Ne znam o čemu bi se trebalo pisati na ovoj temi?
O ovome što vi pišete, ja neću..,ali ispričat ću ukratko jednu bajku Ivane Brlić Mažuranić. Bajke imaju svoju poruku.
Bajka "Šuma Striborova" govori o mladiću koji se zaljubio u
djevojku-zmiju. Bio je jako zaslijepljen da mu se pomračio razum. Majka mu je bila mudra i kad je sin doveo ženu u kuću, rekla mu je:
“Lijepu si mladu izabrao, samo pazi, sine,
nije li to guja!?”
Sin se skamenio od čuda: otkud njegova mati znade, da je ono bila guja? Razljuti se u srcu i pomisli:
“Moja majka mora da je vještica.” I odmah zamrzi na majku.
Majka je tražila pomoć od Domaćih i oni su ju savjetovali da podmetne svračja jaja pod kokoš.
Došlo vrijeme i izlegli se svračići. Javi baka snahi da su pilići izašli, a snaha pozove selo da vide piliće, jer nitko za Božić nije imao mlade piliće. Došle kume i susjede, malo i veliko, a bio tamo i sin bakin.
Donese baka gnijezdo, podigoše kokoš, a ono u gnijezdu goli svračići. Kad je snaha-guja opazi svračiće,
prevari se, polakomi se u njoj zmijina ćud, poletje snaha po trijemu za svračićima i isplazi za njima svoj tanki i šiljasti jezik.
Vrisnuše i prekrstiše se kume i susjede, te povedoše svoju djecu kući, jer upoznaše da je ono zaista
šumska guja.
Majka pak radosno potrči sinu govoreći:
– “Otpremi je, sine, otkud si je doveo, sad si na
svoje oči vidio.” – I mati htjede zagrliti sina.
Ali sin je bio baš budalast čovjek, pa se još više usprkosio i protiv sela i protiv majke i protiv svojih vlastitih očiju.
Neće da sudi ženi-guji, nego još vikne na majku:
– “Otkud tebi svračići u to doba,
vještice stara? Nosi mi se iz kuće!”
Ima li ovo kakve veze s temom, prosudite sami.
