LEGEND
- Učlanjen(a)
- 06.08.2009
- Poruka
- 24.424
Vrenje
Upozorenje - Pri alkoholnom, vrenju u velikim se količinama razvija ugljični dioksid (CO[SUB]2[/SUB]), koji je opasan po život. Utvrđeno je da se iz 1 kg šećera, razvije oko 2,5 hl ugljičnog dioksida, što znači da se iz 100 l mošta koji sadrži 18 posto šećera može razviti 45 hl ovog plina. Zato prostoriju treba dobro provjetravati, a pri ulazu držite upaljenu svijeću pa, ako se ugasi, znat ćete da ima ugljičnog dioksida.
U tijeku vrenja treba voditi računa o temperaturi podruma ili prostorije u kojoj vrije mošt. Potrebna temperatura je od 18 - 22°C. Temperature ispod i iznad ovih vrijednosti nisu povoljne za kvasce, pa veća odstupanja mogu uzrokovati i prestanak vrenja.
Pri vrenju razlikujemo tri glavne faze: početno, glavno (burno) i završno (tiho), a vrenjem se mijenja i temperatura mošta. Krajnja je granica 30°C, jer pri visokim temperaturama vrenje teče jako burno pa ugljični dioksid naglo izlazi i za sobom povlači dio finih mirisavih tvari i alkohol, što može loše utjecati na kvalitetu budućeg vina. Ako temperatura mošta naraste preko 40°C vrenje se naglo prekida, a može se javiti i zavrelica (manito vrenje).
U kontinentalnim krajevima u listopadu često zahladi, što također može prekinuti vrenje (ako padne temperatura mošta ispod 11°C). Vrenje ponovno pokrećemo tako da 1/10 dio mošta zagrijemo u emajliranoj posudi (a ne bakrenoj ili željeznoj!) i ulijemo u bačvu, odnosno da temperaturu cijeloga mošta povećamo na više od 15°C. Uz to je poželjno da podignemo temperaturu prostorije i održavamo je za vrijeme vrenja.
Vrenjem mošta na optimalnim temperaturama dobivamo vino s većom količinom alkohola, izraženijeg bukea i s manjim sadržajem octene kiseline. U tijeku vrenja potrebno je mošt prozračiti.
Kad završi burno vrenje (5 - 8 dana), smanji se ugljični dioksid, koji je čuvao mošt od štetnog utjecaja zraka, pa bačve treba nadolijevati. U početku se nadolijevaju dva-tri puta tjedno, a poslije jednom ili rjeđe, ovisno o gubitku mošta iz bačve.
Upozorenje - Pri alkoholnom, vrenju u velikim se količinama razvija ugljični dioksid (CO[SUB]2[/SUB]), koji je opasan po život. Utvrđeno je da se iz 1 kg šećera, razvije oko 2,5 hl ugljičnog dioksida, što znači da se iz 100 l mošta koji sadrži 18 posto šećera može razviti 45 hl ovog plina. Zato prostoriju treba dobro provjetravati, a pri ulazu držite upaljenu svijeću pa, ako se ugasi, znat ćete da ima ugljičnog dioksida.
U tijeku vrenja treba voditi računa o temperaturi podruma ili prostorije u kojoj vrije mošt. Potrebna temperatura je od 18 - 22°C. Temperature ispod i iznad ovih vrijednosti nisu povoljne za kvasce, pa veća odstupanja mogu uzrokovati i prestanak vrenja.
Pri vrenju razlikujemo tri glavne faze: početno, glavno (burno) i završno (tiho), a vrenjem se mijenja i temperatura mošta. Krajnja je granica 30°C, jer pri visokim temperaturama vrenje teče jako burno pa ugljični dioksid naglo izlazi i za sobom povlači dio finih mirisavih tvari i alkohol, što može loše utjecati na kvalitetu budućeg vina. Ako temperatura mošta naraste preko 40°C vrenje se naglo prekida, a može se javiti i zavrelica (manito vrenje).
U kontinentalnim krajevima u listopadu često zahladi, što također može prekinuti vrenje (ako padne temperatura mošta ispod 11°C). Vrenje ponovno pokrećemo tako da 1/10 dio mošta zagrijemo u emajliranoj posudi (a ne bakrenoj ili željeznoj!) i ulijemo u bačvu, odnosno da temperaturu cijeloga mošta povećamo na više od 15°C. Uz to je poželjno da podignemo temperaturu prostorije i održavamo je za vrijeme vrenja.
Vrenjem mošta na optimalnim temperaturama dobivamo vino s većom količinom alkohola, izraženijeg bukea i s manjim sadržajem octene kiseline. U tijeku vrenja potrebno je mošt prozračiti.
Kad završi burno vrenje (5 - 8 dana), smanji se ugljični dioksid, koji je čuvao mošt od štetnog utjecaja zraka, pa bačve treba nadolijevati. U početku se nadolijevaju dva-tri puta tjedno, a poslije jednom ili rjeđe, ovisno o gubitku mošta iz bačve.
