dominacije protiv pape-katolicke crkve i naravno pravoslavne.