E , NEDAM TI SVOJU GITAR(IC)U !
Neki teča me pita nešto u vezi gitare , koji štim koristim ...
Pa , kad je video da sam ljubazan , pita me da li bi mu dao da i on malo svira .
Ja mu kažem : „prijatelju , ja ovo što radim ... to je meni posao !“
A , on : „nema problema , ja ću da sviram , a , pare će da idu tebi ...“
Naravno da nije bilo ništa od toga !
Zamalo da mi zatraži i da ih (njega i njegovog druga) slikam !
Ali , naišle su neke devojke , pa su njih pitali .
Ali , i toga je bilo ! Da , da ...
Bio neki spomenik u blizini , pa me jedna gospodja fino zamolila ... ako bih mogao da je fotografišem , al’ da se vidi i spomenik !
Naravno da nisam , iz protesta prema neobzirnosti !
Ona je pokušala da se opravda time što i nije bilo mnogo prolaznika ,
Pa , kao , neću mnogo da izgubim ... (?)
A , i ona da ne čeka da neko naidje !
’de mene nadje ...
Nekad se mučim da razumem ... kako ljudima pada na pamet da mi traže da sviraju ?
Vide da „radim“ , da sviram za pare ...
al’, izgleda , nije ih briga , ne razmišljaju mnogo da li je meni vreme=novac , ili nije ...
’Oće malo da pokažu kako znaju i oni da sviraju !
Nekada sam i davao , ali , već odavno – NE ! Nema više ...
Sada , kada mi traže , ja njih pitam da li imaju kod kuće gitaru.
Pa , kada potvrdno odgovore (a , to je skoro sigurna stvar) , ja onda pitam :
„pa , zašto onda tražiš od mene ?“ ... he he ...
I nemaju odgovor – uhvatim ih na brzinu ...