Sabor u Jerusalimu šta odlučio?

[tripo 41]

Prvi crkveni sabor u Jerusalimu šta je odlučio?

Da li je ukinuo subotu ili samo obrezanje, šta je zapovijedio neznabošcima koji su postali hrišćani?

 

[kainos]

Dok slap, mire00 ne odgovore onako laicki, pustimo da vidimo sto kaze Samuel Bacchiochi jedini nekatolik koji je doktorirao na Gregorijanskom sveucilistu u Rimu. Stovise slap veli da na saboru u Jeruzalemu pogani koji su prigrili krscanstvo nisu trebali vise drzati Mojsijeve zakone, ali pustimo laika slapa, jer vec u ovom tekstu dr. Bacchiochi veli da su trebali drzati tri obredne zapovijedi...

Godine 49./50. po Kr. vodje krscanske Crkve sastali su se u Jeruzalemu da razmotre osnovne zahtjeve koje trebaju ispuniti neznabozci koji su prihvatili Krista. Povod ovoga Sabora bio je razdor u Antiohiji kad su u Crkvu dosli neki agitatori iz Judeje uceci: “Ako se ne obrezete po mojsijevskom obicaju, ne mozete se spasiti.” (Djela 15,1) Ovi su pozidovitelji ocito tvrdili da govore u Jakovljevo ime, premda je on izricito poricao da ih je ovlastio da to cine (Djela 15,24). Da bi se utisala svacja, smatralo se potrebnim da Pavao i Barnaba podju u Jeruzalem raspraviti problem s “apostolima i starjesinama” (Djela 15,3). Na ovom je sastanku doslo do “zestokog raspravljanja” (Djela 15,7), a govorili su Petar, Pavao i Barnaba (redci 7 i 12). Na kraju je Jakov, koji je vrsio duznost predsjedatelja, predlozio da neznabozci koji su postali krscani budu izuzeti od obrezanja, ali da im se poruci da se “uzdrzavaju od onoga sto je okaljano idolima, od bluda, od udavljenoga i od krvi, jer Mojsije ima od starih vremena u svim gradovima svoje propovjednike koji ga svake subote citaju u sinagogama” (redci 20 i 21). “Apostoli i starjesine” (22. redak) prihvatili su ovaj prijedlog te su poduzete zurne mjere da se osigura njihovo provodjenje. Odluka Sabora, koja se s malim izmjenama spominje tri puta (Djela 15,20.29; 21,25), pruza uvid u stav Jeruzalemske crkve prema zidovskom zakonu. Vrijedi zamijetiti nekoliko tocaka. Izuzimanje od obrezanja bilo je odobreno samo “braci obracenoj s poganstva” (23. redak). Nije bilo promjene za zidovske krscane koji su i dalje obrezivali svoju djecu. Na ovo ne ukazuje samo postojanje sljedbe obrezanja nakon Sabora, koju je Jakov ocito podrzavao (GalaÊanima 2,12) i koja je neprekidno uznemiravala zajednice obraÊene iz neznaboπtva koje je Pavao evangelizirao (Galacanima 3,1; 5,12; 6,12; Filipljanima 3,2), vec i koπtra optuzba koju su “Jakov i starjesine” prenijeli Pavlu (oko deset godina kasnije): “A o tebi su culi da svojim ucenjem odvracas od Mojsijeva zakona sve Zidove koji su rasprseni medju poganima, govoreci im da ne obrezuju djece i ne zive po (otackim) predajama.” (Djela 21,22).

Briga vodja Jeruzalemske crkve zbog takvih glasina (cak i u tako kasnom razdoblju, oko 58. g. po Kr.) i njihov prijedlog Pavlu da utisa optuzbe podvrgavanjem obredu ociscenja u hramu (Djela 21, 24), otkriva kako su oni jos uvijek bili duboko privrzeni zidovskim ustanovama kao sto je obrezanje. Stovise, rjesenja koja je predlozio Jakov a Sabor prihvatio pokazuju da obracenici iz neznabostva nisu bili potpuno oslobodjeni od zakona, tocnije, od cetiri uredbe jedna je moralna (da se uzdrzavaju “od bluda”), a tri su obredne (“uzdrzavanje od onoga sto je okaljano idolima, od udavljenoga i od krvi” — 20. redak). Ova prekomjerna briga za obrednu cistocu i zakon o hrani doista odrazava veliko postovanje prema obrednom zakonu koje je jos uvijek bilo sveopce. Da ne bi povrijedili predrasude zidovskih krscana, obracenici iz neznabostva trebali su se uzdrzavati od jedenja svega sto je bilo zrtvovano idolima, pa cak i sudjelovanja u neznabozackim domacim blagdanima gdje se mozda sluzila hrana prinesena idolima. Oni su takodjer trebali postovati zidovski zakon o hrani ne jeduci meso zadavljenih zivotinja. Ova pretjerana briga Jakova i apostola (Djela 15,22) za postovanje zidovskih odredbi u vezi s hranom i druzenjem s neznaboπcima ne dopustaju nam pomisliti da su ozbiljnija pitanja kao sto je stovanj SUBOTE bila jednoglasno ukinuta. Ali kako netko moze protumaciti sutnju Sabora o pitanju subote kao “najuvjerljiviji dokaz da je cijela apostolska Crkva priznala stovanje nedjelje te da su je Pavlove crkve prigrlile?” Imajuci na umu nekoliko cinilaca tesko je vjerovati da je takva drasticna promjena dana bogosluzja bila jednoglasno usvojena i prihvacena, a da nije izazvala razdor. Dominantan stav Jeruzalemske crkve, kao sto smo vec primijetili, bio je obiljezen beskompromisnim postovanjem i drzanjem zidovskih obicaja i ustanova. U takvim bi okolnostima bilo gotovo nemoguce promijeniti vrijeme tisucljetne ustanove kao sto je subota koja je jos uvijek bila posebno postovana. U tom je pogledu znacajna i izjava koju je dao Jakov da bi potkrijepio svoj prijedlog: “Jer Mojsije ima od starih vremena u svim gradovima svoje propovjednike koji ga svake subote citaju u sinagogama.” (Djela 15,21) Veza izmedju Jakovljevog prijedloga (20. redak) i ovoga objasnjenja (21. redak) razlicito se shvaca. Neki smatraju da to znaci da..........

Nastavak teksta mozet citati ovdje, ali i preuzeti cijelu knjigu

http://www.subotasedmidan.org/images/imgs/PDF/eb/OdSuboteDoNedjelje.pdf

 

[stvarnoslap]

Na kraju je Jakov, koji je vrsio duznost predsjedatelja, predlozio da neznabozci koji su postali krscani budu izuzeti od obrezanja,

Ovo je laž. Evo Jakovljevih riječi:

Dj 15,13-21: Kad oni ušutješe, progovori Jakov: »Poslušajte me, braćo! 14Šimun je izložio kako se Bog već na početku pobrinu između pogana uzeti narod imenu svojemu. 15S time su u skladu riječi Prorokâ. Ovako je doista pisano:

16Nakon toga vratit ću se
i opet podići pali šator Davidov,
iz ruševina ga podići,
opet ga sazidati
17da preostali ljudi potraže Gospodina
i svi pogani na koje je zazvano ime moje,
govori Gospodin,
koji to 18obznanjuje odvijeka.

19Zato smatram da ne valja dodijavati onima koji se s poganstva obraćaju k Bogu, 20nego im poručiti da se uzdržavaju od mesa okaljana idolima, od bludništva, od udavljenoga i od krvi. 21Ta Mojsije od pradavnih naraštaja ima po gradovima propovjednike koji ga u sinagogama svake subote čitaju.«
____________________________________________________
Gdje je uopće riječ obrezanje u gornjem tekstu? Nije se raspravljalo trebaju li se kršćani iz poganstva obrezivati ili ne, nego se raspravljalo o tome treba li im nametnuti da opslužuju čitav Mojsijev zakon ili ne. Pogledajmo:

Dj 15,5: Onda ustanu neki od onih što iz farizejske sljedbe bijahu prigrlili vjeru pa reknu: »Treba ih obrezati i zapovjediti im da opslužuju Zakon Mojsijev.«

 

[tripo 41]

> Сабор је одбио захтев фарисеја да се и овима наметне једење само чистих животиња.
--------------------------------------------------------------
Nije tačno. Niko ne spominje zahtjev fariseja za zabranu nečiste hrane:

15:24 Budući da mi čusmo da neki od nas izišavši smetoše vas rečima, i raslabiše duše vaše govoreći vam da se obrezujete i da držite zakon, kojima mi ne zapovedismo;

Jevreji su pod zakonom mislili i na ceremonijalne zahtjeve koji su ukinuti ispunjenjem na krstu i na svoje običaje koje Isus naziva ljudskim zapovjestima i na nacionalne praznike, pa je prirodno trebalo da se skrene pažnja da se to ne stavlja na neznabošce.



Zato ja velim da se ne dira u neznabošce koji se obraćaju k Bogu; Nego da im se zapovedi da se čuvaju od priloga idolskih i od kurvarstva i od udavljenog i od krvi, i što njima nije milo drugima da ne čine." (Dela 15,19-20)

Apostoli su naveli samo primjere onih zapovjesti koji su i dalje na snazi, a to su moralne zapovesti i podela hrane na čistu i nečistu, a ne ceremonijalne ili jevrejske nacionalne koje nisu navedene, da bi se tako objasnio smisao same vjere.

Nisu navedene ni sve moralne zapovjesti, niti sve zapovjesti podjele na čisto i nečisto; pa ako je grijeh ubistvo i blud, onda se podrazumjeva da je i kršenje ostalih zapovjesti grijeh koje tu nisu spomenute, kao što su Druga, Treća, Četvrta, Peta, Osma, Deveta i Deseta koje osuđuju nepoštovanje roditelja, želju u srcu, itd. Isto tako, ako je grijeh jesti udavljeno i krv, onda je greh jesti i ostalu nečistu hranu, svinjsko meso, ribu bez krljušti, itd.

Neki tvrde da je Isus navodno ukinuo zakon na krsti i očistio nečistu hranu. Takvi argumenti su besmisleni jer u tom slučaju ne bi imalo smisla zahtjevati da se drži i jedna zapovest Božjeg zakona, niti i jedna zabrana jedenja nečistog, kao što to zahtevaju apostoli kada kritikuju blud ili jedenje krvi i udavljenoga.

Dakle sabor uopšte nije raspravljao o suboti i podjeli hrane jer to nije ni bilo sporno, znači da to ostaje.

Odluka je bila da se čuvaju od idolskih žrtvi, obrezanje (jer ga zamijenilo krštenje) bluda i udavljene životinje i naravno krv.

Da je došlo do promijene oko hrane i subote onda bi Sabor naredio da se ne drži subota i da se jede svinjetina i druga nečista hrana.

Suprotno tome data je naredba da se ne jede meso od udavljene životinje i krv.

 

[stvarnoslap]

Dakle sabor uopšte nije raspravljao o suboti i podjeli hrane jer to nije ni bilo sporno, znači da to ostaje.

Sabora uopće nije ni bilo, to sveti Luka laže.

 

[Jurivaka]

Kraj sabora i posljedice
Sabor je završio sljedećim odlukama: Ukinuti Mojsijevi zakoni, prihvaćanje onih koji su priznali Isusovo Učenje i postali Kršćanii početak Pavlovih misijanskih putovanja. Poslije apostolskog sabora i u toku decenije kasnije (50.–60.godine)Kršćanstvo se prižbližava helenizmu: broj Grka u kršćanskim zajednicama konstantno raste u odnosu na Hebreje, tako da od manjine u početku, postaju većina u zajednicama. Vrhunac ovog razvoja primjećuje se početkom sljedeće decenije (od 60.pa nadalje), pošto Grci ne samo da predstavljaju većinu, nego oni preuzimaju i vodstvo u pomjesnim Crkvama, koje je ranije čvrsto pripadalo kršćanima Hebrejima.

U osobinama Timoteja,Tita i Luke nailazimo na prve Grke koji imaju vodeću ulogu Crkvi postapostolske biskupe, zamjenjujući prvu apostolsku generaciju. Manje od decenije poslje pada Jeruzalema(70.poslje Krista) je budućnost kršćanstva postaje konačno vezana za helenizam.

Izvor: Vikipedija.

 

[Jovan Prezviter]

Kraj sabora i posljedice
Sabor je završio sljedećim odlukama: Ukinuti Mojsijevi zakoni, prihvaćanje onih koji su priznali Isusovo Učenje i postali Kršćanii početak Pavlovih misijanskih putovanja. Poslije apostolskog sabora i u toku decenije kasnije (50.–60.godine)Kršćanstvo se prižbližava helenizmu: broj Grka u kršćanskim zajednicama konstantno raste u odnosu na Hebreje, tako da od manjine u početku, postaju većina u zajednicama. Vrhunac ovog razvoja primjećuje se početkom sljedeće decenije (od 60.pa nadalje), pošto Grci ne samo da predstavljaju većinu, nego oni preuzimaju i vodstvo u pomjesnim Crkvama, koje je ranije čvrsto pripadalo kršćanima Hebrejima.

U osobinama Timoteja,Tita i Luke nailazimo na prve Grke koji imaju vodeću ulogu Crkvi postapostolske biskupe, zamjenjujući prvu apostolsku generaciju. Manje od decenije poslje pada Jeruzalema(70.poslje Krista) je budućnost kršćanstva postaje konačno vezana zahelenizam.

Izvor: Vikipedija.

Da, ovo je u suštini tačno samo se tekst ne bavi posedicama ovog isčezavanja hebrejskog elementa. Takođe trebalo bi i istaći činjenicu da je osnovni problem rane Crkve bio stvoreni antijudaizam. Nije problem što su Grci i drugi narodi pristupili Hrišćanstvu..to i jeste bila mislija apostola. Međutim, dešava se nešto što će taj svet okrenuti protiv svega hebrejskog. Razlog je taj što su Jevreji krajem 60-tih godina I veka pravili brojne pobune za oslobođenje od Rimske vlasti. To je doprinelo žestokim reakcijama Rimljana i poštravanje zakona protiv Jevreja i judaizma. Pa je recimo carevi Domicijan(81-96 n.e) a kasnije i Hadrijan(117-138 n.e) izdali zakone protiv jevrejskih obreda te je svaki Jevrejin morao platiti dodatni porez na upravžnjavanje svoje vere. I sad kada hrišćani drže Subotu ili Praznike odmah su poistovećeni sa Jevrejima i morali su plaćati porez plus opšti prezir za judaiziranje od pagana itd. To su uzroci zašto je ovaj nejevrejski hrišćanki svet morao napustiti neke tačke judeo-hrišćanstva i okrenuti se žestoko protiv. Tako nastaje hrišćanski antijudaizam i nejereji hrišćani polako napuštaju mnoge stvari ranog učenja a sa druge strane prihvataju neka nova učenja kako bi se približili delimično nekim principima svoje stare religije.

Do dan danas ovaj antijudaizam nije isčezao u hrišćanstvu..mnogi protestanti pa čak i oni koji su dosta povratili ranog učenja poput poštovanja svih 10 Zapovesti imaju i dalje u nekim drugim stvarima antijudaistike recidive. No, Bog vodi postepeno ka približavanju ranom izvornom učenju.

 

[Jurivaka]

Do dan danas ovaj antijudaizam nije isčezao u hrišćanstvu..mnogi protestanti pa čak i oni koji su dosta povratili ranog učenja poput poštovanja svih 10 Zapovesti imaju i dalje u nekim drugim stvarima antijudaistike recidive. No, Bog vodi postepeno ka približavanju ranom izvornom učenju.

Ovo je tačno..., a uglavnom su tačni i ostali razlozi koje si naveo o antijudeizmu od strane hrišćana, koji se javlja od samih početaka hrišćanstva. No poenta je u činjenici da je apostolski sabor u Jerusalimu ukinuo Mojsijeve zakone. Sve drugo su špekulacije - kao što to neki i rade špekulišući oko toga koji su Mojsijevi zakoni ukinuti a koji nisu.

 

[stvarnoslap]

To je doprinelo žestokim reakcijama Rimljana i poštravanje zakona protiv Jevreja i judaizma. Pa je recimo carevi Domicijan(81-96 n.e) a kasnije i Hadrijan(117-138 n.e) izdali zakone protiv jevrejskih obreda te je svaki Jevrejin morao platiti dodatni porez na upravžnjavanje svoje vere. I sad kada hrišćani drže Subotu ili Praznike odmah su poistovećeni sa Jevrejima i morali su plaćati porez plus opšti prezir za judaiziranje od pagana itd. To su uzroci zašto je ovaj nejevrejski hrišćanki svet morao napustiti neke tačke judeo-hrišćanstva i okrenuti se žestoko protiv. Tako nastaje hrišćanski antijudaizam i nejereji hrišćani polako napuštaju mnoge stvari ranog učenja a sa druge strane prihvataju neka nova učenja kako bi se približili delimično nekim principima svoje stare religije.

Hoćeš reći kako su se kršćani, da izbjegnu porez, distancirali od židovskih elementa, subote i praznika, i preuzimali pogansku nedjelju i ostale poganske prakse? Osim što su ovako izbjegli poreze imali su dodatni dobitak - Rimljani su ih bacali divljim zvjerima u Areni ili su ih predveče vješali po ulicama i palili kao baklje da služe ko rasvjeta. Zaista ponuda koja se ne odbija.

 

[Jovan Prezviter]

Hoćeš reći kako su se kršćani, da izbjegnu porez, distancirali od židovskih elementa, subote i praznika, i preuzimali pogansku nedjelju i ostale poganske prakse? Osim što su ovako izbjegli poreze imali su dodatni dobitak - Rimljani su ih bacali divljim zvjerima u Areni ili su ih predveče vješali po ulicama i palili kao baklje da služe ko rasvjeta. Zaista ponuda koja se ne odbija.

Činjenica je da ovi vladari nametnuli porez na upražnjavanje judaizma...i u samom početku Rimljani i nisu razlikovali judaizam i hrišćanstvo. E sad to je svakako uticalo. Naravno ne kažem da je bilo presudno i jedino ali je u dobroj meri tako bilo.

Hrišćani i bez ovih judaističkih obeležja su bili pretnja Rimskom Carstvu zbog širenja vere. Zato su ih progonili.

Ovo je tačno..., a uglavnom su tačni i ostali razlozi koje si naveo o antijudeizmu od strane hrišćana, koji se javlja od samih početaka hrišćanstva. No poenta je u činjenici da je apostolski sabor u Jerusalimu ukinuo Mojsijeve zakone. Sve drugo su špekulacije - kao što to neki i rade špekulišući oko toga koji su Mojsijevi zakoni ukinuti a koji nisu.

Da je ukinuo Mojsija ne bih mogao reći iz prostog razloga što ono što zapoveda a to je uzdržavanje od krvi, i od udavljenog jesu Mojsijevi zakoni. Zato se ne može govoriti o antimojsijvskom stavu sabora. Sabor raspravlja o nekim stvarima Mojsijevog zakona tj. o obrezanju koji ne važi za nejevreje. Ne raspravlja se o suboti, o čistoj i nečistoj hrani, Moralni Zakon-10 Zapovesti je potvrđen zapravo navođenjem jednog nejgovog segmenta protiv kurvarstva tj. 7. Zapovest. Dakle, radi se o obrezanju pre svega a zatim i o nekim specifičnostima iz jevrejske tradicije koje su se pridržavali pripadnici jevrejske hrišćanske zajednice..u Rimlčjanima 14 Pavle govori o nekim danima posta itd...u Rimljanima glavi 10 o strogom odvajanju nekih da se ne jede žrtvovano idolima iako to dopušta po savesti da svako odluči ali da to sve nesme da predstavlja kamen spoticanja i da o tome ovisi spasenje.

Pavla nekada nije lako razumeti. To i apostol Petar navodi. Međutim ključ u razumevanju Pavla jeste razumeti ga u skladu sa njegovim poreklom, poreklom onih kojima je pisao i kojima je propovedao a to su Jevreji pre svega. Pavle je Jevrejin. Biblija odiše judaizmom i zato moramo sa te tačke gledišta poći da bismo razumeli Pavla i ostale apostole.