Sveštenik Valerije Duhanjin: Da li večne muke protivreče ljubavi Božijoj
U hrišćanskom učenju postoji jedno pitanje koje se oduvek razmatralo sa osobitom oštrinom i bolom. To je pitanje kako se ljubav Božija saglašava sa večnim mukama grešnika. Ako je Bog Ljubav (1 Jn. 4:8), ako je On milostiv i želi spasenja grešnika (Jez. 33:11), zar će On dopustiti ne prosto stradanja, već večne, bezizlazne muke Svojih stvorenja? Beskonačnu kaznu za grehe, učinjene u kratkom periodu zemaljskog života? Male nesmotrenosti na zemlji, a tako surovo uzvraćanje! Koji smisao je u tvorevini ako se ona, dopustivši grešku u slobodnom izboru, osuđuje na besmislena mučenja, koja se već nikada neće olakšati makar malom utehom? Možda su same zagrobne muke samo pedagoško sredstvo, koje plaši ljubitelje greha i privremeno kažnjavaju one koji su isuviše grešili?
„Ko govori ili misli da je kažnjavanje demona i zlih ljudi privremeno i da će se nakon određenog vremena završiti, ili da će posle biti ponovnog uspostavljanja demona i zlih ljudi – neka bude anatema“(deveti anatemizam).
„I ovi će otići u muku vječnu, a pravednici u život vječni“ (Mt. 25:46) – kao što će blaženstvo pravednika biti večno, na isti način će biti i muke nepokajanih grešnika.
„Bolje ti je bez ruke u život ući, negoli s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi, gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi“ (Mk. 9:43-44) – večnost se shvata kao beskonačnost, neprekinutost.
„U ognju plamenome, koji će osuditi one koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se jevanđelju Gospoda našega Isusa Hrista. … osuđeni na vječnu pogibao od lica Gospodnjega i od slave sile njegove“ (2 Sol. 1:8,9) – oni se podvrgavaju ne očišćujućem ognju, nego večnoj pogibiji.
Na taj način vidimo da je večnost muka – istina, jasno otkrivena u Novom Zavetu (postoji i mnoštvo drugih citata pored ovih koje smo naveli). Čak u Starom Zavetu se iznosila ta ista istina, naprimer kod proroka Danila u opisu budućeg sveopšteg Vaskrsenja: „I mnogo onih koji spavaju u prahu zemaljskom probudiće se, jedni na život večni, a drugi na sramotu i prekor večni“ (Dan. 12:2).
Prvo nečasno izvrtanje stihova, literarno tumačenje vjerčnih muka i onda priznanje da će se ljudi mučiti 1.00000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000... godina za grijehe koje su činili 20, 30, 70 god. nebitno.
Kako onda stoji da će Bog dati ljudima po djelima njihovim, oko za oko je zakon, a kod pravosl. za oko beskonačno mnogo očiju.
