Vječno mučenje ili uništenje grešnika?

[Laodikeja]

Onda si Servius Tullius u problemu, jer si ocigledno prevaren da mislis nesto sto nije slucaj, jer Bog ne otkriva prvo jednu vrstu istine u bibliji i kroz bibliju onima koji istrazuju i uspostavljaju zivu zajednicu sa Bogom, a potom da to porice i potom otkriva neku drugu istinu na rugom mestu.

Ti ne verujes Bogu i cak sta vise ne zelis Hrista.
Ti zelis dogmu crkve i ljudska ucenja.
Ti prilazis bibliji sa vec ispisanim stranicama u svojoj glavi koje si pokupio od crkve.
Bibliji se prilazi prazne glave, i u njoj se trazi istina, ispitujuci sve cak i ucenja crkava njome.

To je siguran put.

To je i moj put kada sam pristupao bilo kakvoj ideji o veri i potrebi za verovanjem, a potom kasnije i Adventizmu.
Proucavao sam bibliju i ono sto sam u njoj otkrio bilo je tako suprotno ucenju crkava, a identicno ucenju Adventista sa kojima me je kasnije sam Bog cudesno spojio.
Cak sta vise, molio sam se Bogu, i on mi je to licno otkrio i uputio me da razumem svaku tacku vere zapisane u bibliji.

Jedini odgovor je Adventizam.

Ne postoji drugi.

 

[mire000]

jer Bog ne otkriva prvo jednu vrstu istine u bibliji i kroz bibliju onima koji istrazuju i uspostavljaju zivu zajednicu sa Bogom, a potom da to porice i potom otkriva neku drugu istinu na rugom mestu.

A gde je Bog otkrio jednu a potom drugu istinu? To vama samo tako izgleda, pa ste radi usaglasavanja poceli da alegorizujete Bozju poruku na drugom mestu!

Stvarno u bibliji na jednom mestu pise da je 'dusa telo' a na drugom mestu da je 'dusa vantelesna'!

Ali razlog tome nije kontradikcija, vec na jednom mestu govori "narodnim jezikom" kao u svakodnevnom govoru sto mi kazemo da 'na ulici nema ni zive duse' a ne mislimo to doslovno. Tako je Isus Navin 'sekao duse macem' (narodski receno) a Hristos govori potom da covek "moze ubiti telo, ali dusu ne moze"!

Pa ko je u pravu? Ispada biblija kontradiktorna, a Hristos lazov!

Ne, nego biblija na jednom mestu "govori narodnim jezikom" a na drugom koristi "teoloski recnik"!

Ipak vi ste skloni da celu Bibliju posmatrate kao "diktirani tekst" umesto da shvatite da postoji i ljudski upliv, i da ne govori biblija na svakom mestu teoloskim recnikom!

Jednom recju, vi bibliju ne poznajete, i nemate njenu nauku! Ne poznajete ni literarni kontekst ni istorijske okolnosti u kojima je tekst nastao, ni ljudaki upliv, ni stilove kojima je tekst pisan, ne uzimate u obzir nista od toga kod tumacenja, zato nista i ne shvatate!

A sto se tice teme objasnio sam, kod Boga ne postoji protok vremena, i njemu je vecno zaista vecno, on je van vremena! Zato tako i pise! I crvi su vecni i vatra je vecna i mucenje je vecno! Pa cak i jagnje je "zaklano pre postanja sveta" jer protok vremena kod Boga ne postoji!

 

[DarthShone]

Ne, nego biblija na jednom mestu "govori narodnim jezikom" a na drugom koristi "teoloski recnik"!

Mire, ne govori Biblija, nego autori. Posebno se to vidi u slučajevima kada se koristi narodni jezik. Međutim, postavlja se pitanje zašto adventisti i njima slčni uopšte za tako važne stvari kao što je pitanje besmrtnosti duhovnog, besmrtnosti duše uopšte i koriste knjige u kojima se koristi pre svega narodni, kolokvijalni način izražavanja?

To bi recimo bilo isto kao kada bi istoričar u rekonstrukciji ličnosti kraljevića Marka koristio isključivo narodnu epiku. Ili ne samo Marka, nego i "nekoga veoma blagorodnog" (kakvim je recimo Miloša Obilića nazvao Konstantin Filozof). Zamislimo kakvi bi onda tek problemi nastali, jer narodna oralna tradicija ovim junacima pripisuje nadljudske sposobnosti (i Miloš Obilić i Marko Mrnjavčević ubijaju sami na desetine hiljada Turaka u toku samo jedne jedine bitke).

Ipak vi ste skloni da celu Bibliju posmatrate kao "diktirani tekst" umesto da shvatite da postoji i ljudski upliv, i da ne govori biblija na svakom mestu teoloskim recnikom!

Ne celu Bibliju, nego samo ono što se sa njihovim "doktrinama" slaže, oni posmatraju kao "diktirani", čak odštampani tekst. Ostalo im je po potrebi ili poetsko izražavanje, ili metafora, ili ako ni jedno ni drugo ne mogu da ih "uteše", onda umetak koji je "pala Crkva" ubacila.

Jednom recju, vi bibliju ne poznajete, i nemate njenu nauku! Ne poznajete ni literarni kontekst ni istorijske okolnosti u kojima je tekst nastao, ni ljudaki upliv, ni stilove kojima je tekst pisan, ne uzimate u obzir nista od toga kod tumacenja, zato nista i ne shvatate!

Mire, dodaj na ovaj spisak i jezike na kojima je Biblija pisana.

 

[stvarnoslap]

A gde je Bog otkrio jednu a potom drugu istinu?

Jednu Istinu je otkrio apostolima i svojoj Crkvi, a drugu "istinu" je otkrio preko "duhoproročice" Ellen White.

 

[DarthShone]

Jednu Istinu je otkrio apostolima i svojoj Crkvi, a drugu "istinu" je otkrio preko "duhoproročice" Ellen White.

Ko može garantovati da je "istinu" koju je govorila, pisala i pomalo pozajmljivala, Ellen Gould Harmon White, objavio baš Bog?

Jer, pogledajmo ovo:

"„Sljedeće su karakteristike opći znakovi božanskoga duha:

1. Istina. Bog je istina, i ne može nadahnuti ništa doli istinu u duši. Ako osoba za koju se vjeruje da je nadahnuta Bogom, dakle, održava mišljenja koja su očito protiv objavljene istine, nezabludivoga nauka Crkve ili dokazane teologije ili filozofije ili znanosti, mora se zaključiti da je osoba opsjednuta đavlom, ili je žrtva pretjerane fantazije ili pogrješnoga zaključivanja.
2. Ozbiljnost. Bog nikada nije uzrok stvari koje su beskorisne, isprazne, ništave ili nepotrebne. Kada Njegov duh pokrene dušu, to je uvijek radi nečega ozbiljnoga i korisnoga.
3. Prosvjetljenje. Iako se ne može uvijek razumjeti značenje Božjega nadahnuća, učinak bilo kojega božanskog poticaja ili pobude uvijek je prosvjetljenje i sigurnost, više nego tama i zbunjenost. To je istinito i za učinke na osobu koja prima nadahnuće i za učinke na druge.
4. Poučljivost. Duše koje su pokrenute Božjim duhom radosno prihvaćaju savjet i upozorenje svojih voditelja ili drugih koji imaju auktoritet nad njima. Ovaj duh poslušnosti, poučljivosti i podložnosti jedan je od najjasnijih znakova da pojedina inspiracija ili poticaj dolazi od Boga. Ovo posebno vrijedi kod obrazovanih, koji imaju veću tendenciju biti privrežni svojim mišljenjima.
5. Diskrecija. Duh Božji čini dušu diskretnom, razboritom i promišljenom u svim njezinim djelima. Nema ništa od naglosti, lakoće, pretjerivanja, nasrtljivosti; sve je ujednačeno, izgrađujuće, ozbiljno, i ispunjeno smirenošću i mirom.
6. Poniznost. Duh Sveti uvijek ispunja dušu osjećajima poniznosti i skromnosti. Što su uzvišenije poruke s visina, dublje se duša priginje u nizine vlastite ništavosti. Marija je rekla: 'Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi' (Lk 1,38).
7. Mir. Sv. Pavao često govori o miru koji dolazi od Boga (Rim 15.33; Fil 4,9), a Isus spominje mir kao jedno od očitovanja svoga duha (Iv 14,27). Ovo je odlika koja uvijek prati komunikaciju od Boga; duša prolazi kroz iskustvo duboke i stabilne mirnoće u dubinama svoga duha.“ (str. 402-3)

Sa druge strane, postoje i ove karakteristike:

Znakovi đavolskoga duha

„… budući da se đavao može prerušiti kao dobar duh i čak učiniti da se nešto čini autentičnim mističnim fenomenom, od pomoći je ukratko spomenuti različite znakove đavolskoga duha.

1. Duh laži. Đavao je otac laži, ali on smišljeno prikriva svoje prijevare poluistinama i pseudomističnim fenomenima.
2. Morbidna znatiželja. Ovo je karakteristika onih koji strastveno istražuju ezoterijske aspekte mističnih fenomena ili su opčarani magijom mimo naravnoga.
3. Zbunjenost, tjeskoba i duboka potištenost.
4. Tvrdoglavost. Jedan od najsigurnijih znakova đavolskoga duha.
5. Trajna indiskrecija i nemiran duh. Oni koji ustrajno idu u krajnosti, kao u pokorničkim vježbama ili apostolskoj aktivnosti, ili zanemaruju svoje glavne obveze kako bi radili nešto što osobno izaberu.
6. Duh oholosti i taštine. Vrlo su tjeskobni objaviti svoje darove milosti i mistična iskustva.
7. Lažna poniznost. Ovo je prikrivanje njihove oholosti i sebeljublja.
8. Očaj, nedostatak povjerenja i obeshrabrenje. Kronična karakteristika koja se izmjenjuje s preuzetošću, ispraznom sigurnošću i neosnovanim optimizmom.“ (str. 412)
9. Nestrpljivost u patnji i tvrdoglavi otpor; nekontrolirane strasti i snažna naklonost senzualnosti, obično pod krinkom mistična sjedinjenja; licemjerstvo, himba i dvoličnost; pretjerana navezanost na osjetne utjehe, posebno u njihovoj molitvenoj praksi; nedostatak duboke pobožnosti prema Isusu, i Mariji, skrupulozno prianjanje uz slovo zakona i fanatičan žar u promicanju stvari.

Dalje imamo i treći krug karakteristika:

„Sljedeće norme su ponuđene kao smjernice duhovnicima u razlikovanju duhova, kad su posrijedi objave i proročanstva.

1. Bilo koja objava protivna dogmi ili moralu mora se odbaciti kao lažna. Bog ne proturječi sebi.
2. Bilo koja objava suprotna zdravu nauku teologa ili ukazuje na razrješenje nekog predmeta među teološkim školama duboko je sumnjiva.
3. Ako je jedan ili drugi detalj ili slično u objavi lažan, nije nužno odbaciti cijelu objavu, ostatak može biti autentičan.
4. Činjenica da se proročanstvo ispunilo nije sama po sebi konačan dokaz da je objava od Boga; to bi mogao biti prirodni slijed stvari ili rezultat višega prirodnog znanja na strani vidioca.
5. Objave koje se tiču znatiželjnih ili beskorisnih stvari trebalo bi odbaciti kao nebožanske. Isto treba reći o onima koje su detaljne, duge i ispunjene viškom dokaza i razloga. Božanske su objave općenito kratke, jasne i precizne.
6. Osobu koja prima objavu treba ispitati pozorno, posebno o temperamentu i karakteru. Ako je osoba ponizna, dobro uravnotežena, diskretna, očito napredna u krjeposti, u dobru mentalnom i fizičkom zdravlju, postoji dobar razlog za nastavak i ispitivanje same objave. Ali ako je osoba iscrpljena pretjeranim mrtvljenjima, pati od živčane potištenosti, prolazi kroz razdoblja velikih iscrpljivanja ili velikih depresija, ili je pohlepna obznaniti objavu, postoji temelj za ozbiljnu sumnju.

izvor:

http://www.md-tm.ba/clanci/istinita-i-lažna-ukazanja

Ako uporedimo sva tri moguća izvora objava sa onim što je govorila, pisala Ellen Gould Harmon White,i što čine njeni sledbenici, dolazimo do zaključka da:

Njene objave u potpunosti pokrivaju dva moguća izvora: Satanski i ljudski.

Dakle, "duh proroštva" i njegov avatar nisu od Boga. Mogu biti samo od dva izvora. Ljudskog i Satanskog. Bolje je za sledenike kulta, da se radi o ljudskom izvoru. No bojim se da to nije slučaj.

 

[Laodikeja]

A gde je Bog otkrio jednu a potom drugu istinu?

Bog je istinu "JEDANPUT PREDANU SVETIMA" otkrio u bibliji do 100 godine nove ere do vremena kada je umro poslednji Hristov apostol Jovan.

Vi tvrdite da je on istinu izmenio i dao je kroz crkvene sabore, i tako ste stvorili neku svoju istinu nazvavsi je predanje, i ako se to predanje diametralno razlikuje od ucenja biblije.

Tesko onima koga vi i vasi lazni ucitelji obrlatite da veruje crkvama koje su ukinule rec Bozju, i postavile rec svoju kroz crkveno predanje.

Blago onome koji rec Bozju usvoji kao pravilo vere i zivota.

Amin!

 

[stvarnoslap]

i ako se to predanje diametralno razlikuje od ucenja biblije.

Navedi jedan primjer gdje se Tradicija Crkve razlikuje od Biblije.

 

[DarthShone]

Navedi jedan primjer gdje se Tradicija Crkve razlikuje od Biblije.

Neće ti navesti, jer i nema šta navesti.

 

[mire000]

Bog je istinu "JEDANPUT PREDANU SVETIMA" otkrio u bibliji do 100 godine nove ere do vremena kada je umro poslednji Hristov apostol Jovan.

Jeste! I ta istina se posle 100. A. D. izgubila sa lica zemlje. A ljudi lutali po tami do neke 1844. kad se opet pojavila istina!

Koji ste vi prosvetitelji, svaka cast, dosli posle 1800 godina i otkrili toplu vodu

Vi tvrdite da je on istinu izmenio i dao je kroz crkvene sabore, i tako ste stvorili neku svoju istinu nazvavsi je predanje

Predanje dakako, nije crkva bez kontinuiteta.. A vama se istina 'izgubila sa lica zemlje' i nije je bilo do 1844. Bog pustao ljude da tako lutaju, jadni ljudi!

Blago onome koji rec Bozju usvoji kao pravilo vere i zivota.

A sta su trebali da usvoje? Rec koja nije postojala do 15 veka? Ne tvrdite li vi da je crkva 'sakrila bibliju'?

Pa jadni ljudi nisu mogli da usvoje "Rec" od zle crkve, a vi dosli da im date knjigu sa nacrtanim Papom kao vavilonskom bludnicom. To je bas original biblija!

A gde ste krili tu bibliju do tad, jer u sumi?

 

[DarthShone]

Jeste! I ta istina se posle 100. A. D. izgubila sa lica zemlje. A ljudi lutali po tami do neke 1844. kad se opet pojavila istina!

U te njihove budalaštine mogu da poveruju samo oni koji kako o Hrišćanstvu, tako i o mnogim drugim stvarima pojma nemaju.

Predanje dakako, nije crkva bez kontinuiteta.. A vama se istina 'izgubila sa lica zemlje' i nije je bilo do 1844. Bog pustao ljude da tako lutaju, jadni ljudi!

Brate, nije se njima istina izgubila sa lica zemlje, nego su oni doslovno odbacujući Crkvu, odbacivali Istinu, tražeći u svojim oholim "dušama" ono što im "uši miluje" i "teši".

Kako ne shvataš, da se ovde ne radi o pravoj Istini, nego o tome da je za njih arhi blasfemija, laž masona i baptiste Milera doslovno "evanđelje"? O toj se "istini" radi, za tu laž je njihov "bog" Ellen Gould Harmon White u odbranu govorila i pisala kako oni koji je ne prihvataju; "ne vole Isusa, nisu Hrišćani i ne žive moralnim životom".

A sta su trebali da usvoje? Rec koja nije postojala do 15 veka? Ne tvrdite li vi da je crkva 'sakrila bibliju'?

Pa jadni ljudi nisu mogli da usvoje "Rec" od zle crkve, a vi dosli da im date knjigu sa nacrtanim Papom kao vavilonskom bludnicom. To je bas original biblija!

A gde ste krili tu bibliju do tad, jer u sumi?

Ahahahahahaha. Ne, Mire, Biblija je u obliku koji ovi nasrtljivi sledbenici "duha proroštva" kasape i kako to reče Slap, "pendreče", postojala još od najranijih dana Crkve, koja ju je i stvorila i kanonizovala. Nisu postojala tumačenja "branjem trešanja" koja "uši miluju", nisu postojala "zakonomlaćenja" zaludnih berača bundeva i kukuruza okupljenih oko bulažnjenja masona uplašenog od svoje sopstvene smrtnosti i njegovih kalkulacija.

Ponoviću, samo zaludni, duhom đavolskim (jer on i potiče dosadu) posednuti mogu da previde "Taj dan i čas ne zna niko do li Otac" i poveruju da se uz pomoć štapa, kanapa, perca i hartije (digitron u to vreme još nije postojao) Božija reč, poruka o danu i času drugog dolaska, može izračunati. Samo zaludni i đavolskim duhom posednuti može smrtnu ženu udarenu u glavu nazivati "utešiteljem".