Na žalost, to je kod mene nepogrešivo. Pred smrt bliske osobe, znam da mi "igra" bez prestanka i po mesec dana, nekad i duže. A osim toga, javlja mi se i neki grozan osećaj koji uopšte ne mogu da opišem, ali znam da će se tako nešto desiti.
Taj osećaj je nekad jači, nerkad slabiji, pa po tome otprilike znam da li je u pitanju neko blizak, neko malo dalji, ili tek neko ko je vezan za nekoga meni bliskog.
Baš grozno, i često me čini depresivnom, jer znam da ništa ne mogu da učinim.
A o onim sitnicama, da "prizovem" nekoga da me pozove iako se nismo čuli par meseci, i tome sličnom i da ne pričam... prijatelji mi tepaju "veštičice"...
