- Učlanjen(a)
- 07.07.2014
- Poruka
- 18.400
’Što luđi to brojniji’
Uzrok svih vjerskih fanatizama je neznanje. Kao što je znanje moć, tako je neznanje majka raznih vjerskih ludosti, fanatizama i praznovjerja. Jedna sekta nadmašuje drugu u svojim osebujnim idejama. Takvi ljudi sve znaju. Oni su uvijek spremni osuditi one koji se od njih razlikuju u vjerskim pitanjima. Ako samo mogu dobiti vođu, spremni su ga slijediti kamo god vodio. Nisu potrebni dokazi i argumenti za ono u što će netko vjerovati. Uzimaju sve što čuju zdravo za gotovo.
Evo dokaza za gornje tvrdnje:
Kansas City Star od 30. kolovoza 1911. sadržavao je priču o grupi iz Findlaya, Ohio, koju je njihov vođa obavijestio da moraju biti kršteni u tajnoj vodi kako bi primili tajnu moć, i za to im je bilo potrebno otići u Kaliforniju. Kako bi pribavili potrebna sredstva za odlazak, prodali su svoje kuće i farme i prikupili iznos od deset tisuća dolara. Novac je deponiran kod vođe koji je po dolasku na odredište iznenada pobjegao i skrovište pronašao, kako se vjerovalo, negdje u Pennsylvaniji. Grupa se sastojala od dvadeset i šest osoba.
Sekta koja sebe naziva "vodohodačima" pretvara se da njeni članovi mogu hodati po vodi. Neki ljudi na jugu pokušali su hodati po vodi 1911., ali su se svi utopili. Jedan od vođa ustvrdio je na sastanku, da se nisu susreli s nesrećom na moru, mogli bi hodati po vodi. Naizgled je postojao neki razlog u tome. Onda se dogodilo da su neki članovi otišli na izlet na jezero. Čamac je iscurio. Svi su ušli u vodu. Sada su imali lijepu priliku pokazati svoju sposobnost hodanja po mokrom elementu; ali nitko se nije mogao održati iznad površine. Svi su pali.
14. srpnja 1912. čitao sam o grupi iz Kamsacka, Kanada, koja je čula od propovjednika da je Krist sišao negdje u prerije zapadne Kanade po pripremljene ljude. Ali bilo ga je potrebno susresti u odjeći kakvu su imali naši prvi roditelji u Edenu. Svoju pravu odjeću i novac spalili su iste noći i sa što manje odjeće krenuli su u susret Kristu. Policija Northwest Mountaina je primila vijest o tome i krenula je s dekama da ih zaštiti.
Neki su odvedeni u zatvor, a drugi poslani u Veregin, gdje im je bio stožer.
U Chicago Daily Newsu od 26. siječnja 1912. čitamo da je trideset fanatičnih žena iz Lodza u Poljskoj za svog Spasitelja izabralo izvjesnog čovjeka, kojeg su također obožavale kao Sina Božjega. Uskoro im je sinula ideja da ga treba razapeti; ako bi mogao ponovno ustati trećeg dana, on mora biti da je onaj pravi. Čovjek je odbio udovoljiti njihovim željama. Tada su njegovi pristaše upali u kuću, a da se policija nije umiješala nitko nije mogao predvidjeti što bi se dogodilo I kako bi sve završilo.
Kada je William Miller, utemeljitelj adventizma, počeo propovijedati drugi Kristov dolazak, nije uopće poznavao Riječ Božju. Nemamo ništa protiv propovijedanja ove doktrine u načelnom smislu, ali on je krenuo s pogrešne osnove. Čak je otišao toliko daleko da je u dva navrata određivao točan datum drugog Isusova dolaska. Slijedilo ga je nekoliko tisuća ljudi, većina njih također neukih o Božjoj Riječi. (Međunarodna ciklopedija, sv. I, stranica 112)
Uzrok svih vjerskih fanatizama je neznanje. Kao što je znanje moć, tako je neznanje majka raznih vjerskih ludosti, fanatizama i praznovjerja. Jedna sekta nadmašuje drugu u svojim osebujnim idejama. Takvi ljudi sve znaju. Oni su uvijek spremni osuditi one koji se od njih razlikuju u vjerskim pitanjima. Ako samo mogu dobiti vođu, spremni su ga slijediti kamo god vodio. Nisu potrebni dokazi i argumenti za ono u što će netko vjerovati. Uzimaju sve što čuju zdravo za gotovo.
Evo dokaza za gornje tvrdnje:
Kansas City Star od 30. kolovoza 1911. sadržavao je priču o grupi iz Findlaya, Ohio, koju je njihov vođa obavijestio da moraju biti kršteni u tajnoj vodi kako bi primili tajnu moć, i za to im je bilo potrebno otići u Kaliforniju. Kako bi pribavili potrebna sredstva za odlazak, prodali su svoje kuće i farme i prikupili iznos od deset tisuća dolara. Novac je deponiran kod vođe koji je po dolasku na odredište iznenada pobjegao i skrovište pronašao, kako se vjerovalo, negdje u Pennsylvaniji. Grupa se sastojala od dvadeset i šest osoba.
Sekta koja sebe naziva "vodohodačima" pretvara se da njeni članovi mogu hodati po vodi. Neki ljudi na jugu pokušali su hodati po vodi 1911., ali su se svi utopili. Jedan od vođa ustvrdio je na sastanku, da se nisu susreli s nesrećom na moru, mogli bi hodati po vodi. Naizgled je postojao neki razlog u tome. Onda se dogodilo da su neki članovi otišli na izlet na jezero. Čamac je iscurio. Svi su ušli u vodu. Sada su imali lijepu priliku pokazati svoju sposobnost hodanja po mokrom elementu; ali nitko se nije mogao održati iznad površine. Svi su pali.
14. srpnja 1912. čitao sam o grupi iz Kamsacka, Kanada, koja je čula od propovjednika da je Krist sišao negdje u prerije zapadne Kanade po pripremljene ljude. Ali bilo ga je potrebno susresti u odjeći kakvu su imali naši prvi roditelji u Edenu. Svoju pravu odjeću i novac spalili su iste noći i sa što manje odjeće krenuli su u susret Kristu. Policija Northwest Mountaina je primila vijest o tome i krenula je s dekama da ih zaštiti.
Neki su odvedeni u zatvor, a drugi poslani u Veregin, gdje im je bio stožer.U Chicago Daily Newsu od 26. siječnja 1912. čitamo da je trideset fanatičnih žena iz Lodza u Poljskoj za svog Spasitelja izabralo izvjesnog čovjeka, kojeg su također obožavale kao Sina Božjega. Uskoro im je sinula ideja da ga treba razapeti; ako bi mogao ponovno ustati trećeg dana, on mora biti da je onaj pravi. Čovjek je odbio udovoljiti njihovim željama. Tada su njegovi pristaše upali u kuću, a da se policija nije umiješala nitko nije mogao predvidjeti što bi se dogodilo I kako bi sve završilo.
Kada je William Miller, utemeljitelj adventizma, počeo propovijedati drugi Kristov dolazak, nije uopće poznavao Riječ Božju. Nemamo ništa protiv propovijedanja ove doktrine u načelnom smislu, ali on je krenuo s pogrešne osnove. Čak je otišao toliko daleko da je u dva navrata određivao točan datum drugog Isusova dolaska. Slijedilo ga je nekoliko tisuća ljudi, većina njih također neukih o Božjoj Riječi. (Međunarodna ciklopedija, sv. I, stranica 112)
