Izašao si iz kuće i iznenada naletiš na nekoga.
Hodaš putem i udariš nožnim prstom o kamen.
Začuješ određenu pticu kako se glasa u noći.
Iz noći u noć sanjaš isti san.
Za mnoge su to obični, bezazleni događaji.
No za neke to mogu biti znakovi, predznaci ili poruke iz duhovnog svijeta. Vjeruje se da ono što predstoji — sreća ili nesreća — ovisi o znaku i o njegovom značenju.
Osjetiš li ponekad neku tajnu, neobjašnjivu bojazan?
Uhvatiš li se da vjeruješ u nešto ili da se držiš nekog običaja, mada se čini da za to nema nekog racionalnog objašnjenja?
Praznovjerje se razvilo iz straha kako bi se ”zavirilo u budućnost ili bar na neki način na nju utjecalo“.
Iz tog razloga danas, kao i kroz čitavu povijest, kako običan narod tako i svjetski vođe konzultiraju vračare i druge koji tvrde da imaju magične moći.
”Ljudi su imali potrebu vjerovati da postoje amajlije i čini koji će ih lišiti straha kako od poznatog tako i od nepoznatog.“
Zato se praznovjerjem ljudima nastojalo omogućiti da donekle imaju kontrolu nad svojim strahovima.
”Ljudi se oslanjaju na praznovjerje iz istog razloga zbog kojeg su to oduvijek činili. Kad se nađu u situaciji koju ne mogu kontrolirati — što ovisi o ’sreći‘ ili o ’igri slučaja‘ — praznovjerja im daju veću sigurnost.“
Iako je znanost na mnoge načine poboljšala život ljudi, njih i dalje muči osjećaj nesigurnosti.
Ustvari, nesigurnost se povećala zbog problema koje je stvorila znanost.
”Praznovjerje i vjerovanje u paranormalne pojave uvelike su se stopili s našom kulturom (...) zato što je suvremeni svijet povećao naš osjećaj neizvjesnosti.“
”Praznovjerja će vjerojatno imati svoje mjesto u životu ljudi sve dok su oni (...) nesigurni u budućnost.“
Dakle, kratko rečeno, praznovjerja su ukorijenjena zato što su postala sastavni dio ljudskih uobičajenih strahova i poduprta su brojnim štovanim religioznim vjerovanjima.
No trebamo li na temelju toga zaključiti da je praznovjerje korisno, budući da pomaže ljudima da izađu na kraj sa životnim neizvjesnostima?
Je li ono bezazleno?
Postoji bezbroj praznovjernih običaja i rituala, a svi oni imaju nešto zajedničko
„ u njima nema nikakve logike“ .
Osoba koja dopušta da praznovjerje utječe na njene odluke i njen svakodnevni život prepušta se nečemu što u biti ne razumije.
Praznovjerje šteti ljudima na razne načine. Između ostalog, može ih navesti da loše stvari koje im se događaju u životu pripisuju zloj kobi, umjesto da prihvate odgovornost za svoje postupke. govorim o ekstremnim slučajevima
Važno je napraviti razliku između praznovjerja i istinite spoznaje o tome što leži pred nama.
Razmotrite jedan primjer.
Godine 1503, nakon mnogo mjeseci istraživanja uzduž obale Srednje Amerike, Kristofor Kolumbo uspio je svoja zadnja dva broda nasukati na današnji otok Jamajku. Isprva su otočani rado dijelili hranu s istraživačima s nasukanih brodova. Međutim, zbog lošeg ponašanja mornara, otočani su ih s vremenom prestali snabdijevati hranom. Situacija je bila kritična, budući da je trebalo proći još dosta vremena prije dolaska drugog broda koji će ih spasiti.
Priča kaže da je Kolumbo pogledao u svoj almanah i vidio da će 29. veljače 1504. nastupiti potpuna pomrčina Mjeseca. Računajući na praznovjerje otočana, upozorio ih je da će tama prekriti Mjesec ako njegovu posadu ne opskrbe hranom. Otočani su zanemarili upozorenje — dok pomrčina nije započela! Onda su, ”uz veliko jaukanje i kukanje“, ”natovareni hranom jurili sa svih strana prema brodovima“. Istraživači su imali hrane sve dok su bili na otoku.
