MODERATOR
- Učlanjen(a)
- 02.05.2009
- Poruka
- 30.857
Moj cale slavi slavu,a ja sam primoran da prisustvujem,inace bi me se odrekao,a jos kad dodje pop...klinci zapale napolje
Ваша Верска Слава
- Začetnik teme milosh-96
- Datum pokretanja
Moj cale slavi slavu,a ja sam primoran da prisustvujem,inace bi me se odrekao,a jos kad dodje pop...klinci zapale napolje
- Učlanjen(a)
- 08.02.2009
- Poruka
- 3.957
cim slavis znaci da u to verujes ali mi jos uvek nisi odgovrio zasto?Eto zamisli da sam ja stranac i da treba da mi objasnis zasto to radis.Nije dovoljno reci vernik sam i ja sam seranac vernik neki ali to ne radim,a ti radis.pitanje je ZASTO?Znaci smisao da mi objasnis toga?
Član
- Učlanjen(a)
- 06.07.2009
- Poruka
- 265
Na žalost, malo je ljudi koji znaju da ti odgovore na ovo pitanje. Mnogo ljudi slavi ne znajući zašto ili "zato što se to tako radi u Srbiji", "zato što su vernici".... Neki čak slavlje prave u kafanama(!!!!), bila sam čak i na slavi kod porodice u kojoj niko nije kršten, pa na slavi gde gazda ne zna da se prekrsti.. i tako.
Ja krsnu slavu nemam. Slavim zavetnu slavu za koju sam dobila blagoslov od sveštenika - sv.Vasilije Ostorški (12.maj) jer taj datum i svetac mnogo znači mojoj porodici.
Član
- Učlanjen(a)
- 25.08.2009
- Poruka
- 59
kao vjernik slavim slavu, ja slavim Sv. Nikolu.
Slava jeste hriscanski obicaj kod pravoslavne crkve i to samo kod Srba i Crnogoraca ma kome mrsko kome pravo tako.
a evo malo za ove sto ne znaju
O KRSNOJ SLAVI
Prvohrišćanska vjera, od Boga nam dana i od Svetih Apostola predana, da slavimo Boga i Njegove Svetitelje. Slavljenje Boga i Božijih ugodnika: Anđela, Apostola, Proroka, Mučenika, Svetitelja, prepodobnih i svih Pravednika, jeste naš hrišćanski pravoslavni stav, kojim ispovijedamo vjeru svoju u pravi cilj i smisao našeg ljudskog života i ovdje na zemlji i u vječnosti. Jer ko slavi Boga i Božije Svetitelje, taj slavi i istinsku i vječnu slavu čovjekovu u Bogu Živom i Istinitom, te onda neće slaviti nikakve lažne bogove, ni prolazne smrtne ljude ovoga svijeta. Slaveći Boga i Njegove ugodnike, kao prave i istinite besmrtne ljude, koji iz ovog prolaznog i smrtnog života Bogom živim prijeđoše u život vječni i besmrtni, taj će i sam slavom Božijom proslaviti i Bogu i Svetima upodobiti, jer će od Boga biti zajedno i sa Svetima biti proslavljen u vječnom carstvu Nebeskom. Tako su Boga i Njegove Svete slavili hrišćani od samog početka i zato su mnogi od njih i sami Sveci postali. Ovo drevno hrišćansko Sveto predanje o slavljenju Boga i slave Božije u Svetima primili smo i mi Pravoslavni Srbi od Svetog Ćirila i Metodija i od Svetoga Save. Zato slavimo svake nedjelje i svakoga praznika Hrista Boga i Spasitelja našeg i Njegovu presvetu Bogomajku i svete anđele i Svetitelje Božije. Slavimo ih najprije zajedno sa cijelom Crkvom Božijom, u svojoj parohiji i u svome hramu, kada naša parohija ili manastir slavi svoju slavu, tj. svoga Svetitelja kao svoga Nebeskog zaštitnika, koga istoga dana slave i svi Pravoslavni hrišćani u svijetu. Otuda, sveta slava, kao opštehrišćansko i svecrkveno slavljenje Boga i Božijih Svetitelja, nije samo srpski običaj, jer slavu slave i svi ostali pravoslavni u svijetu.
Gdje je Srbin - tu je i slava
U velikoj porodici pravoslavnih hrišćanskih naroda srpski narod se najlakše prepoznaje po slavljenju domaćeg, porodičnog paznika zvanog slava ili krsno ime. S pravom se govori i piše da su Srbi prepoznatljivi upravo po svom sveopštem običaju slavljenja slave, ma gdje da žive ili ma gdje da su živjeli otkako su kršteni narod, a naročito od vremena Sveog Save pa nadalje. Specifičnost slave, sastoji se u tome što ovaj naš lijepi običaj nije svečanost pojedinca, kao što je, na primjer , imendan ili rođendan, obočaji koji postoje i kod hrišćanskih pravoslavnih naroda, nego predstavlja slavlje « slavljenje jedne šire zajednice»: porodice, ili više njih , čak plemena.
Šta je slava ili krsno ime?
Teško je sročiti izvjesnu «definiciju» slave ili krsnog imena i sažeto, u jednoj rečenici, iznijeti njen sadržaj i smisao. Moglo bi se reći da je slava molitveno proslavljanje jednog svetitelja kao zaštitnika jedne porodice i njenog molitvenog zastupnika pred Bogom. Na dan svoje slave, porodica još revnosnije nego inače proslavlja i molitveno veliča Gospoda slave «divnog u svetima Njegovim». Na taj dan pordica se još usrdnije nego inače moli svome svetom zastupniku da molitveno posreduje pred Svemilostivim Gospodom za milost i blagodat Njegovu, za spasenje i vječni život, za učešće u vječnoj slavi, ljepoti i radosti nebeskog Carstva Njegovog. Na osnovu rečenog možemo da uočimo saborni, crkveni, ujedinjujući karaktr porodične slave. Krsno ime zato i sslavmo da nas slavljenje okupi i sjedni u pravu bratsku hristovu zajednicu, u svetu Crkvu kaao sabor Božiji, kao sbranje djece Božije, saborno jedinstvo svih vjerujućih u Gospodu Hristu, koga sveti apstol Pavle naziva «Prvorođenim među mnpgom braćom». Po ugledu na Veliku Sabornu Crkvu, mala, domaća Crkva u svakom hrišćanskom domu, u svakoj pravoslavnoj porodici slavi svoga svetitelja, zaštitnika, svoju krsnu slavu. Krsna slava je i molitveni susret i zajednica ljubavi svečara sa svim pravoslavnim hrišćanima u svom mjestu a učestvujući na svetoj Liturgiji izražavamo vascijelo jedinstvo Crkve Božije.
Porijeklo slave ili krsnog imena
Prvi pomen krsne slave datira se u 1018. godinu iz okoline Ohrida, poslije propasti Samuilovog Carstva. Ovo nam govori da je krsna slava kao obred još starija i vjerovatno datira iz vremena pokrštavanja Srba za vladavine kneza Mutimira, krajem 8. vijeka.Po mišljenju Radoslava Grujića, slava je prvobitno bila hramovna slava crkve podignute u čast svetitelja čije ime je dobio daleki predak porodice, bratstva ili plemena kada je bio kršten.Slavski obred, sa svim svojim materijalnim sastojcima (svijeća, slavski kolač, vino i koljivo),neodoljivo nas podsjeća na čin «petohljebnice» tj. blagosiljanje hljebova, pšenice vina i ulja na litiji velikog večernja. Očigledna je analogija između hramovne i domaće slave, odnosno između praznične litije u hramu i molitvenog sabranja u domu svečara, uz napomenu da ni jedno ni drugo, uzeto za sebe, nije dovoljno, nego nas, i jedno i drugo upućuje na svetu Liturgiju i na svete Liturgijske darove kao na vrhunac svakog praznika i svake slave i na ( agape ) stare Hrišćanske večere ljubavi (lomljenje hljebova).
Kako treba slaviti slavu?
Proslavljanje slave je dakle, izraz naše blagodarnosti Bogu za sva dobra kojima nas je obdario i molitva Njemu ( našem svetitelju da bude našim molitvama posrednik pred Gospodom) - da nas sačuva od zla i da nas uputi na pravi životni put. Otuda se slava mora proslavljati u tom smislu, sa tim uzvišenim ciljem, a ne radi gošćenja, jela i pića. Svečar i njegova porodica toga se dana naročito moraju sjećati života i djela svoga Svetitelja. Pred slavskim kolačem, svečar treba da se sjeti velike žrtve koju je Gospod naš Isus Hristos podnio za nas stradanjem svojim na Krstu, pa da ispita sebe da li je svojim životom i radom dostojan te velike žrtve? Jeli pomogao siromašne i nevoljne bližnje svoje, kao što je dužan da to učini? Plamen slavske svijeće treba da osvijetli naš um, treba da zagrije naše duše, da bi upoznali pravi cilj našeg života i pokazali se u svome životu kao istinita djeca Božija. Takvo proslavljanje slave biće dostojno nas kao hrišćana, pa će i naše molitve biti uslišene.
Šta je potrebno pripremiti za proslavljanje krsnog imena – slave
Prije slave u domu svečara obavlja se vodoosvećenje: sveštenik osvećuje vodu- sveti vodicu, kojom se mijesi slavski kolač, a na dan slave u crkvi blagosilja se koljivo (žito) i slavski kolač, koji se unakrst presiječe i prelije vinom .Dakle , za slavu je potrebno ;osvetiti vodicu u svome domu,pripremiti slavski kolač, koljivo(žito), slavsku svijeću i crveno vino.Pored ovoga u svakoj pravoslavnoj kući trebalo bi da ima slavska ikona (izobražen lik svetitelja koga slavimo), kadionica sa tamjanom i kandilo.U bogosluženjima Pravoslavne Crkve sve ima svoj uzvišeni smisao i naročito značenje, pa je tako i kod obreda.
Slavski kolač - predstavlja Žrtvu blagodarnosti Bogu što smo kroz Gospoda Isusa Hrista i Njegovo stradanje spaseni od propasti i smrti.Krstoobrazno presijecanje kolača predstavlja Njegovo stradanje, a prelivanje vinom simvolično predstavlja nevinu krv Hristovu prolivenu na Golgoti.
Slavska svijeća, predstavlja svjetlost nauke Hristove,ona nas predstavlja kao sinove Svjetlosti, koja prosvjećuje svakoga čovjeka(Jov. 1:9), a ne sinove mraka.
Koljivo ( slavsko žito) - Koljivo se sprema kao žrtva zahvalnosti Bogu za date zemaljske plodove, a u spomen Svetitelja koga slavimo, kao i za uspomenu na one naše pretke, koji su u vjeri živjeli i na one kojisu za vjeru dali svoje živote.Treba naročito naglasiti: da se koljivo o slavi ne sprema za pokoj duše Svetitelja koga slavimo, kao što neki pogrešno misle! Svi su Svetitelji živi i nalaze se pred Gospodom kao naši zastupnici i molitvenici! Otuda se slavsko koljivo sprema za sve slavske dane, pa i za svetog Arhanđela Mihaila, svetog Iliju kao i za Bogorodične i Hristove praznike! Ovdje valja upozoriti na još jedan poguban i štetan običaj koji se polako iz neupućenosti uvukao u naš narod. Naime, kada neka slava padne u post, ili srijedu ili petak, na primjer Nikoljdan, koji je uvijek u Božićnom postu, taj dan i ti dani su obavezno posni. Spremanje mrsne hrane za slave koje padaju u postu je veliki i poguban grijeh. Bolje je ne slaviti, nego praviti javnu sablazan i navoditi na grijeh druge (goste) da mrse na velike praznike u koje crkva nalaže post.
Kada se počinje slaviti Krsno ime? Kada neko od sinova zasnuje svoju porodicu, oženi se i ne živi više sa ocem, on treba odmah da počne da slavi svoju krsnu slavu.Sasvim je pogrešno ,što pojedini danas,ne slave, izgovarajući se riječima:»živ mi je otac i on slavi».Dakle, čim neko živi zasebno i ima svoju porodicu,dužan je da slavi svoju slavu,jer je slava zaštitnik domaćeg ognjišta i pomoćnik u svakom radu,veliki Božiji blagoslov i zaštitnik svih ukućana,naročito djece domaće crkve
Slava jeste hriscanski obicaj kod pravoslavne crkve i to samo kod Srba i Crnogoraca ma kome mrsko kome pravo tako.
a evo malo za ove sto ne znaju
O KRSNOJ SLAVI
Prvohrišćanska vjera, od Boga nam dana i od Svetih Apostola predana, da slavimo Boga i Njegove Svetitelje. Slavljenje Boga i Božijih ugodnika: Anđela, Apostola, Proroka, Mučenika, Svetitelja, prepodobnih i svih Pravednika, jeste naš hrišćanski pravoslavni stav, kojim ispovijedamo vjeru svoju u pravi cilj i smisao našeg ljudskog života i ovdje na zemlji i u vječnosti. Jer ko slavi Boga i Božije Svetitelje, taj slavi i istinsku i vječnu slavu čovjekovu u Bogu Živom i Istinitom, te onda neće slaviti nikakve lažne bogove, ni prolazne smrtne ljude ovoga svijeta. Slaveći Boga i Njegove ugodnike, kao prave i istinite besmrtne ljude, koji iz ovog prolaznog i smrtnog života Bogom živim prijeđoše u život vječni i besmrtni, taj će i sam slavom Božijom proslaviti i Bogu i Svetima upodobiti, jer će od Boga biti zajedno i sa Svetima biti proslavljen u vječnom carstvu Nebeskom. Tako su Boga i Njegove Svete slavili hrišćani od samog početka i zato su mnogi od njih i sami Sveci postali. Ovo drevno hrišćansko Sveto predanje o slavljenju Boga i slave Božije u Svetima primili smo i mi Pravoslavni Srbi od Svetog Ćirila i Metodija i od Svetoga Save. Zato slavimo svake nedjelje i svakoga praznika Hrista Boga i Spasitelja našeg i Njegovu presvetu Bogomajku i svete anđele i Svetitelje Božije. Slavimo ih najprije zajedno sa cijelom Crkvom Božijom, u svojoj parohiji i u svome hramu, kada naša parohija ili manastir slavi svoju slavu, tj. svoga Svetitelja kao svoga Nebeskog zaštitnika, koga istoga dana slave i svi Pravoslavni hrišćani u svijetu. Otuda, sveta slava, kao opštehrišćansko i svecrkveno slavljenje Boga i Božijih Svetitelja, nije samo srpski običaj, jer slavu slave i svi ostali pravoslavni u svijetu.
Gdje je Srbin - tu je i slava
U velikoj porodici pravoslavnih hrišćanskih naroda srpski narod se najlakše prepoznaje po slavljenju domaćeg, porodičnog paznika zvanog slava ili krsno ime. S pravom se govori i piše da su Srbi prepoznatljivi upravo po svom sveopštem običaju slavljenja slave, ma gdje da žive ili ma gdje da su živjeli otkako su kršteni narod, a naročito od vremena Sveog Save pa nadalje. Specifičnost slave, sastoji se u tome što ovaj naš lijepi običaj nije svečanost pojedinca, kao što je, na primjer , imendan ili rođendan, obočaji koji postoje i kod hrišćanskih pravoslavnih naroda, nego predstavlja slavlje « slavljenje jedne šire zajednice»: porodice, ili više njih , čak plemena.
Šta je slava ili krsno ime?
Teško je sročiti izvjesnu «definiciju» slave ili krsnog imena i sažeto, u jednoj rečenici, iznijeti njen sadržaj i smisao. Moglo bi se reći da je slava molitveno proslavljanje jednog svetitelja kao zaštitnika jedne porodice i njenog molitvenog zastupnika pred Bogom. Na dan svoje slave, porodica još revnosnije nego inače proslavlja i molitveno veliča Gospoda slave «divnog u svetima Njegovim». Na taj dan pordica se još usrdnije nego inače moli svome svetom zastupniku da molitveno posreduje pred Svemilostivim Gospodom za milost i blagodat Njegovu, za spasenje i vječni život, za učešće u vječnoj slavi, ljepoti i radosti nebeskog Carstva Njegovog. Na osnovu rečenog možemo da uočimo saborni, crkveni, ujedinjujući karaktr porodične slave. Krsno ime zato i sslavmo da nas slavljenje okupi i sjedni u pravu bratsku hristovu zajednicu, u svetu Crkvu kaao sabor Božiji, kao sbranje djece Božije, saborno jedinstvo svih vjerujućih u Gospodu Hristu, koga sveti apstol Pavle naziva «Prvorođenim među mnpgom braćom». Po ugledu na Veliku Sabornu Crkvu, mala, domaća Crkva u svakom hrišćanskom domu, u svakoj pravoslavnoj porodici slavi svoga svetitelja, zaštitnika, svoju krsnu slavu. Krsna slava je i molitveni susret i zajednica ljubavi svečara sa svim pravoslavnim hrišćanima u svom mjestu a učestvujući na svetoj Liturgiji izražavamo vascijelo jedinstvo Crkve Božije.
Porijeklo slave ili krsnog imena
Prvi pomen krsne slave datira se u 1018. godinu iz okoline Ohrida, poslije propasti Samuilovog Carstva. Ovo nam govori da je krsna slava kao obred još starija i vjerovatno datira iz vremena pokrštavanja Srba za vladavine kneza Mutimira, krajem 8. vijeka.Po mišljenju Radoslava Grujića, slava je prvobitno bila hramovna slava crkve podignute u čast svetitelja čije ime je dobio daleki predak porodice, bratstva ili plemena kada je bio kršten.Slavski obred, sa svim svojim materijalnim sastojcima (svijeća, slavski kolač, vino i koljivo),neodoljivo nas podsjeća na čin «petohljebnice» tj. blagosiljanje hljebova, pšenice vina i ulja na litiji velikog večernja. Očigledna je analogija između hramovne i domaće slave, odnosno između praznične litije u hramu i molitvenog sabranja u domu svečara, uz napomenu da ni jedno ni drugo, uzeto za sebe, nije dovoljno, nego nas, i jedno i drugo upućuje na svetu Liturgiju i na svete Liturgijske darove kao na vrhunac svakog praznika i svake slave i na ( agape ) stare Hrišćanske večere ljubavi (lomljenje hljebova).
Kako treba slaviti slavu?
Proslavljanje slave je dakle, izraz naše blagodarnosti Bogu za sva dobra kojima nas je obdario i molitva Njemu ( našem svetitelju da bude našim molitvama posrednik pred Gospodom) - da nas sačuva od zla i da nas uputi na pravi životni put. Otuda se slava mora proslavljati u tom smislu, sa tim uzvišenim ciljem, a ne radi gošćenja, jela i pića. Svečar i njegova porodica toga se dana naročito moraju sjećati života i djela svoga Svetitelja. Pred slavskim kolačem, svečar treba da se sjeti velike žrtve koju je Gospod naš Isus Hristos podnio za nas stradanjem svojim na Krstu, pa da ispita sebe da li je svojim životom i radom dostojan te velike žrtve? Jeli pomogao siromašne i nevoljne bližnje svoje, kao što je dužan da to učini? Plamen slavske svijeće treba da osvijetli naš um, treba da zagrije naše duše, da bi upoznali pravi cilj našeg života i pokazali se u svome životu kao istinita djeca Božija. Takvo proslavljanje slave biće dostojno nas kao hrišćana, pa će i naše molitve biti uslišene.
Šta je potrebno pripremiti za proslavljanje krsnog imena – slave
Prije slave u domu svečara obavlja se vodoosvećenje: sveštenik osvećuje vodu- sveti vodicu, kojom se mijesi slavski kolač, a na dan slave u crkvi blagosilja se koljivo (žito) i slavski kolač, koji se unakrst presiječe i prelije vinom .Dakle , za slavu je potrebno ;osvetiti vodicu u svome domu,pripremiti slavski kolač, koljivo(žito), slavsku svijeću i crveno vino.Pored ovoga u svakoj pravoslavnoj kući trebalo bi da ima slavska ikona (izobražen lik svetitelja koga slavimo), kadionica sa tamjanom i kandilo.U bogosluženjima Pravoslavne Crkve sve ima svoj uzvišeni smisao i naročito značenje, pa je tako i kod obreda.
Slavski kolač - predstavlja Žrtvu blagodarnosti Bogu što smo kroz Gospoda Isusa Hrista i Njegovo stradanje spaseni od propasti i smrti.Krstoobrazno presijecanje kolača predstavlja Njegovo stradanje, a prelivanje vinom simvolično predstavlja nevinu krv Hristovu prolivenu na Golgoti.
Slavska svijeća, predstavlja svjetlost nauke Hristove,ona nas predstavlja kao sinove Svjetlosti, koja prosvjećuje svakoga čovjeka(Jov. 1:9), a ne sinove mraka.
Koljivo ( slavsko žito) - Koljivo se sprema kao žrtva zahvalnosti Bogu za date zemaljske plodove, a u spomen Svetitelja koga slavimo, kao i za uspomenu na one naše pretke, koji su u vjeri živjeli i na one kojisu za vjeru dali svoje živote.Treba naročito naglasiti: da se koljivo o slavi ne sprema za pokoj duše Svetitelja koga slavimo, kao što neki pogrešno misle! Svi su Svetitelji živi i nalaze se pred Gospodom kao naši zastupnici i molitvenici! Otuda se slavsko koljivo sprema za sve slavske dane, pa i za svetog Arhanđela Mihaila, svetog Iliju kao i za Bogorodične i Hristove praznike! Ovdje valja upozoriti na još jedan poguban i štetan običaj koji se polako iz neupućenosti uvukao u naš narod. Naime, kada neka slava padne u post, ili srijedu ili petak, na primjer Nikoljdan, koji je uvijek u Božićnom postu, taj dan i ti dani su obavezno posni. Spremanje mrsne hrane za slave koje padaju u postu je veliki i poguban grijeh. Bolje je ne slaviti, nego praviti javnu sablazan i navoditi na grijeh druge (goste) da mrse na velike praznike u koje crkva nalaže post.
Kada se počinje slaviti Krsno ime? Kada neko od sinova zasnuje svoju porodicu, oženi se i ne živi više sa ocem, on treba odmah da počne da slavi svoju krsnu slavu.Sasvim je pogrešno ,što pojedini danas,ne slave, izgovarajući se riječima:»živ mi je otac i on slavi».Dakle, čim neko živi zasebno i ima svoju porodicu,dužan je da slavi svoju slavu,jer je slava zaštitnik domaćeg ognjišta i pomoćnik u svakom radu,veliki Božiji blagoslov i zaštitnik svih ukućana,naročito djece domaće crkve
Slava je "hristonizovan" obicaj starih Srba. To je religijska karakteristika isljucivo Srba i ustvari je paganski kult mrtvih tj. slavljenje paganskog pretka, porodicnog totema. Slavsko zito je takodje paganski obicaj.
Tek joj je polovinom XIX veka Mihailo Jovanovic, Mitropolit beogradski, dao crkvena obelezja
kretanje i rezanje kolaca.
Nije samo slava obicaj koji je sacuvan iz nase stare religije, tu su i lozenje badnjaka, farbanje jaja na Vaskrs... Srbi su jedan od naroda koji je najkasnije primio hriscanstvo, nasa stara religija je bila toliko jaka i ukorenjena u narodu da ni posle mnogo progona srbi nisu hteli da je se odreknu potpuno i uspeli su da skoro sve obicaje zadrze i u hriscanstvu.
Tek joj je polovinom XIX veka Mihailo Jovanovic, Mitropolit beogradski, dao crkvena obelezja
kretanje i rezanje kolaca.Nije samo slava obicaj koji je sacuvan iz nase stare religije, tu su i lozenje badnjaka, farbanje jaja na Vaskrs... Srbi su jedan od naroda koji je najkasnije primio hriscanstvo, nasa stara religija je bila toliko jaka i ukorenjena u narodu da ni posle mnogo progona srbi nisu hteli da je se odreknu potpuno i uspeli su da skoro sve obicaje zadrze i u hriscanstvu.