Dragi Nostroumo, mislim da smo apslolvirali ovo, ako imaš nešto konkretno da pređemo sa detinjastih pitanja na ono što je i tema ovom blogu...citiranje proroštva sestre Vajt (Marko 1932 je objasnio istorijat termina "brat", "sestra" u veri....)
Pozdrav.
Predragi Jovane Prezviteru!
Pokaži nam konkretno ovdje svojim primjerom bilo kakvu zrelost u razmišljanju prije nego bilo kakvo pitanje proglasiš djetinjastim jer da ti lično nisi djetinjast znao bi da ne postoje djetinjasta pitanja već samo djetinjasti odgovori. Također ne postoje niti glupa pitanja za razliku od odgovora što također ti lično ovdje potvrđuješ.
Navedi ovdje pitanja koja tebe lično muče, odmah si odgovori na njih i riješit ćeš sve svoje probleme.
A ta neka navodna, tzv., proroštva te neke tvoje sestre Vajt ili sl., svatko koga to zanima može naći na netu pa čemu ovdje citirati ta neka navodna tzv., proroštva kojih na netu ionako ima previše raznoraznih. Smatraš li se ti lično nekim ekskluzivnim tumačiteljem nečijih navodnih proroštva?
(Marko 1932 nije ničim smislenim objasnio istorijat termina "brat", "sestra" ni u vjeri ni u nevjeri pa ću ti to pokušati ja. Brat ti je neko drugo muško dijete tvojih roditelja a sestra ti je neko drugo žensko dijete tvojih roditelja kako u vjeri tako i u nevjeri, evo ti i nekih provjereno znansvanih navoda za to:
Postoje razne vrste i forme ljubavi. O njima se još uvek neprestano piše, kako iz naučne, tako i iz umetničke perspektive. Romantična, odnosno
partnerska ljubav, najčešće je na pijedestalu kada je u pitanju proučavanje ljubavi. Međutim, isto tako važna, a po svojim karakteristikama vrlo specifična forma ljubavi, jeste ona koja postoji između siblinga, odnosno između braće i sestara.
U sociološkom smislu, porodica se smatra osnovnom ćelijom društva. Isto viđenje deli i razvojna psihologija, kada se perspektiva društva zameni perspektivom pojedinca. Naši naraniji odnosi sa roditeljima, ali i sa braćom, odnosno sestrama, kreiraju specifične oblike emocionalne povezanosti. Zahvaljujući njima, svet spoznajemo kao mesto koje je bezbedno, u kom se naše potrebe zadovoljavaju, gde smo voljeni i sigurni.
Ali, sve to važi i u suprotnom smeru: ukoliko su odnosi hladni, a na potrebe se gleda kao na hirove („
Nemoj da ga nosiš kad plače, navići će na ruke!„), detetu se šalje bazična poruka da je svet oko njega nesigurno, hladno okruženje u kome neće pronaći ono što mu je neophodno za zdrav razvoj i za srećno detinjstvo. Stoga je sasvim jasno koliki je zaista uticaj porodice na svakog od nas.
Međutim, u okviru te iste porodice, dobijamo lekcije koje nas pripremaju za mnoge kasnije životne bitke. Nemoguće je da vas čupanje oko robota i kocaka sa bratom ništa nije naučilo o borbenosti ili da ništa niste shvatili o tome kako je svet pravedno i fer mesto kada roditelji vašu mlađu sestru puštaju da izlazi u grad u doba kada su vama kupovali Barbike za rođendan!
Hladni ratovi i najtoplija ljubav
Odnosi među braćom i sestrama imaju razne forme i faze. Od toga da se krvnički tučemo kada smo mali, tužakamo roditeljima ili iz ljubomore ošišamo sestrinu omiljenu lutku, do toga da kasnije u životu jedni drugima postajemo oslonac i podrška, posebno onda kada roditelji više nisu živi i kada su nam braća i/ili sestre jedini preostali članovi primarne porodice.
Rivalstvo među siblinzima još je jedan fenomen koji postoji u ovim odnosima. Od toga da se kao mlađi moramo boriti za pažnju i ljubav roditelja sa nekim ko je u porodici duže od nas, do toga da smo kao stariji iskusniji i, uslovno rečeno,
pametniji, pa mlađima možemo da budemo mentori, ali i da svoja stečena znanja o životu i svetu oko nas iskorišćavamo kako bismo uspostavili odnos dominacije nad mlađim siblingom (samo zato što je zabavno, prim. aut. )
Boriti se za roditeljsku ljubav nije mala stvar, posebno iz perspektive jednog deteta. Otud i sva ta ponašanja usmerena na uništenje protivnika, koja su potpuno prirodna i tipična za period detinjstva. Iz istih tih odnosa kasnije izrastaju jako važne spone koje produbljuju odnos između braće i sestara: onaj musavko koji se sakrio i krišom pojeo poslednju štanglicu čokolade sutra će biti ujak ili stric našoj deci, a onda bezobraznica koja je namerno prosula sok od višnje po mojoj haljini jer je lepša od njene biće jedno od najdražesnijih bića u univerzumu –
tetka!
„Liče k’o brat bratu“
Braća i sestre dele oko 50% genetskog materijala svojih roditelja. Osim toga, oni odrastaju u istoj porodici. Kako onda obično izrastu u kompletno različite ličnosti, kada su ovom računicom pokriveni najvažniji faktori razvoja – genetika i uticaj sredine?
Još jedno objašnjenje glasi da deca namerno biraju da se ponašaju drastično drugačije u odnosu na svoju braću i sestre. Ovaj proces nazvan je „deindentifikacija siblinga“, a nastaje kao posledica aktivne težnje jednog od njih da bude drugačiji od drugog (Milevsky, 2011). Ovo je jedan od načina na koji se deca nose sa međusobnim rivalstvom. Uostalom, svi znamo za takve porodice gde je jedno dete, na primer, uzorno i mirno, a drugo buntovnik i kavgadžija. Prepoznavanje ovog procesa od strane
roditelja može imati veliku ulogu u daljem vaspitanju, odnosno razvoju ličnosti oba deteta.
Ljudi dolaze u naše živote i odlaze iz njih. Svako od njih ostavi neki trag, nešto po čemu ih pamtimo, bilo po dobru ili ne. Braća i sestre, kao članovi porodice, vrlo su suptilno utkani u naše ličnosti. Njihov uticaj je značajan, a odnos koji sa njima gradimo može predstavljati sigurnu luku onda kada odrastemo i shvatimo kako ništa u životu nije konstantno, kako se događaji i iskustva nekada smenjuju kao na pokretnoj traci. I oni koje poznajemo celog svog ili njihovog života su uvek tu negde. Bez obzira da li na jedan kilometar, telefonski poziv ili avionski let.
Zato, bez obzira na to da li smo i dalje bliski, ili nas je život udaljio; da li smo u nekoj besmislenoj svađi ili smo malopre pili kafu… negujmo odnose sa svojom braćom i sestrama, jer oni su blagoslov koji život čini lepšim, čak i ako su nam crtali brkove flomasterima dok smo spavali kad smo bili mali. Upravo oni su dobrim delom zaslužni za ono što smo sada.
Reference:
Dunn, J., & Plomin, R. (1991). Why are siblings so different? The significance of differences in sibling experiences within the family.
Family Process, 30, 271-283.
Kramer, L., & Conger, K. J. (2009).
Siblings as Agents of Socialization: New Directions for Child and Adolescent Development. Urbana, IL, USA: Department of Human and Community Development at the University of Illinois.
Milevsky, A. (2011).
Sibling relationships in childhood and adolescence: Predictors and outcomes. New York: Columbia University Press.
Autor: Ina Poljak, nekadašnji šminker i tabadžija mlađeg brata
Pametnom bi ovo bilo previše ali se nekako pribojavan da ovo tebi svejedno neće biti ni približno dovoljno)
Odzdrav!
