Šta je novo?

Visok pritisak pod kontrolom

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
37.679
Kad, kako i zašto da merite pritisak

Kad, kako i zašto da merite pritisak

Press



Redovnom kontrolom krvnog pritiska mogu da se spreče mnoge komplikacije i bolesti koje hipertenzija uzrokuje. Pre svega moždani udar i infarkt, koji su najčešći uzroci smrti

Jutarnji krvni pritisak ključan je za predviđanje rizika od infarkta i moždanog udara, tvrde naučnici. Naime, dokazano je da je visoki krvni pritisak (hipertenzija) jedan od glavnih činilaca rizika pomenutih bolesti. Redovno merenje pritiska kod kuće pomaže da se na vreme prepozna visok pritisak i smanji rizik od opasnih oboljenja.
Koliko je merenje pritiska važno, najbolje pokazuje to što je ove godine Svetski dan hipertenzije bio posvećen kućnom merenju. Osim prepoznavanja simptoma (glavobolja, umor, mučnine, preterano znojenje) koji se javljaju tek s prvim komplikacijama, bolest može da se otkrije redovnim merenjem. Tako može da se utvrdi kako stil života deluje na bolest. Merenje traje nekoliko minuta, a bitno ga je obavljati ujutro i uveče. Podatke treba zapisivati i pokazati doktoru, koji na osnovu toga određuje odgovarajuću terapiju.

Način života i ishrana uveliko utiču na krvni pritisak. Pušenje, alkohol, masna i slana hrana i slaba fizička aktivnost dovode do visokog pritiska, a time i po život opasnih posledica. Potrebno je u jelovnik uneti više voća, povrća i žitarica, a ribu treba jesti bar dva puta nedeljno. Redovno vežbanje i kretanje, pa makar to bila samo šetnja, regulišu nivo pritiska.
Hipertenzija je bolest savremenog doba, a njene komplikacije - infarkt i šlog, najčešći su uzroci smrti. Da bi se sprečile bolesti srca i krvnih sudova, pritisak treba da bude ispod 140 sa 90 mmHg, upozoravaju kardiolozi. Hipertenzija je podmukla bolest, koja obično ne daje tegobe. Kada bolesnik oseti tegobe, one su posledica već nastalih komplikacija. U kombinaciji sa smanjenom fizičkom aktivnošću i povišenim vrednostima holesterola i triglicerida u krvi, dovodi do bolesti srca i krvnih sudova, koje su obično fatalne.
Kod devet od deset ljudi koji imaju povišen krvni pritisak ne može da se odredi uzrok nastanka bolesti. Poznato je da se sklonost ka pojavi hipertenzije može naslediti od roditelja. Ako jedan od roditelja ima povišen pritisak, veći su izgledi da i njihov potomak oboli od hipertenzije nego ako oba roditelja imaju normalan krvni pritisak. Čak i kad roditelji nemaju tu vrstu problema, postoji mogućnost, iako ređe, da se oboli od hipertenzije.
Okolina takođe ima veliku ulogu u nastanku povišenog pritiska. Na primer, može se smanjiti verovatnoća nastanka hipertenzije ako se telesna masa drži pod kontrolom, ako se održava kondicija, jede zdrava hrana, ograničava unos alkohola (ne više od 0,5 dl žestokog pića ili 2 dl vina ili 4 dl piva na dan)...
Postoje i ostali, ređi uzroci hipertenzije. Najčešće su to poremećaji bubrega i endokrinih žlezda. Lekar će odrediti uzrok nastanka, a komplikovane analize često nisu potrebne.
U slučaju primarne hipertenzije bolesnici su najčešće bez simptoma sve dok bolest ne uznapreduje i obično se povišeni pritisak otkrije tokom rutinskog pregleda.
Najčešći simptomi su glavobolja u predelu potiljka, koja je izraženija ujutru, lupanje srca, zamućen vid, zujanje u ušima, krvarenje iz nosa, prisustvo krvi u mokraći, otežano disanje i zamor. Lečenje je od izuzetne važnosti jer svaka nelečena hipertenzija, čak i kada nema tegoba, vremenom dovodi do oštećenja srca, mozga i bubrega.
Lagani oblici hipertenzije leče se uglavnom simptomatski: redukcijom soli u hrani, smanjenjem telesne težine, prestankom pušenja, smanjenjem konzumacije alkohola, naročito žestokih pića. Umereni i teži oblici hipertenzije zahtevaju i terapiju lekovima.
S druge strane, mnogi ljudi pate od niskog pritiska, takozvane hipotenzije, kada je sniženi gornji krvni pritisak u vrednosti od 90-105 mmHg, sa smetnjama kao što su opšta slabost, smetnje vida, pa sve do kratkotrajne nesvestice. S obzirom na to da vrednosti krvnog pritiska variraju u širokom rasponu, teško je odrediti donju granicu normale, pa se smatra da nizak pritisak koji ne dovodi do simptoma nije prava hipotenzija.
Uzroci hronične hipotenzije mogu biti različite bolesti ili endokrini. Lečenje hipotenzije zavisi od toga šta je njen uzrok. Ako je reč o nekoj bolesti, jedino rešenje je da se ona izleči. Bolesnicima se savetuje izbegavanje dugotrajnog ležanja, spavanje na što višem uzglavlju, unošenje što veće količine natrijum hlorida, kao i bavljenje umerenom telesnom aktivnošću.


 
Član
Učlanjen(a)
05.09.2009
Poruka
7.390
Godinama sam imao gotovo konstatno visok pritisak, nekad više nekad manje. Međutim otkad sam počeo da dajem krv jednom u pola godine pritisak mi je idealan :)
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
37.679
Godinama sam imao gotovo konstatno visok pritisak, nekad više nekad manje. Međutim otkad sam počeo da dajem krv jednom u pola godine pritisak mi je idealan :)

To i jeste zdravo i preporučljivo, samo ako možeš. Na moju žalost, ja sam hronično anemična, i ne mogu. :-(
 
Učlanjen(a)
02.09.2009
Poruka
20
Tekst je dosta dobar, a mozda bi interesantno bilo dodati da se kod velikog procenta mlade populacije poviseni pritisak uspjesno lijeci malim dozama benzodiazepina ( lijekovi tipa Bensedin, Lorazepam, Bromazepam i sl), sto bi znacilo da ne treba odmah posegnuti za antihipertenzivima.
 
Član
Učlanjen(a)
16.08.2009
Poruka
932
Tekst je dosta dobar, a mozda bi interesantno bilo dodati da se kod velikog procenta mlade populacije poviseni pritisak uspjesno lijeci malim dozama benzodiazepina ( lijekovi tipa Bensedin, Lorazepam, Bromazepam i sl), sto bi znacilo da ne treba odmah posegnuti za antihipertenzivima.

wacko2:dance2::butcher::alcoholic::crazy_pilot::aggressive::stupid::gun:
zar to nije kontraproduktivno ... a sad se neko pita kakve veze ima produktivnost ....:acute:


Godinama sam imao gotovo konstatno visok pritisak, nekad više nekad manje. Međutim otkad sam počeo da dajem krv jednom u pola godine pritisak mi je idealan :smile:

svaka cast death row, kad bi vise ljudi makar jednom godisnjem dali krv
 
Učlanjen(a)
02.09.2009
Poruka
20
Mislis kontraproduktivno je to sto ce se mladim ljudima uspostaviti normalan pritisak malim dozama benzodiazepina, a ne mijenjati im vise razlicitih antihipertenziva pokusavajuci da se nadje odgovarjuci ????
Druga je stvar ako imas neke predrasude po pitanju benzodiazepina.
 
Član
Učlanjen(a)
16.08.2009
Poruka
932
ma taman posla prijatelju moj i sam pijem bromazepan ... ali u kombinaciji sa diklofenom
 

PYC

Član
Učlanjen(a)
04.10.2009
Poruka
11.512
Ne vjeruj ljekarima ili kako sam sebe izlječio od arterijske hipertenzije

Vrlo interesantna tema. Visok krvni pritisak je poremećaj od kojeg pati sve veći procenat stanovništva i oblast koja pokazuje svu nemoć savremene medicine. U 95% slučajeva uzrok visokog krvnog pritiska ostaje nepoznat i takva hipertenzija je klasifikovana kao primarna ili esencijalna. Samo u 5% slučajeva današnja medicina uspjeva da pronađe uzrok I poveže hipertenziju sa nekom drugom bolešću ili stanjem ili konzumacijom određenih medikamenata (ovakav odnos, 95% : 5% oficijelna medicina i sama priznaje ). Ovih 5% nazivaju sekundarnom hipertenzijom. Nepoznavanje uzroka i tek djelimično i vrlo oskudno poznavanje mehanizma nastanka hipertenzije ne sprječava današnje ljekare da vam propisuju razne medikamente i da vas autoritativno poduče o tome kako je takvo stanje doživotno i neizlječivo. Postavlja se pitanje kako neko, ko nema blage veze o uzrocima poremećaja u 95% slučajeva, može takve poremećaje uopšte i liječiti. I tu dolazimo do surove istine o savremenoj medicini koja se bavi saniranjem posljedica a ne otklanjanjem uzroka poremećaja i bolesti. Takvo stanje je posljedica trendova koji su zapadnoj medicini nametnuti od strane farmakomafije.U slučaju hipertenzije u ponudi je čitav niz hemijskih preparata, podijeljenih u 5-6 grupa po načinu djelovanja. Prema težini hipertenzije biće vam propisano da koristite jedan, dva ili tri medikamenta istovremeno i doživotno.
To u praksi otprilike izgleda ovako:
Dolazite kod ljekara, predajete zdravstvenu legitimaciju sestri i poslije višesatnog čekanja, iznervirani organizacijom u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i svima koji su preko veze prije vas došli na red, konačno stajete pred polubožanstvo u bijelom mantilu. Bijeli Mantil vam izmjeri pritisak, a ono, 160 sa 107. Uobičajena šematska pitanja o duvanu, alkoholu, soljenju hrane, debljini i sekiraciji. Ako je ljekar malo savjesniji neće vam odmah prepisati nešto iz prebogatog arsenala farmaceutske industrije kojim raspolaže, nego će vam reći da dođete ponovo za dva do tri dana.
I vi odlazite kući šutnuti u lobanju crnom prognozom o doživotnoj ovisnosti o lijekovima. Dva dana se dodatno nervirate zbog nove poražavajuće činjenice koja vam je saopštena i pod istim uslovima ponovljenog čekanja na red sa dodatnim strahom od konačne dijagnoze opet stajete pred Bijeli Mantil. Mukla tišina, pritisak u manžetni polako popušta, osjećate da vam srce tuče k’o ludo. Dvadesetak sekundi se oteglo k’o vječnost. Konačno Bijeli Mantil skida slušalice, pogleda vas u oči i ispali: “178 sa 116”! Auu…. Pa kud bar ne ostade k’o prekjuče, 160 sa 107?

Sad počinje igranka. Milioni ljudi su do sada osuđeni na doživotno gutnje medikamenata poslije ovakvih dijagnoza zasnovanih na dva ili tri nestručno izvedena mjerenja. Krvni pritisak je vrlo promjenjljiva kategorija. I kod mladog i zdravog čovjeka dnevne i periodične oscilacije mogu biti jako velike. Svaka pa i najmanja fizička aktivnost, nervoza ili neko nezadovoljstvo, meteorološki moment, doba dana i mnogo toga drugog utiče na trenutnu vrijednost krvnog pritiska. Zato, da biste dobili približnu sliku o tome koliki vam je krvni pritisak, uslovi kod mjerenja nikako ne smiju da liče ne ove koje sam već opisao prilikom posjete ljekaru. Najbolje je da prije mjerenja odete do WC-a i propisno se olakšate, zatim mirno lezite oko desetak minuta. Sa što manje napora pređite u sjedeći položaj i tek poslije minut do dva pristupite mjerenju poštujući uputstvo koje ste dobili uz mjerač. Ni u jednom momentu sjedeći položaj ne smije biti neudoban ili iz bilo kog razloga iritirajući za vas. Lijeva ruka mora biti potpuno opuštena i udobno naslonjena na podlogu. Zglob šake na koji stavljate mjerač, mora biti u visini srca. Ukoliko vam se razultat mjerenja ne sviđa ne ponavljajte mjerenje odmah potom, jer nećete dobiti valjano očitanje. Pod ovim uslovima mjerite pritisak tri puta dnevno kroz period od najmanje deset dana. Znam da ljekari imaju rezervisan stav prema samomjerenju u kućnim uslovima. Oni u ordinacijama istina, imaju bolje uređaje sa živinim stubom ali su uslovi pod kojima vrše to mjerenje katastrofalni. Ukoliko vam je uređaj ispravan a vi ispoštovali sve što vam je napisano u uputstvu, sigurno ćete na ovaj način dobiti vrijednosti koje su bliže stvarnom stanju od onih koje vam se prikažu kod ljekara.
Ako se može vjerovati statistici u Sjedinjenim Državama oko 40% odrasle populacije ima problem sa nekim od oblika arterijske hipertenzije. Pošto u zadnjih 30 godina postoji opasan trend spuštanja gornjih dopuštenih granica za vrijednosti holesterola, gustinu kostiju i arterijsku hipertenziju, a sve potkrijepljeno naštimanim studijama eminentnih istraživačkih laboratorija, (financiranih od strane farmaceutske industrije) da bi što veći dio populacije bio proglašen bolesnim i samim tim postao doživotna mušterija farmaceutske industrije, ja bih sa velikom rezervom uzeo taj podatak. Ali i da ga zbog gore navedenog prepolovimo, cifra od 20% je zastrašujuća i ukazuje na ogroman zdravstveni problem. Zbog kulturoloških sličnosti u pogledu ishrane i načina života koji karakterišu zapadnu civilizaciju vjerovatno slika nije mnogo drugačija i na našim prostorima bez obzira na bitno manji standard.
Sa jedne strane imate ljekara koji pojma nema o uzrocima poremećaja ali je naoružan hrpom lijekova koji odreda imaju podugačak spisak zastrašujućih popratnih efekata i kontraindikacija, a sa druge strane ste vi koji imate problem i zdrav razum koji vam govori da je skoro svejedno da li ćete riknuti od popuštanja srca ili šloga za par godina, zato što niste poslušali preporuku ljekara ili ćete poslušati ljekara i u približnom periodu zaraditi otkazativanje bubrega ili džigerice zbog silne hemije koju ste gutali.
Gornja priča o odlasku kod Bijelog Mantila je istinita. Događaj se zbio prije sedam godina. I vrijednosti izmjererenog pritiska su istinite. Ono što je gore izostavljeno je da sam ja lik koji stoji nasuprot Bijelom Mantilu.

Prebacujem priču u prvo lice. Poslije par konfuznih dana sam nabavio mjerač pritiska I počeo sam da mjerim. Nikada više nisam dobio tako visoka očitanja kao kod ljekara ali mi je pritisak bio povišen. Donji se uglavnom kretao izmađu 98 i 104, a gornji izmađu 142 i 153. Terapija koju sam sam sebi uveo se sastojala u ispijanju velikih količina čajeva od imele, gloga, hajdučke trave (kunica), valerijane (odoljen) i metvice. Uz to sam uveo svakodnevno brzo hodanje u trajanju od najmanje 45min i bijeli luk u većoj količini. Rezultati su postali vidljivi tek kroz 15 dana. Donji pritisak je sada ustalio u rasponu izmađu 93 i 100 a gornji između 138 i 146. Propisane lijekove nisam pio, niti sam ikad otišao na kontrolu kod ljekara. U međuvremenu sam iz Njemačke nabavio i pravi mjerač sa skalom na živinom stubu ali pošto očitanja na njemu nisu bitno odudarala od ovog digitalnog koji se stavlja na zglob šake i dalje koristim digitalni jer je jednostavniji za upotrebu. Problem je i dalje postojao mada značajno umanjen. Prije par godina kopajući po nekom britanskom forumu sam naišao na siže i citate iz knjige Ričarda D. Mura koja nosi originalan naslov The High Blood Pressure Solution: A Scientifically Proven Program for Preventing Strokes and Heart Disease (knjiga je prošle godine štampana u Beogradu i nosi naslov Rešenje za visok krvni pritisak i vjerovatno se još može naći po knjižarama).
Autor je postavio hipotezu koja mi se odmah učinila bliska pameti. Po njemu za nastanak problema sa visokim krvnim pritiskom odgovorni su suficit natrijuma i što je još važnije izrazit deficit kalijuma (odnosi se na ovih 95% slučajeva esencijalne hipertenzije). Radi se o dva elementa koji su glavni elektroliti I koji moraju biti u savršenoj ravnoteži. Natrijum i kalijum jedan bez drugoga ne mogu a u isto vrijeme su na ćelijskom nivou veliki antagonisti i nastoje jedan drugog izbaciti iz ćelije. Mjesto kalijuma je u ćeliji a natrijuma izvan ćelije. Samo tako se obezbjeđuje pravilan I životno važan električni potencijal između negativno naelektrisane unutrašnje strane I pozitivno naelektrisane spoljašnje strane ćelijske membrane. To je vrlo osjetljiva ravnoteža koju je vrlo lako narušiti nedostatkom ili viškom jednog od ova dva elektrolita. Po autoru savršen balans se postiže kada ishranom unosimo najmanje 4 puta više kalijuma nego natrijuma. Odnos ishranom unesenih natrijuma i kalijuma on naziva K-faktor. Uz mnogo dodatnih objašnjenja i dokaza navedenih u knjizi glavna ideja se vrti oko toga da prosječan stanovnik Sjedinjenih Država ishranom unosi premalo kalijuma I previše natrijuma te tako narušava ravnotežu Na I K na ćelijskom nivou što neminovno dovodi do povećanja krvnog pritiska kada organizam izgubi sve mogućnosti kompenzacije tako nastalog hroničnog disbalansa.
Najviše su me iznenadili rezultati iz Finske gdje je 1972 započeta obimna studija opservacije velike grupe ispitanika kojoj je dugi niz godina kuhinjska so bila zamjenjena miksturom komercijalnog naziva Pan so a koja sadrži:

57% NaCl
28% KCl
12% MgSO4(gorka so)
2% lizin

Od 1972. do 1992. prosječan dijastolni krvni prititisak se smanjio približno za 10 mmHg. Za to vrijeme, kako se odnos kalijuma prema natrijumu unesen hranom povećavao, mortalitet od moždanog udara je kod muškaraca opao za 62%, a kod žena za 63%. Stopa smrtnosti od ishemične bolesti srca se kod muškaraca smanjila za 55%, a kod žena za 68%. Ovo smanjenje smrtnosti usljed moždanog i srčanog udara nastalo je uprkos značajnom povećanju gojaznosti i konzumacije alkohola od strane muškaraca i pušenja kod žena, u navedenom periodu.
Na osnovu ove studije finski parlament je donio zakone koji se odnose na smanjenje udjela Na i povećanje udjela K u proizvodnji preko 1000 prehrambenih namirnica (razne grickalice, mesne prerađevine i sve što se dodatno soli), tako da u ovom trenutku Finska ima značajno manju učestalost i smrtnost od moždanog i srčanog udara. Dakle, osnovna stvar je povećati tzv. K-faktor (odnos K prema Na) koji treba da bude najmanje 4:1 u korist K. Poželjno je više.

Ova knjiga je bila nešto novo. Svi dosadašnji savjeti ljekara su se odnosili isključivo na restrikcije u unosu natrijuma kroz smanjenje dodatnog soljenja hrane ali niko nikada nije spominjao povećanje unosa kalijuma kao moguću preventivu ili sredstvo kojim bi se pokušao riješiti problem hipertenzije. Čak i preporučene dnevne količine za natrijum nisu usaglašene pa se kreću od 1,6gr. u Ujedinjenom Kraljevstvu do maksimalno 3,3gr. što je preporuka The National Research Council of the National Academy of Sciences u Sjedinjenim Državama (radi se o Na a ne o NaCl. Težinski udio Na u NaCl iznosi 39,34%).Po pitanju preporučenih dnevnih količina za kalijum stvari su nešto jasnije. I SAD i EU preporučuju maksimalno 3,5gr kalijuma po danu.

Neko očito nije u pravu. Po preporučenim dnevnim količinama odnos Na prema K se kretao od skoro 1:1 do 1:2,18 a Mur u svojoj knjizi preporučuje najmanje 1:4 u korist K. Tada sam riješio da se malo bolje pozabavim ovom dilemom i da provedem neko svoje mini istraživanje.
Uzeo sam sve meni dostupne tabele nutritivnih vrijednosti namirnica koje raspolažu podacima o sadržaju Na i K te upoređivao odnose kako po pojedinačnim namirnicama, tako i zbirno, razdvojeno posebno na namirnice biljnog i namirnice životinjskog porijekla. Iz proučavanja sam izbacio sve one namirnice koje su dodatno podvrgnute nekom procesu produžavanja roka upotrebljivosti od strane čovjeka te im je u cilju konzervisanja naknadno dodavana so (sva suva mesa, mesne prerađevine, sirevi, ribe i meso u konzervi, hljeb i peciva, marinirano povrće i sl.)
Rezultati su za mene bili više nego iznenađujući. Gotovo da ne postoji namirnica u svom prirodnom obliku koja u svom sastavu ima više Na nego K. Čak i morske ribe u svom sastavu imaju od 2-4 puta više K nego Na. Izuzetak jedino čini par vrsta rakova neki školjkaša i kokošje jaje kod kojih je odnos približno 1:1.
Generalno kod namirnica životinjskog porijekla prosječan odnos je 1:4,3 u korist K, a kod namirnica biljnog porijekla razlike su mnogo veće i daju prosječan odnos od 1:25 u korist K.
Poslije ovih saznanja mi se postavilo logično pitanje, na koji je način čovjek prije nekih 2000 godina (dakle radi se o savremenom čovjeku koji se fiziološki minimalno ili skoro nikako ne razlikuje od nas), uspijevao da zadovolji svoje dnevne potreba za natrijumom. Pod pretpostavkom dnevnog unosa od 2400kcal od kojih 30% čine namirnice životinjskog porijekla, 30% povrće, voće i sakupljeni divlji plodovi i 40% žitarice u najboljoj mogućoj kombinaciji, dnevni unos Na iz hrane nije mogao preći 700mg (0,7gr).U svim ostalim kombinacijama taj unos se kretao u redu veličina od 350mg do 500mg natrijuma. Predpostavio sam takođe da je taj čovjek živio izvan granica uređenog društva kakvo je u to vrijeme bilo Rimsko carstvo, na području izvan glavnih karavanskih puteva, recimo na području današnje sjeverne Češke, daleko od mora. Pa čak i pod pretpostavkom postojanja kakve-takve trgovine sa strancima koji su imali so za trampu, zar je daleko od pameti pretpostaviti krizne godine kada takav čovjek nije imao ništa što bi trampio za so.
Da li je zbog toga bio osuđen na smrt zbog katastrofalno narušene ravnoteže elektrolita? Ne vjerujem. Kao što ne vjerujem da je Tvorac mogao toliko pogriješiti te je zaboravio da stavi dovoljnu količinu natrijuma u sve ono što čovjek jede. Biće da je upravo suprotno i da svega ima baš onoliko koliko treba.

Poslije ovih saznanja moje prehrambene navike su pretrpjele određene izmjene.
Dnevno obavezno pojedem od 3-5 voćki, cca 600gr. Trenutno to su mandarine, jabuke, banane i nar (kad mi je šta pri ruci). Uopšte nije bitno koje je voće u pitanju. Kada dođe sezona nečega drugog, biće to drugo. Variva i i kojekakvi čušpajzi, đuveči i sataraši su sada malo češće i obilnije zastupljeni u jelovniku. Naročito pazim da karfiol, prokelj i kelj budu bar dva do tri puta nedeljno na jelovniku. Karfiol trpam svugdje, u mesne supe, variva, pohujem ga ili ga jednostavno jedem obarenog sa maslinovim uljem i bijelim lukom kao prilog. Ove tri kupusnjače su izuzetno bogate vitaminom k1 (filokinon) a taj vitamin izmađu ostalih korisnih stvari koje radi u organizmu omogućava proces apsorbcije kalcijuma iz mekih tkiva i njegovo deponovanje u kostima gdje mu je i mjesto (izuzetno korisno kao prevencija osteoporoze). Kalcijum se nađe u citosolima ćelija glatkog mišičnog tkiva upravo kao pokušaj organizma da kompenzuje narušenu ravnotežu izmađu elektrolita Na i K. Kalcijumu u citosolima nije mjesto ali kada se nađe tamo izaziva grč glatkog mišićnog tkiva od kojeg su napravljene unutrašnje stjenke arterija, što za posljedicu ima povećanje krvnog pritiska.
Najteža stvar sa kojom sam se susreo u svojim pokušajima da regulišem krvni pritisak se odnosila na jedan detalj koji je čisto tehničke prirode. Naime nigdje u slobodnoj prodaji nisam uspio da nabavim čist KCl (kalijum hlorid) u većoj količini. Jedino mjesto gdje se uopšte mogao kupiti kalijum hlorid su bile apoteke. A tu se prodavao kao paketić sa 10 pojedinačnih pakovanja od po 1gr. Takvo pakovanje ima cijenu od 0,65 evra. Problem sam riješio preko prijatelja koji je inače farmaceut i radi u apoteci u Prijedoru. Nabavio mi je 10kg direktno od proizvođača po cjeni od 3,5 evra za kilogram. Tako sam mogao sam da miksam NaCl i KCl u omjeru koji mi odgovara. Pravim mješavinu koja sadrži 57% NaCl i 43% Kcl. Ovakav procentualni odnos hlorida daje mješavinu u kojoj je sadržaj elemenata Na i K potpuno izjednačen.
Prošlo je već dvije godine kako svi u kući koristimo ovu so za pripremanje hrane bez ikakvih posljedica. Potpuno je istog ukusa kao i obična, kuhinjska. Ove godine sam prvi put ukiselio kupus koristeći umjesto obične soli ovakvu mješavinu. Najmanju glavicu sam neki dan izvadio i napravio salatu. Potpuno ista kao i svake godine. Malo je blaže kisela zato što joj je nedostajalo još petnaestak dana kišeljenja. Po mojoj računici uz ovakav režim ishrane ja dnevno u sebe unosim između 8 i 9gr kalijuma što je dva i po puta više od gornje granice za preporučenu dnevnu količinu.
I što je najvažnije od svega moj pritisak je normalizovan već dvije godine tako da je sada donji u rasponu od 79-85, a gornji u rasponu od 124-133.
Ono što gotovo sa sigurnošću mogu reći o raznim tabelama sa preporučenim dnevnim unosom je da su u pogledu količina za natrijum i kalijum ne malo promašili, tako da sam sada skeptičan i prema podatcima za druge minerale. Dr. Mur je najvjerovatnije u pravu mada je po mom mišljenju odnos od 4:1 u korist kalijuma postavljen isuviše konzervativno. Trebao bi biti i veći. Zbog raznih načina na koje sam pokušavao 5 godina normalizovati svoj pritisak ne mogu sa sigurnošću tvrditi da je ova ili ona promjena koju sam napravio u pogledu svojih prehrambenih i životnih navika najviše zaslužna za vraćanje mog pritiska u normalu ali moram spomenuti još jednu stvar koju sam napravio nekako u isto vrijeme sa povećavanjem kalijuma u ishrani. To je tehnika koju je u svojoj knjizi Vaše tijelo vapi za vodom opisao Dr. Ferejdun Batmanghelidj a sastoji se u tome da dnevno ispijam oko 3 litra vode, s tim što ujutro neposredno poslije buđenja obavezno popijem 6-7dl. U prvo vrijeme je bilo zamorno i otužno naljevati u sebe vodu i kada nisam bio žedan ali sam se navikao.


Činjenica je da smo navučeni na so kao na drogu. Dnevno unosimo izmađu 10 i 14gr kuhinjske soli a to je izmađu 4 i 5,6gr čistog natrijuma. So je snažan pojačivač ukusa i to nam se sviđa. Mislim da bi zamjena dijela kuhinjske soli kalijum hloridom uz dodatak manjeg dijela magnezijum sulfata kao u finskom slučaju značajno doprinjela u smanjenju broja smrtnih slučajeva od infarkta miokarda i moždanog udara i da bi to trebalo zakonski regulisati i obavezati proizvođače u prehrambenoj industriji da smanje udio kuhinjske soli koju stavljaju usvoje proizvode. I Velika Britanija je 2004 zakonom regulisala tu oblast.


Godinama sam imao gotovo konstatno visok pritisak, nekad više nekad manje. Međutim otkad sam počeo da dajem krv jednom u pola godine pritisak mi je idealan

Ima više od 20 godina kako pokušavam naći odgovor na pitanje : “Zašto je puštanje krvi napušteno kao medicinski postupak?”. Nigdje u stručnoj literature nema odgovora na ovo pitanje. Ili ga bar ja do sada nisam pronašao. Ovo što je death row napisao me je ponovo podsjetilo na to. Slučaj iz vlastitog iskustva koji je opisao ide u prilog tezi da se radilo o postupku koji je izgleda imao puno medicinsko opravdanje.
 
Učlanjen(a)
02.09.2009
Poruka
20
Za odredjen broj stvari koje ste napisali u vasem postu ste apsolutno u pravu, dok je odredjen broj stvari prilicno konfuzan ( makar gledano iz mog ugla ) Ali, da krenem redom.
Vec dosta vremena u medicini je poznato da je kod jednog velikog broja pacijenata vrijednost arterijskog pritiska veca kad se mjeri u ordinaciji kod "bijelog mantila" nego u normalnim uslovima. I upravo zbog toga ni jedan ljekar vam nece odrediti terapiju odmah ( naravno, ako nije sarlatan ). Cak sta vise, preporucuje se kucno mjerenje, otprilike u uslovima koje ste vi opisali i vodjenje evidencije o vrijednostima pritiska ( naravno ukoliko ta osoba zna da mjeri pritisak ) Digitalni aparati jesu dobri zbog svoje jednostavnosti, ali sam se vise puta sam uvjerio da znaju da pokazuju pogresne vrijednosti, pogotovo kada su baterije "pri dnu". Tek na osnovu vrijednosti pritiska izmjerenog u kucnim uslovima i sprovedenih osnovnih dijagnostickih procedura ( EKG, osnovne laboratorijske analize, ako je moguce i ultra-zvuk ) moze se razmisljati o terapiji, a ako vrijednosti nisu previse visoke, prije terapije treba pokusati problem rijesiti dijetom ( uglavnom se svodi na smanjen unos natrijuma ). Ako se ljekar odlucio na terapiju samo na osnovu vrijednosti iz njegove ordinacije, greska je njegova.
Oko elektrolita, tj natrijuma, kalijuma, kalcijuma ste prilicno zakomplikovali stvari. Svim tim elektrolitima je mjesto u ljudskom organizmu i nikako se ne moze reci da je natrijumu mjesto van celije a kalijumu u celiji. Oni se nalaze u razlicitim kolicinama u organizmu, jednoga ima vise u krvi, drugoga u celijama i to je normalno stanje. Oni stalno ulaze i izlaze iz celije i to je dinamicka ravnoteza, koja se uvijek odrzava u uskim granicama i mala odstupanja dovode do velikih problema. Konkretno, povecanje ili snizenje koncentracije kalijuma moze da dovede do velikih problema sa srcem, tj da dodje do ozbiljnih aritmija. Bas zbog toga dovoljno je unositi i kalijum i natrijum onoliko koliko ga ima u svakodnevnim namirnicama, a ima ga sasvim dovoljno ( kalijuma imate dosta u soku od paradajza i bananama ) a izuzetno rijetko se daje taj kalijum hlorid ( samo u slucajevima dugotrajnih dijareja, povracanja ili gubitka krvi, ili kod poremecaja u apsorpciji kalijuma iz digestivnog trakta ). Vi ste imali srece jer vam bubrezi ocigledno odlicno rade i izlucuju taj visak kalijuma koji unosite, ali bi ljudi kojima iz nekog razloga bubrezi ne rade tako dobro, ili koji vec imaju nekih problema sa aritmijama mogli da imaju velikih problema, mozda cak da budu i zivotno ugrozeni.
Za mnoge stvari u vezi sa ishranom, pa tako i za hipertenziju, mnogo je bolje ono sto nam priroda daje, znaci nadoknaditi vitamine i minerale svjezim vocem i povrcem, a tabletice ostaviti tek za kasnije. Hrana je sasvim dovoljna, a suplemente treba uzimati tek ako se zaista dokaze nedostatak necega.
Ta knjiga o kojoj pisete je ocigledno pretenciozno napisana, tj da rijesi sve probleme magicnim stapicem i siguran sam da je napravljen takav prodor u nauci, sigurno bi neke stvari iz nje nasle u zvanicnim udzbenicima. Sve je to mnogo komplikovanije nego sto izgleda na prvi pogled, i sve ovo sto ja pisem je tek mali dio velike slike, i tek dio onoga sto sam uspio da naucim i vidim na fakultetu i van njega od ljudi usko specijalizovanih bas za hipertenziju a cije znanje jos uvijek daleko vece od moga i cije misljenje veoma uvazavam. ( Postom sam pokusao samo malo da razjasnim stvari )
PS Drago mi je da ste vi uspjeli da normalizujete pritisak, a moje misljenje je da je na to najvise uticala promjena cjelokupnog stila zivota.

Da dodam samo da specijalisti kazu da vrijednost samo za 5mm Hg stuba veca od normalne za 5 godina pravi nepovratne promjene na krvnim sudovima.
 

PYC

Član
Učlanjen(a)
04.10.2009
Poruka
11.512
[FONT=&quot]Ta knjiga o kojoj pisete je ocigledno pretenciozno napisana, tj da rijesi sve probleme magicnim stapicem i siguran sam da je napravljen takav prodor u nauci, sigurno bi neke stvari iz nje nasle u zvanicnim udzbenicima.[/FONT]


[FONT=&quot]Richard D. Moore, M.D., Ph.D.[/FONT]
[FONT=&quot]Richard Moore holds an M.D. from the Indiana University School of Medicine and a Ph.D. in biophysics from Purdue University. He has been a professor of biophysics at the State University of New York at Plattsburgh and a visiting professor at the University of Vermont’s medical school. He has been active in the field of biomedical research for over thirty years.[/FONT]


[FONT=&quot]Finska studija je objavljena u američkom stručnom časopisu [/FONT][FONT=&quot]PROGRESS IN CARDIOVASCULAR DISEASES. Do sada je niko nije ni pokušao opovrgnuti. Vrlo je indikativna šutnja stručne medicinske javnosti što začuđuje s obzirom na fantastične rezultate koji su u njoj publikovani. Ključna figura je Dr.[/FONT][FONT=&quot]Heikki Karppanen koji nije nepoznat u naučnim krugovima.Radi se o čovjeku koji se bavi naučnim radom i to objavljuje. Dole su naslovi nekih od objavljenih radova u kojima se pojavljuje kao koautor a koje sam na brzinu pokupio sa internet. Skinuo sam i jednu publikaciju britanske Alpro fondacije gdje su malo detaljnije obrađeni podatci i rezultati finske studije.Publikacija je u pdf formatu veličine 230KB pa ako te interesuje mogu ti je poslati. Meni je uglavnom jasno zašto sve ovo nije dobilo zaslušeni medijski publicitet i zašto se neće naći u medicinskim udžbenicima. Ne mislim to opet ponavljati. Mislim da bi ovo trebalo zainteresovati svakog ko je tvoje struke.[/FONT]




[FONT=&quot]PROGRESS IN CARDIOVASCULAR DISEASES[/FONT]
[FONT=&quot]Volume 49, Issue 2, Pages 59-75 (September 2006)[/FONT]
[FONT=&quot]http://www.progcardvascdis.com/article/S0033-0620%2806%2900083-1/abstract[/FONT]
Sodium Intake and Hypertension

Heikki Karppanen, Eero Mervaala

Heikki Karppanen, M.D., Ph.D., Professor of Pharmacology, Institute of Biomedicine, University of Helsinki

[FONT=&quot][email protected][/FONT]
[FONT=&quot]+ 358 (0)9 1912 5364

[/FONT]
[FONT=&quot]Ovo su jo[/FONT][FONT=&quot]š neki naučni radovi u kojima se [/FONT]Heikki Karppanen pojavljuje kao koautor.

Karppanen H; Karppanen P; Mervaala E
Why and how to implement sodium, potassium, calcium, and magnesium changes in food items and diets?




Summanen Jari; Yrjönen Teijo; Christiansen Leena; Mervaala Eero; Vaskonen Timo; Lassila Markus; Ahotupa Markku; Yliruusi Jouko; Karppanen Heikki; Hiltunen Raimo
Effects of microcrystalline plant sterol suspension and a powdered plant sterol supplement on hypercholesterolemia in genetically obese Zucker rats.




[FONT=&quot]Heikki Karppanen, Salme Lahovaara, Pekka Männistö Heikki Vappatalo[/FONT]
[FONT=&quot]Departments of Pharmacology, University of Oulu, and University of Helsinki, Finland [/FONT]
Plasma Renin Activity and in vitro Synthesis of Aldosterone by the Adrenal Glands of Rats with Spontaneous, Renal, or Pinealectomy-Induced Hypertension



Anna-Kaisa Pere, Leena Lindgren, Päivi Tuomainen, Leena Krogerus, Pekka Rauhala, Juha Laakso, Heikki Karppanen, Heikki Vapaatalo, Juhani Ahonen and Eero M A Mervaala

[FONT=&quot]Dietary potassium and magnesium supplementation in cyclosporine-induced hypertension and nephrotoxicity[/FONT]


[FONT=&quot]Ukazaću ti na još jednu studiju koja je napravljena na Janomani indijancima, zadnjoj zajednici domorodaca koja je otkrivena prije 30 godina u prašumama Amazonije. Do tog momenta nisu imali nikakav kontakt sa onim što mi nazivamo civilizacija. Zbog toga su postali vrlo interesantni naučnicima koji se bave psihologijom, sociologijom pa i medicinom. Da skratim priču, serumske vrijednosti kalijuma koje su izmjerene kod njih su bile enormno velike po shvatanjima i usvojenim standardima u medicini. Ukazivale su na unos preko 8 gr kalijuma dnevno. Janomani su imali vrlo ujednačen ali po zapadnim medicinskim standardima nizak krvni pritisak (blaga hipotenzija) koji se sa starenjem nije povećavao. Janomani su vrlo niski ljudi, 160-165 cm, teški od 55-65 kg. Sve medicinske pretrage su ukazivale na savršeno zdravlje. [/FONT]
[FONT=&quot]Ovo pišem zbog tvoje konstatacije o mojim bubrezima. Ako neko ko je visok 165 cm i težak 65 kg dnevno unosi putem hrane 8 gr kalijuma i to mu ne smeta, zašto bi ta ista količina smetala meni koji sam visok 194 cm i imam 115 kg.

[/FONT]
P.S. Nije potrebno da me persiraš.
 
Poslednja izmena:
Top