Pravo za tumacenje Svetog Pisma
- Začetnik teme Nelsim
- Datum pokretanja
- Učlanjen(a)
- 21.09.2015
- Poruka
- 1.460
Ne, sveti oci nisu nepogresivi, neki sveti oci su besprekorni u svom ucenju, neki drugi se sukobljavaju oko nekog misljenja ali ne i dogmata bitnog za spasenje, duh sveti jeste na svetim ocima, oni su naslednici apostola, neki sveti oci su direktni ucenici apostola i samim tim oni prenose ono sto su od njih naucili u svojim delima.Origen je gresio i on je preoglasen jeretikom, Kliment Aleksandrijski je gresio, blazeni Avgustin je gresio, Teofil Antiohijski je gresio, ali te nihove pogreske nisu uticale na cistocu predanja, Svetog Pisma i dogme, neki od svetih otaca su mnogo bitniji od pojedinih apostola za crkvu.Nije crkva prihvatila svo svetootacko ucenje, ono koje se suprotstavlja predanju je izbaceno a ono dobro koje se slaze je uzeto, dogme su utvrdjene na saborima na kojim su svi episkopi bili okupljeni i u molitvi uz pomoc Duha Svetog oni su doneli zakljucke i jednodusno je slozili oko sastavljanja dogmi.Ljudi su pogresivi ali vaseljenski sabori, predanje i sveto pismo su nepogresivi.Crkva nije nepogresiva npr. za vreme monotelitske jeresi samo je jedan monah bio na strani istine sv. Maksim Ispovednik i Bog je bio sa njim i on je u kratkom periodu razrusio laznoucenje koje se uvuklo u crkvu, isto je bilo i sa ikonoborcima i monofizitima koji i dan danas postoje.
- Učlanjen(a)
- 07.07.2014
- Poruka
- 18.400
Ali jesu sveti oci, kao karika koja se nadovezuje na apostolske oce, jedini jamac i svjedok autorstva novozavjetnih spisa i njihove nadahnutosti Duhom Svetim.
Apostoli su živjeli i pisali svoje spise prije 2.000 godina. Te spise mi danas imamo i čitamo u knjizi koju nazivamo Biblijom, ili Svetim Pismom, jer je mi kršćani smatramo svojom svetom knjigom. Nemoguće je i zamisliti kakve strašne posljedice bi bile i za kršćanstvo i za kršćane, kada bi netko ozbiljno doveo u pitanje autentičnost i samih apostola i njihovih spisa. Most između nas i apostola dugačak je 2.000 godina. Na jednoj strani mosta su apostoli kao početni upornjak, a mi smo na drugoj strani udaljeni 2.000 godina. Znamo svi da prije 2.000 godina nije bilo diktafona pa nemamo niti jednu Isusovu riječ snimljenu audio-zapisom. Nije bilo ni kamere, pa nemamo ni jedan video-zapis iz vremena Isusova života i djelovanja. Što imamo? Imamo samo pisane tekstove koji su se na različite načine prenosili, pa tako i do nas došli. Sve tekstove koji spominju povijesnog Isusa možemo podijeliti u dvije grupe. Jedni su čisto i isključivo povijesni, napisani od rimskih i židovskih autora, a drugi su religijsko-povijesni koji su nastali unutar Crkve i vezano uz Crkvu. Prva grupa, povijesni spisi, ovdje nam nisu niti interesantni niti predmet teme. U drugoj grupi je mnoštvo spisa, i kao što rekoh nastali su unutar Crkve i vezano za događanja oko Crkve. Od svih ovih spisa nastalih u Crkvi, ono što mi nalazimo u Bibliji je samo jedan mali dio tih spisa. Također valja znati da su ovi spisi koje imamo u Bibliji (novozavjetni spisi) pisani u drugoj polovici 1. stoljeća (50.-100.), a da su u Crkvi uokvireni u "zbirku" Novog zavjeta tek koncem 4. stoljeća (397. god u Kartagi). Tako uokvireni u Novi zavjet i dodani Starom zavjetu Septuaginte, čine knjigu koju mi kršćani smatramo svojom svetom knjigom i nazivamo ju Biblijom ili Svetim Pismom.
Očito je, ako netko ovu našu Bibliju smatra i prihvaća kao nadahnutu Božju riječ, mora vjerovati Crkvi, točnije, mora vjerovati ljudima koji su vodili Crkvu u vrijeme "formiranja novozavjetnog kanona" i koji su upravo taj i takav kanon formirali, nema mu druge. Ne možete vodstvo Crkve iz tog perioda proglasiti "odavno otpalim", a ono što su oni oformili kao Novi zavjet prihvatiti kao svoju svetu knjigu. I ne samo zbog toga što su oni formirali novozavjetni kanon, nego i zbog toga što nitko drugi iz tog perioda ne svjedoči i ne jamči da su novozavjetne knjige bogonadahnuti spisi. Zapravo možete ih proglasiti "otpalima", ali samo ako ste imbecil, jer onda se oprostite od Svetog Pisma, nitko drugi ne jamči i ne svjedoči da su to "sveti Spisi". U tom slučaju slobodno možete Bibliju i u vatru baciti.
Vidjeli smo da je neophodno ljude koji su vodili Crkvu i koji su odredili novozavjetni kanon prihvatiti vjerodostojnima, jer ostadosmo bez Svetog Pisma, ali jeli to ujedno i dovoljno? Ne, nije dovoljno. Ako od Isusa i apostola pa sve do njih nemamo neprekinuti lanac vjerodostojnih prenositelja onoga što je naučavao Isus a onda apostoli, uzalud nam povjerenje u ove koji su formirali novozavjetni kanon. Oni su mogli biti najbogobojazniji i najpošteniji ljudi, ali ništa nam to ne vrijedi ako lanac prenositelja do njih nije vjerodostojan. Dakle, i prethodna "karika" kojom se prenosilo ono što su naučavali Isus i apostoli morala je biti neupitno vjerodostojna. Jednako vrijedi i za svaku prethodnu kariku, jer to je jedini način da smo sigurni da u Svetom Pismu imamo zaista ono što su naučavali Isus i apostoli.
Ako Isusa i apostole, koje sam slikovito prikazao upornjakom mosta, predstavimo "izvorom istine", onda su prve karike lanca prenositelja istine "apostolski oci" i iza njih "sveti oci". Dovodeći u pitanje vjerodostojnost, bilo apostolskih bilo svetih otaca, ništa nam ne vrijedi što je bilo poslije njih. Ako ne vjerujemo apostolskim i svetim ocima, Bibliju ponovo možemo slobodno baciti u vatru. Naprosto, osim apostolskih i svetih otaca nemamo baš nikoga drugoga iz tog perioda tko jamči za bogonadahnutost onoga što su naučavali i napisali apostoli.
Vidjeli smo neophodnost "neprekinutog lanca vjerodostojnih prenositelja istine" sve od Isusa i apostola pa do onih koji su formirali novozavjetni kanon koncem 4. stoljeća. A što dalje? Možemo li reći: OK, koncem 4. stoljeća imamo "Knjigu", i dalje nam ne trebaju ni prenositelji istine ni tumačitelji Knjige (Pisma)? Neki su upravo ovo i rekli, pa i danas imaju svoje nasljednike i sljedbenike. Luther je to zapravo napravio svojim principom "Sola Scriptura" (Samo Pismo). Već sam na drugim temama obrazlagao pa ću samo ukratko. Ovaj princip je iznjedrio današnjih pedesetak tisuća protestantskih denominacija i raznih zajednica, iako istu knjigu čitaju i iako ih po njihovim tvrdnjama isti duh nadahnjuje u tumačenju. Neslganja u tumačenju Svetog Pisma nisu im na nivou neslaganja oko toga pjeva li ljepše slavuj ili kos, nego su takva da bi nerijetko jedni druge najrađe proždrli.
Vratimo li se na onu početnu sliku o mostu dugačkom 2.000 metara, mogli bismo ga definitivno i skicirati. Početni upornjak su Isus i apostoli, sve spomenute karike "neprekinutog lanca vjerodostojnih prenositelja" možemo nanizati kao čvrste stupove i oslonce mosta, a na kraju je živa Crkva kao drugi upornjak mosta. Jedino je prelaz preko takvog mosta siguran. Jedino u istini možemo biti ako smo u toj živoj Crkvi do koje je ovakvim neprekinutim mostom prenesena Radosna vijest. Adventističke priče kako su istinu "po šumama i gorama" prenosili Albigenzi, isto je kao da vam vozač automobila kada dođe na Krk priča da je s autom preplivao morski zaljev.
Ovo što si izrekao je apsurd po sebi, i to dvostruki. Kažeš, "ali to ne znači da je ono što su oni učili tumačeći bibliju - bilo u skladu sa biblijom". Oni su najprije tumačili razne spise, još prije određivanja kanona dakle prije postojanja onoga što zovemo Biblijom, pa kako bi to onda moglo biti u suprotnosti s Biblijom??? To je kao da kažeš da se još prije rođenja sina otac suprotstavljao sinovu mišljenju. I drugi apsurd, kažeš da su "sveti oci" mogli na osnovu različitih indikacija da formiraju kanon biblije. Kojih različitih indikacija? Hoćeš reći nekih krivih indikacija? Ako su indikacije bile krive po kojima su formirali kanon, onda i ti i ja možemo spaliti Bibliju, što će nam. Sveto Pismo ti vrijedi jedino ako su oni koji su formirali kanon napravili to po ispravnim indikacijama. A ako su napravili kanon po ispravnim indikacijama, onda su to sveti ljudi koji su bili u službi Boga. A vi adventisti, zamisli, te svete ljude u službi Boga nazivate otpadnicima i Crkvu koju su vodili zovete Babilonom.
Opet apsurd. To je isto kao da kažeš da je Newton-ova teorija suprotna Newton-ovu zakonu.
Član
- Učlanjen(a)
- 05.09.2013
- Poruka
- 4.465
Da li si siguran da su vasiljenski sabori nepogresivi?Na osnovu cega si tako siguran?
Sta znas o njima?
- Učlanjen(a)
- 21.09.2015
- Poruka
- 1.460
Vaseljenski sabori su doneli odluke uz nadahnuce duha svetog ,svi predstavnici svih crkava su se molili i raspravljali o tacnosti pojedinih tvrdnji i donosili odluke,jednom recju crkva kao oranizam i telo Hristovo donela je odluku nadahnucem duha svetog, cak kada je i crkva bila u zabludi obi najmanji ljudi kao sc. Maksim ispovednik koji je bio jedini pravoslavni monah na istoku koji je ispovedao pravu veru i nadahnucem i silom Duha Svetog pobio lazmo monotelitsko ucenje koje se uvuklo u crkvu.Znam mnogo o vaseljenskim saborima, vise nego sto mozes zamisliti.Na njima su doneseni dogmati crkve, utvrdjen konacan kanon Svetog Pisma na osnovu jednoglanse odluke sabora na osnovu Sv. Predanja i uz pomoc Duha Svetog.
- Učlanjen(a)
- 07.07.2014
- Poruka
- 18.400
A jesi li ti siguran? Dvojiš li možda u valjanost njihovih odluka? Ako dvojiš, onda bi i Biblija na koju se i vi pozivate mogla biti "bomba". Kako se možete igrati i žonglirati "bombom" i još ljude pozivati da tome prisustvuju?
- Učlanjen(a)
- 21.09.2015
- Poruka
- 1.460
Svi vaseljenski sabori su u saglasju jedan sa drugim i medju njima nema neslaganja kao sto ni u Svetom Pismu nema neslaganja, navedi mi primer koji vaseljenski sabor se nije slagao sa drugim?
- Učlanjen(a)
- 07.07.2014
- Poruka
- 18.400
Ništa nije opovrgavano, Laodikeja. Ti si nešto očito pomješao, to ti je u Jeleninim spisima. Jelena bi napisala jedno, a onda bi u drugo vrijeme i na drugom mjestu napisala nešto drugo potpuno suprotno. A što je najgore, i za ono prvo i za drugo, koje opovrgava prvo, tvrdila je da dolazi od Boga.