Pa sta te cudi Izabeta sto te kritikuju ti licimeri?to je njihova cilj unistenje prave Hristove religije,apostolske koja je prezivela sve napade tokom vekova.
Sve danasnje dominacije-sekte pocinju od
MASONA i oni su jedini koji zele da uniste Hriscansku apostolsku crkvu pa zato i koriste dominacije,islam da ubede svet da Hristos nije Bog!postavicu jedan post koji jasno ukazuje sta je zapravo cilj MASONA!.
FILOZOFIJA-DEMOKRACIJA I TOLERANCIJA
Masonski duh je, duh istinske demokracije i tolerancije. Da bismo vidjeli kako se on himbeno provodi i što on u zbilji jest, navest ću jedan primjer takve <<tolerancije>>: Dakako, antikomformistički su raspoloženi i amsterdamski katolici u mjeri da će bez sustezanja prisustvovati (eksperimentalnim) vjerskim obredima pri kojima se puši marihuana ili svira aktualna inačica popa. Slijedom toga često se ističe kako je Amsterdam jedna od rijetkih svjetskih lokacija u kojoj je na djelu istinska tolerancija.
Tako se i u medijima, stvaranjem pozitivne klime za nešto negativno, djeluje obraćanjem pažnje na izbor riječi (<<dakako>>,<<istinska tolerancija>>). No,ovo je samo jedan minoran slučaj o takozvanoj neovisnosti medija, a o kojoj
bivši glavni urednik New York Timesa John Swinton kaže: <<Svi večeras ovdje nazočni znaju da ono što se naziva neovisnim tiskom ne postoji (…) Zadatak je novinara uništiti istinu, bezočno lagati, iskrivljavati, klevetati, ulizivati se pod nogama Bogatstva, prodavati sebe, domovinu i rasu za nasušni kruh.
Vi to znate, a znam i ja (…) Mi smo oruđa i vazali bogataša iza kulisa. Mi smo lutke na koncu-oni povuku konce, a mi plešemo. Naši talenti, mogućnosti i životi pripadaju tim ljudima. Mi smo intelektualne prostitutke.>>
Ali
<<Kristova tolerancija ima jednu duhovnu supstancu koja se naziva bezuvjetna ljubav. Tolerancija humanosti gubi osjećaj za esenciju problema, te je spremna prihvatiti ne samo grešnika, nego i grijeh nazivati tolerancijom. Iz ovih jednostavnih činjenica proizlazi veliko licemjerje neoliberalne intelektualne elite.
Neoliberalna ekleziološka misao, usmjeravajući voluntaristički svoj misaoni sklop i retoriku, izgradila je danas jednu vrstu suptilne protukršćanske diktature mišljenja. Tolerancija je mistificirana kao dogma, kao nepobitna vjerska istina neoliberalnih teologa, pa se iz takvog shvaćanja tolerancije koji je habitualna netolerancija, svaki izražaj autentične vjere i analize društvenih događaja s katoličkih pozicija naziva netolerancijom.>>
Istina je da se masoni iznimno mnogo bave dobrotvornim radom svake moguće vrste, čak i do gradnje katoličkih crkava. Takav rad je često predstavljen u medijima kao njihova najvažnija, pa i jedina aktivnost uz isticanje da je to organizacija poput tisuća drugih, poput sportskog kluba,itd. No, iz iznijetog je vidljivo koliko je njima zaista dobrotvorni rad prvotan.
Političar, spiritist, teozof Hinko Hinković, koji se u jednom trenutku života pokajao i istupio iz <<bratstva>>, rekao je o svojoj bivšoj zajednici: <<To je farizejština, i sve prije nego filantropija; to je zgodna prilika za sebične promocije i karijere (…) Nedostojno je Hinkovića da bude framazun.>>
O njihovim pustim lažima govorio je još jedan pokajnik koji im je i sam pripadao-Emil Zola.
"Stojim iza toga da je slobodno zidarstvo vjerska sekta čiji je cilj razoriti sve postojeće religije i sebe postaviti na njihovo mjesto te svijet uvjeriti u idolopoklonstvo. Danas se iskreno kajem zbog toga što sam 30 godina živio u zabludi ali priznajem u čemu sistem cijelog slobodnog zidarstva počiva i da sam šireći tu nauku zavodio ljude koji su me masovno slijedili."
CILJ-UNIŠTENJE CRKVE
U svom 43 biltenu piše francuski Veliki Orijent: >>Slobodno zidarstvo kako ga mi shvaćamo
nadilazi (transcendira) katoličku Crkvu<<.
U masonskom (slobodno-zidarskom) načinu izražavanja
riječi transcendirati, transmutirati, transfigurirati itd. označuju uvijek isto, naime, integrirati.
Prema ovoj izjavi Velikog Orijenta,
masonerija je dakle ona koja transcendentira i prekoračuje granicu u smjeru katoličke Crkve, koju misli podčiniti i integrirati u sebe.
Ovu tvrdnju potkrepljujem citiranjem riječi koje
Voltaireu piše Fridrik II, član Zlatnog i Ružinog Križa.
<<Ja sam opazio, a i drugi su toga mnijenja, da zavedeni puk najčvršće uz vjeru ondje pristaje, gdje ima samostana i redovnika. Mi moramo dakle početi uništavanjem ili bar umanjivanjem broja samostana, tih ognjišta fanatizma. (…) Najprije moramo odstraniti one, koji razpiruju oganj fanatizma u puku.
Kad popusti revnost, pasti će ciena biskupima, pa će vladari moći s njima učiniti, što ih bude volja.>>
Voltaire mu odgovara: <<Tvoja osnova da podkopamo kršćansku vjeru maknuvši redovnike, vrlo je mudra.
Kada se odstrane redovnici, onda neće nitko više braniti bludnje.>>
U istoj knjizi od samih se masona ističe sljedeće:
<<Nuždno je, da muževi, koji upravljaju državama, ili postanu naša braća, ili izgube vlast. (…)Slobodna zidarija(…) nastoji da njezini ljudi dodju u sve javne urede, u zakonodavno tielo i najviša mjesta.>> Zatim: <<Mi moramo profani sviet pripraviti, da prigrli naša načela.
Ja smatram pučku školu za temeljni kamen naše sgrade. Za discipliniranje djece ne treba nadnaravnog autoriteta (vjere), koji otima čovjeku dostojanstvo(!!), zato se mora odstraniti.>>
<<
Naš konačni cilj je cilj Voltairea i Francuske revolucije – potpuno uništenje katoličanstva i konačno kršćanstva.(…) Papa, tko god da je, neće nikad ući u tajno društvo.
Dužnost je stoga Tajnog Društva da napravi prvi korak prema Crkvi i Papi s ciljem da ih oboje porazi.
Posao kojeg se laćamo nije od jednog dana,mjeseca ni godine.(…)Ono za čim težimo,ono što očekujemo(…)je papa prema našim potrebama (…) S takvim ćemo marširati puno sigurnije jurišajući na Crkvu, nego sa svim knjižicama naše francuske i engleske braće. (…) Vjerujemo da ćemo se ipak dočepati ovog vrhovnog cilja svojih nastojanja.(…)>>
Jacques François Mitterand
Veliki meštar Velikog istoka Francuske
Jacques Mitterand je rekao: <<
Mi se ne zadovoljavamo time da budemo unutar naših hramova tajna Republika; mi smo u isto vrijeme Protu-Crkva.>>
Masonska infiltracija u katoličkoj Crkvi toliko je napredovala, što se tiče ideologije i personala, da masonski taktičari imaju sve razloge da vjeruju kako su blizu svog
glavnog cilja,tj. da uskoro može jedan mason visokog reda, iz kardinalskog zbora, zauzeti papinsku stolicu.
Tu akciju svjetske masonerije,koja je dugi niz godina s velikom rafiniranošću pripremana, prati s velikom pozornošću skup onih koji se bave katoličkom gnoziologijom (fenomenologija gnoze, specijalno neognoze).
Otkrića, do kojih su oni došli, priopćena su biskupima,kao i onima koji su se za tu akciju interesirali.
Ali, čini se da je došlo vrijeme da se javno istupi te da se i ostali katolički kler upozori na opasnost koja s te strane prijeti crkvi.
Ovaj pokušaj otežava gotovo zaprepašćujuće nepoznavanje neognoze, od strane katoličkog klera, kao i njihova nezainteresiranost za djela
protucrkve, a to je masonstvo…kako je to ustanovilo moderno gnoziološko istraživanje.
Čini se kao da smo previdjeli da protivnik, koga ne možemo nazvati pravim imenom, ima neslućene prednosti; međutim
, potrebno mu je samo skinuti masku s lica pa da se spriječi da se, posredstvom progresizma i drugim pokušajima infiltrira u teologiju, liturgiju, dušobrižništvo,religioznu pedagogiku,crkvenu umjetnost itd.
Gnoziološka su istraživanja dokazala, da
progresizam ne samo da radi u skladu s masonskim ciljevima, nego da i njime dijelom upravljaju neki teolozi i svećenici po naredbi masona s kojima su povezani, a dijelom njihovi labilni sljedbenici, koji to čine u neznanju, ali s velikom predanošću, što je često tolerirano od nadpastira, koji su u sličnu toleranciju zaveli i katoličke svećenike i laike.
Ono što se, počevši od mudrovanja korifeja u teologiji pa sve do takozvanih APO-kapelana, u svoje vrijeme tako glasno i drzovito pokretalo, nije bilo ništa drugo nego žaljenja vrijedna zloupotreba običnog puka po masonskim ložama i po njihovim idejama.
Kao izrazite modele za studije te vrste imamo danas
Nizozemsku i bečku nadbiskupiju, ali to nisu jedina središta u sveopćoj Crkvi u koje je
prodrla masonska infiltracija.
Ta infiltracija doseže sve do Vatikana i time do najviših crkvenih proglasa; više puta se moglo ustanoviti da su neki proglasi morali biti demantirani, a neki, koji nisu demantirani, nemoguće je da bi poticali od Sv.Oca.
U tom masonskom planiranju djeluje tzv, progresizam kao prijeko potreban trojanski konj u Božjem Gradu.
Slijepe i neuke pristaše neognoze slave ritual masonske <<gozbe ljubavi>>; zamjenjuju neke izvorne kršćanske molitve ili ih miješaju s nekim objavama neognostičkog novog humanizma, glasno izjavljujući da su pripravni žrtvovati svećenički celibat panseksualizmu koji nameću masoni, a da nemaju pojma odakle vjetar puše i koja je svrha svemu tome.
CILJ – NOVI SVJETSKI POREDAK
O podrijetlu knjige
<<Protokoli sionskih mudraca>>, jedne od najzabranjivanijih u povijesti, a koja je mnogo toga navijestila, napisano je puno toga, no ono je, do dana današnjeg, a čini se i zauvijek, nerasvijetljeno. Bilo da su autori <<židovski mudraci>> iz Švicarske ili Francuske (tu je tezu iznio Sergej Aleksandrovič Nilus tvrdeći pritom da su Protokoli ukradeni nekom framasonu 33.stupnja),bilo da je tekst podmetnut Židovima, bilo da ih je napisala ruska carska policija, bilo da su skup izmišljenih dokumenata i pamfleta nastalih u Europi u 19.stoljeću, bilo da je ona original ili možda krivotvorina, a sve te teorije imaju svoje pobornike,
ona nesumnjivo predstavlja vjeran opis Novog Svjetskog Poretka, svjetske povijesti 20.stoljeća, pa tako i opis Hrvatske kao poligona za nečije interese na samom početku 21.stoljeća.
Raspad obitelji, braka,odvajanje roditelja od djece,sustav obrazovanja i školstvo često totalitarno ustrojeni,kontrola masonerije u medijima,žuti,crveni,sivi i besramni tisak,te lažirane ankete za oblikovanje javnog mnijenja,potkopavanje svih vjera,manipuliranje ratovima kao sredstvima za mir,širenje misterioznih zaraznih bolesti,poticanje terorizma,poticanje,a gdje ga se ne može potaknuti, i potpuno izmišljanje,antisemitizma u židovske svrhe,gušenje za njih nepravovjernih talenata,nagli gospodarski lomovi i krize,<<darežljivi>>zajmovi ugroženima koji rezultiraju često slomom i kolapsom države,postavljanje svojih ljudi i podanika na čela pojedinih država-sve su to odlike Novog Svjetskog Poretka objelodanjene u spomenutoj knjizi.
U politici raspada obitelji,brakova,odvajanja djece od roditelja,eutanazije,pobačaja, poticanja homoseksualizma,tzv.kontracepcije,izazivanja virusa i ratova (sve su to metode antipopulacijske politike),
trgovine jajnim stanicama,kloniranja,alkohola,droge,pornografije,često sotonske rock-glazbe,zrcali se masonska politika.
Njihov je cilj,kao što je rekao veliki meštar francuske masonerije <<postići najprije seks bez rađanja,a onda rađanje bez seksa.>>
Žele,još od Adama Weishaupta,Karla Marxa i Humanističkog manifesta na ovamo,svekoliko ukidanje privatnog vlasništva,a sve to radi kontrole nad ljudskim životom od začeća do smrti.
Tek na najvišim stupnjevima masonerije kriju se pravi okultisti,provoditelji Novog Svjetskog Poretka,dok su u nižim stupnjevima pretežno karijeristi,dio kojih ne sluti kakvi se planovi stvaraju u glavama masona 33.stupnja koje u zbilji pokušavaju provesti u djelo.
Tek su potonji u cjelini upoznati sa svime navedenim i tek se njima nameće i službeno luciferijanski kult o kojemu je pisao Albert Pike.
Na 33.stupnju kandidatu se objavljuje da se želi stvoriti novi red u svijetu koji je u kaosu (<<Ordo ab Chao>>).
Da bi se red stvorio treba uništiti privatno vlasništvo,neovisnu vlast i organiziranu religiju.
Rađanje nove civilizacije simbolizira ptica feniks.
Mason 33.stupnja Serge Rayaud de la Ferriere je
<<otkrio da iznad masonskih loža u cijelom svijetu oduvijek postoji jedna univerzalna inicijacijska uprava, a to potvrđuje zašto se u svim zemljama dosljedno provodi jedinstvena masonska politika.>>
Zbog svega toga je sadržajno apsolutno nebitna činjenica da se broj masona u svijetu zadnjih desetljeća ponešto smanjio jer politiku Novog Svjetskog Poretka stvara nekoliko stotina ljudi,a provode je bilo masoni na nižim stupnjevima,bilo masoni <<bez pregače>> , bilo zbunjeni i neinformirani dužnosnici.
Tu tajnu politiku jedne svjetske vlade provode ponajviše Vijeće za vanjske odnose,Trilateralna komisija,grupa Bilderberg i Rimski klub.
<<Vi ste sada u kolu ljudi,koji se svud osećaju,ali se nigde ne pokazuju. Vi ćete saznati za dela koja su svršena, ali nikada nećete poznati odakle je došla inicijativa da se to delo svrši i koji je taj, što je to delo završio. U tome i leži ta velika naša moć da vladamo svetom…>> Rekao je dr. Vojislav Kujundžić slobodni zidar sa ovih područja svojoj braći.
Već spomenuti francuski predsjednik Jacques Mitterand osobno je za proslavu dvjestote obljetnice Francuske revolucije naredio da se ispred muzeja u Louvreu postavi piramida sa 666 staklenih ploča.
ZAKLJUČAK
Već pet stotina godina oni što sebe zovu >>
slobodnim zidarima,prosvijetljenima<< navaljuju bijesno, da po drugi put umore Isusa. Da ga ubiju u ljudskim srcima, i time zavedu i upropaste njegove izabrane.
Čim se pričini, da Krista, u samrtnoj borbi, obuzima po drugi put agonija, eto grobara.
Eto drskih bivola, koji su knjižnice uzeli za staje; dolaze izvjetreni mozgovi, koji drže, da će doseći vrh nebesa penjući se u pomičnoj lopti filozofije; zajedljivi profesori, pijani od kobnog pića filologije i metafizike, oboružaše se krilaticom – Čovjek to hoće! – kao brojni križari protiv križa.
Neki lakrdijaši vjetrogonje pokazaše čisto i bistro, s maštom koja zastiđuje i zloglasnu Radcliffe, da je povijest evanđelja legenda, s kojom se u najbolju ruku može prikazati naravski
život Isusov, koji je bio jednom trećinom prorok, trećinom čarobnjak, a trećinom smutljivac naroda.
I nije činio čudesa, osim što je hipnozom izliječio nekog bjesomučnika i nije umro na križu, nego se probudio od grobne studeni i prikazao se tajanstveno, ne bi li ljudi vjerovali, da je uskrsnuo.
Drugi su dokazivali, kao dva i dva su četiri, da je Isus bajka, izmišljena za Augusta i Tiberija, i da se sva evanđelja svode na nevješti umetak proročkih tekstova. Neki su prikazali Isusa kao nevještog probirača, koji je bio u školi grčkoj, budističkoj i esenskoj te je tako preradio književne krađe, ne bi li povjerovali, da je izraelski Mesija. Drugi su ga učinili čovjekoljubnim bjesomučnikom, pretečom Rousseaua i božanske demokracije, čovjekom izvrsnim za svoja vremena, ali bi ga danas trebalo staviti pod pasku psihijatara.
Napokon neki, da zauvijek dovrše, prihvatiše misao o bajci, te mozganjem i priređivanjem doumiše, da Isus nije nikada rođen ni u jednom mjestu na svijetu.
Ali tko će zauzeti mjesto velikog Prognanika?
Svaki dan raka je bila dublja, ali ga ipak ne mogoše posve ukopati.
Ali evo čete zubljonoša i klesara duha, da stvore vjere na uporabu bezvjeraca. Čitavo su ih devetnaesto stoljeće stvarali na desetke. Vjera istine, duha, proletarijata, junaka, čovječanstva, domovine, osjećaja, razuma, ljepote, prirode, mira, bola, samilosti, budućnosti itd.
Neke su od njih bile krparije okresanoga kršćanstva bez Boga, a najvećim dijelom to su političke i filozofske doktrine, koje su htjele postati mističkim.
Zatim pokušaše skalupiti faksimile religija, koje bi imale više od onih drugih ono, što ljudi traže u vjeri.
Slobodni zidari, spiritisti, teozofi, okultisti i učenjaci pomisliše, da su našli neprevarljivi nadomjestak kršćanstva. No ove blatuštine pljesnivih praznovjerica i gnjile kabalistike, majmunske simbolike i kiselog čovjekoljublja, ove hrđave krparije uvezenoga budizma i iznevjerenog kršćanstva nisu imale baš nekog uspjeha.
Friedrich Nietzsche
Međutim, između njemačke pastorske kuće i švicarske katedre,
spremao se jedan u nizu Antikrista.
Isus, reče on, sišavši s Alpa na sunce, umrtvio je ljude. Grijeh je lijep, nasilje je lijepo, sve je lijepo, što utvrđuje život. I Zaratustra, nakon što je bacio u Sredozemno more grčke lajpciške spise i Makijavelijeva djela, počne skakutati, kao što to može učiniti Nijemac, sin luteranskog pastora,koji je ravno sišao s helvetske katedre na podnožje Dionizijeva kipa.
Ali premda su njegove pjesme bile slatke ušima, on ipak nikada nije objasnio, što je taj obožavani život, kojemu je trebalo žrtvovati tako živi dio čovječji, kao što je dužnost svladati u sebi životinju. A nije znao ni objasniti, kako se to pravi Krist iz evanđelja protivi životu, on koji hoće da život uzvisi i usreći.
I jadni paralitični Antikrist
, malo prije nego je poludio, potpisa svoje zadnje pismo sa: Raspeti.
I dvadeseto stoljeće iznjedrilo je podosta Nietzscheovih gojenaca i malih antikrista, koji su svijet obukli u crvene i crne halje ateizma i neopoganizma.
Željeli su na Kristovo mjesto postaviti nadčovjeka okrunjenog razumom i ogrnutog materijalizmom,u čijim se paklenskim krvavim kupkama"urazumilo" i utopilo preko 100 miliona ljudi.
Potom se od nikuda stvoriše "djeca cvijeća" s New Ageovskim idejama. Pretvarajući slobodu u neslobodu, ribu u vodenjaka, moralnost u amoralnost, brak u bigamiju, rađanje djece u prokletstvo pobačaja. Pokušavajući stvoriti svijest gdje: blud nadmašuje zakonitu ljubav, sodomija ima svoje hvalitelje i svoje domove a priležnice javne i potajne, vladaju nad neizmjernim svijetom iscrpljenih i sifilističnih.
A ipak, nakon toliko potrošenog vremena i uma, Krist nije još potjeran sa zemlje.
Njegova je uspomena svuda.
Milijuni križeva na zidovima crkava i škola, na vrhovima zvonika i gora, na uličnim kapelicama, nad uzglavljem postelja i na grobovima sjećaju čovjeka na smrt Raspetoga.
Ostružite freske u crkvama, odnesite slike iz kuća i s oltara, i život Kristov će napuniti galerije i muzeje.
Pobacajte u vatru misale, brevijare i euhologije, opet ćete naći njegove riječi u svim knjigama i u svim književnostima. Pa čak i same psovke sjećaju nas, i nehotice, njegove nazočnosti.
Bilo što mu drago, Krist je svršetak i početak, bezdan božanske tajne između dva odlomka ljudske povijesti.
Kršćanstvo i poganstvo ne mogu se više zajedno spojiti. Prije Krista i poslije Krista.
Naša epoha, naša uljudba i naš život počinju s rođenjem Kristovim.
Možemo se sjećati i znati, što je bilo prije njega, ali to nije naše, označeno je drugim brojevima, svedeno je u druge sisteme, više ne pokreće naše strasti. Može biti lijepo, ali je mrtvo.
Cezar je u svoje vrijeme digao veću buku od Isusa, a Platon je više znao od Krista.
Još se govori i o jednom i o drugom, ali tko se oduševljava za Cezara ili protiv Cezara!
I gdje su danas platonovci i protuplatonovci?
Krist, naprotiv, neprestano živi u nama.
Još ih ima, koji ga ljube i mrze, koji osjećaju za njegovu muku i koji žele njegovo uništenje.
To, što protiv njega toliki bjesne, najbolje nam pokazuje, da on još nije umro.
I sami oni, koji muku muče, da opovrgnu njegovu nauku i njegov sistem, provode život spominjući njegovo ime.
Živimo u kršćansko doba. I ono traje neprestano.
Da bismo mogli shvatiti naš svijet, naš život, same sebe, treba da se vratimo njemu.
Copy/Past: Nova.Evropa.com
ISUSU HRISTU!!!!
Pa ti sad vidi sejo moja zasto su adventisti,JS-ci idruge dominacije protiv pape-katolicke crkve i naravno pravoslavne.
