Prepričana književna dela i njihova analiza

[Mr.Daky]

Homer - Ilijada

Homer - Ilijada

lijada je karakterističan ep, pjesma dulje pripovijesti u stihovima, u kojoj
se govori o nekoj temi važnoj za zajednicu. Obuhvaća sva sveopća pitanja
i probleme vremena iz kojeg potječe: religiju, socijalne probleme, da li je
čovijek smrtan ili nije itd. Ilijada je pisana u karakterističkom heksametru
(stih od šest stopa: 5 daktila i 1 spondej ili trohej). Heksametar kao
relativno dugački stih bio je prikladan za opsežno i ravnomjerno
pripovijedanje. Sastoji se od 24 ravnomjerna pjevanja. Homer je
slikovitost ostvario: invokacijom: "Srdžbu, boginjo, pjevaj Ahileja, Peleju
sina...", stalnim epitetima koji su karakteristični za epove: crni junaci, vrli
sini, divan junak..., aliteracijom, asonancom, polisidetonom te
asidetonom. Cijeli je ep pisan u inverziji čime je ostvarena ritmičnost i
dinamičnost stiha. Svaki stih počinje velikim slovom, rima je isprekidana i
neujednačena što ukazuje na slobodan stih. Najvažnije Homerovo stilsko
sredstvo je hiperbola. Uveličava osobine junaka približavajući ih
savršenstvu i nestvarnosti, no moramo uzeti u obzir da narodni
pripovjedači ne drže do same autentičnosti priče već je pokušavaju
napraviti što zanimljivijom. Ilijada se ističe uzvišenim i svečanim tonom,
pomalo kao himna ratnih događaja.

Tema:
U Ilijadi prevladavaju stalni motivi i teme: slike junačkih gozbi, prizori
borbi i junačke smotre vojske. Temeljni motiv je srdžba tesalskog kralja
Ahileja i njegova svađa sa kraljem Agamemnonom.

Kratki sadržaj:
Ilijada nosi ime po Iliju, drugom imenu grada Troje. Sadržaj obuhvaća
zadnjih 51 dan u završnoj, devetoj godini rata koji se vodio između Troje i
Grčke zato što je trojanski kraljevič Paris oteo lijepu Helenu, ženu kralja
Meneleja i opljačkao kraljevsko blago. Radnja počinje odbijanjem grčkog
kralja Agamemnona da vrati Kriseidu ocu, Apolonovom svećeniku, na što
se on razbijesni i za osvetu pošalje kugu na grke. Pod pritiskom Ahileja i
ostalih grčkih uglednika Agamemnon pristane vratiti kćer ocu, no sebi
zauzvrat uzme Ahilejevu robilnju Briseidu. Tu počinje prava radnja epa.
Ahilej se rasrdi, povuče iz vojske i rata te naloži majci da moli Zeusa da
oduzme grcima ratnu sreću kako bi uvidjeli koliko su ogriješili o njega.
Nakon brojnih poraza koje su Trojanci na čelu sa Hektorom nanijeli
grcima, Agamemnon moli Ahileja da se vrati, te mu zauzvrat obećava
veliko blago i Briseidu. Još uvijek obuzet srdžbom Ahilej odbije, no dade
vojsku svom najboljem prijatelju Patroklu da povede grke u pobjedu. U
bitci Patroklo umire od Hektorove ruke. Kad to čuje Ahilej obuze ga veliki
bijes, te se odluči osvetiti za prijateljevu smrt. U dvoboju, koji je vrhunac
djela, Ahilej ubije Hektora uz pomoć božice Atene. Danima poslije Ahilej
mrcvari Hektorovo tijelo sve dok Hektorov otac ne zatraži sinove ostatke
ljubeći Ahilejevu ruku (ruku sinove ubojice). Kad to Ahilej vidi prođe ga
srdžba i bijes, te vrati tijelo. Ilijada završava pokapanjem Patrokla.

Uz samo pripovijedanje radnje, Homer ubacuje opise prirode, iscrpne
podatke o vojnicima i bojištima čime zapravo smiruje i usporava radnju.
Preko teme rata, prikazuje zle sudbine ljudi i težak život. Poseban opis je
onaj kada se Hektor oprašta od svoje žene i sina, znajući da odlazi u smrt
i da ih više nikad neće vidjeti. Opisujući ratne događaje i prikazujući
brojne žrtve, Homer nema određenu naklonost ni prema jednoj strani već
prema žrtvama i njihovim obiteljima. Samim ratnim vremenom i
okruženjem, Homer sebi otvara prostor da razvije sliku bojeva i prikaže
sjaj grčkih i trojanskih junaka. Opisi ratnih zbivanja i sukoba svjedoće o
pjesnikovu dobrom poznavanju ratnih događaja.

Analiza likova:
Homer se koristi velikim brojem likova no u središte zbivanja stavlja
grčkog junaka Ahileja. Ahilej je mlad čovjek divne vanjštine i velike
hrabrosti. Svojom izuzetnom vještinom ističe se kao najbolji grčki vojnik,
samom svojom pojavom utjeruje strah neprijateljima. Pošten je i odlikuje
se čvrstim i dobrim karakterom, no njegova slabost leži u nemoći da
svlada žestinu vlastitih emocija. Ide prema smrti i razočarenju, da bi kroz
to iskustvo spoznao cjelinu i smisao ljudske egzistencija na samom kraju
epa.

Kao nekakva suprotnost njemu, javlja se trojanski junak Hektor koji se
bori za domoljubne ciljeve i povodi patriotskim osjećajima čak žrtvujući
svoj život, dok se Ahilej povodi za osobnim osjećajima bijesa i srdžbe.

Uz smrtnike, važnu ulogu u Homerovom spjevu imaju i bogovi.
Opisuje ih kao bića u ljudskom obliku sa nadnaravnim moćima,
ali ljudskim karakterom, tako da se i oni povode za osobnim osjećajima
i ciljevima miješajući se u rat. No to miješanje Homer ne prikazuje kao
neku nadprirodnu silu, dapače kao nešto logično. Božansko djelovanje ne
prekida tijek radnje čudesnim obratima događaja, već pridonosi njenom
razvoju.
************************************************** ***
drugi deo

Homer je grčki pjesnik kojemu se pripisuju epovi Ilijada i Odiseja,
najstarija sačuvana djela ne samo grčke nego i europske književnosti.
Nastali su otprilike u 8. st. prije Krista, a predstavljaju završnu fazu dugog
i plodnog razvoja grčke epske poezije. Pripisuju se Homeru, o kojem nema
pouzdanih podataka. Temeljem legendarnih biografija smatra se da je
Homer bio rodom iz Smirne u Maloj Aziji, gdje je bila razvijena bogata
tradicija epske poezije. U antici su ga jednodušno smatrali povijesnom
osobom. Sumnja u njegovo postojanje pojavila se tek u posljednjim
stoljećima našeg vremena kada je pokrenuto tzv. homerovo pitanje.
Epovi Ilijada i Odiseja ostavili neizbrisiv trag u književnosti i uopće
umjetnosti naše civilizacije. Postavši uzor epske poezije najjači utjecaj
izvršili su na grčku književnost kasnijih stoljeća, a zatim i na rimsku. Po
svojoj trajnoj umjetničkoj i duhovonoj vrijednosti teško bi se u cjelokupnoj
svjetskoj književnosti moglo naći djelo koje bi se moglo usporediti s
Homerovim.

Mjesto radnje:
Grad Troja u Grčkoj (drugo ime za Troju je Ilij).

Vrijeme radnje:
Trojanski rat – Homer prikazuje 51 dan u završnoj desetoj
godini rata koji se u antici smatrao povijesnom činjenicom.

Tema:
Ahilejeva srdžba i njene kobne posljedice; priča o trojanskom ratu.

Stih:
Heksametar

Kratki sadržaj:
Najveći grčki junak u Troji, tesalski kralj Ahilej sukobio se s vrhovnim
zapovjednikom Agamemnonom koji mu je oteo lijepu robinju Brizeldu. U
svom bijesu Ahilej više ne želi sudjelovati u boju, no u borbu ga vraća
želja da se osveti Hektoru, glavnom trojanskom junaku koji mu je ubio
prijatelja Patrokla. U dvoboju Ahilej ubija Hektora. No po dolasku
Hektorova oca trojanskog kralja Prijama. Ahilej suosjeća s njim,
zaboravlja osvetu i vraća mrtvog sina ocu.

Analiza likova:
Svi junaci Ilijade idealne su osobe čije su osobine jasno zacrtane.

Ahilej
Glavni lik, tesalski kralj, mlad čovjek divne vanjštine i velike hrabrosti.
Izuzetno je vješt u borbi i nadmašuje sve grke. Samom pojavom unosi
strah neprijatelju. Izuzetan je govornik. Plemenit je, ne može savladati
svoje emocije, nagle naravi.

Agamemnon
Vrhovni zapovjednik grčke vojske

Hektor
Trojanski junak

Prijam
Trojasnki kralj, Hektorov otac

Bogovi
Apolon, Atena...
Posjeduju nadljudske moći, ali su karakterom nalik ljudima.
************************************************
treći način

Homer je bio slijepi grčki pjesnik. Najvjerojatnije je živio u 12. stoljeću
prije Krista u Smirni. Vrlo je vjerojatno da je napisao dva najveća antička
epa: Ilijadu i Odiseju, iako mnogi osporavaju mogućnost da je on autor tih
djela. Iako veliki pjesnik, radio je kao dvorski pjevač ili pripovjedač.
Novija istraživanja upućuju na to je da je živio u 9. stoljeću prije Krista i
bio zemljoradnik.

Likovi:
Ahilej, Agamemnon, svećenik Hriso, Briseida, Hektor, Apolon, Hera, Zeus,
Patroklo, Tetida, Hefest, Atena, Heraklo, Prijam...

Sadržaj:
I pjevanje
Nakon devet godina ratovanja između Ahejaca (grka) i Trojanaca odluka o
pobjedniku nikako ne pada. Razorivši jedan grad u borbi protiv trojanskih
saveznika Ahil je u ropstvo poveo i kćerku Apolonova svećenika Hrisa,
Briseidu. Ona je pripala kralju Agamemnonu. Njezin otac donio je
otkupninu ne bi li mu Agamnemon vratio kćer. Nakon pogrdnog odbijanja
svećenik Hris zamoli njegovog zaštitnika boga Apolona da kazni Ahejce.
Apolon usliša Hrisovu molitvu, te pošalje svoje nevidljive strijele. Tko god
je bio pogođen umro bi od kuge. Devet dana padale su strijele po
Ahejcima. Zbog tog napada boga Apolona biva sazvana Narodna skupština
na kojoj Agamnemon sazna uzrok Apolonove ljutnje, te u zamjenu za
svećenikovu kćer on traži Ahilovu robinju Briseidu, čim je vrlo rasrdio
Ahila koji više ne želi pomagati ahejskoj vojsci. Nakon što mu biva
oduzeta Briseida Ahil tužno zaziva majku Tetidu i moli je za pomoć. Kako
bi mu pomogla, Tetida odlazi na Olimp te se tuži Zeusu zbog svog sina
Ahila. Zeus odluči kazniti Ahejce neuspjehom u njihovom boju protiv
Trojanaca, no na tu Zeusovu odluku božica Hera, Zeusova žena strašno se
uzbuni, no Zeus ne posustaje od svoje odluke.

VI pjevanje
Ahejci jačaju i pobjeđuju Trojance koji su stjerani sve do zidina Troje.
Hektor kaže majci Hekabi neka ona i druge žene idu u hram boginje Atene
uz prinos potrebnih žrtava i neka je mole za pomoć, da ih obrani od
Ahejaca, a posebno od junaka Diomeda i strašnog Ahileja. Stoga su one
krenule. Na bojišnici, iz dviju vojska izlaze junaci, grčki Diomed i trojanski
Glauk. Žele se boriti jedan protiv drugog ali se prepoznaju kao unuci
dvojice junaka, pobratima. Stoga odustaju od borbe i prijateljski se
razilaze. Hektor odlazi kod svoje žene Andromahe i oprašta se s njom prije
nego otiđe u boj. Hektor i njegov brat Paris odlaze u boj.
XVI pjevanje
Nakon što izgubiše sve junake Ahejci su se našli u veoma teškoj situaciji i
bili su pred porazom, te Patrokolo moli Ahileja da mu pomogne ili da ga
pusti da vojska predvođena njim napadne Trojance. Ahilej ga pusti davši
mu svoje oružje u pridruživši mu Mirmidonce, no preporuči mu da se
odmah odagnavši Trojance od lađa vrati da se ne bi bogovi naljutili.
Vidjevši Patrokola u Ahilejevom oružju s Mirmidoncima Trojanci su
pobježali misleći da je to Ahilej. Patrokolo je junački s vojskom udario na
Trojance te ubije vojvodu Sarpendona, te pokuša osvojiti i Troju. Došavši
pred zidine grada pokušao je da se popne na gradske zidine i tri puta biva
odbijen od Apolona. Četvrti puta Apolon ga oštro upozori te se Patrokolo
povuče od straha prema Apolonovom gnjevu. Apolon nagovori Hektora da
krene u napad. U borbi između Patrokola i Hektora Apolon udari Patrokola
u leđa te ga onesvijesti. Patrokola je prvi ranio Euforo kopljem u leđa.
Patrokolo teško ranjen jedva se dovuče do svoje čete, te pade na pod i
Hektor ga ubije.

XVIII pjevanje
Ahilej saznaje za Patroklovu smrt i tuguje za prijateljem. To čuje njegova
majka Tetida i dođe utješiti sina, te mu kaže da ne ide u boj bez oružja jer
će ona zamoliti Hefesta da mu napravi novo oružje. Tetida odlazi na Olimp
i moli Hefesta da Ahileju iskuje novo oružje. Hefest pristaje i počne kovati
novo oružje. Te noći Trojanci još jednom pokušaju oteti Patroklovo tijelo,
ali Hera šalje Irida s porukom za Ahileja i kaže mu da se samo pojavi na
opkopu kako bi se Trojanci uplašili. Ahilej se prošeta opkopom, a Trojanci
uplašeni bježe, pa Ahejci konačno donesu tijelo Patroklovo Ahileju.
Spustila se noć i Trojanci vijećaju. Pulidamas, prorok, predlaže da se
preko noći svi vrate u grad, jer bi inače bili previše izloženi, s obzirom na
to da se Ahilej vratio. Hektor i ostali ljudi, nisu željeli poslušati njegov
pametni savjet, već su ostali vani.

XXIV pjevanje
Svako jutro Ahilej žali Patrokla i vuče Hektorovo tijelo oko njegova groba.
Bogovima to napokon dosadi i Zeus pošalje Tetidu Ahileju, da mu kaže da
mora predati Hektorovo tijelo njegovom ocu Prijamu, a Iridu pošalje
Prijamu da mu kaže da otkupi Hektorovo tijelo. Prijam s kolima dolazi u
ahejski tabor, gdje moli Ahileja da mu preda sinovo tijelo za bogate
darove. Ahilej pristaje, te Prijam ostaje preko noći i ujutro se vraća u
Troju sa sinovim tijelom. Trojanci oplakuju Hektora i dvanaestog dana ga
spale na lomači.

Mjesto i vrijeme radnje:
Okolica grada Troje oko 12. stoljeća prije Krista

Analiza likova:
Ahil
Sin kralja Peleja i morske božice Tetide, ahejski junak, hrabar, neustrašiv,
uvijek spreman na borbu.

Zeus
On je u Grčkoj vrhovni Bog svih bogova i ljudi. U Ilijadi stoji na strani
Trojanaca, ali samo zato što ga je za to zamolila Ahilejeva majka Božica
Tetida. Zeus je mudar i pravedan, ali sputan svojim položajem ne može
doći do punog izražaja.

Apolon
Mladi Bog sunca, svjetlosti i proroštva. Veliki je prijatelj i pomagač
Trojanaca, a posebno Hektora, kojeg je osobno više puta spasio od
Ahileja.

Atena
Božica mudrosti i rata, a bori se na strani Ahejaca. Povremeno u
postizanju svojih ciljeva ne postupa najpoštenije, no u većini situacija ipak
postupa pošteno.

Hefest
Bog vatre i kovačkog zanata. Bio je jedan od rijetkih bogova koji se nisu
izravno umiješali u Trojanski rat. U 1. pjevanju se dokazao kao mirotvorac
bar nakratko pomirivši Zeusa i Heru.

Hera
Zeusova žena, zaštitnica obitelji. Podržava Ahejce i udružuje se s Atenom.

Tetida
Boginja mora i majka Ahileja. Vrlo snažno se zauzima za svaku sinovu
želju i dokazuje svoje poštenje pri svakoj pojavi u radnji, mada nekada
daje prednost majčinskoj ljubavi.

Agamemnon
Kralj Mikene i vrhovni zapovjednik ahejskih snaga pred Trojom. Svojom
škrtošću je izazvao bijes Boga Apolona i ustvari započeo Ilijadu. Poslije u
18. pjevanju mijenja svoj stav prema Ahileju, jer je napokon uvidio što je
učinio. Lakom, voli naređivati.

Hektor
Najveći trojanski junak. Bio je prilično svojeglav (to ga je na kraju koštalo
glave), ali se barem borio za ono u što je najčvršće vjerovao - domovinu.
Hrabar, glavna trojanska snaga.

Patroklo
Ahilejev najbliži prijatelj. Odrasli su zajedno i bili su nešto kao pobratimi.
Njegova odanost domovini i Ahileju prikazana je u 16. pjevanju, gdje
željan borbe za domovinu ipak traži Ahilejevo dopuštenje za odlazak u boj.
Hrabar, borben, vjeran, prijatelj i suborac.

Prijam
Kralj Troje. Njegova ljubav i dobrota se najviše ističu u 24. pjevanju pri
molitvi Ahileju da mu vrati sinovo tijelo.

Dojam o djelu:
Kao običnog čovjeka, s malo interesa za ovakva stara književna djela, ne
mogu reći da me Ilijada iskreno oduševila. Čak mislim da bi se mnogi
složili sa mnom da je pomalo dosadna. Kao ratni ep većinom se temelji na
mržnji i ubijanju. Dugi opisi borbi pogotovo u 16. pjevanju i dalje prilično
su dosadni i vrlo razvučeni. S druge strane nije sve baš tako crno, jer ipak
se pojavljuje i tračak ljubavi, a to se najjasnije očituje u 24. pjevanju gdje
Prijam s poštovanjem prilazi ubojici svoga sina Ahileju, a on potpuno
zaboravlja na srdžbu prema Hektoru i Trojancima i ugošćuje Prijama. Isto
tako postoji i majčinska ljubav za sina koju Tetida iskazuje u molitvama
Zeusu i Hefestu. Sve u svemu Ilijada me višestruko nadilazi svojim stilom, koji još uvijek nisam u potpunosti usvojio i protumačio, pa zbog toga ni ne
mogu biti potpuno objektivan u vrednovanju djela.

​

 

[Mr.Daky]

Đž. K. Rolling- Hari Poter i dvorana tajni

Đž. K. Rolling- Hari Poter i dvorana tajni

O autoru: Britanska autorica, stvoriteljica popularne i od kritičara prihvaćene serije o Harryju Potteru koja govori o mladom čarobnjaku kroz njegovo školovanje. Nakon diplome na University of Exeter 1986. godine počinje raditi za Amnesty International u Londonu, gdje započinje pisati Harry Potterove avanture. U ranim 90-ima putuje u Portugal gdje poučava engleski jezik za strance, ali nakon kratkog braka i rođenja kćeri vraća se u Englesku i nastanjuje u Edinburghu. živeći od socijalne pomoći, uz podučavanje drugih nastavila je s pisanjem.

Tema: Pustolovine kroz školovanje mladog čarobnjaka

Mesto i vreme radnje: Radnja se većinom odvija u školi Hogwarts i okolici. Ostatak radnje se odvija u kući Durleyevih i okolini. Manji delovi radnje se odvijaju u Hagridovoj kolibi, Čarobnjačkom gradu… Vreme radnje je današnjica

Zabilješke tijekom čitanja (najuzbudljiviji ulomak): Moj najuzbudljiviji ulomak je predugačak pa ću ga prepričati.

Hermonija je bila okamenjena u bolničkom krilu. Netko ju je okamenio. Hari je istraživao po dvorcu. Našao je ulaz u neki podzemni prolaz u dvorcu. Prolaz je vodio do spilje ispod dvorca. Tamo je sreo Toma Riddlea, bivšeg učenika Hogwartsa. Malo su “pročavrljali” i Tom je priznao Hariju da je on, po drugi put, otvorio odaju tajni i da je on Slytherinov baštinik. Kad mu je sve ispovjedio, morao mu je obrisati pamćenje. Pošto se Hari obranio od Vodelmorta, pokušao je i od Riddlea. Uspio je. Tom Riddle bio je zapravo lord Vodelmort. Hari je ponovno pobijedio Vodelmorta, znatno ga oslabivši i zamalo ubivši. Poslije dvoboja je otišao objaviti sretnu vijest svim ostalim pripadnicima škole. Dočekao ga je Dumbeldor i proglasio ga herojem.

Ovaj mi je ulomak najzanimljiviji zato što su mi prijatelji rekli da je Riddle zapravo Vodelmort pa me jako zanimalo kako će se Hari po treći puta sukobiti s Vodelmortom.

Kratak sadržaj: Ferje se bližilo kraju. Hari je dobio poziv da dođe k Ronu. Pošto mu kod Dustleyevih nije bilo nimalo lijepo odazvao se pozivu. Došao je kod Rona i proveo par zadnjih dana ferja s Weasleyevima. Pred sam početak školske godine otišli su u čarobnjački grad kupiti knjige i opremu za novu školsku godinu. U nekoj knjižari profesor Lockart je potpisivao knjige. Kad je vidio Haria odmah se htio slikati s njim, kao s nekom slavnom osobom (što Hari i je). Poklonio mu je cjeli komplet knjiga. Na dan kada je trebalo otići u Hogwarts, Ron i Hari nisu mogli proći kroz zid na kolodvoru. Pošto je Ronov tata preradio bezjački automobil, tako da je ovaj mogao letjeti, oni su lijepo uzeli taj automobil i njime odletjeli u Howgarts. Pri slijetanju su oštetili jednu vrbu pa su zato bili kažnjeni. U Howgartsu su se ponovno upuštali u razne pustolovine ne bi li saznali tko je otvorio odaju tajni. Nadležni iz Ministarstva magije su smijenili profesora Dumbeldora misleći da je on kriv. Čak su i Hagrida sklonili iz Howgartsa. Hagrid je, dok je polazio treći razred, bio izbačen jer ga je Vodelmort proglasio otvaračem odaje. Tako je Hari morao sve sam. Na kraju kad je Vodelmort okamenio nekoliko učenika. Hari je pronašao put koji vodi u odaju tajni. Tamo je našao Vodelmorta koji ga je po treći put pokušao ubiti. Hari se ponovno obranio i time jako oslabio Vodelmorta. Dumbeldore je vraćen na svoju dužnost, a Hari je ponovno postao heroj.

Opis lika: Hari Poter je glavni liko ove priče. Hari ima munju na čelu koju je dobio dok se borio s Voelmortom. Harievi roditelji su poginuli, a skrbništvo nad njim nedragovoljno je preuzela obitelj mamine sestre. Tetak i teta nisu baš cijenili Haria kao čovjeka nego više kao psa ili tako nešto. Ali Herry je to trpio bez riječi . Postao je čarobnjak. U Hiogwartsu je upoznao svoje prve prijatelje: Rona, Nevila i Hermoniu. Oni su zajedno prolazili kroz razne pustolovine. Hari je vrlo društven. Vole ga skoro svi učenici škole. Jedino ga ne vole neki Slytherini i to oni koji se druže s Malfoyem. Malfoy je iz nepoznatih razloga zao prema svima koji nisu Slytheeini. Hari se u ovom romanu bavi mnogim protuzakonitim poslovima ne bi li otkrio tko je otvorio odaju tajni. Mislim da je Hari zaslužio da bude junak.

Dojam: Ovo su stvarno trenutno najbolje knjige za mlade. Ideja je genijalna, a izvedba originalna. Knjige o Hariju su mi istinski najzanimljivije koje sam do sada pročitao. Nekako mi se još najbolja čini prva knjiga. Uprkos tome, jedva čekam da izađu i ostali delovi Hari Potera pa da i njih pročitam.
​

 

[Mr.Daky]

Henrik Sjenkevič: Kroz pustinju i prašumu

Henrik Sjenkevič: Kroz pustinju i prašumu

O PISCU I DELU: Rođen 1846. godine. Proputovao je Europu, ali i Afriku i Ameriku pišući putopise ispunjene nestvarnim i stvarnim događajima. Poznat je po romanima Kroz pustinju i prašumu, Ognjem i mačem, Quo vadis? i dr. U romanu Kroz pustinju i prašumu ispričao je uzbudljivu priču o putovanju dvoje mladih kroz Afriku. Godine 1916. je umro.

TEMA: Putovanje Stasija ( Staša) i Nelle (Nele) kroz Afriku.

VREME RADNJE: 19. st.

-dokaz: Takav se prorok javio godine 1881.

MJESTO RADNJE: Afrika

-dokaz: . . . kako je glas o deci stigao s one strane Afrike. . .

IDEJA: Nikad ne smijemo odustajati

NAJBOLJI ODLOMAK: Dva hica, jedan za drugim, odeknuše provalijom. Gebhr (Gebr) se stropošta na zemlju kao vreća pijeska, a kamis se nagne na sedlu i krvavim čelom udari na konjski vrat.

OBRAZLOŽENJE: Ovaj odlomak mi je najboli zbog velike doze uzbudljivosti pomiješane s krvlju.

DOJAM: Ovo delo mi se svidelo zato što ima puno događaja i vrlo je zanimljivo. Opisi prirode su izvrsni.

LIKOVI: -Stasio: Hrabar, umišljen, snalažljiv, voli Nellu, požrtvovan, brižan.

-Nella: Mala, plašljiva

SADRŽAJ: Jednog dana, pošto su očevi otišli na put, dođe Kamis i kaže deci da su im očevi poručili neka s njim neka s njim otiđu za njima. Ali Kamis ih je prevario i odveo ih je kod nekih ljudi koji su ih odveli (oteli) Mahdiju. Na putu su prošli kroz pustinju i tamo je Stasio pokušao pobjeći, ali su ga uhvatili i nije uspio. Kada su ih odveli do Mahdija, Stasio nije htio primiti njegovu vjeru, pa ih je poslao na teški put, jer je znao da će deca umrijeti. Ali naprotiv, Stasio je ubio ljude koji su ih vodili i zajedno sa Nellom, Kalijem i Meom otišli potražiti put kući. U toj prašumi su im se dogodile mnoge stvari: Nella se razbolila, pripitomili su slona, susreli su gosp. Lndea koji im je dao kinina za Nellu i puno oružja. Doputovali su do Kalijevog sela i vodili rat protiv drugog plemena. Poslije tih dogodovština su došli u pustinju gde su svi skoro umrli od žeđi, ali spasili su ih neki vojnici i odveli ih oČevima. Nakon mnogo godina Nalla i Stasio su se vjenčali i sretno živjeli do kraja svog života.
​

 

[Mr.Daky]

Homer - Odiseja

Homer - Odiseja

1. TEZA: O autoru

Homer ili Homeros živio je oko 800. god. pre n.e.

Homeru se u antici pripisalo autorstvo Ilijade i Odiseje, kao najpoznatiji i zapravo jedini spomenici tog vremena. Sumnja se da je Homer napisao potpuno oba speva jer je bio slijep i jer se vide vidljivi ispravci drugih pesnika na samim djelima. Osim Ilijade i Odiseje Homer je pisao niz "kikličkih epova" s trojanskom ili tebatanskom tematikom, zatim tkz. homerske himne bogovima, šaljiv spev Batrahomiomahija ( Boj žaba i miševa), ali na kraju su mu poricali sve osim Ilijade. O Homerovom životu nema pouzdanih podataka ali zna se da najverovatnije potječe iz Smirne u Maloj Aziji, i da je živio između 900. i 700. god. prije n.e. Krajem 18. st. razvila se sumnja za njegovim postojanjem zbog tkz. "homerskog pitanja", taj problem do dana današnjeg nije potpuno rješen. Prevladava mišljenje o tkz. unitarizmu tj. da je jedan ljudski genije u to vreme spojio sve dotadašnje priče u ta dva epa, i to Ilijadu u mlađim danima, a Odiseju u starijim danima. Po detaljnjoj tematici, po preciznosti likova i njihovih osećaja i mišljenja, po njihovom dotadašnjem mišljenju na svijet i na bogove, Ilijada i Odiseja pripada najvećim kulturnim i umjetničkim tekovima čovečanstva. Te knjige su kasnije imale i veliki utjecaj na razvoj antičke i evropske književnosti. Ostale su nenadmašene uzorom na ostalu epsku literaturu. Oba epa su pisana heksametrom. Ilijada sadrži 15.696 a Odiseja 12.103 heksametara. Aleksandriski su ih filozofi podjelili na 24 knjige prema broju slova grčkog alfabeta.

2. TEZA:

1.Pevanje “Kikonci i Lotofazi”

Odisej je kralj kršnog otoka Itake u Jonskom moru. Od svih Grka Odisej je najviše lutao na povratku kući.

Odisej je sa svojih dvanaest brodova krenuo iz Troje ali ga je odmah jaki vetar odvukao prema severu na tračku obalu. Tamo je sa svojim ljudima provalio u kikonski grad Izmar. Muškarce su pobili a žene i ostali pljen su podjelili. Odisej je htio da odmah otplove ali ga njegovi ljudi nisu poslušali. Pobjegli Kikonci sa svojim susedima navale na Odisejeve ljude. Odisejevi ljudi brzo uskočiše u lađe i počevše bježati. Iz svake lađe umrlo je po šest vojnika. Nakon toga jedno dulje vreme mirno su plovili morem, kad od jednom jedna velika oluja sa sajevera polomi im jedrenice i jedra im rastrga u komade. Morali su mukotrpno veslati kako bi stigli do kopna. Trebalo im je dva dana da poprave brodove. Nakon toga razapeli su nova jedra i otplovili prema jugu. Odmah kraj rta Maleja tj. blizu Itake zapuha jak vetar koji ih je odveo daleko od domovine na otvoreno more. Devet dana ih je bura nosila, a tek deseti dan dospeli su na obalu Latofaga. Tamo su živeli ljudi koji su se hranili lotosovim plodom. Taj lotosov plod bio je slađi od meda, ali imao je čarobnu moć. Ta čarobna moć nije bila dobroćudna nego zloćudna jer bilo tko ga okusi nije se više želio vratiti kući nego samo ostati u toj zemlji. Odisejevi ljudi su okusili taj plod. Odisej je morao silom odvesti svoje ljude lađama, a oni su se opirali i plakali.


19.Pevanje "Odisej i Penelopa - Pranje nogu"

Odisej osta u dvorani da čeka Penelopu. Penelopa siđe iz svoje sobe i sedne na stolicu kraj ognjišta. Došle su i sluškinje da raspreme stolove i pobrinule su se da ponovo bude svetla i topline. Sluškinja Melanta stane po drugi put grditi Odiseja. Ona ga stade tjerati iz dvora. Na to Odise odgovori “Kako bi ti bilo kad bi i tebe bogovi kaznili ?” Kad je Penelopa čula razgovor izgrdi sluškinju i stadoše razgovarati o svome mužu kojeg čeka već mnoštvo godina ( nije znala da taj muž kojeg tako dugo čeka stoji ispred nje ). Odisej joj počne opisivati nestvarne događaje kao ugošćivanje na otoku Kreti. Opisao je vrlo detaljno njegovu odjeću. Penelopa je samo plakala. Penelopa tako ugosti njegovog prijašnjeg muža ne znajući zapravo da je to on. Ona mu ponudi i pranje nogu ali on prista samo pod uvetom da to bude jedna starija sluškinja. Pri pranju nogu stara dadilja prepozna Odiseja po ošiljku iznad desnog koljenom. Vepar je zadro zubom u meso Odisju već u mladim danima. Odisej je zamolio dadilju de ne oda njegovu pravu ličnost jer bi moglo doći i do ozbiljih problema. Starica uzme novu vodu i ne proizusti ni jednu riječ. Nakon toga Odisej ponov započe pričati s Penelopom koja mu govori o jednom snu u kojem vidi skori dolazak muža. Kraljica na kraju razgovora zaželi strancu laku noć i od u svoje odaje.

21.Pevanje "Napinjanje luka"

Penelopa uze lijepi mjedeni ključ s bjelokosnom drškom i ode uz pratnju sluga po Odisejev luk i tobolac ( Spremište za strijele ). Penelopa izjavljuje da će oženiti samo onoga koji će uspeti nategnuti Odisejev luk i čija će strijela proći kroz svih dvanaest sekira. Junački prosiaci stadoše gledati luk sa zaprepaštenjem. Antinoj predlaže redosljed kojim će prosiaci pokušati nategnuti luk i čija će strijela proći svih dvanaest sekira. Odisej priznaje smo govedaru i svinjaru svoju pravu ličnost kako bi od njih dobio pomoć da pokuša i on to učiniti. Niti jedan prosjak nije uspio izvršiti zadani zadatak. Odisej moli jedan pokušaj ali mu se svi protive. Na kraju Odisej svojom lukavošću i pomoću njegova sina Telemaha uspeva dobiti jedan pokušaj. Niti jedan junački prosioc ne veruje u njegovu snagu i uspešnost. Odisej bez ikakve veće muke nategne luk uz veliko očaranje prosilaca postavi strijelu i razapne ju kroz svih dvanaest sekira. Odisej namigne sinu da dođe do oca s oružjem kako ga ne bi niko mogao na pasti. Odisej tako započinje večeru.

​

 

[Mr.Daky]

Franc Kafka - Proces

Franc Kafka - Proces

Nažalost, sve što je moglo delovati na Kafkine suvremenike, proizvod bolne mašte oslikao se kasnije u drugom svjetskom ratu.

Čitajući Kafku, naročito proces često čitaoca iznenađuju neobični događaji pa se česti ima dojam kao da se sanja. Događaji se nižu kao u snu i često se čine nevjerojatnim, ali su istovremeno uvjerljivi i vjerodostojni.

Image “Stanite!- reče onaj pokraj prozora, baci knjigu na stolić i ustade.-Ne smijete otići jer ste uhapšeni.-Tako se nekako i meni čini- Reče K.-Ali zašto?-pripita-Mi nismo merodavni da vam to saopćimo. Vratite se u svoju sobu i čekajte! Postupak je već u toku i sve ćete doznati na vrijeme. Ja prekoračujem svoja ovlaštenja kad vam ovako prijatelju govorim.”

Ta čudnovata smesa sna i jave je ustvari Kafkina vizija svijeta. To je poseban svijet u kojem deluju posebni zakoni, sve je izvrnuto naopako, ali ne može se reći da je mistično i proizvoljno. To je svijet u kojemu vlada logika, čvrsta i neumoljiva, poput logike zdravog razuma.

Otuđenje ili alijenacija, fenomen koji je prisutan u suvremenoj civilizaciji. Upravo se Kafka time bavio i pisao o tome. Dotaknuo se otuđenja u svim svojim delima, problema izgubljenosti čovjeka u suvremenoj civilizaciji, nemoći čovjeka da komunicira sa svojom okolinom, da je prilagodi svojim potrebama i životnim uvjetima koje je sam stvorio, on opisuje čovjeka koji nailazi samo na nerazumijevanje okoline. U Preobražaju je Gregor Samza na neki način otuđen jer pretvorivši se u kukca on za svoje bliže prestaje biti živo biće, a nakon što umire svi se ponašaju ravnodušno kao da nikada nije ni postojao. Pa i u procesu Josef K. je otuđen, osuđen zbog nečega čega ni sam nije svjestan, u nemogućnosti da se brani čak i bez da zna tko ga je optužio proživio je godinu muka i grešaka da bi na kraju osudu doživio kao neku vrstu spasa, pomirenja sa sudbinom.

Kafka je pisac koji sam sebi nije prideljivao neki osobi značaj, a naročito nije vjerovao u svoj književni geniji. Njego pesimizam stalno ga je pratio u životu i u delima. Kafka je na neki način vizionar, prorok koji je u svojim delima predviđao što će nekoliko godina kasnije potresti čovječanstvo.

Zanimljivost Kafkinih dela je u tome što se ona mogu interpretirati na bezbroj načina, budući da raspleta u njegovim delima obično nema, a nisu dana ni objašnjenja pa se dela ponekad čitaju i dva puta kako bi se shvatila, ali uzalud.

Milna, žena koju je on ljubio, a nadviše i cijenio i kojoj je uputio mnoštvo pisma koja se danas ubrajaju u jedna od najljepših ljubavnih pisama, za Kafku je rekla:” On stoji među ljudima i u čudu ih gleda. Nikad se nije sklonio ni u kakvo utočište. Zato je izložen svemu od čega smo mi zaštićeni. On je gol među obučenima.”
Kafka, geniji koji nikada nije sam skrivao svoju veličinu..
​

 

[Mr.Daky]

Dioba Jakšića

Analiza pjesme - Dioba Jakšića



Pesma Dioba Jakšića predstavlja najstariji zapis koji postoji na srpskohrvatskom jeziku, u usmenoj književnosti.
Reč je o pesmi koja pripada jednom konkretnom krugu pesama (pesme o deobi braće) koje se odlikuju izraženim tzv. invarijantnim jedinicama, zajedničkim jezgrom, kao i nizom određenih komponenti i konkretnim odnosima između junaka u pesmi. To ujedno predstavlja prvu specifičnu karakteristiku ove pesme.
Dioba Jakšića poseduje snažan stvaralački impuls, poseduje drugačiju stilizaciju, umetnički kvalitet i postignuta je njena celokupna poetizacija. Odnosi scena u pesmi su u odmerenoj i fantastičnoj razmeri, što je omogućilo da pojave i bića mogu da govore, učestvuju, čude se.
U oživljavanju pejzaža, prisutne su i suprotnosti ali i nežne i tihe dimenzije kako u duhovnoj tako i u materijalnoj zoni. Upotreba znakova je veoma izražena i prisutna. Primera radi:
- utva zlatokrila koja je nedodirljiva,
- utva se brani,
- dvoboj ptica koji se ne završava smrću već teškom ranom,
- zlatasta ptica primorava lovca da zapliva u jezero i sl.
U celoj pesmi se oseća nastojanje samog autora da spoji mitsko i ljudsko, u čemu je i uspeo. Ovakav izbor autora nije bio slučajan već u neku ruku nužan. Prosto samo ovako nešto je autor i mogao da realizuje u pesmi, s obzirom da je reč o starijoj građi.
Autor sledi pojave u pesmi, razdvaja dva događaja a potom ih na kraju ponovo spaja na najbolji način. Konkretno, Dmitar, jedan od braće prepoznaje u rečima sokola svoju sudbinu i žuri natrag da je spreči.
U Diobi Jakšića se smenjuju predanja i ljudska svest, koje zajedno daju jednu sliku sveta u kojoj se traže znaci ljudske sudbine, koristeći se pritom Suncem, Mesecom i zvezdama na nebu.
Ono što pesmu Dioba Jakšića istovremeno pak izdvaja od drugih takvih i sličnih pesama, jeste izvesna etnografska formula koje obuhvata magiju i verovanja.
Ova mitopoetska dimenzija Diobe Jakšića uslovljena je dvostrukom vrednošću, dakle, svojstvom unutrašnje napregnutosti i kolizije.
Primera radi, u pesmi je Mesec u vezi sa zvezdom Danicom. Zvezda Danica (jutarnja i večernja ili istočna i zapadna) se na početku pesme nalazi na zapadnoj strani, i na toj strani počinje priča u pesmi.
Dvostruka vrednost mitopoetske dimenzije, je prisutna i kod glavnih junaka pesme odnosno dva brata. Iz ovog ugla posmatrano, moguće je najbolje uočiti razloge zbog kojih Dioba Jakšića je više legenda nego ljudska priča.
Dalje, dva brata u pesmi su suparnici. Jedan od braće je u funkciji negativca a drugi u funkciji pozitivca.
Jedan brat se zove Bogdan za koga se pretpostavlja da je bio starijeg porekla i da su godine osnovni uzrok koji se može koristiti pri objašenjenju ponašanja brata koji je ujedno žrtva u ovoj pesmi.
Primarna i izražena dvojnost mitopoetske dimenzije se urušava sa daljim tokom pesme. Prvi momenat toga jeste postojanje trećeg lika u pesmi, Anđelije. Anđelija označava dobrotu i anđeosko vladanje, u njoj su sadržane sve odlike ljudskog savršenstva pa otuda i ovakvo ime.
Anđelija je ta treća i istovremeno spasonosna komponenta. Položaj Anđelije u jednom momentu u pesmi biva potpuno beznadežan. Međutim, on se kasnije menja. Uvođenje Anđelije u pesmu je ključna promena i njena potreba proizilazi iz želje da se konačni zaplet i kulminacija odvede u jednom od dva smera, odnosno u smeru dobra ili zla.
Dvojna konstrukcija se narušava i kada je reč o prostoru i vremenu u pesmi. Naime, dolazi do razdvajanja braće, jer jedan od njih, Dmitar odlazi u lov, u planinu, izjutra. Lov je ovde namerno ubačen i simbol je i uvertira za ono glavno što predstoji u pesmi.
Ovde je reč o fizičkom odvajanju braće, ali ono nije samo fizičko. Razilaženje braće ustvari, znači kretanje između njihovih dvostrukih priroda, kako nasleđene tako i ljudske. Njihovo ponašanje se razlikuje na početku i na kraju pesme. Jakšići su na početku smrtno zavađena braća. Dmitar je oličenje nemilosrdnosti.
Dioba Jakšića je može se reći više legenda o bratoubistvu i kao takva obiluje brojnim motivima.
Prvi motiv koji se ističe u pesmi jeste molitvena, zlatna čaša. Naime, razni obredi, mitski otisci, citati i sl., mogu zadobiti potpuno drugačiju ulogu uvođenjem u određeni žanr. Razlog tome jeste što etnografska činjenica ima svoju životnu prošlost pa stoga nije ni redak slučaj da jedan detalj u pesmi progovori drugim jezikom, ostvari sasvim drugačiji estetski učinak ili pomeri težište samog toka radnje.
Da bi se ovako nešto uočilo u pesmi neophodno je detalje sagledati sa aspekta svih okolnosti kako na spoljašnjem tako i na unutrašnjem planu i odrediti prirodu tvorevina koje su kazivane usmeno. Taj detalj je posebno zastupljen u zlatnoj, molitvenoj čaši, koja predstavlja poseban motiv gesta junakinje pesme Dioba Jakšića.
Ujedno, podatak o molitvenoj čaši u pesmi Dioba Jakšića je najstariji podatak te vrste. Ovaj podatak je u pesmu prvi uveo Vuk Stefanović Karadžić.


U pesmi Dioba Jakšića dva brata Jakšića dele očevinu. Imetak je podeljen na dva jednaka dela među braćom, ali sukob i konflikt između braća nastaje oko podele konja i sokola. O tome svedoče sledeći stihovi u pesmi:

“Lijepo se braća pogodiše,
Očevinu svoju pod'jeliše:
Dmitar uze zemlju Karavlašku,
Karavlašku i Karabogdansku,
I sav Banat do vode Dunava,
Bogdan uze Srijem zemlju ravnu,
Srijem zemlju i ravno Posavlje,
I Srbiju do Užica grada,
Dmitar uze donji kraj od grada,
I Nebojšu na Dunavu kulu,
Bogdan uze gornji kraj od grada,
I Ružicu crkvu nasred grada.
O malo se braća zavadiše,
Da oko šta, veće ni oko šta,
Oko vrana konja i sokola...“

Konj i soko, jesu povod bolji reći uzroci za motive zavade braće i bratoubistva. Brojne su epske pesme u kojima konj i soko ili pak oružje, su glavni povod za neka zlodela. Osnovno pitanje koje se ovde nameće jeste šta ustvari konj i soko predstavljaju i znače indirektno u pesmama, pa uspevaju da dovedu do jednog takvog spleta okolnosti?
Po mnogim autorima i kritičarima epskih pesama, konj i oružje a time i soko predstavljaju položaj i starešinstvo. U nekim pak konj i oružje predstavljaju znake kraljevskog ili vlastelinskog položaja.

 

[summer]

Žil Vern - 20000 Milja Pod Morem – Prepricano:

Godinu 1886. svi ljudi po pojavi morskog čuda.Koji god brodovi išli na istraživanj vratili su se bez rezultata.Neki su mislili da je to čudovište neprirodne snage, a druči su mislili sa je to podmornica sa beskrajno jakom pokretnom snagom:Tako je jedan brod krenuo u istraživanje namjerom da se ne vrati dok nešto ne sazna.Na tom brodu je bio profesor Arronax,njegov vječni pratilac Savjet i Kanađanin Ned Land.Profesor Arronax je rekao svim mornarima da gledaju u more ne bi li ugledali čudovište.Na moru se pojavila velika riba i prevrnula brod.Arronax,Savjet i Ned Land su skočili u more.Ugledali su podmornicu i popeli se na nju.Vrata podmornice im je otvorio kapetan Nemo.Sutradan je kapetan Nemo vodio Arronax,Savjeta i Ned Landa na ronjenje da upoznaju svijet pod morem.

Tu su bile razne Školjke,ribice i različite morske trave.Arronax,Savjet i Ned Land su se čudili ljepoti morskog dna.Kapetan Nemo se hvalio podmornicom koja se zvala “NAUTILUS”.Podmornica je bila vrlo lijepa.Imala je muzej u kojoj su se držali zlato,bisere i drago kamenje.Kapetn Nemo im je rekao da tko god dođe na podmornicu mora na njoj ostati do kraja života.Prolazili su dani i tjedni.Jednog dana Savjet je gledao kroz prozor pa povika:”profesore,dođite!”profesor priđe prozoru,pogleda i vidi čamac.Na palubi je bilo nekolko leševa jer ih je zatekao brodolom.Plovili su ka ostrvu Vanikovo.Nakon tjedan dana bili su na ostrvima Australije.Profesor je zamolio kapetana

Nema da ih pusti da odu na ostrvo.Kapetan Nemo je dozvolio.Ušli su u čamac i bili naoružani električnim puškama.Ostrvo je bilo prekriveno divnom šumom.Iz dana u dan su išli na ostrvo.Jednog dana kada su bili na ostrvu i grijali se na vatri,počne padati kamenje na njih.Uhvatiše puške i pobjegoše u čamac.Uto iz šume izađoše divljaci i počnu ih gađati strijelama.Zaveslaju i odu na podmornicu.Prolazili su mjeseci plovidbe na podmornici.Jednog dana Arronax,Savjet i Ned Land se dogovore za bijeg.No nisu uspijeli jer je podmornica zaronila u morske dubine,ali nisu odustajali nego su čekali novu priliku.Podmornica je plovila prema jugu do južnog pola.

Dok su plovili našli su se u klopci od ledenih stijena.Podmornica je radila punom parom i sljedećeg dana su se probili.Podmornica je jurila velikom brzinom ka sjeveru.Jednog dana Ned reče profesoru :”noćas bježimo!”Došla je noć.Profesor,Savjet i Ned ukrcaše se u čamac.U tom trenutku podmornica se našla u vrtologu.Čamac se otkvačio i našao usred vrtloga.Ujutro kada su se probudili bili su u kolibi .Pitali su se da li se podmornica izvukla?Svi troje bili su sretni što su živili

LICA: profesor Arronax,Savjet,Kanađanin,Ned Land,kapetan Nemo
MJESTO RADNJE: u dubinama mora
VRIJEME RADNJE: 19.stoljeće
TEMA: pustolovine i plovidba podmornicom
OSNOVNA MISAO: normalan život na zemlji je privlačnij od svega blaga i zlata pod morem

 

[summer]

Mark Twain – Kraljević i Prosjak

Kraljević i prosjak je napisao američki književnik Mark Twain. O djelu Kraljević i Prosjak.

MARK TWAIN
Američki književnik Mark Twain, pravim imenom Samuel Langhorne Clemens. Neko je vrijeme bio brodar na Mississipiju, kopač zlata, a bavio se i novinarstvom. Godine 1853. odlazi na istok, u potrazi za poslom, i radi u tiskarama u New Yorku, Philadelphiji, Washingtonu, St. Louisu.

Poznata su mu djela: Pustolovine Toma Sawyera, Život na Mississipiju, Pustolovine Huckleberryja Finna, Ukradeni bijeli slon, Tajanstveni stranac, Jenki iz Connecticuta na dvoru kralja Arthura.

KRALJEVIĆ I PROSJAK
Vrsta djela: Pustolovni roman

Mjesto radnje: London, Engleska

Vrijeme radnje: 16. vek

Tema: Društvene prilike u srednjovjekovnoj Engleskoj

Likovi: Tom, Edward, pustinjak, Tomov otac i majka

O djelu Kraljević i Prosjak
Čini li odijelo čovjeka? Mnogi će doista reagirati samo na to; zadivit će ih nečija odora, kao simbol položaja i moći. S druge strane, nekomu čije ruho nije tako sjajno, koji je siromašna podrijetla, izrugivat će se i ponižavati ga. U ovoj pripovijesti to je doista slikovito opisano. Kad je kraljević Edward odjenuo Tomovu odjeću, nitko mu više nije vjerovao tko je uistinu, svi su mu se rugali. Istodobno, Tom je bio na dvoru, preodjeven u kraljevića, okružen gospodom. No svaki put kad bi ga nešto pitali, djelovao je zbunjeno, svi su mislili da je lud. Tek na kraju priče ljudi
shvaćaju da kraljevića ne čini samo odjeća, već i njegovo dostojanstvo i pravo na to da bude kraljević, ali da i siromah ima svoje dostojanstvo te da ga, ako je živio časno, valja jednako tako poštivati.

Analiza glavnih likova:
Tom
Rodio se u siromašnoj četvrti:

“U starome gradu Londonu rodio se u siromašnoj obitelji, po imenu Canty, jedan dječak kome se roditelji nisu razveselili.”

Prisiljavali su ga da prosjači, ali on je prosio onoliko koliko mu je trebalo; najradije bi slušao priče:

”On je prosio tek koliko mu je bilo potrebno da održi goli život, jer su zakoni protiv prosjačenja bili strogi, a kazne teške; zato je dobar dio vremena provodio slušajući zanosne priče i bajke dobrog oca Andrewa o divovima i vilama, patuljcima i duhovima, o začaranim zamkovima i sjajnim kraljevima i prinčevima.“

Tom i kraljević Edward odlučiše zamijeniti uloge, no situacija ubrzo postaje vrlo ozbiljna. Na dvoru je mladi Canty viđao raskoš i sjajne odore, ali sve je češće čeznuo za domom:
“Idućeg dana pristigoše strani poklisari sa svojom kitnjastom svitom; a Tom ih primi sjedeći na prijestolju uzvišeno i dostojanstveno. Sjajan mu je prizor isprva godio oku, ali je primanje bilo beskrajno i zamorno baš kao i većina govora, tako da se početni užitak malo-pomalo pretvorio u zanovijet i čežnju za domom.”

Mladi Canty je nesretan u dvorcu, ne snalazi se najbolje, osjeća da je zatočen:

“Tom je stalno bio tužan i rastresen i nikako se tog osjećaja nije mogao otresti. Jutarnje dužnosti vezale su mu ruke i zamarale ga. Opet je osjetio kako ga svom težinom pritiskuje njegovo zatočeništvo.”

Pritišće ga i sram; dok je veselim osmijehom pratio povorku, odjednom je ugledao majku:

“Obrazi lažnoga kralja gorjeli su od uzbuđenja, oči su mu sijale, sav se topio u ludoj sreći. U tom trenutku, baš kada je podigao ruku da baci novu pregršt zlatnika, primijeti kako ga jedno blijedo, iznenađeno lice s očima prikovanim na njemu napregnuto gleda iz drugog reda gomile.
Hladan znoj ga probi: on poznade svoju majku! Pa podiže ruku do očiju okrenuvši dlan na vanjsku stranu – bio je to mahinalni pokret, za koji nije više znao kada ga je stekao, ali koji je iz navike ponavljao. Ne prođe ni trenutak, a ona se probi kroz gomilu, prođe uz stražara i stade
kraj njega. Zagrlila je njegovu nogu, obasula je poljupcima uzvikujući:
“O, milo moje dijete!” i uprla u njega lice koje se preobrazilo od radosti i ljubavi. U istom trenutku jedan je časnik kraljeve garde ščepa, te je svojom snažnom rukom tako baci da se otkotrljala do mjesta s kojeg je došla. I dok se taj ružni prizor odigravao, s Tomovih se usana spustiše ove riječi: ‘Ženo, ja vas ne poznajem!’, ali ga do srca zaboli što su se ovako prema njoj ponašali.”

U ulozi kralja uvijek je bio plemenit i milostiv:

”Pogriješio sam, priznajem. Nemoj me izdati, pokloni mi velikodušno ovu milost, a ja više nikad neću ni misliti ni govoriti o ovoj stvari. Postupi blago sa mnom, gospodine, inače sam propao. – Zadovoljan sam, milorde. Zato ne vrijeđaj ponovno, ovdje ili pred drugima, pa će biti kao da nisi ništa rekao.”

Edward
Rodio se kao kraljev sin i cijela mu se Engleska razveselila:

“Istoga dana u bogatoj obitelji, po imenu Tudor, rodilo se jedno drugo dijete kome su se roditelji svim srcem razveselili. I ne samo roditelji već i cijela Engleska. Engleska je toliko čeznula za njim, toliko mu se nadala i toliko molila Boga za njega, da se sada, kada je stvarno došao,
puk skoro izbezumio od radosti.”
Bio je vrlo dotjeran i lijep, a Tom mu se silno razveselio:
“Jadni mali Tom, sav u dronjcima, približio se i provlačio lagano i stidljivo kraj stražara, dok mu je srce lupalo, a nada sve rasla, kad odjednom kroz zlatne šipke ugleda prizor zbog koga umalo što ne
vrisnu od radosti. S one strane se nalazio jedan mio dječak, lica mrkog i preplanulog od raznih igara i tjelesnih vježbi na čistom zraku, čije se odijelo od prekrasne svile i satena presavijalo od nakita; o bedru je nosio mali mač ukrašen dragim kamenjem, na nogama fine čizmice s crvenom petom; na glavi veselu crvenu kapu s koje su se vila pera pričvršćena velikim dragim blistavim kamenom.”

Mrzio je zlostavljanje djece:
“Da li te zlostavlja? – Dogodi se ponekad, kad zaspi ili kad se napije, da joj se ruka odmara, ali kad se istrijezni, ona sve nadoknadi time što me dobro istuče. – Mali princ pogleda bijesno i povika:

“Kako istuče? – O, pa da, molit ću, gospodaru. Istuče! A ti si tako nježan i mali. – Slušaj, prije nego se smrkne ona će biti na putu za Toranj. Kralj, moj otac…”

Kad se Edward vratio na prijestolje vidjelo se da je sačuvao svoju plemenitost i dobrotu, ali i pravednost:

“Neka svuku tu malu hulju i bace ga u Toranj! – Ali novi kralj, pravi kralj, reče: – To nipošto! Bez njega ne bih bio povratio krunu, zato neka nitko ne digne ruku na njega. A što se tebe tiče, dobri moj ujače, lorde-namjesniče, ti se ne ponašaš zahvalno prema tom jadnom dečku, jer čujem da te je načinio vojvodom (namjesnik pocrveni), a nije bio ni kralj; prema tome, što sad vrijedi tvoja lijepa titula? Sutra ćeš preko njega moliti mene za njezinu potvrdu, inače ćeš ostati običan grof a ne vojvoda!”

“Zapamtite svi vi, dame, lordovi i gospodo, da je ovaj čovjek moj vjerni i voljeni sluga, Miles Handon, koji nije prezao ni od čega da svojim valjanim mačem spasi svoga vladara od tjelesnih ozljeda i sigurne smrti; zato je naša volja bila da ga imenujemo vitezom.”

Pustinjak
Bijaše to siromašno odjeven čovjek, pomalo čudne naravi i ponašanja:
“Bio je to stasit i koščat čovjek, duge i kao snijeg bijele kose i brade, odjeven u dugu haljinu od ovčje kože koja mu se spuštala do peta; predstavljao se kao arhanđeo i bio je zle naravi.”

Opis kraljevske dvorane za gozbe:
”To je jedna golema prostorija, s pozlaćenim stupovima i kolonadama, i zidovima i stropovima u slikama. Na ulazu stoje visoki gardisti, nepomični kao kipovi, odjeveni u bogata i slikovita odijela, držeći helebarde u rukama. Na visokoj galeriji koja se pruža svuda oko dvorane nalaze se svirači, gusta gomila građana oba spola, sjajno
odjevenih. U sredini odaje, na povišenom podiju, Tomov je stol.”
Dojam o djelu:
Mislim da je knjiga vrlo uspješno napisana i vrlo zanimljiva ponajprije zbog nesvakidašnje situacije – na isti se dan, u dvije posve različite sredine, rađaju dvojica dječaka koje poslije poveže neobičan splet okolnosti. Želja da nakratko zamijene uloge kraljevića i prosjaka, u početku bezazlena dječačka šala, postaje vrlo ozbiljna. Pripovijest je iznimno poučna, ostavljajući nas još dugo u mislima o najrazličitijim stranama ljudske naravi. Također mi se sviđa i što ima blagog humora koji još više pridonosi priči, čini je zanimljivijom.
Analiza dela:
Kraljević i prosjak je djelo američkog književnika Mark Twain -a, koji je rođen 1835.godine, a umro je 1910.godine.

Lektira Kraljević i Prosjak
Edward i Tom se rađaju istoga dana. Kraljević je željeno dijete i svi mu se vesele, ali Tom je došao na svijet neželjen. Nekoliko godina kasnije, Tom upoznaje kraljevića.

Edwarda privlači život prosjaka i oni se mijenjaju za odjeću. Bili su veoma slični tako da čak ni najbliži nisu primjetili razliku. Tom u dvorcu pokušava glumiti kraljevića ali mu ne uspijeva, pa su svi mislili da je poludio. Istovremeno Edward prolazi sve ono što je nekada prolazio Tom. Često dobiva batine i nailazi na probleme. Sprijateljio se s bivšim zatvorenikom Milesom, koji ga je zavolio i štitio. Edwardje uporno
ponavljao da je on kraljević no nitko mu nije vjerovao, pa čak niti Miles. Provodeći život među siromašnim ljudima shvatio je njihove probleme i uvidio nehumanost koja se nad njim provodila, zahvaljujući okrutnoj vladavini njegova oca Henrika VIII.

Edward saznaje za to i dolazi na dan krunidbe, koju želi spriječiti. Uz pomoć Toma dokazuje da je on pravi kralj. Milesa imenuju grofom, a Toma njegovog štićenikom. Za vrijeme svog kratkog vladanja kralj Edward je promijenio zakone i vladao na dobrobit svoga naroda.
Kraljević i Prosjak Analiza likova
Tom Canty
Siromašan dječak prema kojem se svi loše ponašaju. Veoma je pametan i plemenit, snalažljiv i inteligentan. Za vrijeme dok je bio kralj ukidao je okrutne zakone koji su pogađali siromašne.

Edward Tudor
Dobar, pravedan i inteligentan, veoma sličan Tomu. Razlika je u tome što je živio u kraljevskoj obitelji i što je naučen na raskošan život. Vuče ga želja da živi životom prosjaka, no tad nailazi na jad i bjedu i odlučuje ukinuti zakone koje je njegov otac donio.

Jezik i stil:
Roman je pisan književnim jezikom. Pisan je na osnovu povijesnih događaja i ličnosti. Dočarava život ljudi u Engleskoj za vrijeme okrutne vladavine Henrika VIII.

 

[summer]

Djura Jaksic - Otadzbina / Analiza

OTADZBINA

I ovaj kamen zemlje Srbije,
Sto pretec suncu dere kroz oblak,
Sumornog cela, mracnim borama,
O vekovecnosti prica dalekoj,
Pokazujuci nemom mimikom
Obraza svoga brazde duboke.

Vekova tamnih to su tragovi,
Te crne bore, mracne pecine.​

Prvi stih predstavlja otadzbinu kao dio kontinuiteta vjecnosti - trajanje u vremenu. U nastavku je portret kamena branika i bedema. Kamen je dozivljen kao ljudski lik iz koga zrace osjecanje i raspolozenja, ogledaju se vjecite patnje koje su ostavile tragove na licu. Prva slika sadrzi sve elemente Jaksicevog stvaralackog postupka: u skladu sa temom je leksika i sintaksa, jezicka i umjetnicka sredstva, ritam i intonacija. To su jake rijeci sa primjesom patosa i svecanog tona: VJEKOVJECNOST, PRETEC, DERE, SUMORNOG, OBLAK, OBRAZA, VEKOVI. Spregovi rijeci su inverzovani: VEKOVA TAMNIH - neuobicajeno, ali umjetnicki vrlo efektno potiskivanje epiteta sa njegovog prirodnog mjesta prije imenice u polozaju poslije imenice, cime je imenica, stavljena na prvo, udarno, mjesto u stihu i smisao je sustinski promijenjen: brazde duboke nisu posljedica tamnih vekova, nego vekova tamnih. U prirodnom poretku pridjev ima znacenje boje. U pjesnickom poretku on ima preneseno znacenje: dalekih vijekova koji se gube u daljinu proslosti te se ne mogu jasno razaznati. I epitetska inverzija BRAZDE DUBOKE ostvaruje estetske i znacenjske efekte. U stihu su rijeci dobile sasvim drugaciji raspored od uobicajenog, nepjesnickog: izmijenjena su mjesta predikata, objekta i njegovog atributa - inverzija je potpuna: mjesto Prica o dalekoj vekovecnosti imamo O vekovecnosti prica dalekoj - predikatom su rastavljeni objekat i njegov epitet i stavljeni su na istaknuto mjesto: pocetak i kraj stiha. Herojska tema i jake rijeci povlace veliki broj hiperbola koje se prepoznaju u rijecima ili sintagmama, ali i u cijelom stihu: pretec suncu dere kroz oblak - tako je "kamen zemlje Srbije" dobio vasionske dimenzije i snagu.
U drugoj strofi kamen se transformise u piramidu nacinjenu od kostiju svih predaka, koje su "slagali" svjesno, gradeci potomcima busiju, iza koje ce "dusmana cekat cete grabljive". Slika kamena iz prve i druge strofe identicne su po snazi, stamenosti i prodornosti:

I ovaj kamen zemlje Srbije
Sto pretec suncu dere kroz oblak
. . .
A kamen ovaj, ko piramida
Sto se iz praha dize u nebo,
Kostiju krsnih to je gomila.​

U drugoj strofi je konkretizovana predstava "kamena", objasnjen je njegov nastanak. Hiperbolicna slika piramide "sto se iz praha dize u nebo" samo je metafora za junacku proslost koju pamti epska tradicija i napaja ljubavlju prema domovini. Kazivanje u ovoj strofi dobilo je epski zamah i zahuktalost bitke, nezaustavljivo tece kroz cijelu strofu u jednom dahu. Snaga emocija trazi snazne rijeci, one oblikuju slozenu recenicnu strukturu, recenica tece poput bujice ostvarujuci jedinstvo misaonog slijeda. Ovakav ritam recenice potiskuje rimu, jer bi ona, sama po sebi, presijecala tok i djelovala bi neprirodno. Rima dolazi sama po sebi u laganom ritmu, proistice iz laganih raspolozenja i osjecanja, a u ovakvim stihovima, koji teku poput bujice, nema mjesta rimovanju. Ovu strofu karakterise jos jedna osobenost: izuzetna zvucnost. Ona se ostvaruje visokom ucestaloscu dobosarskog R: tRagovi, cRne, boRe, mRacne, pRaha...
U trecoj strofi je jos jedna transformacija "kamena" sa pocetka pjesme: u drugoj je on busija, ovdje je on bedem. Sve ove transformacije sugerisu monumentalnost, ukopalost, nepomjerljivost, neprolaznost. Dotle moze da stupi "noga pogana", drzne li dalje, naici ce na gromove, grmljavinu, strasne i smjele glasove branilaca. Iz tih glasova razabrace se jedna jedina misao:"Otadzbina je ovo Srbina..." Ovaj stih je poenta pjesme i njena poruka.

"Ne znamo da li ima u svetu mnogo pesama gde je samo jedan red, prvi red pesme dosta:

I ovaj kamen zemlje Srbije​

Necemo dalje navoditi. Dosta je. Svako od nas posle tog retka, sam nastavlja neku svoju istoriju, opstu ili licno svoju, i u toj istoriji nalazi jedan prost i tvrd kamen od kojeg se ponovo pocinje ziveti i raditi i pobedjivati. Patriotska poezija Djure Jaksica jednim je delom u proslosti... Ali drugim delom ona je ne samo savremena, nego svetli u savremenosti. U danasnjim nasim borbama, i diskusijama, mi cesto mesamo drzavu i otadzbinu. Djura Jaksic ih nije mesao... Otadzbina je bice... Otadzbina je ideal. To je zavicaj kao tajna i lepota."

 

[Mr.Daky]

Vladimir Nazor - Cvrčak

Vladimir Nazor - Cvrčak

KNJIŽEVNA VRSTA

Pjesma, lirska, DITIRAMB, pjesma zavičajnog pejsaža.
DITIRAMB
– himnička pjesma, stari Grci slave životne radosti, pjevaju u čast boga Dioniza.
- danas lirska pjesma koja slavi radosna raspoloženja.

TEMA

Oduševljenje pjesnika ŽIVOTOM i ljepotom prirode.

MOTIVI
A) - mediteranski (na čvoru crne smrče)
B ) - klasični (a tebe zemlja rodi da budeš čil i jak)
C ) - biblijski (ja sam himna što zvuči sa oltara)

LEKSIK
PAN-mitološki bog šuma i pastira (harfa, himna, hram, trohej, jamb).

PJESNIČKE SLIKE

VIZUALNE:

- more tamno
- sunce lije žar i plam

AKUSTIČNE:
– cvrči cvrčak
- rominja s neba k´o kiša

ASONANCA:
– ponavljanje istih samoglasnika
- dva obronka postaše moji boci

ALITERACIJA
– ponavljanje istih suglasnika
- i cvrči, cvrči cvrčak

METAFORA
– sunce- golema harfa sja

ALEGORIJA
– sunčeve zrake idu od neba pa do zemlje
- golema harfa sja

PERSONIFIKACIJA
– zemljo majko
- šuti- gordi hram

ONOMATOPEJA
– i cvrči, cvrči cvrčak

USPOREDBA
– i žilice su moje nabrekle ko potoci

SIMBOL
– cvrčak = simbol životne radosti
Pan-veselje, sloboda
“Pomamnu pjesmu sviri
na fruli nagi Pan”

RITAM
– nesvakidašnji

ZVUKOVNA PJESMA
– "Zemniče, ja sam pjan"

INVERZIJA:
– obrnuti red riječi
Cvrči, cvrči cvrčak
ONOMATOPEJA

(grč.ONOMATOPOIA) onoma – ime, poieo – činim) u pravom značenju riječi onomatopeja je grupa glasova (tj. jedan morfem) koja teži da proizvede neki ŠUM ili da ga oponaša ili da stvori odgovarajuću zamjenu, kuc, pljus. To se postiže s pomoću boje i tona, s pomoću RITMA.

Svaki jezik ima svoj sistem onomatopeja. Bitno je težište na muzičkim dojmovima (ponavljanja glasa, sloga ili riječi). Glasovima se oponašaju zvuci u prirodi. I CVRČI, CVRČI CVRČAK – CVR,CVR. Svaki jezik spontano stvara takve riječi (cvrčak, kukavica, šuštanje). To je slaganje zvukova i značenja riječi, čime se postiže živahna zvučna predodžba. Česta je u svakodnevnom životu. Kiša pljušti, kukavica kuka.

Cvrčak – V. Nazor
- TEMA: priroda i život, pejzajžna lirska pjesma(mediteranski motivi)
- Ditiramb (hvalospjev prirodi i životnim radostima), akustični i vizualni eleme.
- Cvrčkova opijenost prirodom, cvrčak osjeća ljepotu prirode i živi
U skladu s prirodom.Čovjek živi protivno prirodnim zakonima.
Cvrčak kritizira čovjekov način života.
- poetska poruka: svijet je lijep a život dar je s neba.
- Slobodan stih
- stilska sredstva:aliteracija, onomatopeja, hiperbola, pored. Polisindeton.

​