LEGEND
- Učlanjen(a)
- 06.08.2009
- Poruka
- 24.424
[h=6]Peronospora (Plasmopara viticola)[/h] Peronospora napada sve zelene organe vinove loze. Najčešće su napadnuti list i boba, rjeđe cvijet a ponekad se može dogoditi i napad izboja te vitica. Kao posljedica primarnih infekcija, znaci bolesti se većinom pojavljuju na donjim listovima. Na mladim listovima nastaju nešto svjetlije zeleno – žute zone, takozvane uljne mrlje, koje se postupno povećavaju dosežući promjer 1-3 cm. Nakon inkubacije, s donje strane lista tih mrlja izbijaju bijele prevlake koje čine brojni sporangiofori sa sporangijama. Zaražene zone dobivaju žuto smeđkastu boju. Bez obzira radi li se o primarnoj ili sekundarnoj zarazi, zaražene zone listova počinju smeđiti, a tkivo odumire i suši se. Na posmeđenom dijelu nema fruktifikacije jer je gljiva obligatni parazit i može postojati samo na živim stanicama, pa se sporonosni organi pojavljuju na krajevima pjega. Micelij ulazi u zdravi dio lista, a pjega se postepeno širi šta rezultira sušenjem i otpadanjem cijelog lista. Zaraženi listovi su izvor zaraze za ostale zelene organe vinove loze.
Na cvijetu može biti zaražena cvijetna kapica još prije nego se cvijet otvori. Ona posmeđi i osuši se. Zaraza prelazi na cvijet koji zatim propada. Za vlažnog vremena na cvatu se mogu pojaviti sporangiofori sa sporangijama, pa je čitav cvijet presvučen bijelom prevlakom šta puno ljudi zamjenjuje s pepelnicom ili sivom plijesni. Katkad je zaražena i peteljkovina cvata, ako se djelomično osuši onda se jako dobro može vidjeti da se peteljka zajedno sa cvatom spiralno savija šta je karakterističan znak.
Bobice mogu biti zaražene od zametanja do promjene boje, odnosno do šaranja. Simptomi bolesti ovise o tome kada je nastupila infekcija. Ako su bobe zaražene neposredno nakon cvatnje, na njima se javlja bijela prevlaka od sporonosnih organa i one se redovito osuše. Kad bobe pređu jednu trećinu veličine karakterističnu za određenu sortu, puči na bobama prestanu funkcionirati pa do infekcija dolazi preko peteljkovine gdje su puči još aktivne. Bobe se smežuraju te kožica postaje ljubičastosmeđa i kožasta. Većinom je u grozdu zaraženo nekoliko boba, a ostale se razvijaju nesmetano. Kada boba dostigne dvije trećine veličine, puči na peteljci prestaju funkcionirati te je onemogućena zaraza boba.
Na cvijetu može biti zaražena cvijetna kapica još prije nego se cvijet otvori. Ona posmeđi i osuši se. Zaraza prelazi na cvijet koji zatim propada. Za vlažnog vremena na cvatu se mogu pojaviti sporangiofori sa sporangijama, pa je čitav cvijet presvučen bijelom prevlakom šta puno ljudi zamjenjuje s pepelnicom ili sivom plijesni. Katkad je zaražena i peteljkovina cvata, ako se djelomično osuši onda se jako dobro može vidjeti da se peteljka zajedno sa cvatom spiralno savija šta je karakterističan znak.
Bobice mogu biti zaražene od zametanja do promjene boje, odnosno do šaranja. Simptomi bolesti ovise o tome kada je nastupila infekcija. Ako su bobe zaražene neposredno nakon cvatnje, na njima se javlja bijela prevlaka od sporonosnih organa i one se redovito osuše. Kad bobe pređu jednu trećinu veličine karakterističnu za određenu sortu, puči na bobama prestanu funkcionirati pa do infekcija dolazi preko peteljkovine gdje su puči još aktivne. Bobe se smežuraju te kožica postaje ljubičastosmeđa i kožasta. Većinom je u grozdu zaraženo nekoliko boba, a ostale se razvijaju nesmetano. Kada boba dostigne dvije trećine veličine, puči na peteljci prestaju funkcionirati te je onemogućena zaraza boba.