Član
- Učlanjen(a)
- 13.03.2010
- Poruka
- 174
ZEZNULA ME MALO ŽENA, PA SAM OBORIO REKORD
Čula je (prethodne večeri) na TV da će biti kiše, pa sam ja poranio na posao. Juče je bila nedelja, a, nedeljom ljudi šetaju po ceo dan: penzioneri ujutro, kasnije i svi ostali. Nije mi se doručkovalo, tako da sam poneo sa sobom malo hleba i neku konzervu, da bi jeo u pauzi. U kolima sam imao paket od 4 kroasana, pa sam i na njih računao. Dok sam vozio na posao, otvorim jedan kroasan, pa, pošto vidim da njih mogu (za slatko sam uvek spreman), pojedem i drugi i treći. (Vode sam popio nešto sasvim malo, tu nema šale [kada su duže svirke u pitanju]) ! Super - pomislih - sad sam spreman za četvoročasovni rad! 4 sata, pauza za ručak, pa još 4 sata. Prethodnog me dana bilo mrzelo da idem da radim, pa sam morao (po kazni) toliko da sviram (da bih nadoknadio propušteno). Jedino ta kiša da me ne prekine... BIlo je oblaka, što jes'-jes'!
Ako vidim da se sprema ta kiša, produžiću "prvo poluvreme" sve dok ne počne da pada - isplaniram ja lepo. Presvučem se, u kolima, u radno odelo i krenem. Obično se još pre polaska (u garaži) spremim, ali sada nisam bio siguran koliko "debelo" da se obučem, jer nisam još od proletos svirao u pre podnevno vreme. A, to mesto gde je trebalo da sviram je na otvorenom, nema hladovine, pa, ako bude vedro... mislim, da ne preteram u oblačenju.
Počeo sam da sviram u 11:13.
Planirao sam da oko 15 h napravim pauzu za ručak. Dok pokupim stvari, dok odem, dok jedem, dok se vratim i ponovo pripremim... pauza bi bila bar 45 minuta. Došlo vreme za "tajm aut", al' ja vidim... nisam gladan, ne ide mi se u WC (normalno - iz kreveta sam otiš'o pravo na pos'o, a, i nisam popio mnogo vode). Reših da nastavim, pa da možda i ne pauziram, ali da zato ranije završim. A, možda me i kiša prekine, pa je zato bolje da sviram dok se može...
Žena je trebalo sa sinom da ide u pozorište da gleda neku predstavu za decu (od 18h), pa smo se ujutru dogovorili da ih ja vratim kući posle predstave. Tako ja isplanirah da sviram do sedam, pola osam... Došlo to vreme, a, oni se ne javljaju, ne zovu (na telefon). Sigurno nisu ni bili u pozorištu - zaključih ja...
Računam nešto... pa do 19:15 će biti 8 sati vezane svirke, a rekord mi je 9 sati. Aj, da izjednačim rekord!
Kako sam se bližio izjednačavanju, počnem da razmišlajm da ne bi bilo loše i da OBORIM taj rekord, jer ko zna kada će se ponovo stvoriti uslovi (da ne moram u toalet, da nisam gladan, da nema nekih drugih problema...). NIje uopšte lako svirati toliko bez prekida. Ja, čim odsviram jednu stvar, prelazim odmah na sledeću. Nema odmora. Jedino, povremeno, ispraznim malo koferče, kada nema ljudi u blizini (duplo dno...). Pa, samo da sediš na stolici 9 sati ima da ti utrni dupe. Plus što bole prsti, malo i ledja i vrat (kada sviram -> nagnut sam malo prema napred), butina na koju pritiska (dupla) gitara... da ne pominjem psihički zamor !
Prvo sam pomislio da sviram 9 sati i 15 minuta (jer, kada upisujem mesto sviranja i zaradu, upisujem i koliko sam dugo svirao, ali zaokružujem na četvrt sata). Al' polako, polako... još malo, još malo...
Ima još (nedeljnih) šetača, pa mi žao da odem i ostavim ih bez muzike...
Pao već mrak, u daljini sevaju munje, ja već ogladneo, počinjem i da zevam (nije bilo popodnevnog dremeža), pa pomislih da bih mog'o da svršavam polako, (s' oproštenjem)...
Mogao sam još malo možda da sviram, mislim, bilo bi posla za još jedan sat možda, ali u 21:53 sam prošao kroz cilj!
Počeo u 11:13. Znači, "drndao" sam gitaru 10 sati i 37 minuta bez prekida, ali, računam 10:30, jer sam, kada je uveče malo zahladnelo, morao da obučem jaknu, plus 15-ak pauza od po 10-ak sekundi, kada sam "krio" pare ispod pokretnog koferčetovog dna (videti priču "MAMAC"), dva puta sam popio malo vode...
Popravio sam rekord za sat i po ! Malo li je, a? To je kao kada bi neki sprinter popravio svoj rekord na 100 metara za celu sekundu.
Zarada i nije bila nešto naročito, gledano u jedinici vremena, ali... ipak su to bile dve svirke (samo spojene), tako da... Al' nije ni važno! Današnji dan se pamti po drugoj stvari!
Taman sam ubacio stvari u auto, pojeo četvrti kroasan iz paketa, popio sokić... poče da pada kiša. Imao sam sreće: posle je padala celu noć.
Eto, glavni razlog za obaranje rekorda (nepravljenje ručak-pauze) je bio taj što mi je žena rekla da je čula na televiziji da će biti kiše u toku dana (to jest, naredna dva dana). A, ona (kiša) zakasnila (srećom), ja bio odmoran (nisam svirao nedelju dana), šetača bilo u izobilju (mog'o sam da počnem i sat ranije, i da završim sat kasnije)...
Uostalom žena me stalno davi da je ubacim u neku svoju priču, pa , eto...
p.s.
nema veze sa mnom, ali...
- Video sam juče neki bicikl za dvoje, ali samo jedan "vrti", a ovaj drugi uživa pozadi. Ima veliko, mekano sedište, kao na motoru. Malo je produžen i ojačan bio taj bicikl... i sa debljim gumama!
- Jedan mladi otac je gurao kolica, u kojima je (pretpostavljam) bila beba, ali, jureći na rolerima (po biciklističkoj stazi)!!!
I jedno i drugo sam video prvi put u životu...
P.S. na BLOGU ima i nekoliko fotografija (dve su od juče, znači TAZE!), pa IZVOL'TE...
Ulični Muzičar - kao prosjak i kao car !: ZEZNULA ME MALO ŽENA, PA SAM POSTAVIO NOVI REKORD
Čula je (prethodne večeri) na TV da će biti kiše, pa sam ja poranio na posao. Juče je bila nedelja, a, nedeljom ljudi šetaju po ceo dan: penzioneri ujutro, kasnije i svi ostali. Nije mi se doručkovalo, tako da sam poneo sa sobom malo hleba i neku konzervu, da bi jeo u pauzi. U kolima sam imao paket od 4 kroasana, pa sam i na njih računao. Dok sam vozio na posao, otvorim jedan kroasan, pa, pošto vidim da njih mogu (za slatko sam uvek spreman), pojedem i drugi i treći. (Vode sam popio nešto sasvim malo, tu nema šale [kada su duže svirke u pitanju]) ! Super - pomislih - sad sam spreman za četvoročasovni rad! 4 sata, pauza za ručak, pa još 4 sata. Prethodnog me dana bilo mrzelo da idem da radim, pa sam morao (po kazni) toliko da sviram (da bih nadoknadio propušteno). Jedino ta kiša da me ne prekine... BIlo je oblaka, što jes'-jes'!
Ako vidim da se sprema ta kiša, produžiću "prvo poluvreme" sve dok ne počne da pada - isplaniram ja lepo. Presvučem se, u kolima, u radno odelo i krenem. Obično se još pre polaska (u garaži) spremim, ali sada nisam bio siguran koliko "debelo" da se obučem, jer nisam još od proletos svirao u pre podnevno vreme. A, to mesto gde je trebalo da sviram je na otvorenom, nema hladovine, pa, ako bude vedro... mislim, da ne preteram u oblačenju.
Počeo sam da sviram u 11:13.
Planirao sam da oko 15 h napravim pauzu za ručak. Dok pokupim stvari, dok odem, dok jedem, dok se vratim i ponovo pripremim... pauza bi bila bar 45 minuta. Došlo vreme za "tajm aut", al' ja vidim... nisam gladan, ne ide mi se u WC (normalno - iz kreveta sam otiš'o pravo na pos'o, a, i nisam popio mnogo vode). Reših da nastavim, pa da možda i ne pauziram, ali da zato ranije završim. A, možda me i kiša prekine, pa je zato bolje da sviram dok se može...
Žena je trebalo sa sinom da ide u pozorište da gleda neku predstavu za decu (od 18h), pa smo se ujutru dogovorili da ih ja vratim kući posle predstave. Tako ja isplanirah da sviram do sedam, pola osam... Došlo to vreme, a, oni se ne javljaju, ne zovu (na telefon). Sigurno nisu ni bili u pozorištu - zaključih ja...
Računam nešto... pa do 19:15 će biti 8 sati vezane svirke, a rekord mi je 9 sati. Aj, da izjednačim rekord!
Kako sam se bližio izjednačavanju, počnem da razmišlajm da ne bi bilo loše i da OBORIM taj rekord, jer ko zna kada će se ponovo stvoriti uslovi (da ne moram u toalet, da nisam gladan, da nema nekih drugih problema...). NIje uopšte lako svirati toliko bez prekida. Ja, čim odsviram jednu stvar, prelazim odmah na sledeću. Nema odmora. Jedino, povremeno, ispraznim malo koferče, kada nema ljudi u blizini (duplo dno...). Pa, samo da sediš na stolici 9 sati ima da ti utrni dupe. Plus što bole prsti, malo i ledja i vrat (kada sviram -> nagnut sam malo prema napred), butina na koju pritiska (dupla) gitara... da ne pominjem psihički zamor !
Prvo sam pomislio da sviram 9 sati i 15 minuta (jer, kada upisujem mesto sviranja i zaradu, upisujem i koliko sam dugo svirao, ali zaokružujem na četvrt sata). Al' polako, polako... još malo, još malo...
Ima još (nedeljnih) šetača, pa mi žao da odem i ostavim ih bez muzike...
Pao već mrak, u daljini sevaju munje, ja već ogladneo, počinjem i da zevam (nije bilo popodnevnog dremeža), pa pomislih da bih mog'o da svršavam polako, (s' oproštenjem)...
Mogao sam još malo možda da sviram, mislim, bilo bi posla za još jedan sat možda, ali u 21:53 sam prošao kroz cilj!
Počeo u 11:13. Znači, "drndao" sam gitaru 10 sati i 37 minuta bez prekida, ali, računam 10:30, jer sam, kada je uveče malo zahladnelo, morao da obučem jaknu, plus 15-ak pauza od po 10-ak sekundi, kada sam "krio" pare ispod pokretnog koferčetovog dna (videti priču "MAMAC"), dva puta sam popio malo vode...
Popravio sam rekord za sat i po ! Malo li je, a? To je kao kada bi neki sprinter popravio svoj rekord na 100 metara za celu sekundu.
Zarada i nije bila nešto naročito, gledano u jedinici vremena, ali... ipak su to bile dve svirke (samo spojene), tako da... Al' nije ni važno! Današnji dan se pamti po drugoj stvari!
Taman sam ubacio stvari u auto, pojeo četvrti kroasan iz paketa, popio sokić... poče da pada kiša. Imao sam sreće: posle je padala celu noć.
Eto, glavni razlog za obaranje rekorda (nepravljenje ručak-pauze) je bio taj što mi je žena rekla da je čula na televiziji da će biti kiše u toku dana (to jest, naredna dva dana). A, ona (kiša) zakasnila (srećom), ja bio odmoran (nisam svirao nedelju dana), šetača bilo u izobilju (mog'o sam da počnem i sat ranije, i da završim sat kasnije)...
Uostalom žena me stalno davi da je ubacim u neku svoju priču, pa , eto...
p.s.
nema veze sa mnom, ali...
- Video sam juče neki bicikl za dvoje, ali samo jedan "vrti", a ovaj drugi uživa pozadi. Ima veliko, mekano sedište, kao na motoru. Malo je produžen i ojačan bio taj bicikl... i sa debljim gumama!
- Jedan mladi otac je gurao kolica, u kojima je (pretpostavljam) bila beba, ali, jureći na rolerima (po biciklističkoj stazi)!!!
I jedno i drugo sam video prvi put u životu...
P.S. na BLOGU ima i nekoliko fotografija (dve su od juče, znači TAZE!), pa IZVOL'TE...
Ulični Muzičar - kao prosjak i kao car !: ZEZNULA ME MALO ŽENA, PA SAM POSTAVIO NOVI REKORD