Stihovi koje volim

[Jurivaka]

SENTIMENTALNI RAZGOVOR

U starom parku, samotnom i lednom,
Dva stvora prođoše stazicom jednom.

Njene su oči mrtve i usne meke,
A riječi jedva čujne i poput jeke.

U starom parku samotnom i lednom,
Dvije sjene spominju šta bijaše jednom.

- Na našu strast davnu sjećal' te bar malo?
- Da se tog sjetim, zašto vam je stalo?

- Bije l' ti srce kad ime mi spomene se?
Da l' dušu moju još u snu vidiš? - Ne.

- Ah, ti dani kad spajasmo usne vruće
U neizrecivoj sreći! - Da, moguće!

- Nebo bje plavo, a nada tako moćna!
- Sad slomljenu nadu skriva tama noćna!

I tako idu kroz travnjake puste
I samo noć čuje kada što izuste.

Šaula

 

[Jurivaka]

Ne pitaj me gdje su moja ljeta!
Ni sam ne znam šta se desi s njima -
Mladost planu ko zlatna kometa,
Samo bljesak osta pred očima!


Zlatno jato razdraganih dana
Dotače me krilima u letu...
Odleprša mladost razigrana
I ostavi uzdahe i sjetu.


Zlatni sjaj se rasu nemilice,
Ko vatromet najdivnijih boja
I zapljusnu začuđeno lice,
Što ostade puno nespokoja.

 

[edinos]

SAMOTNA LJUBAV
Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi,
Na baršunu crnom leži teška noć;
Čelom mi se truni spomen tvojih vlasi
Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć?

Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si,
Udaljenost ima smrti tužnu moć,
Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi
Poginut ću noćas i za dragom poć.

Ljubav nije sreća!;znaš li kad mi reče?
Ljubav, to je rana, i ta rana peče,
Ljubav boli, boli, kao život boli,

Teško, teško onom koji jako voli.
Nisi pravo rekla. Ljubav bol je, plamen,
Ali muči samo kad sam sam ko kamen.

 

[Jurivaka]

LJUBAVI KOJE VIŠE NEMA


Ti si ugasla zvijeda na nebu moje duše.
Ali svjetlost kojom si obasjavala podneblje,
Još uvijek osvjetljava nezaborav.
I neće sjena pasti
Na sjećanje razgranato,
Što u maslinjaku uspomena
Čuva iskre tvoga odsjaja, -
Kao što Zemlja još dugo, dugo
Upija svjetlost
Davno umrle zvijezde.

 

[edinos]

Za tebe ljubavi moja

Išao sam na trg ptica
I kupio sam ptice
Za tebe
ljubavi moja

Išao sam na trg cveća
I kupio sam cveće
Za tebe
ljubavi moja

Išao sam na trg železa
I kupio sam okove
Teške okove
Za tebe
ljubavi moja

A zatim sam otišao na trg robova
I tražio tebe
Ali te nisam našao
ljubavi moja.

Žak Prever

http://www.prelepapoezija.com/ostali-pesnici-3/zak-prever/

 

[Jurivaka]

Tišina



Ja nemam riječi a ni snage nemam,
Kad naiđu rijetki sretni trenuci,
Ne mogu tada da plačem ni pjevam,
U meni vlastiti zanijeme zvuci.


Čini mi se tada da bi riječ svaka
Pokrenula pritajenu tugu u duši,
Kao što grmljavina, ma bila i laka,
Snježne lavine u ponore sruši.


Ćutim i u omamljenost tonem sve više,
Svjestan trenutka koji će da mine. -
Sreća je u čovjeku - mirovanje duše
U nijemoj muzici vlastite tišine.

 

[edinos]

Lampa u prozoru

Čim nevrijeme udari neko:
oluje,kiše,il snijezi zaspu,
moja Majka posklanja cvijeće sa prozora,
pa u okvir okna okači lampu.

-Kome to svijetliš?-bunovan pitam.
A Majčin glas obavi crn šum drveća:
-Po ovom mraku beskućnik,sine,
Bolje vidi lampu od cvijeća.

(Enes Kišević)

 

[summer]

Presiti se zemlja od krvavog vala,
ali vam pobeda ne osvetla lice:
jer lovor ne niče s bunjišta i kala,
on je za heroje, a ne za ubice.
Dučić: HORDA

 

[Jurivaka]

Kao jabuka, s jeseni rane,
Zarumenilo se i moje vrijeme...
Zlatne se ptice sjatile na grane
Pa zalazak sunca gledaju nijeme.

 

[edinos]

Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vjeđe pote;
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.

Duša je strašna u dubini,
ona je zublja u dnu noći;
plačimo, plačimo u tišini,
umrimo, umrimo u samoći.

Iz zbirke "Kolajna"