Vicovi o Lali i Sosi

MODERATOR
Učlanjen(a)
02.05.2009
Poruka
30.637
O BANAĆANIMA KAO LALAMA I O NJIHOVOM HUMORU


Miloš Crnjanski: Apoteoza
Banaćani su poznati po nadimku - Lale. Često, pogrešno, sve Vojvođane smatraju Lalama. A kao što svi Vojvođani nisu Lale, nego samo Banaćani, tako ni svi stanovnici mnogonacionalnog Banata nisu Lale, već samo Srbi - starosedeoci. Poznate su, i rado slušane, šale o junacima banatskog humora - Lali i Sosi. A zašto uz banatske Srbe ide nadimak Lala, manje je poznato. Da li po cvetu istog imena? Nekoliko starih legendi, teorija i tumačenja nude odgovore na postavljeno pitanje.

Carica i Banaćani
Posle pobede nacionalno šarenih trupa Marije Terezije protiv Turaka, upriličena je, negde u Bačkoj, velika vojnička smotra. Postrojeni po regimentama, vojnici su ošekivali početak ceremonije. U stroju su bili prekaljeni borci - graničari iz Srema i Bačke. Nedostajali su samo Banaćani. Do tada niko od carskih oficira nije mogao sa sigurnošću da kaže: da li će uopšte oni stići. Ali, neposredno pred Caričin dolazak, uspelo je i banatskoj regimenti, posle više neuspelih pokušaja, da pređe nabujalu Tisu. Postrojili su se, brže-bolje, na levom krilu vojničke smotre. A onda se, sa svitom, pojavila Marija Terezija. Primivši raport, pošla je u obilazak ešelona vojnika pozdravljajući ih i deleći im odlikovanja. Među visokim oficirima i carskim dostojanstvenicima nastala je primetna zbunjenost i komešanje kada su saznali da su baš tog trenutka stigli i Banaćani. Jer, prethodnog dana bile su potvrđene informacije da Banaćanima visoke vode Tise ne dozvoljavaju prelazak. Zašto nisu predvideli odlikovanja za čuvenu banatsku regimentu. Podelivši Sremcima i Bačvanima odlikovanja, Carica je na kraju stigla do Banaćana. Videvši da za njih nema gvozdene kolajne nije se zbunila. Skinula je svoj skupoceni, zlatni carski lanac na kome je u obliku priveska bila prekrasna lala, cvet koji je u to vreme bio simbol lepote, harmonije i bogatstva. Sa osmehom i zadovoljstvom prišla je banatskom oficiru i stavila mu ga oko vrata. Sa svih strana, kažu, odjekivalo je vojničko: uraaa...uraaa... Tako se, eto, na ovoj smotri, među mnogim gvozdenim krstovima, našla i zlatna lala -orden. Za vreme ručka, ljubomorni na Banaćane, vojnici i oficiri ostalih regimenti ismevali su banatske vojnike nazivajući ih - Lalama. Od tada, pa do danas, Banaćani ostadoše - Lale. Po drugoj legendi, Marija Terezija nije bila samo zaslužna za nadimak, već je Banaćanima bila i kuma.




Posle mnogih junački odbijenih napada turske vojske na granicama Austrougarske, u kojima su visoko junaštvo pokazali graničarski pukovi sastavljeni od Srba, Marija Terezija je odlučila da krene na put i vidi te, tada već slavne junake. Putovala je, kao i uvek, diližansom i sa velikom pratnjom. Put do Petrovaradina vodio je preko Slovenije, Slavonije i Srema, gde se zaustavila da se odmori. Pošto nije želela da prelazi Dunav, koji je te godine valjao velike vode, znajući i da putevi do banatskih i bačkih karaula nisu u dobrom stanju, odlučila je da smotru graničarskih pukova izvrši u Sremu. Komandantima pukova iz Banata i Bačke naređeno je da odaberu najbolje vojnike i da ih odmah prevezu na sremsku stranu i pripreme za smotru. Za mesto parade izabrana je udoljica, koja vijuga od padina Fruške Gore do Dunava. Tu udolicu
danas preseca stari put Novi Sad - Beograd u blizini Gladnoša. Bio je, legenda kaže, divan, sunčan, prolećni dan. Pukovi su rano pre podne postrojeni a Marija Terezija se, posle mise, dovezla na smotru. Dočekali su je uparađeni graničari postrojeni u tri ešalona: banatski, bački i sremski. Komandant je, kao i uvek u ovakvim prilikama, podneo raport predavši carici veliki buket lala, tada veoma skupocenog cveća, jer su ga imali samo bogati ljudi s obzirom da je lukovica dovožena čak iz Holandije. Primivši raport i cveće Marija je pošla u obilazak graničara. U prvom ešalonu čekali su je, u stavu mirno, Banaćani. Stigavši do njih, impresionirana njihovim izgledom i vojničkim držanjem, spontano je počela da baca lale na graničare govoreći: Šta će meni ove lale? Ovo su - moje lale (pokazujuci na Banaćane), ovi junaci brane moju carevinu. Posle smotre, najboljim graničarima su, na improvizovanom prijemu, uručena mnoga odlikovanja i nagrade.Tako je ostala priča o lalama kao cveću, carici i Banaćanima kao lalama, a na mesto smotre kasnije je postavljen spomen-kamen.


Legenda govori da je car Franja Josif imao običaj da za svoju telesnu gardu uzima u službu odabrane Banaćane. To su morali da budu zdravi, hrabri momci, vični sablji i pištolju, dobri jahači, sposobni da izvrše svaki zadatak. Po nacionalnosti nisu bili samo Srbi, već i pripadnici drugih, u carevini, nacija. Sve gardiste spajale su visoke sposobnosti vojnika i specifične oznake na reveru uniforme - cvet lale. Zbog takvih oznaka i kitnjastih uniformi gardisti su bili rado viđeni na balovima i zabavama. A na ulicama, videvši ih u prolazu, mnoge su dame uzdisale izgovarajući: Eno naših Lala!... Legende su uvek zanimljive, mada nedovoljno pouzdane da se prihvate kao odgovor na postavljeno pitanje: kako su Banaćani postali Lale? O tome smo pitali mnoge naučne radnike. Svi su izjavili da nauka nema precizan odgovor, već da postoje hipoteze. Ukazivali su na dva puta koji vode ka odgovoru: lingvisticki i etnološki.
 
Poslednja izmena:
MODERATOR
Učlanjen(a)
02.05.2009
Poruka
30.637
Доживео Лала клиничку смрт. Чим је дошао себи, сјате се разне тајне службе. Прво руска. Питају га: Има ли Бога?
Лала каже: Има.
Руси му плате милион рубаља да не прича да има Бога.
Онда до њега доспе тајна служба Ватикана и пита га: Да ли има Бога?
Нема - каже Лала.
Папини изасланици му дају милијарду евра да не прича да нема Бога.
Онда дође cia и пита Лалу: Има ли Бога?
Има - каже Лала - ал' је црнац!



→ Иду Лала и Босанац илегално преко границе. Прво прелази Босанац, али стане на грану. Чује то стражар и повиче: Стој! Ко је тамо?
А Босанац ће: Вау-вау.
И пређе Босанац преко. Одмах за њим наиђе Лала. Иде Лала, али и он стане на грану.
Стражар опет чује и повиче: Стој! Ко је тамо?
А Лала ће: Друга кера.



→ Вратио се Лала кући од лекара и каже Соси:
Вечерас немој вечерати! А зашто?! - пита она.
Рекао ми доктор да не смем да легнем на пун стомак.




Вечерали Лала и Соса. Соса се уфлека кечапом, па каже:
Јао, изгледам као свиња!
Лала ће на то: Да, а још си се и уфлекала.




→ Венчали се Лала и Соса. Прве брачне ноћи каже Лала Соси: Њиво моја неорана.
Следеће ноћи исто тако. Треће ноћи, Лала опет каже Соси: Њиво моја неорана.
А Соса му одговори: Слушај, Лало, или је ори, или је дај у аренду.



→ Чује Лала да нешто шушка у соби. Упали светло и види провалника који је уперио пиштољ у њега и тражи: Паре или живот.
Лала на то обазриво гурне лактом Сосу која спава поред њега: Сосо, животе мој, тебе тражиду.




→ Дошао Лала у Београд. Пита првог пролазника: Извин'те, молићу лепо, а ди је Кнез Михаилова?
Па то свака будала зна! - одговори пролазник.
Та, зато сам вас и пит'o
 
MODERATOR
Učlanjen(a)
02.05.2009
Poruka
30.637
Šetao Lala pored Dunava, pa čuo kako neko sa pola reke zapomaže.
-A što se dereš? povika Lala.
-Ne znam da plivam, začu se glas davljenika.
-Pa ne znam ni ja, pa se ipak nederem, odgovori Lala.


Divanili Banaćani u birtiji, pa će se jedan iz Đale pohvaliti.
-Ta što su nam sad kukuruzi!... Evo ovoliki klip! - i odmeri od šake do lakta.
-A u nas debeli evo ovoliki! - pljesnu se po butini jedan iz Krstura.
Na to će onaj iz Đale uzmrdati usnama oko kamiša, pa opljucnuvši u levo spusti glas:
-Otanji, otanji...
-A i ti okrati, okrati!.. primeti i njemu onaj iz Krstura.



Razbolela se Persa, nema ko da pomuze krave.
Pozvala Lalu, objasnila mu, a on šta će, mora da radi i ono što zna, i ono što ne voli.
U štali uzeo Lala vedro, stoličicu, namestio se, i taman da počne... a krava se ritnula, i njega i vedro oborila.
Šta li u takvoj situaciji radi Persa? - misli Lala.
Seti se, uzeo štrangu i zavezao kravi nogu za direk.
Sa prvim mlazevima mleka izvrnuo se ponovo.
Onda joj je privezao i drugu nogu.
I kada je već pomislio da će posao dobro da završi, krava ga žestoko ošinula repom po očima.
Opsova ružno.
Ustade ljutito, prebaci štrangu preko grede, pope se na stoličicu... sad će joj vezati i - rep!
Ali, kako je podigao ruke, tako mu spadoše i pantalone i gaće.
Osta go, sa podignutim rukama, vezujući kravi rep. U tom trenutku stvori se komšija Panta.
-Zaboga, Lalo, a šta se to spremaš raditi?
-Eto... komšija Panto... spremam s da j'bem kravu... jer, što god bi ti drugo kaz'o, ne bi mi poverov'o...



Služio Lala vojni rok u padobranskim jedinicama.
Posle teoretske nastave, došlo i vreme za prve skokove.
Lala znao, kao i svi drugi padobranci, da treba da izbroji do deset, pa da povuče ručicu koja otvara padobran.
Skočio Lala, padao, padao, a padobran se ne otvara.
Na veliku sreću, tresnuo je na kamaru sena.
Spasioci dojurili i čuju sa vrha kamare Lalino brojanje:
-... seeedam,... oooosam,... deeeevet...
 
MODERATOR
Učlanjen(a)
02.05.2009
Poruka
30.637
Каже Соса Лали: Ајде да ти задам једну загонетку, па ако погодиш, водићемо љубав, а ако не погодиш, нећемо.
Ајде - каже Лала.
Шта је то: црно је, има четири ноге и реп, лови мишеве и врапце, мјауче и пије млеко? - пита Соса.
То је, Сосо, крокодил - каже Лала.
Та ти, Лало, увек погодиш.





→ Пита Лала црнца: Како то: кад ти правиш децу, увек су црна?
Црнац одврати: Је л' ти дугачак 50 cm?
Није.
A jе л' ти обим 10 cm?
Није!
Па, улази ти светлост, човече!




→ Чека Црногорац у реду испред касе са намером да рекламира презерватив: Чуј, дјевојко, ти мени прода ове презервативе, а они пробушени!
Тек ће ти Лала с краја реда: Да, да, и спададу да знате.




Пита Соса Персу: Како ти је Панта?
Сад је добро - каже она - изашао из шпитаља.
А шта су му радили?
Оперисали су му слепо црево.
А шта је то? - не зна Соса.
Нека мала ствар испод трбуха која ничему не служи.
Видиш! - усликну Соса. - И мој би Лала могo да оде на ту операцију!




→ Била Соса целог дана у селу. Лала увече навали, а она хладна као шприцер.
Па који ти је вечерас? - пита љутито Лала.
Трећи - искрено ће Соса.


→ Почела мобилизација и дође ред на Лалу. Кажу му: Лало, ти мораш у прве борбене редове!
А Лала ће: Та немојте мене - ја ћу се одмах помирити!
 
MODERATOR
Učlanjen(a)
02.05.2009
Poruka
30.637
Vratio se Lala sa Novosadskog sajma.
- Soso! Brzo se skidaj! U krevet! - zapoveda i skida
pantalone. - Gasi lampu!
Gola Sosa uletela u krevet. Lala je pokriva jorganom preko
glave i šapuće:
- Gledi! Kupio sam novi sat. Šta kažeš? Aaa? Kako samo
svetle kazaljke u mraku!



Napalila se Sosa, radila bi one stvari, a Lalu to mrzi.
Predlaže mu da rešavaju zagonetke. Ako Lala pogodi mora da
je kresne, ako ne pogodi - nikom ništa. Pita Sosa:
- Šta je to: mala životinja, crne je dlake, ima četiri noge,
kad je držiš u krilu i gladiš, ona prede?
Misli se Lala: šta li bi to moglo da bude, pa reče:
- Krokodil!
- Iiiju, Lalo, kako si pametan... O'ma si pogodio - radosno
će Sosa..



Došla neka moda da svi imaju švalere. U kafani Lala
pokazuje Sosi neku plavušu.
- Nju jebe... naš agronom!
- A onu crnku, do nje ?- radoznala je Sosa.
-E-e-e, ona se tuca sa našim veterinarom.
- A ona, u godinama, sa šeširom?
- Nikom nemoj da kažeš: ona je pop Jocina.
Lala sad prstom, diskretno, pokazuje neku mladu, jedru,
zdravu snašu:
- A, ovu... Ja!
- Lalo - smeška se Sosa- pravo da ti kažem, naša je najbolja.




Stize Lala u rane jutarnje sate pa budi Sosu - meskolji se oko nje - 'teo bi.
Sosa sva srecna odma se rasanila.
Al Lala zanoveta:
- Ja bi sva da se skines!
Pristane sosa.
- Ja bi i da legnes potrbuske!
Pristane Sosa i na to.
Smijulji se Lala, udari Sosu po guzici pa vikne -Aprili-i-i-i-l-i....
 
MODERATOR
Učlanjen(a)
02.05.2009
Poruka
30.637
Slušao Lala radio, kad odjednom, prekida se program zbog važne vesti:
Poštovani slušaoci, pojavili su se svemirci, mali, zeleni, buljavih očiju, ruku do zemlje, u slučaju da ih vidite, zagovarajte ih!
Pošao Lala na njivu da ore i taman što je seo na traktor, on vide u grmu nešto šuška! Priđe on grmu, kad tamo nešto malo, zeleno, buljavih očiju, ruku do zemlje i šta će Lala, seti se da treba da ga zagovara:
Ja sam Lala, sad orem, pa ću da sejem, a onda ću da žanjem.
Ništa se ne desava! On opet:
Ja sam Lala, sad orem, pa ću da sejem, a onda ću da žanjem.
Opet se ništa ne dešava! On opet:
Ja sam Lala, sad orem, pa ću da sejem, a onda ću da žanjem.
Tek odjednom iz žbunja:
Ja sam šumar, sad serem pa ću da ti jebem mater!


Lala kod sudije jer je istukao Sosu.
Pita ga sudija:"Lalo, pa sta ti bi? Jesi bio pijan?"
-"Ta nisam gos'n sudijo, otkud sam?"
-"Pa zar si bio trezan kad si udario Sosu?"
-"E gos'n sudijo, ta nisam bio ni trezan"
-"Kako to Lalo? Pa kakav si bio?"
-"Taman!"


Mobilisali Lalu, dali mu pusku, odveli ga na front i oficir mu kaze:

O: 'Pucaj, Lalo, na neprijatelja!'
L: 'A koji je moj neprijatelj?'
O: 'Pa, svi tamo su nam neprijatelji.'
L: 'Jeste, jeste, al' koji je moj?'

Vide oficir da tu ne vredi potezati komplikovana objasnjenja pa rece

O: 'Vidis onu kucu?'
L: 'Vidim.'
O: 'E, taj snajperista u njoj je tvoj neprijatelj!'
L: 'Ja ne znam kako cete vi, al' ja odoh da se sa mojim
neprijateljem pomirim, pa idem kuci!'
 
MODERATOR
Učlanjen(a)
02.05.2009
Poruka
30.637
Stoji Lala na autobuskoj stanici i ljubi svaki autobus, koji se zaustavi. Pita ga jedan prolaznik:
- Lalo, ti si baš otkačio, zašto ljubiš autobuse?
- Jedan mi je zakačio taštu, ne znam koji, pa ih sve volim!!!


soooosooo... dolazi brzo... oće mi se

Sosa: ta sačekaj lalo da namirim živinu
Lala: ta manjivaj živinu, furtom da si došla
Sosa: ta sad ću, nisam ni jaja pokupila
Lala: ta man se jaja, dolazi dok me nije prošla volja
Sosa ulazi u sobu pa će na njega: joj lalo kako ćemo, pa znaš šta ti je rekao doktor... bolestan si
Lala: ta mani ti doktora nego se skidaj
Sosa: joj, lalo ta znaš da se ne smeš zamarati
Lala: ma ja ću ležati, a ti ćeš ovaj put biti gore
Šta će Sosa nego se popne na lalu pa poće polako, al' posle nekog vremena se zanese, pa sve brže i brže, pa poče da ciči i vrišti
kad ti joj Lala opali šamarčinu, onako baš paorski, ako komšiluk i nije čuo krevet i sosu, šamar sigurno jeste
Sosa: ijuu lalo, pa šta bi
kad će ti Lala na nju: ta kako šta mi bi, zar se tako je'e bolestan čovek


Lala: Sosoo, odi da te kresnem u uvo.
Sosa: Ma, di u uvo jesi li ti poludeo? Oćeš da ogluvim?
Lala: Ta nećeš, kad nisi onemela do sada nećeš ni ogluveti.


Legao Lala pored Sose u krevet kad se kroz pendžer čuje glas:
- Laloo, neko ti je je*e Sosu.
Trgne se on, pogleda kad Sosa mirno spava, potom se okrene na drugu stranu i taman da zaspe ponovo se čuje glas:
- Laloo, neko ti je je*e Sosu.
Opet se on trgne, pogleda kad Sosa i dalje mirno spava, opet se on namesti da spava i taman da zaspe kad li se ponovo začuje glas:
- Laloo, neko ti je je*e Sosu.
Lala opet pogleda pa pošto mu se učini kako nešto ipak nije u redu izadje u dvorište da proveri.
Za to vreme taj što je dovikivao uskoči kroz prozor i navali na Sosu a Lala stigavši do prozora i pogledavši unutra reče:
- Bog te materin, ta odavde upravo tako izgleda.


Zatekao Lala Sosu sa švalerom u krevetu gde vode ljubav, pa reče strogo:

- Soso, ako ovo što sam vido čujem u selu ode ti glava.


Sedi doktor u bircuzu i pijucka vince i u jednom trenutku kroz prozor vide Lalu kako sav zajapuren beži pred podivljalim bikom. On trk na biciklo pa za Lalom. Posle nekog vremena stigne ga i uporedo vozeći biciklo poče da viče Lali: Lalo nemoj trčati, pa znaš da imaš slabo srce oćeš da dobiješ infrakt. A Lala će na to: Doktore, bolje infrakt nego tele.
 
MODERATOR
Učlanjen(a)
02.05.2009
Poruka
30.637
Био Лала на ратишту, па га пошаљу у извидницу, да види да ли може да се пређе преко неког моста.
Враћа се Лала и рапортира:"Може да пређе све сем пешадије."
"Како?"
"Та везали неку керу на сред моста!"


Slomio lala ruku, pa ode kod doktora:
D: Jaoj crni lalo šta uradi?
L: Ta ništa doktore pao sa prikolice!
D: Au pa to moramo u gips da stavimo!!
Zagipsali lali ruku i ispisuje doktor lek.
D: Ove tablete da piješ kad osetiš bolove!
L: Dobro. A mogu da pitam nešto doktore?
D: Pa naravno!
L: A jel ću ja sad moći da sexam??
D: Pa moćićeš, što nebi mogo!?
L: Pa pitam, jel dosad nisam mogo!!!!


Već dobro preplašena, došla Sosa u pančevački sud, a još se i sudija strogo obraća:
– Optužuje vas komšinica Persa da ste s Pantom, njenim zakonitim suprugom, bili u nedozvoljenim odnosnima.
– Laže, rospija jedna, očiju mi, gosni sudija! Pa ja sam mu uvek dozvoljavala – vrisnu s klupe Sosa k’o ajgir.


Na moru, po velikoj vrućini, nosi Lala grudnjak. Znoji se, frkće, duva ko lokomotiva.
- Da ti nije Lalo, mlogo toplo? - pita ga Panta.
- Jeste. Mlogo.
- A, što ne skineš grudnjak?
- Nije meni toplo od grudnjaka, neg od sunca!


Dugo se Sosa švalerala sa komšijom Pantom, svaki put kada bi se Lala odvezao do atara da radi u njivi. Jednog dana, međutim, pokvarila mu se sejačica pa se iznenada vratio kući.
- Stani iza vrata – šapnu Sosa Panti.
Zatim otključa vrata i držeći se za čelo zavapi Lali:
- Nemoj ih zatvarati, strašno me boli glava.
Sede Lala na krevet i brižno poče da se razmatra simptome ženine migrene, a ona ga upita:
- Šta b’ tu rek’o da se ovde zatekao Pantu?
- Ubio bi’ ga na mestu!
- Ali, ako bi’ uzela ćebe, pa ti ovako prebacila preko glave i povikala “beži Panto”, šta bi ondak uradio?
Šmugnu Panta kroz otvorena vrata, a Lala, skidajući ćebe s glave, reče joj:
- Eee, ženska glavo, ta ti ujdurma nikako ne bi prošla!


Poslao Lala sina u Debeljaču da prosi mladu i skrenuo mu pažnju da “dobro ispipa” šta sve ima, misleći, naravno na miraz i imovno stanje familije.
Čim se vratio brižni otac krenu da propituje kako su poštovane njegove instrukcije:
- Jesi l’ ispip’o sve, k’o što sam ti kaz’o?
- Nisam baš do kraja. Taman kad ona se počela svlačiti naiđe njena mater, a ja - bež u kukuruz!


Putovao vozom Lala nekim poslom iz Bečkeraka za Beograd, taman se razbaškario u praznom kupeu, kad mu se na nekoj od usputnih stanica pridruži mladi bračni par.
Bili njih dvoje mirni neko vreme, Lala se taman spremao da dremne, međutim, nevesti je očigledno bilo dosadno pa poče da se mazno prenemaže: “Dragi, mene boli glava.” Skoči on i krenu da joj ljubi čelo sve dok nije rekla: “Dragi, sad mi je mnogo bolje.”
Ne prođe ni pun sat, kad ona zaleleka: “Dragi, ova noga mi je skroz utrnula”. Poče on da je poljupcima leči od stopala pa nagore, pa posle toga njoj opet bi bolje.
Dosadilo Lali ovoliko silno prenemaganje, pa se ne uzdrža da ne upita taze mladoženju:
– Izvin’te, doktore Dragi, a je l’ vi lečite možda i hemoroide?


Preživeo Lala srećno Sremski front, patio se još dve godine u uniformi i čim je stigao iz vojske reši baba da ga oženi sa Sosom, najlepšom miraždžikom u celome selu.
Posle svadbe bogate da se dugo pamtilo, miluje Lala po celom telu tek stasalu Sosu i šapuće sve dok nije zaspao:
– Njivo moja... neorana...
Sutra uveče Lala će opet razneženo:
– Njivo moja, neorana!
Kada se sve to isto ponovilo i treće noći, Sosa se već mnogo iznervira pa dreknu:
– Slušaj, Lalo, ori dok ne bude kasno! Ako nećeš ti, sutra ću je oma dati u zadrugu!
 
MODERATOR
Učlanjen(a)
02.05.2009
Poruka
30.637
– Lalo, ne pij tol’ko rakije, neće valjati! – grdi ga posle još jedne terevenke supružnica mu Sosa.
– Ta mani me, ženo, na miru. Znaš da više od godinu da nisam pio ništa drugo, sem mleka.
– Iiiju! A kad je to bilo!?
– Pa, kad sam se rodio.


Kao vrsnog stručnjaka za stočarstvo, poslale Ujedinjene nacije nekog Francuza u jedno banatsko selo. Međutim, od svih paora u ataru on je najviše sarađivao s Lalinom ženom Sosom. Nimalo romantične torove i obore su izbegavali. Posle nekoliko meseci ostala ona trudna, a Žan-Žak se vratio kući i porodici u Marsej.
- I šta ćete sada? ’Oće l’ Lala da prizna dete – brižno je upita komšinica Persa.
- Mislim da ’oće, al’ imamo mlogo teži problem od toga.
- Pa koji može biti teži?
- Pa, kako ćemo divaniti sa detetom kad nam niko u celoj familiji ne zna francuski?


Otišao Lala nekim poslom u Beograd, pa da ubije vreme, rešio da, umesto bircuza, najzad obiđe i zoološki vrt. Ispred kaveza sa slonovima zateče mladu majku sa sinčićem.
– Mama, šta je ono slonu? Ono, dugačko?
– To je surla, mili.
– Me ne ono napred, to znam i sam, već ono nazad.
– Pa to je rep, zar niste već učili u školi?
– Ma ne to mama. Ono, ispod repa. Ono, između nogu.
– To je ništa!
Sluša sve to Lala, pa ne izdrža da se ne obrati dami:
– Izvin’te, moliću fino, gospoja. Da niste vi malo više razmaženi, kad vam “to” nije ništa?


Оженио се Лала на пречац. Заљубио се у једну лепушкасту дођошкињу и у пар дана је страст капитализована браком. Чуло се то по селу, а Лале нигди нема да се појави, што је најтеже пало његовим верним пријатељим из бирцуза.
Кад, једно вече, ето ти и Лале у кафани. Набацио благотелећи смешак, какав већ знају да имају срећно заљубљене особе.
Другови се гуркју и смејуље `блаженом` стању у којем им се нашао пајдаш, па почињу са причом:
- Бога ти, деране. Па ти се и не хвалиш.
- Их, шта ту има да се хвали. Оженио се, па шта. Толки се људе жене, па што не би и ја.- Одговара Лала покушавајући да изгледа што равнодушније.
- А, како да те питамо, овај... Бил` нам ти реко, на пример, овај, дал` је млада била, оно што кажу, невина... - Превали један од присутних, намгујући осталима.
Лали се развуче лице у осмех и заузимајућ поносно држање, одговори на питање:
- Их невина. Не да је била невина, већ је толико наивна и неискварена да ја то не могу описати. Ето, на пример, када смо прву брачну ноћ легли у кревет, није знала ни како се јастук користи. Замислите, она га је уместо под главу, јадна, ставила под дупе...



Šta radi Sosa sa modricom ispod oka?
Sve što joj se kaže.


Zašto Lala koristi pola vijagre?
Da bi podjebavao.


Porodila se Lalina snaja, pa on u kafani raspravlja čime će se baviti njegov unuk, a društvo mu predlaže razna zanimanja. Posle dva dana, dođe Lala u kafanu, naruči piće za sve prisutne i kaže:
-Ljudi, biće političar!
-Odakle ti to? - pitaju ga.
-Ma, kad vam kažem, biće političar! Gleda me pravo u oči i kaki!
 
MODERATOR
Učlanjen(a)
02.05.2009
Poruka
30.637
Вратио се Лала из бање. Дочекао га на станици слуга са чезама, прихвато пртљаг и сместио га у кола, па се поздравио са Лалом.
- Ето, сврши се и то. Има ли шта ново на салашу?
- Нема газда. Шта ће бити. Баш ништа нема ново.
Крену они полако, ћуте, а Лала разгледа поља и уочава промене које су се десили за време које је био одсутан. Одједном, једнолично клопарање точкова прекине слуга и рече мирним гласом:
- Заборавих касти газда ... цркла је кера.
Лала се прену, на кратко се замисли и упита:
- Како то? Шта јој би па да цркне?
- Прејела се меса.
- Меса? Каквог сад па меса?
- Коњског газда.
- Откуд кери коњско месо?
- Па изгорели наши коњи, а кера ко кера...
- Изгорели наши коњи? Шта ти то причаш? – Узбуђено ће Лала.
- Јесте газда. Запалила се штала и нисмо стигли да изведемо стоку, јер смо сви покушавали да угасимо пожар који је захватио кућу...
- Штала ... кућа ... пожар ... изгорело! Ма откуд сад у сред лета ватра, када се не ложи у кући?
- Тачно, не ложи се, али пала је свећа и запалиле се прво фиранге, а онда и све остало...
- Свећа? Ком је то пало на памет да пали свећу и зашто?
- Па умрла вам је мајка, а као што знате обичај је да се пали свећа....
- Моја мати умрла? Како? Па била је здраво добра...
- Јесте газда била је добро, али ју је стрефила кап кад је видела да вам се жена обесила под шупом...
- И жена! Бого мој шта је ово? Та полудећу! Што би се она вешала?
- Због туге газда. Пао вам је пре тога син у бунар, а мајка ко мајка. Знате већ као је то....
 
Natrag
Top