Prepričana književna dela i njihova analiza

[Mr.Daky]

[h=1]Razbojnici - Friedrich Schiller [/h]

Maximilian von Moor ima dva sina, Franza i Karla. Karl je na školovanju u udaljenom gradu Leipzigu, a brat Franz živi sa svojim bolesnim ocem u dvorcu Moorovih. Jednog dana dolazi pismo od Karla kojeg njegov brat Franz krivotvori čitajući ocu samo one najblaže pojedinosti kako mu ne bi pogoršao zdravlje. To pismo je njegovog oca povrijedilo i on mu sav žalostan i ljutit odgovara da ga se odriče i da ga više ne smatra svojim sinom. Karl dobiva pismo i pročitavši ga razbjesni se i pristaje biti vođa razbojniče družine. Nakon što je Franz pridobio oca, želi i ljubav Karlove zaručnice Amalie kojoj se upucava. Franz nagovara Hermana, koji je nezakoniti sin nekog plemića, da proglasi Karlovu smrt što on i čini. Karl sa svojim razbojnicima pustoši i razara uokolo, ali videći zlo koje rade počinje ih grditi i strašiti za neke postupke. Nakon nekog vremena Karl prerušen dolazi u dvorac Moorovih i ispituje Amaliu o svim događajima dok ga nije bilo. Franz sakriva svoga oca pod zemlju i nastoji preuzeti vlast nad dvorcem i Amalinim životom. Karl sa još jednim svojim razbojnikom pronalazi svog oca koji mu ispriča sve laži koje mu je Franz rekao te se Karl odluči osvetiti svome bratu. Franz se objesi, a Karl ubija svoju zaručnicu Amaliu. Karl tada žali za svime što je učinio i odlazi se predati pravdi.

 

[Mr.Daky]

[h=1]Regoč - Ivana Brlić Mažuranić [/h]

[h=2]Tema[/h] Susret Kosjenke s Regočom te svađa između dva sela
[h=2]Likovi[/h]

• Kosjenka – Vila
• Regoč – Div
• Liljo – Najpametniji i najljepši dječak iz oba kotara

[h=2]Kratki sadržaj[/h] Radnja započinje na livadi s konjima na kojima jašu prekrasne vile. Najmlađa među njima, Kosjenka, dobila je najbržeg konja koji je odvoji od ostalih vila i odvede preko širokih ravnica, šuma, sve do grada Legena gdje Kosjenka upoznaje Regoča, ogromnog diva koji je cijeli svoj život proveo brojeći srušene zidine grada Legena. Pošto tamo vječno pada snijeg odnosno nikada nema ljeta, Kosjenka i Regoč odlaze tražiti dva sela koja su se Kosjenki učinila prelijepim dok je jurila na svom hirovitom konju. Kopajući ispod zemlje (jer je Kosjenka željela vidjeti što je ispod nje), Regoč i Kosjenka nailaze na mnoge probleme koje uspješno rješavaju te tako dolaze do svog cilja. Izašavši na svjetlo dana Kosjenka upoznaje male pastire s kojima se vrlo brzo sprijatelji, a Regoč upoznaje Ljilju, najpametnijeg i najljepšeg dječaka u oba kotara, koji mu ispriča nesretnu priču o oba sela. Naime, stanovnici i jednog i drugog sela bili su u stalnoj zavadi pa su se starješine Ljiljinog sela uputile prema rijeci Zlovodi u namjeri da otklone nasip i tako potope susjedno selo. No brza i jaka rijeka Zlovoda potapa oba sela, a pastiri se spašavaju tako što ih Regoč prenosi na uzvisinu do koje još nije dolazila voda. Svi bi tako gledali kako Zlovoda ruši sve što se pred njom nađe, da se Kosjenka ne dosjeti i poviče Regoču da rupu kroz koju je prolazila voda začepi svojim tijelom. Nakon nekoliko pokušaja Regoč ipak zaustavlja vodu, te tako izazove val veselja koji brzo splasne jer su oba sela bila pod vodom bez žive duše. Tužni pastiri priopćavaju Kosjenki, koja ih je u međuvremenu jako zavoljela, da nemaju kako živjeti jer nitko od odraslih nije preživio, ne znaju obrađivati zemlju, a da i znaju sve je ionako pod vodom. Tada Ljiljo naredu Regoču da probuši rupu u zemlji koja proguta svu vodu i ponovo se pokažu krovovi sela, a na njihovo najveće iznenađenje na jednom prozoru ugledaju lica djeda i bake. Otad pastiri žive u sreći i veselju sagradivši samo jedno selo, a usred sela je kula u kojoj je živjela prelijepa Kosjenka. A što je bilo s Regočom? On se naime uplašio kad je vidio naborana lica djeda i bake te je pomislio da su oni proživjeli strašne muke, pa tako on krene nazad u svoj hladni Legen, a ionako ga se je zaželio.

 

[Mr.Daky]

[h=1]Ribanje i ribarsko prigovaranje - Petar Hektorović [/h]


Ribanje i ribarsko prigovaranje najvažnije je djelo Petra Hektorovića dovršeno 14. siječnja 1566. godine, a objavljen je 1568. u Veneciji. Ribanje je narativni spjev u tri dijela u kojem Hektorović opisuje svoj trodnevni put od Hvara do Brača i Šolte, put na kojem su ga pratili i pravili mu društvo hvarski ribari Paskoje Debelja i Nikola Zet.
Kao književna vrsta Ribanje u hrvatskoj je književnoj historiografiji različito određivano: nazivano je poslanicom, ponekad ribarskom eklogom ili idiličnim spjevom, a drugi put realističnim izvješćem s puta ili dokumentarnim putopisom.
Po sadržaju Ribanje je prvo stihovano dijelo u hrvatskoj književnosti u kojemu nije opisano onako alegorično putovanje nego stvarno, realno putovanje, a opisano je zbog ljepota prirode i zavičaja, zbog ugode koja čovjekovu dušu na takvu putu u dodiru s prirodom obuzima, zbog veselja druženja s ljudima koji se od nas razlikuju, zbog sjećanja koje takvo putovanje izaziva. To je opis puta renesansnog čovjeka koji uživa u prirodi i svjestan je da je priroda ono mjesto i ono utočište čovjekovu duhu u kojemu se može posve opustiti i okrijepiti svoj duh. Ribanje je tako i prvo opisano turističko putovanje modernog, renesansnog čovjeka u hrvatskoj književnosti, ono je prvo djelo hrvatske kulture u kojima je opisan svijet po mjerilima čovjekovih konkretnih, ovozemaljskih potreba. Jednom riječju, Ribanje prvo je svjetovno, mimetičko, realistično putopisno djelo hrvatske književnosti.
U spjevu pripovjedač, identičan sa samim pjesnikom Hektorovićem, opisuje svoje putovanje jadranskim otocima i pripovijeda o događajima koji su se njemu i njegovim suputnicima na putu događali. Pripovjedač, veliki estet i osjetljiv na ljepotu, često opisuje pejsaže kroz koje je društvo plovilo, diveći se ljepotama bašćine, ljepotama svojega zavičaja.
Opisi se u Ribanju prepleću s narativnim dijelovima u kojima se pripovijeda o događajima na putu, kao i s ribarskim prigovaranjima, dijalozima i razgovorima koje su suputnici vodili. Pjesnik pripovjedač često citira razgovore svojih suputnika - priprostih ribara, navodeći - po istini, kako sam tvrdi - njihove mudre izreke i pametne razgovore.
S osobitom pomnjom i zanimanjem zabilježio je Petar Hektorović i pjesme koje su ribari putem pjevali: to su dvije bugaštice (bugarštica - balada o Marku Kraljeviću i bratu mu Andrijašu, u kojoj se tematizira motiv bratoubojstva i koja je jedna od najzanimljivijih baladnih pjesama hrvatske usmene poezije, te bugarštica o Radoslavu Siverincu) i tri kratke pjesme, zdravice ili počasnice, što ih ribari pjevaju naizmjence. Tako je Ribanje i ribarsko prigovaranje djelo koje čini zanimljivu i estetski vrijednu sintezu, spoj umjetničke i folklorne književnosti.

 

[Mr.Daky]

[h=1]Robinja - Hanibal Lucić [/h]


Robinja je prva svjetovna drama na hrvatskome jeziku autora Hanibala Lucića. Drama nema bogatu razvedenu dramsku radnju: u tri čina, u dvostruko rimovanim dvanaestercima, Robinja oblikuje dramsku priču o Robinji koju u gusarskom zarobljeništvu pronalazi njezin bivši udvarač ban Derenčin. Drama završava sretno: vjenčanjem dvoje mladih. O zbivanjima i događajima u drami više se prepričava i izvješćuje, no što se oni odvijaju pred gledateljem. Uobličujući aktualnu, realističku temu, s povijesnim licima, radnju koja se odvija u realnom u prostoru u suvremenosti, Robinja je prva svjetovna drama u hrvatskoj književnosti, prva drama koja govori o ozbiljnim problemima onodobne hrvatske stvarnosti. Isto tako, Robinja je i prva hrvatska drama koja nastaje na temelju antičke poetičke svijesti o drami, na temelju onih ranonovovjekovnih estetskih koncepcija po kojima se drama treba oblikovati na zasadama antičke dramske tradicije. Dodamo li navedenomu da Lucićeva drama posjeduje i mnogo rodoljubnih i nacionalnih akcenata, onda je razumljivo zašto je Lucićeva Robinja iznimno važna za povijest hrvatske drame i književnosti uopće.
[h=2]Sadržaj[/h] Radnja se zbiva u Dubrovniku, kamo je na tržište kao robinja dovedena kći bana Vlaska. Tu je pronalazi hrabri vitez Derenčin, pobjednik u mnogim bojevima s Turcima, Robinjin nekadašnji neuslišani poklonik i udvarač. Radnja drame počinje na trgu - kamo je Robinju doveo gusar - razgovorom Derenčina i Robinje. Kako je od njihova posljednjeg susreta prošlo mnogo vremena, Robinja Derenčina više ne prepoznaje. Pričajući Derenčinu - kojega drži strancem - povijest svojega života, Robinja odaje da je i ona voljela Derenčina. Iskupivši je iz ropstva, mladi Derenčin se očituje Robinji, oni se prepoznaju, te se ljubavna priča dvoje razdvojenih zaljubljenika razrješava katarzičnim i sretnim završetkom - njihovim združivanjem i brakom. Drama završava monologom dubrovačkog vlastelina koji hvali i slavi bana Derenčina i njegove hrabre pretke koji su se istaknuli u borbama protiv Turaka i govorom dubrovačkog kneza koji poziva mladi par da opet pohodi Dubrovnik.

 

[Mr.Daky]

[h=1]Rustem i Suhrab - Ebul-Kasim Mensur ben Hasen Firdusi [/h]

U ovom djelu se govori o junaku Rustemu i njegovom sinu Suhrabu. Rustem je bio najjači vojskovođa i on se jednog dana spremio da ide u lov. Sa svojim konjem Rahšem je dugo išao šumom. Nakon izjesnog vremena pustio je Rahša da slobodno pase po polju dok je Rustem legao da se odmori. Dok je Rustem spavao Rahša je primjetila a i ubrzo odvela vojska. Kad se probudio vidio je da mu nema konja pa tužno krenu za svojim vjernim pratiocem želeći da ga nađe. Ljudi su mnogo pričali o Rustemu i kralj ga ubrzo pozva u svoje dvore i obeća mu da će mu pomoći da nađe konja. Tu večer upozna kraljevu kćer i kada je krenuo na put, nakon što je Rahša vraćen, Tehmina bi tužna zbog njegovog odlaska. Devet mjeseci kasnije Tehmina je rodila sina davši mu ime Suhrab. Tako su godine prolazile i Suhrab postade izuzetno snažan.
Krenuo je u potragu za ocem, nakon što mu ga je majka dobro opisala. Dobio je konja iste vrste kao i Rahša. Suhrab skupi vojsku te krenu na put. Tako on zauze Bijeli grad. Guždehem pozva Rustema u pomoć. Rustem je sutra došao i u borbi ubio Ženderezma koji je bio sa Suhrabom u vojsci. Rustab, tako pozva Suhraba da se svake noći bore do smrti, ne znajući da mu je sin. Tokom borbe Suhrab obara svoga oca Rustema a ovaj zamoli za život na šta Suhrab pristaje. Rustem zamoli snagu od Boga kakvu je imao u mladosti i već sljedeći dan Rustem obori Suhraba te mu zadade smrtni udarac. Tada Suhrab primijeti da mu je to otac, baš onakav kakvog mu ga je Tehmina opisivala. Tada Suhreb ga pozva ocem te se ovaj iznenadi. Rustem zamoli Kunisa da napravi melem za ranu kako bi ga spasio. Međutim Kunis to nije htio učiniti jer bi ga Rustem kasnije kaznio ako bi ovaj rekao da je Kunis znao da mu je to sin. Tako Suhrab ubrzo izdahnu a Rustam ostade oplakujući ga. Rustem teška srca sahrani sina a kada je Tehmina čula za smrt svog sina od jada je umrla.

 

[Mr.Daky]

[h=1]Pakao- Dante Alighieri [/h]
Pakao je alegorijska slika zemaljskoga svijeta i njegove pokvarenosti, a Dante je simbol grešnog čovjeka. Kroz Pakao i Čistilište ga vodi Vergilije koji je njegov uzor i simbol razuma. Pakao ima 9 krugova u obliku ljevka:

1. Limb
2. Griješni ljubavnici
3. Proždrljivci
4. Škrtci i rasipnici
5. Srditi
6. Krivovjerci
7. Nasilnici
8. Oni u koje se nema povjerenja
9. Izdajnici

Sotona Što je krug niži i uži, to je grijeh veći.

 

[Mr.Daky]

[h=1]Patnje mladog Werthera - Johann Wolfgang Goethe [/h]

Goethe je najveći i najsvestraniji njemački književnik. Početak njegova stvaralaštva obilježio je studentski boravak u Strassburgu gdje je bio na čelu pokreta "Sturm und Drang" (Oluja i nagon), nazvan i "pokretom mladih genija", tj. mladih njemačkih građanskih pjesnika, čiji je član bio i njegov dugogodišnji prijatelj Friedrich Schiller.
"Sturm und Drang" odlikuje: 1. Sloboda umjetničkog stvaranja 2. Protiv klasicističkih kanona 3. Oslobađanje od tradicionalne drame (posebno antičke) 4. Ne priznaju nikakve škole ni poetike (jedini uzor je Shakespeare) 5. Traže povratak prirodi i slobodu osjećaja
U tom razdoblju piše epistolarni roman Patnje mladog Werthera, kojim postiže svjetsku slavu - izvršio je snažan utjecaj ne samo na književni izraz, već i na duh svoje epohe.
Verterizam - pretjerana sentimentalnost i romantičnost, emocionalna prenaglašenost; moda oponašanja Wertherova načina oblačenja, pogleda na svijet, čak i samoubojstva
To je najpoznatije djelo "Sturm und Dranga", nastalo u samo nekoliko tjedana. Snažno se suprotstavlja klasicističkoj poetici - epistolarni roman koji izražava bujicu emocija ("svjetska bol" - weltschmerz - užasna spoznaja o ispraznosti ljudskog postojanja i nedokučivosti prave iskrenosti i osjećajnosti).
Epistolarna forma romana nosi niz inovacija: 1. monološka perspektiva (najveći dio romana napisan je iz Wertherove vizure, dok prijateljeve reakcije i djelovanje ostalih likova doznajemo posredno) 2. razvedenost forme (pisma omogućavaju labavost strogog kontinuiteta fabule; sadrži esejističke dijelove i umetnute epizode iz Macphersonova Ossiana) 3. dvojnost - izvanjsko obilježje (dvodjelna kompozicija), ali i unutartekstualno: a) motiv odlaska (na kraju 1. dijela povlačenje, na kraju 2. dijela nepovratan odlazak - samoubojstvo) b) optimizam (1. dio) - pesimizam (2. dio) c) dva godišnja doba: proljeće-ljeto (sreća, vedrina, optimizam, čita Homera); jesen-zima (tuga, pesimizam, očaj, loši događaji, čita Ossiana, kulminacija na badnju večer sa samoubojstvom) d) dva pripovjedača, "autora teksta": Werther (stil njegovih pisama je naglašeno liričan, emocionalan, patetičan, glavni predmet su vlastite emocije) i izdavač (na samom kraju romana daje činjenični , suho i objektivno iznošenje posljednjih događaja) e) razgovorni stil - lirski uzleti biranim jezikom f) Werther (predimenzionirano osjećajan, svestrano nadaren) - Albert (izrazit smisao za realnost, trezven, ograničen)
Werther - tipičan romantičarski junak; njime upravlja strast, a ne razum (njegova predimenzionirana osjećajnost gotovo da zalazi u područje patološkog); sklon maštanju (uzoran mladi čovjek, mnogostrano nadaren i samosvjestan); uživa u prirodi; u opreci s društvom (prepreke nalazi samo u odnosima s društvom; njegova je reakcija uvijek ista - povlačenje: u literaturu, ili u svijet mašte iskreiran prema vlastitim potrebama i predodžbama, ili u smrt); pesimističan; njegov odnos prema ljubavi: patnja, bolest koja onemogućava racionalno razmišljanje i koja ga uništava - ne može joj se oduprijeti, istovremeno i smisao njegova života; njegov odnos prema smrti: odraz njegova pesimizma i nemogućnosti ostvarivanja ljubavi, jedini izlaz, oslobođenje od boli, ali i nada u ponovni susret i sreću s Lottom u nekoj drugoj dimenziji postojanja; Tragičnost: pasivna pobuna protiv ustaljenih društvenih normi čiji su pobornici Albert i Lotta; težnja za idealom, zanošenje ljubavlju, ljepotom i umjetnošću, prezir spram realnih životnih zakonitosti: karakter koji ima prevelike zahtjeve, sputan staleškim konvencijama koje mu onemogućavaju potpunu realizaciju; Simbol građanskog individualizma (privatnost osobe i njezin unutrašnji svijet dobivaju na važnosti i ulaze u književnost; čuvstvenost i iracionalna strana čovjeka - karakteristike "Sturm und Dranga"); Simbol individualne potrage za autentičnošću, nekonvencionalnošću i slobodom.
Značajke romana: 1. ljubavna fabula, zaplet gotovo trivijalan - ljubavni trokut: Werther-Lotta-Albert; odraz malodušnosti i dezorijentiranosti; negativnih likova nema 2. forma pisama pogodna za izražavanje misli i osjećaja 3. Dokumentarno-socijalno značenje: Wertherove sklonosti i težnje djelomično su odraz Goetheova vremena 4. Psihološko značenje: opisana Wertherova unutarnja previranja i težnja za slobodnim razvojem čovjekove ličnosti

 

[Mr.Daky]

[h=1]Paunaš - Tito Bilopavlović [/h]

[h=2]Tema[/h] Dječak se brine za svoga malog prijatelja.
[h=2]Likovi[/h] Dječak, paunaš, stari Martin, Pivarci, Potočani, Anica, Zirko.
[h=2]Kratki sadržaj[/h] Bilo je to davno kad je dječak mogao hitnuti kamen iz praćke stotinjak i više metara. Točno bi kamen odletio na određeni cilj. Tad bi stari Martin izišao vani prijeteći mu sa štapom. Za njegovu praćku bi najbolja bila jedna vrsta automobilske gume. Pronalazio ju je na smetlištu Gavranićeve automehaničarske radionice. Nazivao ju je sirovom gumom. Pivarci i Potočani pravili su praćke od crne i crvene obične gume a dječak koji je pripadao Ciglarcima od sirove gume. Rašlje su bile najbolje od ljeskovine. Okrugli kamen je bio najbolji. I to je bilo sve o dječakovom načinu na koji pravi praćku. On je najbolje gađao praćkom. Bio je pravi praćkaš. Nije nikad ubijao lastavice jer se govorilo: „Tko ubije lastavicu, umrijet će mu majka“. Dječak je imao smeđeg goluba Zirka. Bio je običan i sa dječakom se uvijek igrao. Nije ni njih ubijao jer je mislio da neće biti dobar čovjek. Počela je jesen, i naravno škola. Cijelo ljeto je uz njega bila praćka. Jednog poslijepodneva Siga i Gricko su bili glavni na Malčanskom brdu. Zatražili su od njega praćku. Anica žutih pletenica je rekla da im neda praćku. I nije im dao. Tad su mu pokidali čitanku. Mesar Baždar je imao mesnicu u visokoj zgradi. Bila je zatvorena. Pogledao je gore visoko i ugledao malog goluba. Napeo je praćku da ga uplaši. I...Pogodio ga je. Počeo je plakati. Uzeo je malog, sitnog, nedužnog goluba i odlučio ga pokopati. Dok je kopao malu rupicu naišla je Anica. Kad je ugledala mrtvog golubića dječaka je nazvala ubojicom. Okrenula se i otišla. A dječak koji je tako silno volio Anicu sa velikim krupnim suzama na očima pokopaše golubića i tužno otiđe plačući.

 

[Mr.Daky]

[h=1]Petar Pan - James Matthew Barrie [/h]

Petar Pan (en. Peter Pan) je dječji roman (djelomično i bajka) u kojem je glavni lik Petar Pan. Roman je napisan 1911., a napisao ga je James Matthew Barrie. Petar Pan je vodio Wendy, Johna i Michaela u Snokraj gdje žive vile, gusari, izgubljeni dječaci itd. Petar Pan je dječak koji ne želi odrasti.
Gospođa i gospodin Darling imali su troje djece: djevojčicu Wendy i dječake Johna i Michaela. Bili su dobri roditelji, a imali su i "dadilju", kuju Nanu, koja se izvrsno brinula o djeci.Ali jedne večeri gospođa i gospodin Darling su otišli na zabavu, a Nana je bila vezana u dvorištu. I tako su djeca bila sama kući. Kad su zaspala, u sobu su ušli vila Zvončica i Petar Pan. Djeca su se probudila i upoznala se s nepozvanim gostima. I tako su saznali da je Petar pobjegao od roditelja jer nije želio odrasti. Uz pomoć vilinskog praha djeca su odletjela s novim prijateljima na izmišljeni otok. Tamo doživljavaju puno pustolovina sve do povratka kući.

 

[Mr.Daky]

[h=1]Pismo iz mog mlina - Alphonse Daudet [/h]

Djed Cornille bio je stari mlinar; punih 60 g. bavio se brašnom. S velikom je ljubavlju hranio mlin. Izluđivali su ga mlinovi koje je pokretala para. Stalno je govorio da ne idu tamo i da se ti razbojnici koriste parom da izrađuju kruh. Svaki dan je u mlin donosio jako puno vreća brašna u kolicima. Nitko nije znao kakva je to tajna djeda Cornillea. Jedanput je njegova unuka išla s dečkom do mlina da dobije blagoslov, a poslije kad je djed izišao njegova unuka je vidjela da ga nema. Sjetila se da pogleda kroz prozor i vidje da je to samo prazna prostorija, a nema ni zrna žita. Vratili su se u selo i rekli sve što su vidjeli. U dvije riječi su se dogovorili da skupe pšenicu i odnesu je. Vrata mlina su bila širom otvorena i vidjeli su djeda kako sjedi tužno. Ušli su punih vreća u mlin. Djed je ponosno radio i mljeo žito.